srijeda, 20.10.2010.
Dva zapisa iz Café Maurea
I.
Šiša i dim uronjeni u zidove kavane;
kao da slutim pogled Rusa na zatiljku
one noći kada smo ušli
u mračnu sobu
i samo su irisi bljeskali
kao sige na rini na Božićno jutro.
Dolar za ples, dinar za ljubav
i šačicu prozirne laži.
Sada, pitam se, smirena, tiha,
stane li 'zauvijek' u sjaj očiju,
ono prvo rukovanje
kada pružimo u nigdje dlan,
patetično i puni nade
govorimo svoj naziv
i očekujemo isto
od diabola, sheitana, ljubavnika...
kojega ćemo se sutra posramiti.
II.
- Budi dobra. - jeka reče zidovima,
zidovi šapnuše lutnji,
lutnja nacrta pjevaču,
pjevač otpjeva trepavicama
i kao da lament bilježe;
noćas sam plakala.
Jedan kristal vrijedi više
od Pacifika nostalgije
u trenutku kada glazba raširi prsa
i nasmije se netko čist,
melek drugačijega osmijeha
od svih i svetih.
Otprhnu prepelice kao feniksi,
samo njihove utrobe porode
još malo nadgrobnih spomenika snova i dragosti.
Prizoveš ni ne osjetivši
sve i jednu zapečaćenu ladicu
u svojoj Narniji
zbog jedne geste
u kojoj nastanu bore na licu.
03.08.2010., Sousse
- 16:49 -