< kolovoz, 2007 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

01/2011 (1)
02/2010 (1)
01/2010 (2)
11/2009 (3)
10/2009 (3)
09/2009 (1)
08/2009 (3)
07/2009 (4)
06/2009 (3)
05/2009 (2)
04/2009 (3)
03/2009 (4)
02/2009 (4)
01/2009 (6)
12/2008 (4)
11/2008 (4)
10/2008 (5)
09/2008 (4)
08/2008 (5)
07/2008 (5)
06/2008 (5)
05/2008 (4)
04/2008 (4)
03/2008 (4)
02/2008 (4)
01/2008 (6)
12/2007 (7)
11/2007 (6)
10/2007 (10)
09/2007 (7)
08/2007 (7)
07/2007 (10)
06/2007 (6)
05/2007 (4)
04/2007 (5)
03/2007 (6)
02/2007 (8)
01/2007 (11)
12/2006 (15)
11/2006 (19)
10/2006 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari On/Off

dizajn : patka dizajn

blog ce se sam kroz postove opisivati...

Linkovi

blog.hr
infobar.co.ba
sarajevo-x.com
Wikipedia
National Geographic
COVERmagazin
People
AllPosters.com
Radio Sarajevo


Ko smo, šta smo, odakle smo...

Ko smo

Dvije smo. Rossa i Anna. U zadnje vrijeme samo Anna. Za Rossine postove, trebate se zakopati u arhivu. Vrijedi ;) Poznajemo se preko deset godina. Prijateljstvo smo otpočele u srednjoj školi (jedino pozitivno što obje pamtimo iz iste). Zapravo, sad u februaru je bilo trinaest godina od kad smo sjele zajedno u drugu klupu reda do prozora...
Imamo uglavnom isto mišljenje o mnogim stvarima u životu (uz lagana odstupanja...) puno toga zajedničkog, pa zašto tome ne dodati i blog?



Anna o Rossi:

Uvijek je sposobna da me nasmije svojom interpretacijom životnih problema.


Rossa o Anni:


Posjeduje smirenost i dozu realnosti koje meni ponekad znaju pobjeći.



Šta smo:

Od prava, književnosti, francuskog jezika, dođosmo konačno do toga da želimo učiti djecu...Anna, učiteljica koja je poslije toliko muke i nauke konačno dobila svoj razred...a Rossa, nastavnica koja će se boriti da djeca realiziraju kulturu življenja i pokažu određeno poštovanje prema hemiji kao krasnoj prirodnoj nauci...




Mail:

rossa.und.anna@gmail.com





spaja Razum & Osjećaje









Dobro vece

(by rossa)


“E, pa dosta mi je vise i ove organske hemije, dosta mi je formula, struktura lancanih, razgranatih, dosta mi je ugljikohidrata, aldehida, alkana…dosta mi je alkohola?! Hmm, alkohola…pa alkohola mi malo i fali…” – pomislih ja u sebi, digose se obrve, vragolasti osmijeh uslijedi... Ja prosto moram udahnuti svjezeg zraka. Nocnog fres era, jelte.

Pa mislim, kad vec ucim o alkoholima, moram malo ispitati o cemu se radi. U preradjenom stanju, naravno. U nekoliko minuta smo dogovorile izlazak, vesela ekipica koji sat kasnije je bila ispred moje zgrade.
Ja, odlicno raspolozena te kao i inace kad sam takvog raspolozenja dobijem neku posebnu inspiraciju za nasmijavanje mojih dragih prijateljica. Mislim da se prvo “opp opp” desilo pri skretanju na jednoj od raskrsnica. Spontano. A to je ustvari nesto poput onoga kad gledate skijanje pa se desi da skijasa, pri spustanju niz stazu, prate s tim “oppp, op, op, op, opp” . Hajde reci cemo da je to op, op, opp, op mirovalo dobar dio naseg izlaska ali je opet eksplodiralo pri povratku kuci. No, po redu.

Prvo smo otisle na jedno od novootvorenih mjesta. Prvo pice, veselje, I’m not a total nerd, I still know how to have fun. Jos kako su na pomolu neke nove ljubavi te stvaranje, pored prijateljskih, vjerovatno i rodbinskih veza, he he he, morale smo dobro sve to pretresti i kao sto to obicno kod nas biva, suze poteku od smijeha. Ma cini mi se da smo pricale o toku trudnoce jedne slonice da bi mi bilo smijesno jer ja sam tu noc bila izvrsno raspolozena i u misiji ispitivanja alkohola. A moram priznati da to dugo, dugo nisam radila tako da mi je malo trebalo da postanem glasnija nego obicno. Onda smo se morale malo nahraniti, pa iako je vruce kad cevapi zamirisu, samo najuporniji ne posustaju.

Daljim gibanjem dosle smo na jedno od mjesta na koja ja ne volim ici jer se to ljeti svede na to da se stoji na ulici gdje prolaze auta, da se ljudi naslanjaju na parkirana auta (jer je bastica mala i brzo se napuni) i piju pice. Ali, tu vece je i to moglo proci. Imale smo srece, dva mladca bijahu na odlasku a samim tim mi na dolasku na njihovo mjesto. Srodna Dusa, Anna i ja smo ovakav uspjeh u pronalazenju mjesta odlucile zaliti juice vodkom, Sandra je slavila sa sokicem (alkohol je uspavljuje, naime) a Triplet je kao savjestan vozac takodje furala non-alcoholic fazon. Nakon juice vodke, Srodna Dusa i ja nastavljamo sa…


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Speed Bullom (made of vodka+tequila+Red Bull), sto nam je jaako prijalo…Srodna Dusa je bas gustala lagano, meni se pak nije dalo pa kako me Anna nije uspjela nagovoriti na…

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Margaritu, odlucila sam nastaviti sa vec isprobanim. Mislim si ja, od cega mi je da pocnem miksati sva ta pica, ipak zelim ostati fina i od silnog miksa NE zaplesati na stolu (sto je ustvari bila velika bacva) ili pokusati nadjacati muziku, NE vrisnuti nekome na uho i sta-ja-znam…od svega nabrojanog ovo posljednje bi mozda i napravila, sve nabrojano prije toga radim ali na dernecima u kucnoj varijanti i sa ljudima koji znaju da znam biti blesava ali da sam u sustini normalna.

Nakon foto sessiona na Latinskoj cupriji, krenule smo kuci i tad je opp, op, opp, opp eksplodiralo (u mojoj interpretaciji) sto kroz otvoren prozor liku u autu do nas, sto u autu u kojem smo se mi vozile kao neki uvrnut nacin komunikacije a Anna je bila veoma ljubezna pa je to sve ovjekovjecila aparatom. To nam je sad postalo kao neka postapalica, nesto sto ima i svoj potvrdan i upitan i odrecan oblik ali svaki put tako upakovano da nas zaliju suze od smijeha. Uvrnuto, very.

Ako pokusavate zamisliti kako to ide, probajte, a ako vam pak ne ide, onda nemojte, imam ja bolji prijedlog…haj’mo se mi malo pocastiti…neka svako sebi probere pa da zovnemo konobara…


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

ili cete nesto s druge strane...

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket


A ako neko ne pije iz ovih ili onih razloga, ili ako slucajno neki maloljetnik zaluta na ovaj blog…ma nema zime…za svakog ponesto…

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

A mogli smo i zapjevati...

* Khm, khm, htjela bih da se zahvalim Anni i njenoj ruci koja je pridrzavala pica te tako nevidjeno povecala estetsku vrijednost slika.
** Hvala Sandri na izvrsnom smislu za kompoziciju pa cemo joj zarad toga a i naseg visegodisnjeg prijateljstva oprostiti (desava se svakome, desilo se i meni) ovu besplatnu marketinsku uslugu koja se potkrala, drugi put nece…besplatno, mislim.





21:41 - Komentari (11)




Breaking and Entering

(by anna)

Eto, završen je i 13. SFF. Kako smo se provele i gdje smo bile i zašto nam je uzrecica postala op op oppp će pisati Rossa...a ja ću malo o filmu :)

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Volim takve filmove. Kad se poslije odgledanog ne možeš izraziti verbalno već samo pogledom koji razmijeniš sa drugim ljudima koji su gledali isto. I onda tim pogledom kažeš i više nego što bi izrekao riječima. Doživljaj filma je sto puta jači i bolji kad poslije odgledanog dođe glavna glumica i pokloni se pred svima nama (živio SFF!!). Ok, malo sam subjektivna, ipak Juliette Binoche glumi Bosanku. Mogle smo se poistovjetiti sa njenom patnjom jer zapravo, to su bile naše mame u ratnim godinama. Koliko je zapravo ona odlična glumica je priča za sebe. Baš sam slušala jedan njen intervju, kaže da je tokom uživljavanja u ulogu boravila u Sarajevu i da je posmatrala. Samo posmatrala. I primjetila da mi poslije stresne situacije posežemo za kafom i cigarama kao nekom ogradom od onoga što nam se dešava. I to je tačno. Koliko puta sam samo upravo to uradila, zajedno sa mamom svojom i ništa nije utješno kao ta kafa i cigara u kriznim situacijama. Oduševila me, malo je reći.

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Film govori zapravo o tome kako nije svaka provala loša. Bilo da se radi o provali u nečije privatno vlasništvo tipa firme ili provale u nečiji život. Rekla bih čak da nam je svima, s vremena na vrijeme, neophodno da neko provali u naš život i unese nadu. Provala koja razbija zid kojim smo se kao pojedinci ogradili da bismo se sačuvali od dodatne boli. A zapravo sam taj zid boli više nego bilo šta drugo jer najgore je kad si u svojoj samoći usamljen.

Ako vas zanima kako Juliette pjeva sevdalinku, kako pravi burek, ako vas zanima kako je opet Jude Lawe sjajan-sexy-predobar-glumac (a mislim...scena...njegova žena u filmu u bijesu izgovara: „Idi u Bosnu ako već toliko želiš“...a naše cure oko nas uglas: „Tooo, samo ti dodji“ ...)


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

...ako želite da vas poslije filma obuzmu lijepe emocije...onda obavezno pogledati.

Ovu sliku smo „posudile“ sa oficijelne stranice SFF-a s razlogom...obzirom da se ako pažljivije pogleda onaj ko nas poznaje vidi kako sjedimo, kontamo da imamo k`o biva neko pravo :) i nismo ove dvije tete u prvom redu :)

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket


Op, op, oppp, Rossa, ti si na redu...


11:43 - Komentari (11)




6 plus 1

(by rossa i anna)

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Mama Bucka čita ovaj naš blogić iz prikrajka. Pa onda samo pošalje sms koji glasi otprilike: „Ajooooooj, Annaaaa, jesi me rastužila!“ ili nazove pa kaže: „Ništa te nisam skontala. Ko se zaručio a ko je poludio, dva puta sam čitala“...

U jutarnjim satima se nađemo na MSN-u i tako kuckamo. Rossa, Mama Bucka i Anna te paralelno učimo, odgajamo dijete i pišemo diplomski... Ko kaže da nema prednosti ova tehnologija? Da nema MSN-a sigurno se ne bi svakodnevno čule, niti bi bile u toku kako Beba Bucko napreduje. Da nije tehnologije, ne bismo znale kako je naučio tapšati dok mu mama pjeva (o ovom „pjevanju“ bi se dalo diskutovati :) niti bi se divile frizu koji mu je unikatan...

Ali eto, neka ne bude sve u tehnologiji i zadivljujućem učinku iste, posjetimo mi nase Buckice drage, zabavljamo bebu, pricamo uživo sa Mamom. Da, zabavljamo Bebu, pa zezamo Bebu pa se onda i Beba zeza s nama i isplazi nam jezik i to je tako dražesno da ga onda namjerno zezamo da bi nam on uzvratio plazenjem jezika. Pa se onda smjenjuju Rossa i Anna u nošenju bebice, pa nas onda on nagradi time sto nam nesto priča, nekoga on doziva ma pjeva on i neku pjesmicu (na, za njegovu dob, primjeren nacin)...ihh, pa tu bude fotki i fotki i jedva se rastanemo na kraju. I svaki put iznova zakljucimo da je najljepsa beba koju smo ikada vidjele. I divimo se Mami i Tati Bucku koji su se u ulozi novopečenih roditelja snašli sjajno.

Danas je Bebi Bucku tačno sedam mjeseci. Mi smo odlucile biti izuzetno originalne i cestitati mu mjesec-nakon-pola-godine (a dugo nam cekati do prvog rođendana i neke, sigurno jos posebnije čestitke).

Bebice, i dalje nam budi vesela, najljepša i najdraža beba, vole te tete Rossa i Anna.


17:45 - Komentari (13)




SFF

(by anna)

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket


Sinoć je otvoren Sarajevo Film Festival . Nisam bila na otvaranju. Međutim, u gradu sam bila i mogu reći da je to bilo najbolje otvaranje festivala do sada. Mislim na atmosferu koja je vladala u gradu i na količinu pozitivne energije koju su svi osjetili.

U par postova sam do sada pisala koliko volim gledati filmove, u kinu naročito. I onda sasvim logično da sam kao dijete sretna u toku filmskog festivala te naravno trudim se biti prisutna. Nekad više nekad manje. Rossa, ja i Bivši smo 2001 godine imali komplet karata za svaku noć festivala (ponekad to znači i dva filma u toku jedne večeri) I svi se čudom čudili kako nam nije dosadilo...međutim, nije. Izuzetak je prošla godina, nijedan film nisam pogledala, nisam ni bila u stanju...uspomene, bla, bla. Ove godine...idemo dalje :))

Za nas Sarajlije, taj festival je nešto posebno, trag nade koji pratimo iz godine u godinu, trag koji postaje veći i ljepši i bolji. Pa tako nikog ne iznenađuje što štimamo godišnje odmore da budemo tu kad Festival krene. Pisala sam već kako je Daniel Craig prošao tik do mene, kako je normalno sresti u festivalskim danima neku svjetsku facu dok jedeš ćevape...I niko se ne uzbuđuje, sve je opušteno i ležerno. Sjećam se, kad je festival otvorio Danis Tanović, sa filmom „Ničija zemlja“, poslije filma smo svi zajedno oko ponoći roštiljali u kinu Metalac, prejedali se pljeskavicama i ćevapima, sa Đurom i Danisom pored nas. Metalac je kino na otvorenom, gdje par hiljada ljudi, (2600 mjesta tačnije, plus što Rossa kaže oni ljudi koji film gledaju sa svojih prozora i balkona okolnih zgrada) zajedno gleda film, komentariše, aplaudira, ili broji zvijezde ako mu se film ne sviđa. Po toj ležernosti i pristupačnosti smo poznati jel... tako da sam se danas u toku šetnje gradom zapitala gdje je nestalo domicilno stanovništvo? Toliko stranaca, novinara, dijaspore...grad ne da je živ, prosto vibrira. Sinoć je bilo genijalno i neopisivo, jedna od onih situacija kad sve što možeš reći jeste, trebali ste to doživjeti da znate o čemu govorim (u pola četiri ujutru sam imala osjećaj da je podne)...Nakon otvaranja, (festival je otvorio film Srđana Vuletića, „Teško je biti fin“ i oni koji su gledali kažu da je odličan...u što ne sumnjam ni sekunde :)) sva dešavanja su se premjestila na Baščaršiju. Pa tako i mi. Uz jako raznoliko društvo iz svih dijelova zapadne Europe, (Triplet i Srodna Duša su obnavljale rodbinske veze...mislim, na kraju krajeva planiramo otići u tu Barcelonu i Pariz, zar ne? :)) proslavili smo otvaranje. Kad sam u društvu stranaca, onda i ja svoj grad posmatram njihovim očima. Tako da Sarajevo ima sasvim druge oblike i boje u tim trenucima...Uživam u otkrivanju detalja pored kojih prolazim svakodnevno i ne registrujem ih sve dok se oni ne oduševe time (recimo, kad naručiš pivu, a prvi ti je put da probaš sarajevsko pivo, pa se konobar upusti s tobom u priču...kao da te zna sto i kusur godina...) Jednostavne stvari.

Za četvrtak imamo karte. Vidjeću jednu od dražih mi glumica Juliette Binoche i definitivno ali definitivno najdražeg mi reditelja Anthony Minghella (Talentovani gospodin Ripley...gledala bar desetak puta i svaki put me oduševi, o Engleskom pacijentu da ne govorim)...i to ću ih vidjeti uživo!! Ovaj film je u pitanju:


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket


Sinoćnji izlazak je nešto što mi je trebalo....definitivno.
A suvišno je govoriti koliko je ovaj praznik od festivala trebao Sarajevu. Međusobno se zaslužuju...definitivno.


23:04 - Komentari (9)




Ptica koja imena nema

(by anna)

E tako nekako. Naš kućni ljubimac, mamin i moj, žuta tigrica, s nama je evo vec neka četiri mjeseca...i dalje nema imena. Dugo sam se opirala da nam ponovo pernata beštija uđe u kuću. Poslije Kiće, papagaja nimfe kojeg sam imala godinama i čiju sam bolest i smrt odbolovala propisno kao da je čovjek od krvi i mesa sa nama živio...nisam htjela ponovo prolaziti kroz isto. Kad neko kaže: „Pa to je samo ptica, kupi si istu takvu i problem riješen“...meni je to isto kao kad poslije prekida duge veze, neko odmah nađe novu vezu i krene dalje...ja očito nisam taj tip. Rossa, Triplet i Duša znaju koliko sam bila vezana za glupog Kiću (a i on za mene) pitala za njega sa svakog putovanja na kojem smo bili, pozdravljala ga u razglednicama...idiot od cure po definiciji. I kad se razbolio i kad je došao trenutak da ga pustim (nisam dala da ugine u kavezu, niti da mu veterinar presudi) mama ga je samo odnijela, kaže da ga je pustila ispod nekog drveta da odleti...bilo mi je nekako logičnije zamišljati da je u slobodi ozdravio.

U tom periodu sam započinjala vezu sa bivšim momkom. I na svaki izlazak sam dolazila natečenih očiju ili bi, što je stoput gore bilo, u toku izlaska okinula plakati. Dobio je veliki plus što nije pobjegao glavom bez obzira i što je istrpio da odbolujem Kiću na svoj način.

Međutim, bratova cura, ne znajući za traumu koju mi je Kićina smrt ostavila, pokloni mi za rođendan pticu. I majke mi mile sam bila ravnodušna. Znaju svi koji su pitali kako se zove a ja slegnula ramenima. Na stranu sto je ptica i mene ignorisala i mrtva hladna bila na moje pokušaje zbližavanja. Ja bi je hranila, ona cvrcnula tu i tamo i to je bilo sve. I onda, prije par dana, ne znam kako, čitala sam nešto u svojoj sobi i u momentu sam samo otišla po njen kavez i spustila je na stol pored sebe...i tu ja shvatim da sam se vezala za nju i da je probudila stare osjećaje. Miša mu, sad sam opet zaglavila sa ljubimcem kojeg fakat volim... Međutim i dalje nema imena. Zovemo je i Cvrle i Curica i Pipi i Pile...ali zvaničnog imena nema. Možda treba da prođe malo vremena pa će se i to iskristalisati...

Malo sam je slikala ovih dana...


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

I kad sam stvarno postala dosadna...

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Sakrila se iza ogledala ...
(Koje joj je ujedno i najveći neprijatelj. Nekad mislim da će postati prvi promukli papagaj od silnog kreštanja dok se svađa sa svojim likom u tom ogledalu...Blesava ptičurina :)


17:21 - Komentari (12)




Svakodnevica/Svakodnevnica

(by anna)

Ovih dana mi je uglavnom dosadno. Na netu tražim članke vezane za diplomski rad (ako neko zna neku stranicu gdje mogu pronaći informacije o igrokazu, neka bude ljubazan pa mi javi, jer iskreno, pitam se tražim li na pravom mjestu). I tako, malo čitam, malo čitam blogove, malo prošetam, malo pričam na telefon...čekam Sarajevo Film Festival, čekam čekanje u redu za karte...Sarajevo je tih grad ovih dana, kao da svi spavaju...

Tako čekajući odlučim malo srediti slike, jer zadnjih mjeseci sam slikala...pa recimo dosta toga. Neke su dobre, neke slike su sjajne, neke brišem momentalno. Sve u svemu, zabavlja me sve to. I tako nađem slike Latinske ćuprije. Koje sam slikala prije par mjeseci igrom slučaja isti dan, ujutru i navečer.

Latinska ćuprija je jedan od najstarijih mostova u Sarajevu...možda će biti prepoznatljiviji, ako kažem da se prije zvao Principov most...Meni lično je draži naziv Latinska ćuprija, (iako iz navike kad se dogovaramo kažemo: „Vidimo se kod Principovog“)...jer te dvije riječi spojene u jednu oznaku su mi savršeno simbolične. Latinska jer je most spajao desnu obalu Miljacke sa obalom u kojoj je, u tom periodu kad je izgrađen, živio katolički dio stanovništva Sarajeva, poznatiji kao Latinluk...sa druge strane, ćuprija, turski naziv za most...zajedno spojena u jedno ime, taj most spaja obale grada već toliko godina i nije da se nije nagledao svega, nažalost. Volim simboliku, volim kad je prepoznam u svemu što me okružuje...Možda zato i volim toliko Sarajevo, što je prepoznajem na svakom koraku...

Nije da nema mračnu prošlost,...ali ako to zanemarimo, ovo je moj najdraži most u gradu :)

Po danu...


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket


I kad padne mrak...


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Naoblačilo se, padaće kiša...super. Kad mi je dosadno, volim da pada kiša, tada mi se čini da je cijeli ugođaj kompletiran...



14:38 - Komentari (15)




Turska, završni dio

(by anna)

Kad smo stigle na Pamukkale, bila su tri sata poslije podne, stepeni 50. Ručali smo u hotelu, posmatrajući tu bijelu planinu preko puta nas...zvanično, voda sadrži dosta hidrogen karbonata i kalcijuma sto dovodi do stvaranja kalcijum-bi-karbonata...U stvarnosti...molim? kako?? Izgleda nestvarno, nemoguće i pravo je čudo prirode.

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Samo da ponovo napomenem da je bilo 50 stepeni, nas tri insomnične od noći prije a nismo imale nikakvo pokrivalo za glavu....Počele smo se spuštati jednom stranom kojom niko živ nije išao, počele se prskati vodom od muke više i onda nas je policajka opomenula pišteći. Mogle smo u ćuzi završiti zbog prskanja na Pamukkalama...Vratimo se na stazu kojom su se svi spuštali, skinemo sandale i krenemo bose...I tako nekih 20 minuta. Oko nas sve bijelo, bljeska, voda se slijeva zajedno sa nama niz planinu, paziš da se ne oklizneš...Sunce prži. Stali smo prije nego što smo sve tri počele halucinirati, skinule se u kupaće i uletile u jedan od ovih bazena....

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Srodna Duša je malo oklijevala da se okupa u vapnencu, a ja pametnica necu zbog crnog mi kostima... Triplet, do grla već u vodi je samo rekla: „ `Bem ti vapnenac, vidiš da hoću da umrem“ te se tu nas dvije pogledamo i uronimo u vapnenac. Nirvana, bez pretjerivanja.

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Kostimi su nam se osušili dok smo se popele nazad do vrha i time smo ujedno i zadovoljile predviđenu kvotu sunčanja za cijelo ljetovanje...

Nije mi bilo žao, vrijedilo je vidjeti i osjetiti pod nogama...kakav god karbonat na kraju to bio...

Hakan, vodič nam nije dao da odemo dok ne posjetimo antički grad Hierapolis koji se nalazi u sklopu Pamukkala...


Nekropola:


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

U zavisnosti jesu li sarkofazi izdignuti ili položeni, znalo se koja je porodica te da li je poginuli bio junak iz gladijatorske arene..

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

A gradili su i kuće za mrtve...

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

U povratku smo stajali da vidimo izradu predmeta od onixa i tvornicu tekstila...
Onix sam pogledala, tvornicu nisam ni krajičkom oka vidjela jer sam bila u dubokom snu...Stigli smo u hotel taman na midnight soup, s kojom smo se danima zezale cuj, midnight soup...kako smo navalile na nju, same smo sebi skočile u usta.

Rekla sam da mi se Kemer, kao gradić na moru, svidio...jako.
Glavna ulica,


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Ciletu je vruće sigurno...

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Dok voće opet, ima svoj ventilator...


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Kad smo krenule kući, bilo nam je baš žao što idemo...mislim normalno, kad ti je negdje lijepo onda ti se ne vraća nazad u stare obaveze i probleme. Slike iz busa na putu do aerodroma...

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Za povratak kući, sve tri smo popile po lexu, zlu i turbulencijama ne trebalo. Svejedno, Triplet je uspjela uslikati sjajne slike iz aviona....

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Pa čak i jedno veliko srce za sve koji su pratili ovu storiju od početka do kraja...

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket


Srodna Duša je rekla da joj moram spomenuti Jaska, evo, spomenula sam ga :)
Za savršen odmor su nam nedostajale samo Rossa i Sandra... Iduće godine, nas tri smo raspoložene za popravni, ne znam cure šta vi mislite? ;)

P. S.
Pored mirisa, muzika mi uvijek vrati sjećanja...pjesma koju smo stalno slušale u svim mogućim mixevima i remixevima :))



10:23 - Komentari (15)




<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se