Mjesec se rađao mjesec dana

40 000 km
30 cm kontinenti
Kako-gdje more

Bio jedan mladi planet. Bio u nastanku. Imao putanju, svoje sunce – imao svoju putanju oko svog sunca. Bio taj mladi planet i bio još jedan mladi planet. Imao putanju, svoje sunce – imao svoju putanju oko svog sunca. Bili oni - mladi i užareni - i kružili skoro istom putanjom oko potpuno istog sunca. I bilo neizbježno da se u jednom trenutku - tako sličnih putanja - sudare.

Sudarili se jedan užareni planet i drugi užareni planet. Mladi planeti znaju tako...gorjeti. To je valjda čar mladosti. Ne možeš proći mladost neužaren. Sudarili se oni i nastale stotine razbijotina. I u tim razbijotinama - svačega. I taj planet, taj veći, taj prvi...taj kojeg zovem prvim jer ga svi zovu najbitnijim...imao jezgru. I ta jezgra tog prvog planeta privukla te razbijotine meteoritske...ne znam naziv lebdećoletećih komada razbijenog planeta...i u tim razbijotinama bilo metala. I planet ih u jezgru usisao...dobro, možda nije usisao nego se stopio s njima... I metali tog razbijenka, mladog planetca povećali prvobitnu jezgru tog prvog planeta...Zemlje.
= priča o razbijanju
Iliti Kako je mjesec ojačao Zemlju.

Mjesec se rađao mjesec dana.
Ovo sad nije pjesnički izričaj. Tako je jučer rekao znanstvenik. Ne. Ne znam ime. Mjesec se rađao mjesec dana.

Kad smo kod Mjeseca i mjeseci...
Jeste li ikad razmišljali o nelogičnosti podjele godine na baš dvanaest mjeseci umjesto na trinaest...po Mjesecu? ...i to jednakog trajanja...

Vratimo se na priču...
Mjesec se dakle rađao mjesec dana. Željezo „Mjeseca“...ili...bolje reći pretka Mjeseca...drugog planeta...povećalo je središte Zemlje. Zato je Zemlja tu gdje jest... u ovom svemiru... takva kakva jest.
Preostali razbijeni komadi stopili su se u Mjesec,
Rođen u mjesec dana.

Zemlja bi bez Mjeseca možda bila Mars.
Opet, ovo nije pjesnički...kaže znanstvenik tako. Iako...provjereno znam da nije putovao kroz vrijeme. Dobro, ne znam provjereno, ali mislim da nije putovao kroz prošlost Marsa da provjeri.
Zemlja bi bez Mjeseca možda bila Mars.
Mars nikad nije imao stabilizirajući Mjesec.
Vidite li umni potencijal ovih znanstvenih izjava?

Mars je, naime, planet od kojeg se očekivalo najviše.
Da. Zbog tih i tih razloga. Voda. Udaljenost. Ovoono.
Mars je mogao imati život. Mars je najbolji potencijalni kandidat za život. Ali nije stabilan. Nikako da se smiri. Taj Mars...nikako da nađe unutarnji mir.

Kaže...
Na Zemlji je život preuzeo kontrolu nad okolinom. Bilo bi života i bez Mjeseca, ali život ne bi preuzeo kontrolu nad okolinom.

Shvaćate? Zemlja bi bila nestabilna.
Ok... Ovo nema puno veze sa shvaćanjem. Ovo ima veze s vjerovanjem znanstvenicima koji govore kao da su pjesnici, a ne znanstvenici.
...meni je to razlog više da im vjerujem na riječ...
I da stvorim svoju metaforu. I analogiju. I uopće...da sve to hiperboliziram.

Bilo jednom zrno...
Zrno mljeveno...
I kraj zrnca bilo još takvih...mladih užarenih zrnaca.
I ta su zrnca, mladost kakva jest, bila užarena.
Spržila su se i stopila.

Bila jednom žena...
Žena s mlincem i sprženim zrncima...
Sjedila je i vrtjela u smjeru kazaljke na satu...
I izmrvila je spržene mladosti dok se nisu spojile u smjesu.

Bila jednom voda...
Voda potrebna za život
I, mladost kakva jest, ta voda je ključala.
I, ljudi kakvi jesu, zalili su kavu vrućom vodom
U aparatu
Preko filtera.

Treba mi turska kava.
Bez filtera.
Puna taloga pri dnu šalice.
Stabilna sa svojom vodom.

Kažu Zemlja ne bi bila što jest da nije Mjeseca.
Mjesec djeluje stabilizirajuće na Zemlju.
Mjesec...oseke i plime...
I samo najsenzibilniji senzori...a ja takve imam, na sreću i štetu...mogu snimiti još jednu promjenu koja se događa svakih svi znamo koliko sati –
Kontinenti se podižu i spuštaju, zajedno s morem,
Jer ta smeđa zemlja žedna ne može bez svoje kapi i prati je u stopu.
Kontinenti se podižu i spuštaju trideset centimetara,
A moji senzori sve to bilježe.
Udah. Izdah. Udah. Izdah.
Pišemo svako trčanje zemlje za morem.
Pišemo svako dizanje mora za Mjesecom.
Pišemo svako Mjesečevo povlačenje Zemlje za sobom.
I svako puštanje.

Treba mi Mjesec jer u meni ima života.
Na Zemlji je život preuzeo kontrolu nad okolinom.
Bilo bi života bez mjeseca
Ali život ne bi preuzeo kontrolu.

Imam potencijal jednog Marsa.
Imam uvjete jedne Zemlje.

40 000 km
I Mjesec se udaljava od Zemlje.
Jasno vam je što to znači...

Treba mi sudar.
Mjesec mi je na 400 000 km.
Ne treba mi meteor koji je uništio dinosaure i zagrijao Zemlju na više od 200 stupnjeva u tek nekoliko sati.
Treba mi sudar planeta da povećam svoju jezgru.
Djeluje stabilizirajuće.