268: Moja Zvončica

Vila Zvončica nastala je kad se mala beba prvi put nasmijala, od ljepote tog zvuka. Vila Zvončica poskakuje kad slijeće i majstor je u popravljanju slomljenih stvari. Dok leti ostavlja oblake vilinske prašine. Voli ljudsku djecu jer ona vjeruju u vile.

Moja Zvončica nastala je od najveće moguće neizrečene nade i želje, a sa svakim svojim osmjehom, ljepotom tog zvuka popravilja sve slomljeno. Kad protrči kroz kuću čini mi se kao da za njom ostaju tragovi radosti, poput vilinske prašine. Zbog nje opet vjerujem u vile, zbog nje sam opet dijete.


Svaka sličnost je namjerna.