Uz prvu korizmenu nedjelju

SMUTNJA

Ispustio si me iz ruke da lebdim nad ponorom,
u osami sam pritisnuta morom.
Pod nebom skritim oblacima gustim
na zemlju tvrdu kako da se spustim!?

Ispustio si me iz ruke, a predah Ti se s nadom,
gle, crna strepnja dohvaća ne kradom.

Ipak me vodiš, propasti* se ne dam,
u pustinji dok jasni trag Ti gledam.

Ispustio si me iz ruke da lebdim nad prazninom.
Znam, tako bje sa jedinim Ti Sinom!

I on je smutnju pobijedio noći,
pruži mi ruku, pa ću i ja moći!

(Napisano 1998.)

*imenica u dativu

Sutrašnja nedjelja se zove ČISTA, a Evanđelje donosi zgodu Isusa kojega đavao kuša. U svojim dvojbama i napastima obraćamo se Bogo-čovjeku, koji je bio jednak nama u svemu, osim u grijehu.

17.02.2018. u 16:18 | 1 Komentara | Print | # | ^

Crtice

U TIŠINI

Ne traži Boga u vrevi trgova i kavana,
ne traži ga u idolima naših dana.
Da nađeš ga ogoli dušu, maske skini,
u istini ćeš njega naći, i tišini.

Ne, nisam htjela veličati bol i sjetu,
ta živjeti je svima nama u tom svijetu.
Okusit možeš zabave svijeta, veselja vir
al budi svoj, u srcu čuvaj Božanski mir!

(2002.)

U MRAKU

U mraku sumnje
nek zasja zraka utjehe,
u mraku mržnje
gani srca ljubavlju!

(2002.)

IZDAJA

Govoriš mi stvari naučene,
riječi sa svrhom i namjerom.
Slažeš kockice prema zadanom nacrtu
i tražiš moj pristanak, a ja šutim.
Ti znaš koga treba štititi,
ti znaš koga treba prokazati,
čiji život treba poslužiti
za potvrdu naše pravednosti, a ja šutim.
Ne pristajem na tvoja saznanja,
ne pristajem na kockice posložene,
ne pristajem, a ipak šutim!
A tko šuti pristaje
i istinu izdaje!

(Ne sudite.....)

(2002.)

15.02.2018. u 12:53 | 6 Komentara | Print | # | ^

Milosrdni otac

Oslonjen o štap starac čeka,
dok sjedine mu sunce zlati,
da se u suton iz daleka
sin raskajani kući vrati.

Pričaju o tom tuđem kraju
gdje pošasti i suše more,
a ovdje žive ko u raju
gazde i sluge što ih dvore.

I eto sina, od sjene sjena,
zagrljaj čvrst i suze vrele!
Gozba je prava priređena,
na ognju eno tusto tele.

Iz polja stiže, gnjevom plamti
sin vjeran za dobre i loše žetve:
"Zar odanost se tako pamti!?"
Do neba vape teške kletve!

"O, sine, sve moje i tvoje tu je,
zagrli brata, s njim se veseli!
Ne daj da zavist dušu ti truje,
sreća je prava kada se dijeli!"

(Luka, 15, 11 - 32)


Svi smo mi skloni trgovini s Bogom, po onoj čist račun duga ljubav. Zaboravljamo da naš račun nikad nije savršeno čist, i da bez Ljubavi koja je postala čovjekom ne bismo daleko stigli. Računi ljudski nisu računi Božji i kad bismo na vagu stavili na jednu stranu proračunata dobra djela pravednika a na drugu iskrene suze pokajnika, sigurno bi prevagnule ISKRENE suze, naglašavam iskrene, jer čovjeka, pa i sebe, možemo zavarati ali Oca nebeskoga ne! Zato, kako kaže sv. Pavao da tko misli da stoji nek se čuva da ne padne! U narodnom izričaju, tko visoko leti nisko pada!
--------------------------------------
Ponovila sam ovaj post , jer mi se čini prikladnim za današnju Čistu srijedu.
Danas je i sv. Valentin kad zaljubljeni i oni koji smireno njeguju svoju ljubav iskazuju to na razne načine, ili tek kao još jedan u nizu dana življene ljubavi.
Budući da je ljubav puno širi pojam od ovog "valentinovskog" nije mu kontra ni ljubav oca prema sinu, a pogotovu sveobuhvatna ljubav Božja koja prašta svima koji barem malo odškrinu vrata svoga srca.

Pa eto, svima želim obilje ljubavi danas i ubuduće!

14.02.2018. u 10:10 | 6 Komentara | Print | # | ^

IN MEMORIAM

Izgleda da se mi ne smijemo vraćati na prošlost, ni derfinirat do kraja karakter Domovinskog rata. Trebamo prešutno dopustit izjadnačenje krivnje, da bi u budućnosti svijet utvrdio prije 70-ak godina lansiranu sliku genocidnih Hrvata...


ŠEPRTLJA
1993.

Opet jedna šeprtlja nije pazila,
opet nije znala bit' u sjeni,
opet je na minu nagazila,
opet se nebo hrvatsko rumeni!

Čuvaj se, sine, u zaklonu čekaj
dok drugi srede situaciju,
raduckaj, uči, domovini tepaj,
takav si potreban za naciju!

Na svijetu ima dovoljno budala
što ginut' će za svjetle ideale,
sačuvat' dupe baš i nije šala,
sveto je geslo: snađi se, brale!

Ovo sam napisala 4.2.1993. nakon pogibije jednog branitelja i neumjesnog komentara uglednog gospodina.
Svjesna sam da nije svatko za ratovanje ali me je uvik iritiralo da su najbučniji "domoljubi" oni koji su se držali po strani a istovremeno uvlačili u vlast države koju nisu ni želili.

ŽAO MI JE SESTRE
1992.

Ruka u ruci, hodamo kroz noć,
nebo visoko, a zemlja tvrda,
zvjezdani svod, (srećom, noć je vedra!)
ispred nas lik oca bijeli se ko jedra,
i vodi nas kroz nepoznata brda.
Puštam da me tvoja mala ruka vuče,
dok nijemo koračaš s nadom u svanuće.

Tvoje crne oči crnje su od tuge,
u njma su duge izgubile šare.
(Za djetinje snove zlikovci ne mare!)

«Ostati ću bosa», ja se tebi žalim.
Ti mi stišćeš ruku i šapućeš tiho:
«Ja ću tebe vodit!» I dalje koračaš.
Tvoj korak je čvršći, vidim, ti me shvaćaš!

«Čučnite u grmlje!» komanda je pala.
Ti se malo trgneš, saginješ i šutiš.
U tom trenu sazrela je tvoja duša mala
ko što zrije samo kad opasnost slutiš.

Pričali smo često o toj dugoj noći
pokraj dviju rijeka
poslije, kad su krinke opasnosti pale.
«Da l' si bio više uplašen il' tužan?»
«To je bio, majko, san nadasve ružan!
Mislio sam, ovo nikad neće proći,
možda smrt nas čeka!
Žao mi je bilo moje sestre male!»

KOCKARI
1992.

Ne dirajte mi usnulog junaka
(Jesenas ode na krilima nade!)
Hrvatska zemlja nek mu bude laka,
oreol njegov nitko da ne krade!

Ne budite mi umoreno dijete
što o slobodi sanja Lijepe naše,
ne skvrnite mu uspomene svete,
on nije kriv za sitne spletke vaše!

Vi, prijetvornici, što kockate se krvlju,
brojeći sitniš na grobu tuđeg sina,
grobovi bijeli, tu vam tešku mrlju
oprostit ne smije mati Domovina!

(Dakle, već u ratu se pokazalo da je on jednima majka, drugima maćeha!)



12.02.2018. u 22:17 | 9 Komentara | Print | # | ^

Rame za plakanje

Samoće ovija te plašt,
a blagim osmijehom se braniš.
Na vjetrometini si vlat,
ta čime svoju dušu hraniš?

Ne samuj, ti se ne junači,
izjadaj se, smiji, plači!
Isperi dušu, suze roni,
na prisno rame se osloni!

(2002.)

11.02.2018. u 22:22 | 7 Komentara | Print | # | ^

Zimska elegija

Olovno je nebo pritislo dolinu,
miruju u magli ogoljele grane.
Cvjetnice u blatu leže uspavane,
reski fijuk vlaka propara daljinu.

Ušutjeli vrapci u čekanju plahom,
na zapadu rumen, dan polako gasne.
U plaveti tračak prve zvijezde jasne.
Noć dolinu grli ustreptalim dahom.

Na Petrovo polje spustila se tama,
sve je stalo, samo vrijeme brzo leti!
Kada budem bolna, umorna i sama,

u presudnom času, samoći i sjeti,
povedi me, Bože, cvjetnim livadama,
gdje caruje svjetlost i mir vječni, sveti!

06.02.2018. u 22:42 | 9 Komentara | Print | # | ^

Trenuci odiljenja

CINIZAM

Idem ti ususret
s osmijehom,
i spotaknem se o trnje
tvog podsmijeha.
Cinični "nadčovjek"
ispriječio se između nas.
(Ljubav grca u ranama!)

(2003.)


RASTANAK

Još samo tren,
prije nego odletiš,
želim ti pogladiti krila,
kad bude hladno,
kad bude teško
da znaš da si moja mila!

(2004.)

MOLITVA

Sve, Bože, što molim
može se sažeti u dvije riječi:
Podaj mi svoju snagu,
i čuvaj one koje volim!

(2002.)

04.02.2018. u 12:32 | 8 Komentara | Print | # | ^

Kandalora

"Kandalora, zime fora!"
bilijo se "snig do mora...."
U kuneti isprid kuće
glistina se tanka vuče.
U đardinu kraj Kačića
gledali smo, ka iz priče
leden boket bilog cvića
zagrlio anđelčiće.
Bura puše, ledon diše,
u kantunu snig na smetu.
Na Kantunu, na Lištunu,
zaigrane grude letu.
"Kandalora, zime fora!"
pivalo se potla dugo.
Bili snig i ledno cviće
otopilo toplo jugo

(Nekad bilo, sad se spominjalo, nema više intimnog parkića na Kačićevu trgu, sa vodoskokom i jezercem s crvenim ribicama! Sad je sve u "veličanstvenom" kamenu, koji žeže litnje sunce i ledi zimska bura.)

Danas je Svijećnica, Kandalora ili Prikazanje Isusovo u hramu, koje nam poručuje da sve što smo primili trebamo prikazat Bogu, koji će nas nadahnuti kako da ostvarimo svoju životnu misiju.

02.02.2018. u 13:10 | 4 Komentara | Print | # | ^

Tišina

Sama sa sjetom
razmišljam u noći,
molitvu šapćem,
sklapaju se oči.
Kroz prozor toči
svjetlo mjesečina,
dok uspavanku
pjeva mi tišina.

(2003.)

30.01.2018. u 10:56 | 6 Komentara | Print | # | ^

Žeđ

Tonovi zvonki ušne zapljuskuju školjke,
ko iskričave kapi slapa
stijene planinske,
i sunce, i jutro, i plavet,
sve se slilo
u korito moje duše
ljepotom nezasitne.

(1998.)

26.01.2018. u 23:02 | 6 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< veljača, 2018  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28        

Veljača 2018 (8)
Siječanj 2018 (11)
Prosinac 2017 (16)
Studeni 2017 (14)
Listopad 2017 (13)
Rujan 2017 (12)
Kolovoz 2017 (13)
Srpanj 2017 (8)
Lipanj 2017 (14)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (18)
Ožujak 2017 (12)
Veljača 2017 (5)
Siječanj 2017 (8)
Prosinac 2016 (7)
Studeni 2016 (7)
Listopad 2016 (10)
Rujan 2016 (7)
Kolovoz 2016 (7)
Srpanj 2016 (7)
Lipanj 2016 (8)
Svibanj 2016 (8)
Travanj 2016 (8)
Ožujak 2016 (14)
Veljača 2016 (9)
Siječanj 2016 (13)
Prosinac 2015 (10)
Studeni 2015 (7)
Listopad 2015 (12)
Rujan 2015 (10)
Kolovoz 2015 (10)
Srpanj 2015 (11)
Lipanj 2015 (12)
Svibanj 2015 (13)
Travanj 2015 (7)
Ožujak 2015 (5)
Veljača 2015 (7)
Siječanj 2015 (8)
Prosinac 2014 (6)
Studeni 2014 (9)
Listopad 2014 (2)
Rujan 2014 (13)
Kolovoz 2014 (6)
Srpanj 2014 (7)
Lipanj 2014 (10)
Svibanj 2014 (15)
Travanj 2014 (13)
Ožujak 2014 (12)

Opis bloga

Rođena sam u Makarskoj 1942. a od 1982. živim sa obitelju u Drnišu i Siveriću.
Blog sam otvorila na nagovor mlađeg sina u prvom redu radi objavljivanja pjesama a onda i radi komunikacije s ljudima koji to žele.
Nastojim biti korektna sugovornica, koja stoji iza svojih riječi i nikoga ne vrijeđa, a to očekujem i od drugih.
Albina Tomić, r. Srzić

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se