Nedavno sam u jednoj tv emisiji naišla na tvrdnju da poznati, točnije sveprisutan citat za čijeg se autora navodi Ivo Andrić, zapravo nije njegov, nego samo zvuči „andrićevski“.
Tvrdnja je izgovorena od strane stručnjaka i nemam razloga da sumnjam u nju, ali sam ostala prilično iznenađena. Pitanje, ako nije njegov, čiji je, nametnulo se kao normalno. No, više me začudilo, da ne kažem osupnulo, tko se usudio, tek tako, pripisati ga Andriću.
Podijelila sam tu „muku“ s kumom, koja je s lakoćom rekla da će to brzo riješiti uz pomoć njene i moje kolegice, jer je, eto, slučajno, baš ta misao na školskom panou upisana kao Citat mjeseca. Kolegica je spremno odgovorila da je citat, naravno, iz „Znakova“, ne precizirajući da li je iz „Znakova pored puta“ ili iz „Znakova“. Ali nakon kumine zamolbe da ga prepiše s kratkim kontekstom i s točnim podacima, kolegica ju je počela izbjegavati.
Riječ je o citatu koji sam prvi put pročitala prije 23 godine u jednom novinskom intervjuu u ovom obliku:
“Dođu, tako, vremena, kada pamet zašuti, budala progovori, a fukara se obogati!”
Onda sam ga godinama sretala i nešto izmijenjenog:
"Dođu tako vremena kada pametan zašuti, budala progovori, a fukara se obogati", Ivo Andrić
Ili:
„Svakih 50 godina na ovim prostorima pametni ušute, budale progovore, a fukara se obogati.“ (Ivo Andrić)
Nailazila sam na njega u novinama, razgovorima, blogovima, forumima, čak i u nedavno pročitanom romanu dragog mi autora.
Malo me jesu čudile nepotrebne razlike navoda u doba „copy and paste“, ali isti smisao cjelina isključivao je sumnju.
A sada... Ništa.
Dok se natežem prati prozore, što mi baš i ne paše na ovom vjetru, a moram, razmišljam:
Misao jeste prigodna; oslikava vrijeme u kojem živimo, ali ako nije navod iz Andrićevog djela, ako nije njegova misao, tko ju je i zašto plasirao kao citat. Bilo bi zanimljivo znati tko je taj čovjek. I u vremenu općeg falsificiranja, netko je morao biti prvi.
Tko je prevario milijune ljudi i zloupotrijebio Andrićevo djelo.
To neću nikad saznati.
A do tog – nikad, ili do mogućeg opovrgavanja navedene tvrdnje stručnjaka... za utjehu, citiram Ivu Andrića:
„Zli zavladaju a dobri im se pokore, nevaljali i maloumni progovore a čestiti i mudri umuknu, pravoverni izgube nadu i pravac u životu.“
I još malo, iz istog izvora:
„Došlo vrijeme da čaršija nestane i da se ciganluk u nju preseli.“
„Mnogo ljudi treba da se razdućani da se jedan kokošar zadućani.“
„Mnogi se tor zazelenio dok se njegov zabijelio.“
Iz pripovijetke „Svadba“, str. 171.
Pripovetke „Nemirna godina“, Knjiga peta, Sabrana dela Ive Andrića, Udruženi izdavači, Beograd, 1981.
(Uploaded on Jul 13, 2011stigno87)
The main theme to the film "The Pianist". This is a piece by Frederic Chopin.
Post je objavljen 23.05.2013. u 12:31 sati.