srijeda, 27.08.2008.
Boo
Boo...
Nisam danima već zacrtala
niti jedne jedine recke na papiru.
Postaje suho i žilavo
u borbi za opstanak nečega
što jedva da još uvijek ima nečeg ljudskog;
farsa, lakrdija,
apsurdi zaredani jedan za drugim -
crveni dani u kalendaru.
Boo...
Razumiješ me,
zar ne?
Nije više nejasno
zbog čega nestanem
i nema me.
Nije više nejasno
ni kada ti učiniš isto.
Drži me da ne izgubim ovo malo svijesti
da ti još barem jednom
mogu reći ono što slutiš
i ono što više znaš, nego ne znaš.
Boo...
I dan je postao prekratak za broj puta
koji te se sjetim;
dolaziš k meni na nekoliko sati,
zoveš me k sebi jer ne možeš sam,
zajedno promatramo mostove s mosta,
miris tvog zagrljaja.
Boo...
Razumjet ćeš ovo,
zar ne?
- 09:30 -
Komentari (18) - Isprintaj - #