< ožujak, 2008 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

01/2011 (1)
02/2010 (1)
01/2010 (2)
11/2009 (3)
10/2009 (3)
09/2009 (1)
08/2009 (3)
07/2009 (4)
06/2009 (3)
05/2009 (2)
04/2009 (3)
03/2009 (4)
02/2009 (4)
01/2009 (6)
12/2008 (4)
11/2008 (4)
10/2008 (5)
09/2008 (4)
08/2008 (5)
07/2008 (5)
06/2008 (5)
05/2008 (4)
04/2008 (4)
03/2008 (4)
02/2008 (4)
01/2008 (6)
12/2007 (7)
11/2007 (6)
10/2007 (10)
09/2007 (7)
08/2007 (7)
07/2007 (10)
06/2007 (6)
05/2007 (4)
04/2007 (5)
03/2007 (6)
02/2007 (8)
01/2007 (11)
12/2006 (15)
11/2006 (19)
10/2006 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari On/Off

dizajn : patka dizajn

blog ce se sam kroz postove opisivati...

Linkovi

blog.hr
infobar.co.ba
sarajevo-x.com
Wikipedia
National Geographic
COVERmagazin
People
AllPosters.com
Radio Sarajevo


Ko smo, šta smo, odakle smo...

Ko smo

Dvije smo. Rossa i Anna. U zadnje vrijeme samo Anna. Za Rossine postove, trebate se zakopati u arhivu. Vrijedi ;) Poznajemo se preko deset godina. Prijateljstvo smo otpočele u srednjoj školi (jedino pozitivno što obje pamtimo iz iste). Zapravo, sad u februaru je bilo trinaest godina od kad smo sjele zajedno u drugu klupu reda do prozora...
Imamo uglavnom isto mišljenje o mnogim stvarima u životu (uz lagana odstupanja...) puno toga zajedničkog, pa zašto tome ne dodati i blog?



Anna o Rossi:

Uvijek je sposobna da me nasmije svojom interpretacijom životnih problema.


Rossa o Anni:


Posjeduje smirenost i dozu realnosti koje meni ponekad znaju pobjeći.



Šta smo:

Od prava, književnosti, francuskog jezika, dođosmo konačno do toga da želimo učiti djecu...Anna, učiteljica koja je poslije toliko muke i nauke konačno dobila svoj razred...a Rossa, nastavnica koja će se boriti da djeca realiziraju kulturu življenja i pokažu određeno poštovanje prema hemiji kao krasnoj prirodnoj nauci...




Mail:

rossa.und.anna@gmail.com





spaja Razum & Osjećaje









Dan za film

(by anna)

Nedjelja mi je postala dan za film. Ne u kinu, jer u kinima već mjesecima ne igra ništa zanimljivo. Ustvari lažem, zadnji sam gledala film "Juno", genijalan, pametan film. Od tada je prošlo skoro dva mjeseca i morala sam pronaći način da sve skupa to nadoknadim. I tako nedjelja postade dan za film. U toku sedmice malo smišljam šta mi se gleda, koji žanr, koji glumci, pokušavam se sjetiti čija mi je najava filma zagolicala maštu...onda odem jednostavno i taj film kupim. Tako je prošle sedmice na repertoaru bio film „Margot At The Wedding“, sa Nicol Kidman, Jack Blackom i Jennifer Jason Leigh.

Image and video hosting by TinyPic

I nije mi se dopao. Iskreno, priča mi ne pije vodu, ona (Nicole) je kao spisateljica koja sa sinom dolazi sestri (Jennifer Jason Leigh) u posjetu, sestra se ubrzo udaje za lika (Jack Black) koji je lik jednostavno. I otprilike to je to. Dijalozi su mlaki, a i Nicole me nervira sa svojim mrmljanjem dok govori.

Image and video hosting by TinyPic

U suštini, kad bi nam se dale kamere u ruke, svi bi mogli snimiti neku dramu vezanu za braću i sestre. Svidjele su mi se tri stvari. Prvo, ime Margot. Super ime. Druga stvar, Margot u filmu stalno i konstantno pije vino sa ledom i onda filozofira mrmljajući. I sjajno mi je kako onda taj led krcka i pucketa u onoj velikoj vinskoj čaši. Treća stvar. Da dokaže sestri da se i u tim godinama može popeti na drvo, kao kad su bile male, popenje se i zaglavi na njemu. Strah je parališe i vatrogasci je spuštaju sa drveta. Super simbolika jer joj je i lik zaglavljen u vremenu i prostoru totalno. Sve ostalo je prilično bez veze.

A danas. Odlučim da sam raspoložena za triler i odaberem "Zodiac".


Image and video hosting by TinyPic

I do pola filma sam se iznervirala, radnja razvučena, ubistva morbidna i brutalno prikazana, napravila sam dvije - tri pauze u prvih 45 minuta gledanja. Čudan način snimanja prije svega, neobičan. Istinita priča o ubistvima koja do dana današnjeg smatraju: "The case remains one of San Francisco's most famous unsolved crimes". I onda na pola filma, nešto se promijenilo, ne znam tačno šta, ali znam da sam na rubu stolice sjedila i srce je lupalo i samo me interesovalo šta će biti na kraju. Jedan baš dobar film. Kako ću zaspati noćas, ostaje da se vidi.

Mislim da ću iduće nedjelje pikirati neku komediju. Ili neki ljubavni srceparajući da dušu svoju isplačem. Prijedlozi su i više nego poželjni. ;)


23:11 - Komentari (10)




Dokle sam?

(by anna)

Dani su mi prekratki. Dok se okrenem, bukvalno, proleti. Ako ne držim časove, onda pripremam sve što mi treba za to. Soba mi i dalje izgleda kao da je atomska bomba u nju pala. I eksplodirala naravno. Čak mislim da sam navukla neku alergiju na papir, plastelin, glinamol, ljepilo, tempere, voštane bojice...ako takva alergija uopšte i postoji. Kašljem i kišem i sve se nadam da je ta alergija u pitanju jer nemam vremena sad da se razbolim.

Društveni život mi se sveo na svakodnevno brbljanje sa jednim momkom i jednom djevojkom koji rade u kopirnici u mom naselju. Ispričamo se, od Tolstoja pa do Farme i to je otprilike to. I da. Najnovija zanimacija, Facebook. Tu odem par puta dnevno, vidim ko me zagrlio, poslao pusu, uzvratim par zagrljaja i to je to. Facebook me podsjeća na blog u prvim danima pisanja. Kad smo Rossa i ja imale po 19 postova u mjesecu. Danas jedva na četiri dobacimo...bude mi malo žao zbog toga. Premda je trenutno blog više u fazi annarossa ako ćemo po učestalosti pisanja, nadam se da će se i to promijeniti ;) Uostalom, primjetila sam da nismo samo nas dvije utanjile sa pisanjem u zadnje vrijeme? Mislim da je do Facebooka.

Zabava u mom životu je ovih dana svedena na minimum. Rad, rad i samo rad. Sve zbog tog nekog višeg cilja, a i kažu da se trud uvijek isplati, pa eto, ostaje da se vidi. Ovdje ne računam zabavu koju osjećam dok radim ovaj projekat zvani diplomski. Jer, da se razumijemo, da ne volim ovaj posao i da me ne čini sretnomu svakom segmentu...svaki dan bi mi bio ravan odlasku na giljotinu. Bez pretjerivanja. Ovako mogu reći (neki rani zaključak koji tek treba da bude formulisan i napisan u diplomskom) da su djeca i kreativna i pametna i stvaralački sposobna i maštovita nadasve...samo ako im pružimo priliku. Neki dan su mi čudo napravili na času. Takvo da sam se ježila sve vrijeme od ljepote. Djeca su zakon.

Kraj se još ne nazire, a kako se ništa neće samo od sebe uraditi, furam dalje.


16:58 - Komentari (5)




Pripreme za istraživanje koje počinje u ponedjeljak

(by anna)

Mama mi je sinoć pokušala ući u sobu. No, zastala je na vratima, pogledala me i rekla: „Sine, ovdje bi i konj nogu slomio“. I onda je fino zatvorila vrata za sobom. Tad sam ustala, pogledala oko sebe, uzela aparat i uslikala ovaj momenat.

Image and video hosting by TinyPic

Da se jednog dana, kad sve ovo prođe i ja sa diplomom u džepu kliknem na arhivu i ugledam ovaj post, mogu baš lijepo nasmijati.


16:05 - Komentari (10)




Stres

(by anna)

Kako se nositi sa stresom? Platila bih nekome da mi otjera ovu histeriju iz glave. To mi je najveći problem trenutno. Toliko sam opterećena svim i svačim da ne bih poželjela nikome da mi zaviri u glavu trenutno. Mislim da bi pobjegli glavom bez obzira. Kad sjedim, noge mi cupkaju, kao da šijem na singerici. Spavam, ne znam ni ja kako, spavam sat vremena pa se probudim i osjetim da mi nešto kuca u grlu. Zna li neko šta može kucati u grlu? I tačno znam šta mi je. Kad se natovarim obavezama pa žongliram i ako mi samo jedna loptica ispadne, ode sve u neku stvar. Prije dvije godine sam prolazila kroz isto. Zato i prepoznajem šta mi je. Četvrta godina faxa, obaveza toliko da mi je fakat trebao planer po prvi put u životu. U tih pet mjeseci, ja sam zapostavila sve oko sebe. I momka i prijateljice i porodicu. Postojali smo samo fakultet, ja i obaveze. I onda svane tako 22. maj i ja puknem. Na sred časa u toku svoje samostalne prakse. Napravim takvu materijalnu grešku da sam mislila da ću letiti sa Akademije. Sreća u svom tom haosu što mi je mentorica na praksi bila zmaj žena. Pa me zaštitila od svih mogućih posljedica, jer me razumjela. Sjela je sa mnom i rekla mi: „Sine, stres te dokusurio. Prosvjetni radnik ti je kao javna ličnost, kao novinari ili glumci, stalno je pod povećalom. Moraš paziti i imati oči širom otvorene. Ne smiješ dozvoliti da izgubiš kontrolu, zapamti to“. I to mi je i bila najveća lekcija koju sam naučila na fakultetu. Da ne trebam zaboraviti sebe u toj svojoj silnoj odgovornosti koju osjećam. Da trebam stati u nekom momentu i predahnuti. I da shvatim i raščistim sama sa sobom da koliko god se trudila da bude sve odrađeno perfektno, nekad jednostavno to nije moguće. Ovih dana opet žongliram. Ali ovaj put držim oči širom otvorene i premda znam da me stres jede iznutra, održavam kontrolu. Tačno znam do koje granice smijem doći i koju crtu ne smijem prekoračiti. Tipično učenje pomoću grešaka.

Stvar je u tome što moram diplomirati do maja. Moram održati 24 nastavna časa u sklopu ispitivanja. Uzorak istraživanja mi je 200 učenika. Oznoje mi se dlanovi kad samo pročitam šta sam napisala. Da sam samo malo manje odgovorna, bila bih si taman. Ovako, ostaje mi da nastavim da žongliram. I da držim širom otvorene oči. A večeras odoh napolje, obaveze neka sačekaju, uzimam time out.


09:53 - Komentari (8)




<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se