MALI SUNCOKRET

31.05.2013., petak

Uz lijepu vijest


Alen Vitasović: “Već sam šest mjeseci trijezan…Pobijedio sam alkoholizam.” thumbup

(JL)




(Uploaded on Mar 31, 2011morozula)


Kako se lijepa vijest poklopila s događajem iz prošlog posta, a s obzirom da smo tad zaključile da je jednako dobar i kad je „nestabilan“, neka ovaj odabir bude i čestitka za tvoj okrugli rođendan,
draga moja prijateljice! kiss




(Uploaded on Jan 27, 2010cr0at4•)






Dodatak, 05. 09. 2013.

Kad se O. vratila iz JAR, gdje je svojim sretnim životnim okolnostima izbjegla „učešće“ u ratu, na jednoj večeri je pitala što se još događalo na „našoj sceni“ osim rata. Rekla sam da se dogodio Feral i Alen Vitasović. Vjerojatno bi to prečula ili na njoj svojstven način izignorirala kontriranjem, da se J. nije uključila, potvrdila, i dodala da se uz to još dogodio i Gibonni.
O. nije priznavala ništa naše, i to je bio najtragičniji način bježanja od sebe, i strašno se trudila biti netko drugi. Odbacila je sve slojeve svoje prošlosti: gradove, ljude, idole, uspomene, i tako ogoljena kretala se u muževom „krem-društvu", vješto i vječito se maskirajući njihovim potrošenim maskama.
Nikad mi nije bilo jasno zašto se i mene nije odrekla; ponovo sam se sjetila tog čitajući Mo Yana kada opisuje strah od zemljaka, a posebno školskih drugova.
I tako, dok su o Feralu pričali svi uglas, J. je pokušala da joj približi Gibonnija. Ona ju je s velikom pažnjom slušala, jer je J. bila jedna od onih kojima je težila, i jako se iznenadila kada me J. zamolila da ja pričam o Vitasoviću. Naravno, O. me morala nakon "preporuke" slušati s jednakom pažnjom, i vjerujem s velikim naporom. Da li je šta shvatila tad, ne znam.

Dugo je nisam vidjela. Ne znam što misli, radi, kako je i što čita. Kako Ferala više nema, bilo bi mi drago da je naišla na štivo čiji dio ovdje ostavljam.
Istina, ni iz daleka ja nisam umjela reći nešto ovako… ali, uz moje suzne oči i nervozne ruke, htjela sam, i možda sam... bar, slično:


"Te strašne jeseni 1993, dok Srednja Bosna gori, hercegovački muslimani u koncentracijskim logorima po Hercegovini pjevaju hrvatske budnice, a hrvatska naftna kompanija Ina radi punom parom, da srpskoj vojsci u Bosni slučajno ne ponestane goriva, da srpski tenkovi nad Sarajevom, ne daj Bože, ne ožedne, po cijeloj se Hrvatskoj, diljem Hercegovine i Srednje Bosne, čuo vedri i mazni, raspjevani glas Alena Vitasovića, kako slaže Morosinove rime, jednu preko druge, kao drva za zimu, na nekome stranom hrvatskom jeziku. Jednom od onih hrvatskih jezika koje rijetki razumiju, premda bi ih sve trebalo znati da bi se znalo onaj jedan jezik, koji Hrvati u pjesmi Ivana Slamniga dijele sa Srbima kao zdjelu bravetine u sočivici. Da nije bilo tih pjesama, čuvenih preko baterijskih radioaparata i kazetofona koji zavijaju kao vukovi u hladnoj noći, da nije bilo njihove vedrine i civilizacije koju su nam nanosile i koja se, zahvaljujući njima, podrazumijevala, mnogi bi među nama 1993. godine poludjeli. Poludio bih da mi tada nije bilo Alena Vitasovića i Livija Morosina. Jezik istarski, Livijev, jezik je razuma."


Miljenko Jergović 31. 08. 2013.



Alen Vitasović - Bura (1995) live spot HQ

(Rock2105b, Preneseno 18. 12. 2011.)






- 11:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

29.05.2013., srijeda

Uz :-)...


Osim što je najproljećniji mjesec, u maju, kada ruže cvjetaju, okupilo se i najviše praznika u godini: međunarodnih, vjerskih, državnih, gradskih, a i rođendana mojih prijatelja.
Kako su se na kraju mjeseca praznici baš zgusnuli, i opet me sjetili one emocijom gusto tkane „proslave“ od prije tri godine, pomislih, bilo bi zgodno da se u to ime u istom broju okupimo oko zagrebačkih Fontana i naše druženje pridružimo proslavi Dana našeg Grada.

Uz :-), upad slobodan.

Dobrodošli, dragi moji:







kiss party



Oznake: maj


- 11:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

28.05.2013., utorak

RAZLOZI



Ne mora postojati poseban razlog...

Jednostavno ti, dok prostireš veš i misliš hoće li opet kiša i je li pametno to činiti u voćnjaku o štrik rastegnut među šljivama, dođe odnekud pjesma. Kad čuješ sebe da pjevušiš, i to na francuskom kojeg ne znaš, prvo te usreći što si se uopće sjetio „zaboravljenog", a onda se raznježiš što si se uhvatio, zatekao da pjevaš, kad za pjesmu baš razloga i nemaš. Još usput pomisliš da si ipak trebala rastegnuti stalak na verandi, ali te kiša već prestala dirati. Pokupiš preostale štipaljke i korpu, još pjevušiš istu pjesmu, napuštaš voće i refren na francuskom, dolaziš do ruža, zastaneš kod žutih jer najjače mirišu, zaključiš da im kiša čini dobro, i odložiš korpu. Do dolaska u kuću i radnog stola, jedva primijetiš da si u nastavku pjevanja promijenio jezik, ali poželiš da taj iznenadni susret... i dodir pjesme, zabilježiš.








(Uploaded on Jan 1, 2009Paulina Lorca Koch)


- 19:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

25.05.2013., subota

ĐOLE i MILE


Đorđe Balašević na Kalemegdanu vratio osmeh u Beograd!


(čini mi se, nakon 16 godina, op.bl.)



25. maj 2013. 12:10

Sa pola sata zakašnjenja počeo je dugoočekivani prvi koncert Đorđa Balaševića na otvorenom u Beogradu.

*

Na scenu je u farmerkama, crnom duksu i s kačketom na glavi izleteo Đole, otvorivši "igranku" pesmom
"Osmeh se vratio u Beograd".

"Dobro veče, moj Beograde, mislio sam malo na tebe. Gde ste vi sve ove godine?", bile su reči kojima se kantautor obratio brojnim fanovima, dodajući odmah potom: "Nije bitno koliko ću ja pesama pevati, bitno je koliko ćete vi pevati. Ovih dana se piše o velikim koncertima. Kažu, dolaze zvezde sa 17 kamiona! Mi smo došli jednim kombijem".

"Dugo me nije bilo, sve ono što ste o meni čitali, neke rečenice su se prokurvale u medijima. Znajte, nije bitno koliko je vreme ostavilo trag na vama, već vi na njemu".

*

Kiša je počela da pada odmah na početku koncerta i u nekoliko navrata, "uporno se vraćala". Većina fanova bila je naoružana kišobranima i kabanicama – da se nađu! I sam Đole je nekoliko puta prokleo kišu, da bi na kraju kada je prestala pokazao srednji prst (zujo) i otpevao pesmu "Oprosti mi Katrin".

Izvor: Svet Plus






(Đorđe Balašević, Ne lomite mi bagrenje, Beograd 24. maj 2013. Kalemegdan - zemun228)




Hvala ti dušo kiss za onih duuugiiih 6 minuta; dovoljno da preseliš kišu i na moje obraze;
(sad imam i sliku:-)))))




P.S.


I u tvom Zagrebu, :-)! Slavimo DAN RADOSTI, uz pivo, naravno, naše HLADNO PIVO thumbup





(Objavljeno u 6. 05. 2013.MENARThr)

Oznake: ĐOLE I MILE


- 23:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

23.05.2013., četvrtak

CITAT ili „citat“




Nedavno sam u jednoj tv emisiji naišla na tvrdnju da poznati, točnije sveprisutan citat za čijeg se autora navodi Ivo Andrić, zapravo nije njegov, nego samo zvuči „andrićevski“.
Tvrdnja je izgovorena od strane stručnjaka i nemam razloga da sumnjam u nju, ali sam ostala prilično iznenađena. Pitanje, ako nije njegov, čiji je, nametnulo se kao normalno. No, više me začudilo, da ne kažem osupnulo, tko se usudio, tek tako, pripisati ga Andriću.
Podijelila sam tu „muku“ s kumom, koja je s lakoćom rekla da će to brzo riješiti uz pomoć njene i moje kolegice, jer je, eto, slučajno, baš ta misao na školskom panou upisana kao Citat mjeseca. Kolegica je spremno odgovorila da je citat, naravno, iz „Znakova“, ne precizirajući da li je iz „Znakova pored puta“ ili iz „Znakova“. Ali nakon kumine zamolbe da ga prepiše s kratkim kontekstom i s točnim podacima, kolegica ju je počela izbjegavati.

Riječ je o citatu koji sam prvi put pročitala prije 23 godine u jednom novinskom intervjuu u ovom obliku:

“Dođu, tako, vremena, kada pamet zašuti, budala progovori, a fukara se obogati!”

Onda sam ga godinama sretala i nešto izmijenjenog:

"Dođu tako vremena kada pametan zašuti, budala progovori, a fukara se obogati", Ivo Andrić

Ili:

„Svakih 50 godina na ovim prostorima pametni ušute, budale progovore, a fukara se obogati.“ (Ivo Andrić)


Nailazila sam na njega u novinama, razgovorima, blogovima, forumima, čak i u nedavno pročitanom romanu dragog mi autora.
Malo me jesu čudile nepotrebne razlike navoda u doba „copy and paste“, ali isti smisao cjelina isključivao je sumnju.

A sada... Ništa.

Dok se natežem prati prozore, što mi baš i ne paše na ovom vjetru, a moram, razmišljam:

Misao jeste prigodna; oslikava vrijeme u kojem živimo, ali ako nije navod iz Andrićevog djela, ako nije njegova misao, tko ju je i zašto plasirao kao citat. Bilo bi zanimljivo znati tko je taj čovjek. I u vremenu općeg falsificiranja, netko je morao biti prvi.
Tko je prevario milijune ljudi i zloupotrijebio Andrićevo djelo.

To neću nikad saznati.

A do tog – nikad, ili do mogućeg opovrgavanja navedene tvrdnje stručnjaka... za utjehu, citiram Ivu Andrića:

„Zli zavladaju a dobri im se pokore, nevaljali i maloumni progovore a čestiti i mudri umuknu, pravoverni izgube nadu i pravac u životu.“

I još malo, iz istog izvora:

„Došlo vrijeme da čaršija nestane i da se ciganluk u nju preseli.“

„Mnogo ljudi treba da se razdućani da se jedan kokošar zadućani.“

„Mnogi se tor zazelenio dok se njegov zabijelio.“



Iz pripovijetke „Svadba“, str. 171.

Pripovetke „Nemirna godina“, Knjiga peta, Sabrana dela Ive Andrića, Udruženi izdavači, Beograd, 1981.





(Uploaded on Jul 13, 2011stigno87)

The main theme to the film "The Pianist". This is a piece by Frederic Chopin.

Oznake: citat


- 12:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

20.05.2013., ponedjeljak

TRAPERICE...SRETAN VAM ROĐENDAN!


U JL sam pročitala da Traperice danas slave svoj 140. rođendan. Naime, na današnji dan „1873. poslovni partneri iz San Francisca, Levi Strauss i Jacob Davis, dobili su potvrdu američkog ureda za patente za 'poboljšanje učvršćivanja džepova'“, zakovicama i zatvaračem na već postojeće hlače od izdržljivog kepera. Tako su nastale traperice ili farmerice, rebatinke oliti farmerke, prvo kao radna nepoderiva uniforma, a zahvaljujući filmu „Buntovnik bez razloga“ i Jamesu Deanu ušle su u opću upotrebu i vremenom postale nezaobilazan dio naše garderobe.



(Uploaded on Mar 1, 2007gosinka555)

Pokušavam se sjetiti koliko sam ih u životu „potrošila“. Pisala sam jednom o svojim prvim trapericama. Moja učiteljica ih je donijela iz Kopra, sa džepovima „pojačanim“ žvakaćim gumama u obliku cigareta, što se tad nije lako nabavljalo kod nas, i unijela u moj dječji svijet veliku radost i važnost. Naravno, pratile su ih i zavist i značaj u tuđim očima, što za taj period života i nije bilo nebitno.
U narednim godinama, a evo bogami i pola stoljeća prođe, nizale su se boje, marke, krojevi, modeli. I čini mi se, u nekim godinama više, a nikad manje od troje novih godišnje, otprilike ih se u moje ormare smjestilo oko 200 komada. Trenutno ih je šestero, novijih, i nekoliko rashodovanih, od kojih mi se još žao rastati, pa čekam izuzetno dragu osobu kojoj bih to od srca prepustila.
Što reći? Naprosto, obožavam traperice. I želim im sretan, sretan rođendan! party

Još bih pisala o tom, kako pamtim koje su me, osim onih prvih, posebno usrećile; a i o suzama, nekim svađama, i razočarenjima koja su se dogodila baš zbog traperica, ali žurim da objavim post prije isteka dana, njihovog rođendana.



(Uploaded on Nov 7, 2010Danielfan9999)

Oznake: traperice


- 23:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

19.05.2013., nedjelja

BOSONOGE



(Published on Feb 20, 2013eurovision)

Gledajući večerašnju pobjednicu Eurosonga Emmelie de Forest, dansku predstavnicu sa lijepom pjesmom "Only Teardrops", i njene „noge bose“, vratih se u davnu 1967.
Te godine na festivalu za najbolju pjesmu Europe održanom u Beču pobijedila je predstavnica Ujedinjenog Kraljevstva Sandie Shaw sa pjesmom "Puppet on a string".

„Lutka na koncu“ je postala veliki hit, a jedan detalj s tog nastupa razlog za „veliku priču“. Sandie Shaw je nastupila bosa.
Bilo je to vrijeme našeg „bosonogog djetinjstva“, kada u mojoj i mnogim kućama nije postojao televizor, ali zahvaljujući nešto bogatijim, a dobrim susjedima, slika je ostala u sjećanju. Prva takva u kratkoj tv povijesti, i prva bosonoga muzička zvijezda u našim životima. A ovo je iznenadna prilika da se svojim nezaboravljenim susjedima nakon skoro pola stoljeća toplo zahvalim na gostoprimstvu i strpljenju, ma gdje bili.





(Uploaded on Jul 2, 2010escbelgium3)




Dodatak:

Danas sam se malo više zainteresirala za temu. Evo i zanimljive statistike: te 1967. na natjecanju je učestvovalo 17 kandidata, s tim što je baš Danska odustala od učešća. Našu bivšu domovinu, koja je svoj prvi nastup na Euroviziji ostvarila 1961. godine, '67. je zastupao slovenski pjevač Lado Leskovar s pjesmom „Vse rože sveta“.
Kao što je već poznato, ove, 2013. u natjecanju je ostalo 39 učesnika, a odustalo 11. Nitko sa prostora bivše nam države nije uspio ostvariti plasman u finale.





(Uploaded on Dec 8, 2009JoaoVelada)


Ekskluzivni dodatak:


Ministri vanjskih poslova Rusije i Ab(z)erbajdžana zajednički su proglasili neviđenim i sramotnim krađu glasova Rusiji na Eurosongu čija je finalna večer održana u subotu. (21. 05. 2013.)


Oznake: eurosong


- 01:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

13.05.2013., ponedjeljak

OUTFIT


Kada si je onomad Lady Gaga odjenula haljinicu od svježeg mesa, doživjeh to i opisah kao modni kuriozitet unutar branše. Ni u ružnom snu ne pomislih da će te mesne kreacije probiti okvire struke i zaživjeti i na našim prostorima; istina, od buta drugačijeg podrijetla i obrade, našeg autohtonog zaštićenog proizvoda, tzv. branda.

Zasad, srećom, samo kao obloge na dijelu lika, i djela. A do nedjelje, tko zna...

Na trenutak pomislih na šljokice...istog podrijetla, od meni omiljenih...........

Božemesačuvaj!





(Published on Mar 5, 2012LadyGagaBeforeM)


- 12:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

11.05.2013., subota

UZ KIŠU...


Iz poglavlja „Ponekad“


Ponekad ništa ne bismo radili, sedeli bismo ćutke.

Ponekad bi padala kiša, a mi slušali njeno dobovanje o prozore.

Ponekad bih petnaest-dvadeset sekundi gledao u Fusuninu ruku ne dozvolivši nikome da to primeti i još više bio zadivljen njome.

Ponekad sam razmišljao da kad sledeći put dođem donesem ne šnalu nego ogrlicu Fusun.

Ponekad bih zaboravljao temu filma koji smo zajedno gledali još dok ga gledam, pa bih gledao televiziju i sećao se dana kad sam išao u osnovnu školu na Nišantašu.

Ponekad bi Fusun tako lepo zevala da bih pomislio da sam zaboravio ceo svet i da iz dubina svoga duha izvlači spokojniji život kao što po toplom letnjem danu izvlači vodu kofom iz hladnog bunara.

Ponekad bih naređivao sebi da najzad više ne sedim i da ustanem.

Ponekad bi čuli da se u peći na ugalj odjednom nešto miče osim plamena.

Ponekad bih po Fusuninom licu vidio da je utonula u fantazije, poželeo da idem u zemlju o kojoj sneva, ali sam smatrao da sam ja sam, moj život, moja težina, to kako sedim za stolom pomalo beznadežni.

Ponekad bi stvari za stolom izgledale kao planine, doline, platoi i uvale.

Ponekad bi smo se na trenutak svi zajedno smejali nečemu smešnom na televiziji.

Ponekad bi Fusun odlazila na gornji sprat i neko vreme ne bi silazila što me je činilo nesrećnim.

Ponekad bi zvonio telefon i neko bi birao pogrešan broj.


(nastavit će se...)


Orhan Pamuk, Muzej nevinosti





(Uploaded on Jun 26, 2010neverdaysmusic)




Ponekad bih pomogao Fusun da ubaci ugalj u peć.

Ponekad bih osećao kako Fusun ispod stola vadi nogu iz papuče.

Ponekad bih govorio „Da popušim još jednu cigaretu, pa da idem“.

Ponekad bih potpuno zaboravljao na Vreme i od tog trenutka se širio u njemu kao da ležim u mekanom krevetu.

Ponekad bi posle večere Fusun ustajala od stola, išla Limunovom kavezu, sa njim prijateljski razgovarala, a ja mislio da razgovara sa mnom.

Ponekad bi u letnjim noćima leptir što je ušao na prozor isturenog balkona počeo da se okreće kao lud ubrzavajući let oko lampe.

Ponekad bih zaboravljao da sam tamo, gubio se kao da smo sami i dugo, dugo gledao u Fusun pokazujući joj svu svoju ljubav.

Ponekad bi Fusun odjednom ustajala od stola i veoma dugo gledala kroz prozor isturenog balkona koji gleda prema nizbrdici kao da s dubokom čežnjom nekog iščekuje, što bi mi slamalo srce.






(Preneseno 2. 08. 2010. acmilan447)



Ponekad bi na televiziji govorili da će padati sneg, ali ne bi padao.

Ponekad bi zazvonio telefon a Limun pomislio da je to kanarinka i uzbuđeno počeo da peva, čemu bismo se svi smejali.

Ponekad bi dolazio u goste neki bračni par, pa bih ja bio malo postiđen.

Ponekad bi u kući, na ulici, u celoj mahali nastajala neka tajanstvena tišina.

Ponekad bismo govorili „Kako je danas hladno, zar ne?“


*


Ponekad bi Fusun odmah stavljala minđuše ili broš koji sam joj tog dana doneo, a ja bih joj tiho za večerom govorio da joj mnogo lepo stoji.

Ponekad bi na nas scena grljenja i ljubljenja u ljubavnom filmu na televiziji tako uticala da bismo zaboravljali gde se nalazimo.

Ponekad bi nam se piskava sirena nekog starog broda na Bosforu svojom tugom urezivala u srce.


*


Ponekad bi nestajalo struje, pa bismo u mraku videli užarene krajeve svojih cigareta.

Ponekad bi mi za oko zapeo Fusunin vrat, čitave noći bih se suzdržavao ne prisiljavajući se suviše da tamo ne gledam.


*


UZ SUNCE, :-), (SMIJEH SRCA)




(Published on Aug 24, 2012DallasRecordsTV)


Ponekad
bih osećao neodoljivu želju da joj kažem “Volim te!” ali sam samo bio u stanju da joj svojim upaljačem upalim cigaretu.

*

Ponekad se Fusun tako predavala filmu na televiziji, tako mu se prepuštala da sam želeo da budem junak u njemu.

*


Ponekad sam mislio da sam mnogo srećan samo zato što sedim pored Fusun.

Ponekad bi me obuzimalo osećanje da život nije negde drugde nego baš tu, za tim stolom.

*

Ponekad bih govorio sebi „ Dobro da sam večeras došao!“

Ponekad bi tetka Nesibe pitala „Da vam dolijem u čašu, gospodine Kemale?“

Ponekad bih govorio „Da pogledamo tvoju sliku, Fusun?“ i ponekad bismo je gledali.
Dok bih tada sa Fusun gledao sliku koju je uradila, uvek bih shvatao da sam srećan.





(Uploaded on Dec 22, 2008stsrace ; 1956 Chevy Bel Air )


S novom kišom, odlazim iz ovog poglavlja...:-(








- 13:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

10.05.2013., petak

"We are one"


Jučer sam cijeli dan učila zemljopis i povijest. Nabrajala sam države Europe, sa željom da svim državama čestitam dvostruki praznik. Stvarno sam se trudila, čak i na prste brojala, ali nikako do kraja dana da se „maknem od početka“, i zaključim, izuzev proizvoljno, koliko Europa zapravo ima država.

Udžbenik mi ne bi pri ruci, a surfanje netom me totalno „dezinformiralo“. Evo nekih od postojećih, starih ili novih, podataka:


I.

“Europa ima 45 država. Ta raskomadanost je posljedica burne povijesti, tj. brojnih seoba, ratova i promjena granica. U čestim sukobima mnoge su države nastajale i nestajale, a česte su bile i promjene granica. Brojne zemlje nastale su jer su narodi težili stvaranju nacionalnih država.”

Izvor: Europa, Wikipedija


II.

Države u Evropi


Države: Albanija • Andora • Austrija • Azerbejdžan3) • Belgija • Bjelorusija • Bosna i Hercegovina • Bugarska • Crna Gora • Češka • Danska • Ermenija3) • Estonija • Finska • Francuska • Gruzija3) • Grčka • Holandija • Hrvatska • Irska • Island • Italija • Kazahstan3) • Kipar1) • Kosovo4) • Latvija • Lihtenštajn • Litvanija • Luksemburg • Mađarska • Makedonija • Malta • Moldavija • Monako • Norveška • Njemačka • Poljska • Portugal • Rumunija • Rusija3) • San Marino • Slovačka • Slovenija • Srbija • Španija • Švedska • Švicarska • Turska3) • Ujedinjeno Kraljevstvo • Ukrajina • Vatikan (51)


Izvor: Evropa, Wikipedia


III.

Countries 50 (list of countries)

Izvor: Europe, Wikipedia


IV.

Evropa

Broj država: 46 + 7 delova država

Izvor: Geografski podaci Evrope


V.


Evropu je sastavljena od 42 teritorijano cjelovite države i evropskih dijelova Ruske Federacije i Turske.

Izvor: Geografija.net

*

Onda sam se danas sjetila da će uskoro i takmičenje za Pjesmu Eurovizije, poznati nam festival zabavne glazbe, u kojem “sudjeluju izvođači iz zemalja čije su nacionalne televizijske kuće aktivni članovi Europske radiodifuzne unije”.

Prema podacima za ovu godinu, u Švedskoj će se takmičiti 39 država, a 11 je odustalo od festivala uglavnom zbog ekonomskih razloga. Zbroj učesnika i neučesnika, dakle 50, usvojila sam kao konačan odgovor na pitanje koje me je jučer namučilo.

Kako za dobre želje nikad nije kasno, toj i takvoj Europi, svim njenim državama i ljudima ujedinjenim oko pjesme, želim sretne europske devetosvibanjske praznike. A na Eurosongu, neka pobijedi najbolji!
yes





(Published on Jan 17, 2013iStayros)



P.S.

A da sam jučer objavila post, vjerojatno bih čestitkama dodala ovaj video:






(Uploaded on Jan 3, 2007patricia gerbic - live! "bella ciao" japanese ska)


Simpa verzija, wink !







- 14:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

08.05.2013., srijeda

ALAIN DELON


Na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu, priznanje za životno djelo dobit će glumac Alain Delon.
Lijepa vijest i prilika da ga se večeras neočekivano, ali sa zadovoljstvom, prisjetim.

Budni, pridružite mi se...:-)



Alain Delon (Sceaux kod Pariza, 8. studenog 1935.), francuski glumac.
Pojavivši se na filmu 1957., ubrzo se dokazuje kao jedan od najatraktivnijih i najambicioznijih mladih francuskih glumaca. Prvu zapaženiju ulogu Delon tumači u kriminalističkom filmu "U zenitu sunca", a svjetsku slavu stječe 1960. ulogom u filmu "Rocco i njegova braća". Nedugo zatim, glumi ali ne osobito uspješno, i u Hollywoodu. Potkraj 1968. u središtu je velikog skandala oko ubojstva njegova tjelohranitelja, kada priznaje veze s podzemljem, no ipak biva oslobođen krivnje. Afera nije naudila njegovoj karijeri, čak su uloge u kriminalističkim filmovima, u kojima je otada sve češće igrao, imale za publiku pečat vjerodostojnosti i time veće zanimljivosti.
(Wikipedija)

Alain Fabien Maurice Marcel Delon (French pronunciation: [al[ dYlT]; born 8 November 1935) is a French-Swiss actor. He rose quickly to stardom, and by the age of 23 was already being compared to French actors such as Gérard Philipe and Jean Marais, as well as American actor James Dean. He was even called the male Brigitte Bardot. Over the course of his career, Delon has worked with many well-known directors, including Luchino Visconti, Jean-Luc Godard, Jean-Pierre Melville, Michelangelo Antonioni and Louis Malle.
Delon acquired Swiss citizenship on September 23, 1999, and the company managing products sold under his name is based in Geneva. He is a citizen of the community of Chęne-Bougeries in the canton of Geneva.

(Wikipedia)




(Published on Apr 8, 2012Ora Nissim)





(Uploaded on Dec 11, 2011Sam Boggiano)





(Uploaded on Jan 13, 2012Sironaca)

Oznake: Alain Delon


- 01:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

06.05.2013., ponedjeljak

„Kad sam bio garav“*



U ona davna i daleka vremena, kad sam bio dečak, imao sam u osnovnoj školi druga Mileta Petrovića, malog buljookog Ciganina, koga su zvali Mile Glupavi, ili kako se to na ciganskom kaže: Mile Dileja. Mnogi Cigani zovu se Nikolići, Petrovići ili Jovanovići, mnogi se i danas zovu Mile, ali onaj moj drug, onakav Mile Dileja, bio je ipak, i ostao, nešto drukčije od svih ostalih.

*

Iako najmanji u razredu, Mile je uvek sedeo u poslednjoj klupi kao da nekom smeta, kao da je nešto drugo nego ostala deca. Tukli su ga svi redom, bez razloga, prosto zato što je Ciganin. Kad god neko nešto ukrade, Mile je dobijao batine ni kriv ni dužan. A vladalo je verovanje da je urokljiv, zbog zrikavih očiju, i da se noću druži s đavolima.

Jednog dana, kad je sve to prevršilo meru, premestio sam Mileta kod sebe u prvu klupu i potukao se zbog njega do krvi. Proglasio sam ga za svog druga. Pravio sam se da sam i ja razrok kad smo plašili drugu decu. Naučio me je ciganski, pa smo nas dvojica govorili nešto što niko ne razume, i bili važni i tajanstveni.

*

Mile Dileja je bio najveći pesnik koga sam poznavao u detinjstvu. Izmišljao je za mene ciganske pesme na već poznate melodije, prerađivao one stare koje je slušao od mame i bake, i dugo smo, danima, pamtim to kao iz neke čudne magle, dugo smo govorili o neobičnim svetovima bilja i životinja, o zlom duhu Čohana što jede decu, o snovima i kletvama, o čergama i skitnjama, i gorko, i šeretski, i tužno, i bezobrazno. Jednog dana rekao mi je svoju tajnu: loš đak je zato što ne može da misli, a da ne peva. Kad bi mogao, rekao je, da otpeva sve svoje lekcije, i zemljopis, i poznavanje prirode, i tablicu množenja, ali da sve to izvrne kako se njemu čini da je lepše, bio bi najbolji đak u razredu.

*


Jedno vreme odlazio sam u kafane gde sviraju najbolje ciganske družine. Oni to zovu: muzička kapela. Družim se s njima i plačem. Teram ih da mi sviraju Miletove pesme. Oni kažu da to ne postoji. Da reči tako ne idu. A ja znam da idu baš tako, i još ponešto izmišljam i sad već, polako, neki dobri orkestri kao što je Tugomirov ili Janike Balaža, Žarkova banda, Džanetova ili Miloša Nikolića iz Deronja, pevaju te pesme. «Iz poštovanja», kaže mi basista Steva iz Silbaša. «Žao nam kad plačete. Ako ne postoje pesme, izmislićemo ih za vas».

I ja, evo, već godinama lutam i izmišljam pesme Roma. Romi – to je isto što i Cigani, samo što na ciganskom Romalen znači i: ljudi. I uvek se piše velikim slovom.


*

*Miroslav Mika Antić




(Uploaded on Sep 26, 2011George M,)


Sretan Đurđevdan!



- 14:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

05.05.2013., nedjelja

SLIJEDIM GOOGLE...





(Published on May 4, 2013 tagSeoBlog)




200 GODINA OD ROĐENJA:

Sřren Aabye Kierkegaard (5. svibnja 1813. - 11. studenog 1855.), danski filozof, teolog i književnik.


Iz “Dnevnika zavodnika”

*

Ja sam estetičar, erotičar, koji je shvatio prirodu ljubavi, njenu suštinu, koji veruje u ljubav i poznaje je iz temelja i zadržava sebi samo lično mišljenje da svaka ljubavna priča traje najviše pola godine i da je sa svakim odnosom završeno čim smo okušali užitak poslednjih darova. Sve to znam, a ujedno znam da je najviše uživanje koje se uopšte može zamisliti: biti voljen, biti voljen više od svega na svetu. Uneti se kao san u mladu devojku jeste veština, izaći iz nje jeste majstorsko delo.


*

Zaboravio sam samog sebe da bih se mogao sećati Tebe.
I kada bih Tebe zaboravio, morao bih prvo tražiti ponovo sebe, i kad bih se onda našao, našao bih i Tvoju sliku u sebi.
Zar te mogu zaboraviti?


*

Johannes,

Zar nema više nade? Tvoja se ljubav, dakle neće više probuditi? Jer sigurno znam, da si me ljubio, iako ne mogu, doduše, reći, odakle crpim tu sigurnost. Čekat ću, iako će mi vrijeme biti dugo, čekat ću, dok se ne zamoriš ljubiti neku drugu; onda će Tvoja ljubav opet oživjeti, i ja ću Te voljeti kao nekada, Johannes, kao nekada! Zar je Tvoje pravo biće tvrdo i hladno, zar je Tvoja ljubav, bogatstvo Tvoga srca, bila varka? Da li si Ti, opet Ti? Budi strpljiv sa mnom, oprosti, što Te još ljubim - znam da Ti moja ljubav postaje teret; ali znam, doći će vrijeme, kada ćes se vratiti Tvojoj Cordeliji...čuješ, Tvojoj Cordeliji!

Tvoja Ilda


*

Prokleti slučaju! Nikad te nisam kleo zato što si se pojavio, kunem te zato što se uopšte ne pojavljuješ. Ili je to možda tvoj novi pronalazak, neshvatljivo biće, neplodna majko svega, jedini zaostatku iz onog vremena, kada je nužnost rodila slobodu i kada je sloboda dozvolila da se prevarom vrati u majčino telo? Prokleti slučaju! Ti, moj jedini povereniče, jedino biće koje smatram dostojnim da bude moj saveznik i moj neprijatelj, koji si uvek istovetan samom sebi uprkos svojoj neistovetnosti, stalno neshvatljiv, stalno zagonetka! Da, ti, koga volim celim svojim bićem, u čiju sliku se sam pretvaram, zašto se ne pojavljuješ? Ne moljakam, ne preklinjem te smerno da se ovako ili onako pokažeš, jer takva služba bogu bilo bi idolopoklonstvo i neprijatna u tvojim očima. Izazivam te na borbu, zašto se ne pojavljuješ? Ili se zaustavio nemir univerzuma, da li je tvoja zagonetka rešena tako što si se i sam survao u more večnosti? Užasne li misli! Tako se, dakle, svet smirio iz dosade. Prokleti slučaju, čekam te! Neću te pobediti principima ili onim što tupi ljudi nazivaju karakterom, ne, ja hoću da te opevam! Neću da budem pesnik za druge, tebe ću opevati i proždreti vlastitu pesmu, i to će biti moja hrana. Ili me ne smatraš dostojnim tebe? Kao što bajadera igra u čast boga, tako sam se i ja posvetio služenju tebi; polako, slabo odeven, poslušan, nenaoružan i bez ikakve odbrane, odričem se svega; nemam i ne želim išta svoje da imam, ništa ne volim, nemam ništa da izgubim, ali zahvaljujući tome nisam li postao dostojniji tebe, kome je, nesumnjivo, već odavno dosadilo da otimaš ljudima ono što vole, tebe, koga je umorilo njihovo kukavičko uzdisanje i njihove kukavičke molbe. Iznenadi me, spreman sam, bez uloga daj da se borimo za čast. Pokaži mi devojku, pokaži mi mogućnost koja će izgledati nemoguća, pokaži mi je u senovitom carstvu donjeg sveta, ja ću je izvesti napolje, neka me mrzi, neka me prezire, neka voli drugog, ne plašim se; ali uzburkaj vodu, okončaj bezvetricu. Bedno je da me tako izgladnjuješ ti koji uobražavaš da si jači od mene. (Seren Kjerkegor, Dnevnik zavodnika)






(Published on May 3, 2013 kulturcentret)




*



Sretan Uskrs, pravoslavnim vjernicima!
- 13:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

03.05.2013., petak

Obiteljske maštarije


Pitala sam ga nakon nedjeljnog ručka hoće li me odvesti u Istanbul.

„ Znam da si dva puta bio tamo, ali hoću da budeš baš ti pored mene kada me „ošamuti i zamori zgusnutost uspomena stisnutih u stvarima“. Želim da zajedno budemo i na Bosforu, Nišantašu, Bejoglu, i Čukurdžumi.
Voljela bih da se jednom, kada budeš čitao Pamukov „najnježniji roman“*, a znam da hoćeš, prisjetiš da ti je majka kupila ulaznicu za Muzej nevinosti. I da se nasmiješ kada na 578. stranici vidiš da je svoju „iskoristila“, objasnila sam.

„Može“, rekao je sin i zagrlio mamu.

A otac je lagano zavrtio glavom, podigao malo ruke, ispružio dlanove kao da se predaje, ustao sa stolice, i rekao: „Aman!“




(Published on May 9, 2012TheAyluska)


* „Moj do sada najnježniji roman, koji pokazuje najviše pažnje i poštovanja prema ljudima.“

Orhan Pamuk

Oznake: "Muzej nevinosti"


- 13:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< svibanj, 2013 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (3)
Rujan 2017 (4)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Travanj 2017 (3)
Ožujak 2017 (4)
Veljača 2017 (5)
Siječanj 2017 (5)
Prosinac 2016 (6)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (5)
Rujan 2016 (4)
Kolovoz 2016 (4)
Srpanj 2016 (3)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (6)
Ožujak 2016 (4)
Veljača 2016 (7)
Siječanj 2016 (6)
Prosinac 2015 (11)
Studeni 2015 (8)
Listopad 2015 (5)
Rujan 2015 (8)
Kolovoz 2015 (7)
Srpanj 2015 (11)
Lipanj 2015 (11)
Svibanj 2015 (12)
Travanj 2015 (9)
Ožujak 2015 (8)
Veljača 2015 (8)
Siječanj 2015 (8)
Prosinac 2014 (10)
Studeni 2014 (7)
Listopad 2014 (10)
Rujan 2014 (7)
Kolovoz 2014 (9)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (8)
Travanj 2014 (3)
Ožujak 2014 (2)
Prosinac 2013 (9)
Studeni 2013 (11)
Listopad 2013 (12)

Opis bloga

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se