Zaključak

Čekam slike. Valjda oni koji mi ih trebaju poslati nemaju vremena, trenutno, za mene. Dok čekam, podjelit ću s vama ono što sam vam obećala.
Dok su trajale pripreme za taj naš nastup, stalno mi se po glavi vrzmala jedna misao. Pokušat ću je uobličiti u post.

Davno, prije dvije - tri godine, nakon što sam pročitala jednu od mojih omiljenih knjiga odlučila sam pisati njezinom piscu. Što me u toj knizi toliko fasciniralo, da sam odlučila baš tako postupit.
Čovjek je htio doći do cilja. Što brže. Vodič ga je sedam dana i sedam noći vodio u krug. Istim putem, istom kilometražom. Ovaj je toliko bio skoncentriran na odredište da put nije ni vidio. Ništa iz njega nije naučio, nije uopće u njemu uživao. Koliko nas upravo tako živi? Žureći prema zamišljenom cilju ne vidi put? Na kraju knjige, glavni lik zahvaljuje za put, a ne za cilj.
Piscu sam napisala da mu zahvaljujem što me uči i jača u vjeri. A on mi je odgovorio, uljudno, dopisnicom, da "Pravi Ratnik svjetla nikad ne odustaje od svojih snova."
U to vrijeme moji su snovi bili nejasni, nestali u izmaglici kolotečine, i to što sam dobila tako izričito napisano, nije mi imalo smisla. Činilo mi se da snova nemam, ali svejedno sam o toj rečenici nastavila razmišljati i usmjeravati svoje misli prema putu ka svom snu, koji se u to vrijeme činio nepostojeći.

Na generalnoj probi, o kojoj već danima pišem. Nisam ništa naročito vidjela. Samo bijelu pozornicu i djecu koja uobičajenim pokretima trčkaju, mašu, griješe, loše drže ruke i ne istežu noge. Vjerovala sam (morala sam vjerovati) da koreograf vidi nešto drugo, jer inače sve to ne bi imalo smisla.
Kad sam ih vidjela u kostimima sa pravim osvjetljenjem, vidjela sam kako se san pretvara u stvarnost. I tako već godinama. Jedan trenutak u mašti koreografa, ne donosi joj slavu, ne donosi joj novac ni glamur, ali ostvaruje njen san, san od kojeg nije odustala.
Gledam goste te večeri. Plesna grupa Show tim iz Knina. Svaki put su sve bolji, a u očima voditeljice i koreografkinje svaki put je sve više sigurnosti i strasti prema plesu kojom nosi sve ostale koji je prate. Na isti način sanja svoj san. I ne odustaje od njega.

Živjeti svoj san, valjda znači naći svoj ventil za sreću. Za puštanje onog stvaralačkog nemira da izađe vani i zaživi među svjetom.

A moj san? Otkrila sam da ga ipak živim i da sam zato jako sretna. Sanjam tako da sve što gledam oko sebe pokušavam uobličiti u neku poruku, pouku koja će i mom životu dati smisao. I to ne onom javnom, već onom tajnom životu, samo mom, koji ne pripada nikom drugom i djelim ga po želji s kim ja hoću.

Zaključak: Sretni ljudi ne odustaju od svog sna, pa makar za to postali i ratnici svjetla, prema kojem i ja putujem.