Nova Politika

19.08.2010., četvrtak

INFORMACIJA kao medijski Neuro Lingvistički Programing društva i čovjeka

Autor : Jupi


Uvodno o paradigmi informacije i medijske Javne Riječi


Paradigmatska vrijednost informacije od najstarijih čovjekovih dana bila je ta koja je ljudskoj vrsti i povijesti dala razinu sebesvijesnog artikuliranog identiteta, i artikulirano uređeno ponašanje, - t.j. atribut civilizacije. Kao takva snaga oduvijek je bila zlatna nit svih životnih struna; razmjene i razvoja dobara među ljudima, promjene i opstanka, autoriteta zakona i sile, moćno oružje obmane i prevare, korisno znanje i varava istina o apsolutnom, sveto ime identiteta, metaforički poetski cvat daha životnog iskona i prezenta u čovjeku, duhovni magijski i religijski izraz i ceremoničnost, ...

Osnovne definicijske natuknice informacije, sustavi,
kognicija i NLP


Informacija u elementarno atomističkom smislu i ogoljenoj definiciji je kategorički unikatno tvorbeno i osjetno, uređen i prepoznatljiv izraz / metafora / riječ - koji je spoj formalno uređene tvarnosti i njenog prepoznatljivo određenog (apstraktnog?) značenja, u matičnom informacijskom skupu kojeg obično zovemo riječnik, (pismo, jezik, kod).
Informacija se u pravilu sastoji (ili se može razložiti, a i ne mora moći) od elementarno definiranih znakova (simbola) čiji izraz je određen u njihovom matičnom skupu / sustavu simbola (latinično pimo npr. ili brojevno pismo itd.).
Osim strogo jednoznačno određenih informacija / metafora, (npr. brojeva) pogodnih u logičkim sustavima i kodnim ključevima (npr. DNK), informacija može biti i višeznačno bogata metafora što je informacijski stil u poetskoj domeni izražavanja i komuniciranja. Vrlo često informacije su kombinirani složeni spoj raznorodnih informacijskih skupova koji ipak tvori komapatibilnu jasno izraženu informaciju.
Informacije su generabilne, perceptibilne, i procesne - u tvarnosti / tvarnosnom informacijskom krugu / putu / petlji, no njihova značenjska (apstraktna?) funkcionalna procesnost i rezultantnost je njihova krunska motorna karakteristika, koja proizvodi novo djelovanje opet u tvarnosti.
Iako sve sile u prirodi djeluju na stanje prirode, informacijsko djelovanje je karakteristično po tome što u svom djelovanju na prirodu unosi potpuno paradigmatski posebne kvalitete, a to su:
- kreiranje informacijske razine i petlje djelovanja na prirodu; osjećanja, pamćenja,
prepoznavanja = percepcije, i informacijskog uzvrata = govora i poticaja djelovanja
- upravljano ponašanje djelovanja (procesa)
- mogućnost izbora u djelovanju
- svijesnost (informacijska sebesvjesnost i svjesnost o okolini)
- voljnost = proizvoljni izbor = kreacija / kreativno djelovanje
Time priroda uspjeva :
- percipirati i komuncirati sebe samu
- izborno i kreativno neizvjesno otvoreno se ponašati, – stvarati nove različitosti i relacije
- spregnuti se po vertikali; sile i razum - od sloja / polja primitivnih sila do više
(upravljačko – hijerarhijski) informacijske razine / sloja = emocionalno / energetski se
povezati, prepoznavati i angažirati = inteligentno emocionalno djelovanje

Prirodne ili tehničke jedinke / bića / sustave, koji imaju kvalitete upravljanog i izbornog ponašanja kvalificiramo kao inteligentne sustave.
Kako je veća složenost organizama i njihovih društava, ili tehničkih sklopova, tako je u pravilu njihovo informacijsko ponašanje sve izrazitije inteligentno, i iskazuje bitno više kvalitete informacijski upravljanog ponašanja; učenje, predviđanje, planiranje i strateško ponašanje. Na najvišem stupnju informacijski osnovanog ponašanja, koje nam je poznato kod čovjeka, nalazimo informacijski izraz entiteta kao sebesvijesnog entiteta, i to ne kao en-titeta nego kao identiteta; id-entiteta / imena, i vezano s tim - izražavanje osobne volje, i to ne samo-nagonske ili samo-afinitetne, nego vrlo sublimirane maštovite kreativne volje i to s aspiracijom transcedentnog opstanka i trajanja.

Kod čovjeka, kao i kod viših životinjskih vrsta, proces izgradnje, razumijevanja i mentalnog procesiranja informacija zove se kognitivna sposobnost; kognicija (razumijevanje, shvaćanje istine), o čemu postoje razvijene znansvene discipline kao npr. kognitivna psihologija, ili npr. lingvistika.
No, paralelizirajući funkcionalnost informacije i programiranog ponašanja u tehničkim sustavima s kognitivnim i lingvističkim ponašanjem čovjeka, shvaćeno je da i sam čovjek u određenoj mjeri biva jezično programiran, pa je na toj osnovi razvijen poseban pravac zvan Neuro Lingvističko Programiranje (NLP), kao tehnika utjecaja na čovjekovo razumjevanje, odabir, i ponašanje. Tehnika NLP-a najčešće se može naći u svrsi samorazvoja ličnosti, reklamiranja proizvoda, ili pak kao uspješna mađioničarska zabava, no zapravo, kad se NLP koristi ciljano i ustrajno, radi se o vrlo moćnom alatu i procesu utjecaja na čovjeka i društvo.

Promatrajući tako informacijsko djelovanje u prirodi, ugrađujući informacijsko upravljanje u praktično sve naše tehničke sustave, i razvijajajući informacijsko društvo, baš u današnjem vremenu sve oštrije i jasnije ekstrahiramo informaciju kao zasebnu paradigmatsku vrijednost (tehnički zvano - softwear), i shvaćamo da je informacija i informacijsko inteligentno formativno djelovanje - imanentno svojstvo prirode, i moćni formativni potencijal djelovanja na čovjeka i društvo.

Svrha informacije i složenost njenog efekta razumijevanja

Svrha informacijske procesnosti nije samo iskomunicirati informacijski sadržaj, nego prije svega – iskomunicirati smisleno značenje informacijskog sadržaja, dakle iskomunicirati značenjsku poruku.
Možemo reći da se kod složenijh bića značenjska poruka informacije sastoji od tri značenjski vibrantne strune: karakteristike biofizičke pobude, zatim - informacijske geste / estetskog dojma / artizma znaka, i samog strogo funkcionalnog značenja / pojma / namjere / zadaće. Sve tri ove komponente utjecajne su na razumijevanje, vrednovanje, i apstraktno relacioniraje značenja informacije. Često vrijedi mudrost da čovjek više živi od dojma nego od pojma.

Također treba istaći da je informacijsko procesiranje kod živih bića i imanentno energetski utemeljno, pa osim apstraktnog razumijevanja funkcionalnog značenja u biofizičkom sloju temeljno imanentno proizvodi angažman i rad emocionalne energije, koja je zapravo ona koja određuje snagu i dubinu/ važnost zapisa informacijske brazde u čovjeku, i može se čovjeku manifestirati u vrlo različitim stanjima; zadovoljstvo, ugoda, mir, melanholija, strah, olakšanje, radoznalost, izazovnost, žalost, bol, trauma, gnjev, povlačenje, ... a što sve utječe na kompleksno značenjsko razumijevanje poruke i kasniji odgovor i izvršenje osnovne funkcionalne zadaće koju informacija donosi.

Informacijska petlja može se odvijati strogo unutar same jedinke; strogo osobno intimno, zatim u osobnom odnosu s okolinom, zatim u vanjskom privatno intimnom doticaju jedinke; obitelj, društvo prijatelja, i javno - svima na vidjelo i znanje.

Medijski proizvod kao NLP čovjeka i društva,
urođena informacijska glad mozga


O visokoj vrijednosti informacije - kao zajedničkog / društvenog dobra Javne Riječi - filozofski, i znanstveno i javno, mnogo je izgovoreno i napisano u novije doba, t.j. od prosvjetiteljstva do danas. U javnosti su poznati (i školski, i općenito kulturološki) knjige, rasprave, navodi i zaključci o važnosti i o manipulaciji Javnom Riječju. U zadnje doba svekolika Javna Riječ postala je podrazumjevano sinonimizirana na informativne medije, što nije ni potpuno točno, pa ni baš dobrodošlo. No sumarno, danas se javno shvaća da je medijska Javna Riječ jedan od vorteksa moći u hijerarhijski najvišem trokutu moći: Novac - Mediji - Politika, iako mnogi ljudi odmahuju rukom na medijsku moć i utjecaj.

Ključ moći uloge informacijskih medija u Javnoj Riječi, kojeg običan čovjek ne poznaje, ili nije svijestan, jest u tome da svi mediji zapravo stalno provode Neuro Lingvističko Programiranje – dakle programiranje mozga riječima, te općenito zvukom i slikom. Svaki razgovor, učenje, i sl, također ima takav neuro lingvistički programirajući utjecaj u izgradnji kognitivne sposobnosti čovjeka, ali i javnog mijenja, jer čovjek u pravilu niti ne može misliti i artikulirano govoriti, asocirati i vrednovati drugačijom terminologijom i asocijativnošću nego onom koju je primio i naučio u svojim društvenim kontaktima, promatranjima i učenju (i iz medija), te iskustvima. Upravo zahvljujući Neuro Lingvističkom Programiranju kognitivnog procesa, dijete od roditelja nauči govoriti; terminološki i logički asocirati značenja i emocionalnu energiju. O tome posebno treba voditi računa, jer upravo djecu i mladost sve više uče govoriti i misliti upravo medijiski aparati, a ne roditelji; koji su otuđeni poslom i atrakcijma njihove dobi, i tako su zapravo djeca medijski oteta iz roditeljskog zagrljaja i odgoja, prikraćena na mnogo načina, intimno i emocionalno siromašna i obezglavljena, i pasivno agresivna. No istovremeno, sva se odgovornost i krivica za ponašanje djeteta, upravo od establishment stručnjaka, i čak vrlo rigidno zakonima, prebacuje na roditelje, umjesto da se nad posvemašnjim medijskim agresivnim, zavodnički programirajućim izrazom provodi primjeren korektivni nadzor i čisto tehnička ograničenja, a društveno potiče i prezentira etički i poetski zdravija i sinergijska kultura. Ovako su danas medijskim načinom svi putevi zla potpuno otvoreno raspušteni i dostupni već djeci, a uz to se poslovnim pritiscima na roditelje i zahtjevima školskog vremena na djecu, doslovno provodi odvajanje dijece od roditelja, što je vrlo zlonamjerano modeliranje i redefinicija čovjeka i društvenog ponašanja i rezultata.
Treba biti svjestan da proces neuro lingvistiškog programiranja mediji provode – baš stalno dnevno opetovano, te u tom ponavljanju i leži snaga NLP utjecaja i implantiranja termina, značenja, estetike i afiniteta, dakle čovjekovog i društvenog modeliranja. Visoke cijene reklamnog prostora u medijima i izričita objašnjena medijskih marketara o medijskim mogućnostima utjecaja na auditorij, shodno tome i visoke cijene medijskog prostora, odmah eksplicitno jasno ukazuju da se radi o visokoj medijskoj snazi NLP karaktera.

Kako je osnovni proizvod medija – informacija; riječ / metafora, koju primamo putem naše senzorike, i moždano kognitivno procesiramo; intelektualno i emocionalno, prema tome - i medijski proizvod je, po samoj svojoj prirodnoj procesnosti, svrsi i tehničkoj platformi kroz koju se realizira, vrlo slojevit proizvod.
Zbog svoje informacijske naravi, kao i zbog svoje društvne uloge, te promo platforme, izrazito je nastojanje medija da se dopadnu, i to svojim cijelovitim outputom; i senzorički, i tehno-informacijski, i značenjski vrijednosno, i da u primatelja pobude pažnju. Prepoznatljivost, provokativnost ali i harmoničnost, ugoda, igrivost, realna korisnost - neke su osnovne kvalitete koje u osnovi mora imati medijski proizvod, ali svakako je glavni zadatak postići uvažavanje i reakciju primatelja informacija na sdaržajnu vrijednost koju informacija donosi. Na platformi te vlastite dopadljivosti i reaktivnosti primatelja onda se plaćeno mogu reklamirati dopadljivost i vrijednost raznih civilizacijskih proizvoda, od onih tvarnih ili usluga, znanja i radova do složenih, vrlo utjecajnih metaforičkih i političkih ideja.
Mediji nude ne samo servisne obavijesti i upozorenja, nego i vijesti i opservacije u širem i višem vrijednosnom i funkcionalnom smislu, pa reklamne i društvene kontakte, a također pružaju primateljima i mogućnost javnih medijskih istupa: upita, osvrta i kritike, izražavanje želja i potreba, i uopće osjećaj društva i društvenosti. Zatim pružaju i senzoričku i metaforičku ugodu (entertainment), kroz kulturološke metaforičke proizvode; priče, glazbu, filmove i serijale, a danas pružaju i preoogromne baze podataka i znanja.
U svojoj rezultantnoj ukupnosti i posvudašnjosti, mediji promoviraju i osviješćuju cijelovit životni stil i programiraju naše osjećaje, misli i potrebe, kao i političke stavove i odlučivanje.

S druge strane, bez obzira na medijsku ponudu, ljudski mozak sam od sebe pokazuje informacijsku glad kao svoju urođenu potrebu, t.j. potrebu da stalno preživa informacije i održava neku osnovnu orjentacijsku informiranost ili apstraktno zadovoljstvo kreativne mašte. Ta informacijska čovjekova glad temelj je medijskog postojanja i šansa za kontrolirano usmjereno artikuliranje te gladi.

Tako mediji, osim proizvodnje širokog javnog pristanka, koje dokazuje Chomsky, zapravo prethodno pristanku, potiču informacijsku glad, i kroz to artikuliraju razne gladi za konkretnim objektima i stilskim trendovima, pa treba reći da je temeljni medijski proizvod - proizvodnja kulturoloških gladi, htijenja, i zapravo konačno - ovisnosti za onim objektima, trendovima i mišljenjima, koje medijski NLP ustrajno ponavlja i promovira, a političari i trgovci prodaju.

Upravo medijska proizvodnja tih životno-stilskih civilizacijskih gladi i stila zapadnog kapitalističkog svijeta, odašiljana nekad u zemlje iza željezne zavjese, bio je onaj mamac i probojni mač u svijesti ljudi istočnog bloka, koji je kod njih osvijestio te gladi, i bitno doprinio neodrživosti i urušavanju istočnog političko-civilizacijskog socijalističkog bloka. I mi u Hrvatskoj bili smo dionici i svjedoci istine ove moći medijske kulturološke reklamatorije kao inicirajućeg kulturološkog predteksta u političkim promjenama.


Sprega interesnih utjecaja medijskog NLP programiranja društva,
anihilacija demokratskog principa i razvoja, i načini njihovog izvođenja



Sprega političkih ciljeva vlasti, trgovačkih interesa i kulturoloških trendova brzo se je razvijala odmah nakon popularizacije televizijskog medija, posebno u USA, te je raspadom istočnog komunističkog bloka i globalno potpuno osviještena. Ta sprega danas je glavni modus operandi, i kriterij, i preokupacija liderskih zapadnih medija, te tvori glavnostrujaški skladno vidljiv stil u svim dionicama medijskih izraza, izrazito moćan u kreiranju javnog mijenja, dok je potencijal demokratskog utjecaja auditorija sveden samo na kritički demokratski ures za upravljanje i osiguranje društvenog pristanka, i zapravo potpuno izokrenut u demokratsku potrošnju gotovih riješenja koje nudi vlast i trgovina. Najviše što je dopušteno je svojevrstan politički show, mnogo glazbenog zastora i modernizma, dok jedino reklamatorija i zabava imaju pravo bezobzirne provokativnosti i doslovno lažnog predstavljanja.
Iako su medijski urednici, novinari, frontmeni i drugi medijski stručnjaci i montažeri upravo ti, koji izvršno grade medijski output u polje Javne Riječi, taj output složen je na riječi i slici iz raznih centara društvene moći; političkih, poslovnih, znanstveno-školskih, društvenih udruga i lobija, kulturno-umjetničkih i show bussiness industrija; glazbenih, filmskih, modnih. Ti centri moći danonoćno generiraju obilje informacijskog materijala za glavnostrujački trend-setting koji nam se neprekidno nudi na informacijsko preživanje i kao podrazumijevana hrana, odjeća i razni teh-proizvodi, ali i kao trend-poželjno i konjukturno mišljenje i ponašanje – dakle svukupni stil našeg aktivnog življenja.

Show-bussines entertainment

stvorio je cijeli Celebrity društveni sloj - idola i njihovih dvorjanika, glamur i svoja sveta mjesta - primjerice Hollywood, i doslovno proizvodi obožavani fokus i stil vremena.
Zapravo, kako je i povijesni običaj, najprije je zlatni i ludički slobodni uzlet tehnologije i masovne proizvodnje, mass-trgovine i potrošnje, masovne pop-kulture i druženja u duhu novih uzbudljivih estetskih akorda, filma, arhitekture, teatra, mode, sporta, duhovnosti, mass-osviještene demokracije, mass- školovanja i znanja, ... u opojnoj i agresivnoj kreaciji i potrošnji i na krilima mass-medija stvorio raznoliku, obilnu i šarmantnu baštinu evergreena i standarda u svim kulturnim i medijskim dionicama. Baš su mass-mediji odigrali nosivu i prenosivu ulogu duhovnih i stilskih zaraza / gladi novog vremena i globalno ih osvijestili.
No nakon vremena stvaralačkog uzleta, iz te masovne kulture, interesi i atrakcija novca okupili su Celebritiy establishment novčano bogatih-ovisnih i upravljanih plaćenika, a showbussines postaje poslovna «industrija» koja zahvaljući postignutoj globalnoj zarazi stvara goleme profite i postaje ples oko zlatnog teleta, u službi profita i sve više predstava globalnih i dalekosežnih interesa političkih i poslovnih vlasnika zapadne elite.
Mediji se etabliraju kao neophodno javno mjesto upravljanja društvenim fokusom, a medijska slava; Celebrity društveni rang i stil postaju Warholovski glavni atrakcijski cilj i mjerilo uspjeha. Ustanovljena je proizvodnja vijesti; zapravo društvenog programiranja, a zadatak celebritija je dignut na razinu funkcije istaknutog nositelja političkog šarma i društvenih eksperimenata, promjena i transformacije čovjeka (silikonski implantati, botox, piercing, tatoo, bionike).

Medijska i civilizacijaska dinamika i ponuda anglo-američkog životnog i medijskog stila globalno kolonizira i poražava lokalne nacionalne kulturološke tradicije i izvore diljem svijeta, globalno stvarajući glad i pristanak na takav stil; way of life - prenošena lokalnim nekritičkim koloniziranim mozgovima, i jezično bezobzirnim papagajskim trend-ponavljačima (repeatersima) lokalnih medija - kao gotov materijal za njihovo samodopadno avangardno dokazivanje i pokondireno svakodnevno medijsko preživanje i brbljanje koje lokalno promovira i ucjepljuje kulturološki trend-seting proizveden od udaljenih anglo-američkih centara moći i interesa.
Liderski standardi odjeće, hrane, kućnih i osobnih tehnikalija, komfora za masovnu potrošnju i dokazivanje uspješnosti osnovni su sloj civilizacijske globalne unifikacije, no zapravo temeljni sloj darova prijevare, koji omogućuje globalno dalje prihvaćanje nadgradnje prijevare.

Prava snaga prijevare leži u medijskoj obmani čovjeka - povezivanjem stvarnih političkih događaja i procesa, i scene TV-filmskog entertainmenta. Ta glavna obmana doslovno je počela globalnom uspješnicom holivudske filmske trilogije-projekta Matrix 1999.god. i događaja 9/11-2001god. rušenja WTC nebodera 'blizanaca', a koji je bio okidač globalnog anti-terorističkog rata. Sasvim sporedni kontekstni i jedva zamjetni kadar filma Matrix, u kojem se vidi istjek Neove putovnice na 11/9/2001, izričita je poveznica na dan rušenja WTC nebodera, no film i osim toga obiluje, već od samog početnog kadra pa dalje - jasno namjerno izgrađenom masonsko-cinističkom simbolikom. Na samom početku filma Matrix, u filmskoj kontekstnoj uređenosti punoj masonskih znakova, vodi se eksplicitan razgovor o Neovoj ulozi / poslanju u svijetu, kada Morpheus nudi Neu - blue pill ili red pill izbor. Blue pill izbor omogućio bi Neu da se vrati u svakodnevnu glavnostrujašku slijepu bajku, a izbor red pilule koji Neo i uzima, omogućuje mu da uđe u wonderland, uvijeni svijet njegovog vlastititog životnog poslanja u svijetu, koji mu se otkriva doslovno kao proročki neumitno vođenje čovjekova sukoba na civilizacijskom putu, na kojem Zion pleme i Neo kao mesija imaju elitinu ulogu odabranog naroda u oslobodilačkom vodstvu čovjeka do konačne pobjede Zion plemena.
Iako i prije Matrixa postoji niz filmova, i čak crtića (obitelj Barta Simpsona), koji imaju konstrukt 9/11 broja ili druge jasno izražene poveznice sa budućim događajem 9/11 rušenja WTC nebodera, Matrix je izričito medijsko glamurozno javno šifrirano otkrivenje; pokazivanje magičnog plašta moći obmane medija u službi strateške političke snage i agende. Google pretraživanje tih poveznica daje mnoštvo primjera. Mnogi će odmahnuti rukom na ovo objašnjenje, no činjenično je očito medijsko matrix povezivanje holivudske filmske industrije i ključno velikih globalnih političkih događaja i procesa, kao i namjera da se nesumnljivom eksplicitnom okultnom šifrom proročke fikcijske snage poveže stvarnost i medijska fikcija stvarnosti, i da se tako što više pobrka i poništi razlika između stvarnosti i fikcije. Medijski magijski plašt moći obmane ima kao svoj limens – krajnje rješenje, da medije društveno instalira kao programatorski informacijski aparatus čovjeka i društva.
Nedavni slučaj prorokovanja ishoda nogometnih utakmica njemačke reprezentacije hobotnicom Paul još je jedan primjer namjere kako se globalno popularni događaji iskorištavaju za drsku globalnu medijsku obmanu javnosti.

Nadalje, u većini filmskih&tv igranih uradaka očit je nestanak lirskih i humanističkih akorda duhovnosti i etike, nego, u pravilu dnevni / večernji TV serijali nisu ništa drugo do besramno intrigantne sapunice obezčašćenja čovjeka, ljubavi, obitelji i poštenja, ili čisti policijski i anti-teroristički trenaž u ozračju brutalno hladnog funkcionalizma policijskog ili antiterorističkog štaba, čije kulminacije su krvavi obračuni i bombaške vatrene salve. Globalno znani Rambo ili Nikita samo su najpoznatiji likovi utemeljitelji ovakve sheme koja se sada u raznim policijski-krim i vojnim serijalima non-stop vrte na tv programima. Budućnost je okrutna fikcija Mad Maxa, ili najnovije serije filmova Vin Diesela - opskurnog i brutalnog svijeta; zatim anti-kristovkog neumitnog vampirizma i biblijskog Armagedonskog sukoba, pa prirodnih i kozmičkih katastrofa, zaraza, planetarnih ratova. U sve te filmove i serijale sasvim eksplicitno utkana je masonska / iluminatska, cionistička, kršćanska ili muslimaska znakovna simbolika i šifre, u njihovim predviđenim ulogama i vrednovanju, što je sasvim jasan NLP društvenih raspoloženja, vrednovanja i planiranih agendi koje se takvim non-stop medijskim ponavljanjima i globalno ucjepljuju. U financiranju Holivudskih projekata jedan od čestih izdašnih financijera su firme iz vojno-industrijskog i obaviještajnog konzultantskog miljea.
Ili, gledate li što obavezno u svakoj seriji radi Dr. House – pije pilule. Ili jeste li vašim tinejdžerima kupili: Sex i Grad, ili Shrek - potrošačke kartice. To su primjeri kako se u sve utkano uvezuju kulturološke obavezne metafore i ponašanja počevši od igranih serijala, preko reklamatorije, pa do industrije igrica za djecu i modeliranja financijskog ponašanja, i tako silnim i raznorodnim kopiranjima i ponavljanjima osiguravaju poslovnu prodaju / zaradu i programirani javni društveni pristnak na te metafore mišljenja i ponašanja kao nešto sasvim društveno normalno podrazumijevano i neizbježno.

Kako je dobro znano da na mladima svijet ostaje, posebno drsko mediji, a to znači direktno – vlasnici medija, odašilju medijski NLP djece. Roditeljska poslovna odsutnost i zamor ostavlja djecu bez žive i posvećene roditeljske energije prema njima, i na to mjesto i ulogu roditelja uskočili su mediji sa svojim atraktivnim šuškalicama i dudama za djecu. Već djeci u prvim godinama života, globalno je serviran primjerice projekt Teletubiesa - autističnih, mašinski artificijelnih, doslovno klonovskih obilježja i programiranog ponašanja, koji žive u mašinski funkcionalnoj rupi pod površinom zemlje. Dotični serijal je ipak prokazan kao zlo-namjerno programiranje djece.
Ili, trgovački vrlo inspiriran na dječje usvajanje / želju / glad za mobitelima i likovno metaforički vrlo dekadentnih / neuroznih i istrošenih dječjih likova, vibrantnih linija, dugo se na HTV-u vrtio dječji crtani kontakt serijal Nora-fora, u kojem crtani lik što komunicira s djecom, neprestano i istaknuto u ruci drži mobitel.
A povrh svega - hiperseksualizacija programa za djecu i mladost proteže se sve do pedofilskih obilježja i navođenja, a da mediji nikome za to ne odgovaraju, dok istovremeno neizostavno i stalno izdižu pedofilske afere na sva medijska zvona. Sex i Grad postala je metafora koja se više nigdje ne može izbjeći i gura se djeci ruku pod ruku sa Shrekom.

Na kraju dana, ili tjedna, kad ljudi zasićeni dnevnim ozbiljnim temema i obavezama, u pravilu okreću stranicu ili stanicu medija na entertainmet, u takvom relaksiranom stajnu učinkovito primaju medijsko programiranje metaforama show-bussines entertainmenta; filma, glazbe, mode i reklamatorije, nesvjesni čarobnjačke snage umjetničkih metafora.
Medijski show bussines entertainmet; pjesma, igra, ples, filmska fantazija, moda, i poklonstvo zlatnom teletu i tehnologijama - postao je stožerni i novčano izdašni društveni programator-kreator životnih stilova, pa je maksima: «There is no such bussines like show-bussines», a politčki događaji i procesi vrednuju se maksimom «Show must go on!»

Medijska znanstveno populistička edukacija

je u stalnoj predstavi i analitici prirode i čovjeka, pretežito u smislu predatorskih odnosa zvijeri, podrazumijevano opravdanog znanstvenim temeljem zakona evolucije. Osjetljivog i harmoničkog, sinergijskog doticaja čovjeka s prirodom ne može se naći u tim populističkim edukativnim programima, nego samo prikaz predatorskih odnosa održanja ili opet duboko materijalistički tehno-freaking.

Tehnokratska poslovna branša kreira svoje gadgete i freak nosioce, i čak pokrete; npr. transhumanizam kao tank ljudi spremnih na bioničku i genetičku transformaciju i redefiniciju čovjeka.
Genetički i klonovski; dakle tehnološki inženjering hrane i čovjeka imaju stalan i sveobuhvatn napredak, te se promoviraju na temelju raznih društvenih predteksta; zahtjeva gladi i prava; primjerice u medijskom i zakonskom promoviranju ART (Aided Reproduction Technology) začeća, čak i iz banki ljudskog sjemena, i u opće stimuliranom posvajanju; zapravo naručivanju «beba» / djece / čovjeka skoro kao kućnog ljubimaca, dok niti društvne udruge niti zakon prava ART začeća uopće ne spominju pravo «bebe» / čovjeka na kompletan biološki i emocinalni integritet i osobnost.
Hrana koju jedemo; kupljenu sa trgovačkih polica, a posebno higijena i kozmetika, sve više je sintetički tehnološki proizvod, a posebno zahvaljujući današnjim mogućnostima i težnjama genetičkog inženjeringa logična je anticipacija da je današnji čovjek na putu da i sam postane tehnološki proizvod.
Primjetna je također česta medijska opscena optužba prirodnih utjecaja sunca ili trava kao uzročnika raka i alergija, dok se brojni tehnološki sintetizirani prehrambeni proizvodi i farmako kozmetika i lijekovi doslovno lažno reklamiraju kao zaštita tih «pogubnih» prirodnih utjecaja i pouzdana njega tjelesnog zdravlja i pin-up izgleda, a zaista su upravo ti tehnološki farmaci i industrijska zagađenja glavni uzročnici većine današnje imunitetne, spolne i opće dekadencije zdravlja. Namjernim medijskim NLP-om, u redovitim meteo prognostičkim vijestima sunčevo UV zračenje i pelud trava stalno su na tapetu optužbe, a još uz to sugestivnom NLP snagom ozbiljnosti meteo prognoze ljudima se sugerira meteopatski poremećeno ponašanje, čemu su opet uzrok optužene prirodne oscilacije.
Također, različitim medijskim body-revealed izložbama i reklamatorijskom zlouporabom diskretnih ljudskih organa u reklamama za piće (Coca-Cole) ili znanstveno populističkim edukativnim programima instalira se primitivna materijalistička svijest o ljudskom organizmu i čovjeku samo kao o bio-mašini.

Anticipatvno aspektirano, t,j. da se u sadašnjosti realno korjeni budućnost, iz navedenih primjera jasno se očituje trend na razvoj i samog čovjeka kao tehnološkog proizvoda.
No, osim navedenih postojećih tehnoloških predispozicija, kulturoloških trendova i medijskog NLP-a, treba biti svijestan da postoji i jak interesni zahtjev i cillj korporativnih i političkih elita za najjeftinijim, najprofesionalnijim i najlojalnijim mogućim radnikom i vojnikom. Masovna radna kultura i cijena rada, razvijena u Europi - danas pada pod naletom još jeftinije cijene rada kineskih, malezijskih, islamskih ili hispanskih radnika. Taj jaki interesni zahtjev elita za daljnim kompetitivnim snižavanjem cijene rada; savršeno jeftinim, usko profesionalnim i potrošivim radnikom i vojnim slugom, uz današenje stanje mogućnosti i trendova bioinženjeringa, logično podupire perspektivu razvoja samog čovjeka kao tehnološkog klonovskog proizvoda, koji kao takav može biti savršeni, potpuno RFID biočipom kontrolirani / programabilni i potrošivi radni i vojni sluga, za što već danas postoje operabilni svi potrebni resursi i znanja. Zato je za očekivati sve agresivniju medijsku reklamatoriju i metaforiku, ali i konkretne humanistički vrlo neobzirne društvene zahtjeve za razvoj u tom smjeru.

Osim toga, razvoj internet mreže kao medija pokazuje nam koliko smo postali ovisni o toj mreži, i uopće o tehnološkim mrežama: vode, energije, novca, roba ... i da bi smo odspojeni s tih mreža zapravo brzo bili potpuno životno ugroženi. Razvoj i promocija beneficija na mreži, a ne autonomija, također je velika interesna šansa i jedan od globalnih ciljeva političkih i korporatokratskih elita u njihovom nastojanju upravljanja čovjekom. Stoga, ako uvažimo NLP snagu medija, vrlo grubo i znakovito zvuči metafora: «HR Mreža ! Vi ste u Mreži Hrvastkog Radija. HR Mreža!» koja se svakodnevno izvikuje s Hrvatskog Radija – čiju dalekosežnu snagu možda ni ne znaju oni koji je sami odašilju, ali čija metaforička snaga formativnog programiranja čovjeka uistinu postoji, i koje su sasvim sigurno svjesni korporatokrati globalne vlasničke elite.

Politička izvještavanja, pitanja i rasprave

koje donose mediji najčešće su obučene u PR spin-odijelo i objašnjena iz kruga think-tank geopolitičkih «mislilaca» / «opinion makera» - zapravo establishmentski počešljanih mozgova koji vrte lažno-intelektualnu autocenzuriranu riječ, lojalnu njihovom institucionalnom uhljebljenju, ambicijama, zaradi, i interesima medijskih vlasnika.
Također medijsko forsiranje stručnih mišljenja agencija za ispitivanje javnog mijenja, uz otvoreno sugestivan redukcionistički izbor i procjenu političkih snaga koje daju same medijske kuće, u obimu i eksplicitnoj agresivnosti kako je danas prisutno, krajnje je drsko opasno navođenje političke selektivnosti i izbora koje uvodi anihilaciju demokratskog principa, i nedopustiv manipulativni upliv medija u upravljanje političkom scenom i tijekovima.
Druga polovica XX-tog stoljeća iznjedrila je udruge i lobije kao društveno priznate faktore utjecaja na razvoj društva i čovjeka, s javnim pravom interesno promotivnog zauzeća za neki interes ili zaštitu ili promociju određenih sloboda i prava. Upravo iz krugova interesnih lobija i udruga za razna društvena pitanja u medije dolazi i gradi se u značajnoj mjeri društveno validno uvjetovanje i modeliranje čovjeka i društva. No, bitnu senzacionalističku prednost imaju internacionalni i humanistički autistični dekadenti raznih fobija i upravljanog društvenog trend-setinga, i oni su ti koji skričeći nameću društvene i medijske teme i objašnjenja.

Uz sve te brojne i non-stop medijske vijesti, breking news akcije ili stručne rasprave i komentare, humanističke udruge ... za medije postoje doslovno tabu zabranjena javna pitanja i aspekti događaja i procesa koji se strogo izbjegavaju ili uopće se ne dozvoljavaju javno medijski propitivati, nego se šutke cenzururano prelazi preko njih, a javnosti se prezentiraju samo oficijelni stavovi globalno vladajućih političkih, poslovnokratskih i religijskih elita. U najkraćem - mnogi se danas slažu u ocjeni da postoji značajno medijsko zataškavanje stvarne istine.
No, kako je samo doslovno zataškavanje događaja i procesa medijski vrlo teško provedivo, prva metoda koja se koristi za odbacivanje pitanja je – etiketiranje. Za sve one koji ipak nekako u javnost proguraju tabu pitanja, već je kulturološki napravljena think-tank etiketa «teoretičara zavjere» ili «twilight zone» koju im medijski «stručni» think-tank slugani establishmeta odmah zalijepe s točkom na kraju, a pitanje se potpuno odbacuje kao nerazumno i paranoično. Uz to se osoba javno redikulizira i difamira, a nerijetko ostaje bez posla i karijere. Barem zadnji slučaj s proguravanjem globalne panike oko svinjske gripe i cijepljenja sasvim otvoreno pokazuje da su teoretičari profitno interesne zavjere bili u pravu. No, osim relativno benignog etiketiranja slobodne misli i pitanja - teorijom zavjere, danas su mnogi novinari i mislioci etiketiraju etiketom - Anti-Semitist ili Holokaust revizionist te su sudski progonjeni i osuđivani. U nekim zemljama zapadne demokracije uvedeni su zakoni protiv govora mržnje, a zapravo zakoni o verbalnom deliktu, koji strogo nadziru upravo stanje raspoloženja oko anti-semitizma, što je postao današnji najveći javni grijeh.

Ako se pak radi o javno istaknutom događaju ili procesu, kojeg je nemoguće odbaciti na marginu šutnje, najčešće se kao rješenje provodi – distorzija istine i etičke ocjene. Taj najstariji i najefikasniji način stvaranja vijesti i ocjena je praktički svakodneni zadatak i manir novinara, komentatora i stručnjaka, a koji zapravo poznajemo kao autocenzura.
Medijska distorzija istine nad krvavim pogromima današnjeg vremena : u Iraku, Afganistanu, Gazi, Pakistanu, Africi, rušenja WTC nebodera i false-flag vojno-političkim ratnim operacijama jest i licemjerni zločin šutnje, i
što je glavni medijski ( i šire ) zločin današnjeg vremena, jer se radi upravo o zločinačkim pogromima nad ljudima, a o kojima se izvještava novinarski strogo ograničeno pod vojnom i političkom kontrolom, te se tumače kao opravdane akcije za mir, uz koje se medijski stalno vrte junački anti-teroristički televizijski serijali, nošeni licima glumačkih celebritija.

Osim toga, mediji danas stvaraju takvu ogromnu masu najraznorodnijih informacija, dezinformacija, djelomičnih i zaslađenih istina, kontradiktornosti ... da se u informacijskom pretraživanju vijesti zapravo nailazi na ogroman medijski šum iz kojega je vrlo teško izlučivati istine i interese, pa ljudi lako odustaju i inertno prihvaćaju ono što im je bliže egu.
Na platformi snažnog medijskog šuma i distorzije istine velikih događaja ili procesa istovremeno se vrši snagom senzacionalizma odvlačenje / odmak fokusa Javne Riječi s jednog događaja na neki drugi događaj i lica s prljavim rubljem, izborom po mafijškom principu – nitko nije toliko dovoljno čist, da ne bi mogao biti dovoljno crn, i njegovo crnilo iskorišteno je za novu javnu senzaciju i vješanje, čime se vrši javno medijsko napuštanje jednog događaja, jer on se zasjenjuje novim.
Da postoji bitno velik raskorak između političke i društvene istine koju nam nameću glavnostrujaški mediji, i stvarnog stanja stvari u svijetu - može se vidjeti u velikim građanskim protestima protiv pogroma nad Palestincima u Gazi, te u protestima mnoštva građana oko zasjedanja globalnih političkih elita, ali se istovremeno njihove proteste medijski ignorira, i u pravilu im glavnostrujaški mediji ne daju mogućnost da šire obrazlože svoje proteste i zahtjeve, nego ih se medijski shvaća i plasira kao obavezan folklor oko takvih političkih okupljanja globalnih elita, što je klasično medijsko zataškavanje stvarnosti i demokratskog utjecaja.


Inženjerig kriza kao način upravljanja društvima,
Medijska vođena lakirovka



Iako se navedena informacijska distorzija / obmana, te očita stručna i moralna izdaja današnjeg svijeta najčešće objašnjava kao suma mnoštva partikularnih interesa koji se logički zatvaraju u krugu tokova novca i novčane koristi, šire globalno sumirana rezultanta ipak pokazuje da se radi o tijelu koje ima i glavu i rep, te promišljeno ponašanje.
Evo što je o tome rekao ubijeni USA predsjednik John F. Kennedy u svom obraćanju pred American Newspaper Publishers Association 27.travnja1961. :

«Nama je danas širom svijeta suprotstavljena monolitna i okrutna zavjera, koja primarno leži u skrivanim namjerama širenja sfera svog utjecaja: infiltracijom umjesto invazijom, subverzijom umjesto političkim javnim izborima, pritiscima zaplašivanja umjesto slobodom izbora, noćnim zaplotnjaštvom umjesto dnevnim tokovima.
To je sistem koji udružuje ogromne ljudske i materijalne resurse u gusto tkanu zgradu, učinkovit stroj, koji koordinirano i kombinirano vodi vojne, diplomatske, ekonomske, znanstvene i političke operacije.
Njihove pripreme su sakrivene i ne objavljuju se. Njihove pogreške zakopane su, i nisu na naslovnicama. Njihovi kritičari su ušutkani, i nisu objelodanjeni. Njihovi troškovi se ne ispituju, niti se o tome objavljuju upozorenja, njihove tajne se ne istražuju i ne razotkrivaju. Najkraće rečeno : to je vođenje hladnog ratovanja, s ratnom disciplinom i bez ikakve nade i želje za demokracijom.»


Mediji su vodećim političkim i poslovnim elitama, zapravo, neophodno potrebno globalno javno programatorsko mjesto s kojeg lokalno i globalno u svim aspektima provode njima poželjno političko upravljanje fokusom Javne Riječi i mijenja, kreiraju strune problemskih događaja / kriza, te njihovo vođenje i javno rješavanje po shemi: problem – reakcija – solucija (iz sheme znanja o upravljanju sustavima procesima i krizama).

Krizna stanja ljudskog društva su takva burna i egzistencijalno teška stanja u kojima vlasti traže i ozakonjuju legalitet ovlasti vrlo rigidnih društvenih i ljudskih uskraćivanja prava i žrtvovanja prema trenutnim kriznim pritiscima ili opasnostima, pa se kriza može shvatiti i koristiti kao izvrsna jaka i legalno opravdna šansa da se izvrši discipliniranje i preustroj krizom zahvaćenog društva. Stoga se namjerna proizvodnja određene krize i upravljanje njenim razvojem i rješenjem može očekivati i kao glavni nosivi način upravljanja današnjim globalnim svijetom. Zato su kriminalci (od uličnih bandi do visokih poslovnih lopova), dekadenti svake vrste, religijski fundamentalisti, nacionalni šovinisti ili najrazličitiji individualni poslanici, koji traže ispunjenje svojih snova i vjerovanja, idealna vojska i uzdanica današnjih vladara svijeta za proizvodnju kriza i straha, koje su onda opravdanje za ostvarenje namjeravanih promjena na njima željenom putu.

No, sam vrh današnjih elita predobro zna da njihov planirani razvoj čovjekova puta nije nikako moguć bez kritične mase zadovljnih ljudi, i da bi samo rigidnim vođenjem brzo i neumitno došlo do globalne pobune. Zato su stvarna i medijska proizvodnja, te reklamatorij zamamnih materijalnih i kulturoloških stilskih trendova, beneficija, atrakcija / gladi i sloboda, i političkih predtekstova - jedini mogući način da se na atraktivan i pitak način ljudsko društvo provodi dalje. Medijskom informacijskom NLP snagom ustrajno se u društvima kreiraju, ponavljaju i razvijaju, te tako društveno ucjepljuju metafore i procesi kroz dugi niz godina, čak i decenijski, da bi se kulturološki pitko avangardno i politički ultimativno podrazumjevano stvorio javni društveni pritisak i pristanak, pa uveo novi korak poslovnih i političkih odnosa, te raspored događaja i snaga.

Zato je cjelovit rezultantni proizvod medija - dopadljiva, senzacionalistička i ugodom narkotizirana lakirovka, s kontroliranim odabirom, doziranjem, i spinom vijesti i komentara, pa je apsurdna istina da u današnjem globalnom svijetu vrlo snažne medijske tehnologije i posvudašnjosti, efektivno zapravo postoji duboka i globalna opstrukcija istine i društvene dobrobiti od medijske riječi.
Takvo stanje medijske scene čini se neumitno i nepopravljivo zacementirano. U svojoj nedodirljivoj javnoj moći i djelovanju, mediji sve više sliče čudovištu Gorgone Meduze koja se hvalila da je u njoj cijeli svijet, a kad bi ju tko pogledao - ostajao bi skamenjen.


Medijska slika u Hrvatskoj,
i šansa demokratskog osviještenja i kulturološkog utjecaja



Medijska glavnostrujaška scena u Hrvatskoj uglavnom je sadržajem i medijskim manirom kopija današnje zapadnjačke medijske scene, ali je kod nas, uz to i anarhično slobodna; bez kontrole. Iako se medijsko publiciranje nastoji održati u nekim okvirima civilizacijske pristojnosti, ipak u nekim medijima stalna je i vrlo rigidna namjera da se medijski kreira i upravlja politička scena i politički društveni izbor. Osim toga, vjerovali ili ne, medijski su otvoreno dostupne i vrlo raširene nemoralne, čak i kriminalne reklamne i oglasne ponude u standardnim dnevnim novinama, što nije slučaj kod zapadnoeurpskih standardnih dnevnih novina. O tom interesnom nakaradnom stanju i trendu medijske Javne Riječi u Hrvatskoj HND je dao i svoj jasan izrijek 2.05.2009. u povodu Dana slobode medija:

« Vlasnici i dalje izravno interveniraju u uređivačku politiku. Politički pritisci na medije nisu prestali ni u javnim, ni u lokalnim, niti u privatnim medijima ...
Sadašnji trend izbjegavanja bitnih tema, forsiranje zabave, spektakla, dominacije crne kronike, izmišljanje i proizvodnja celebritya u konačnici rezultiraju bijegom od novinarstva, cenzurom, i autocenzurom. «


Danas, mediji općenito imaju opravdano visoko društveno priznanje i zakonsku zaštitu, kao nositelji Javne Riječi i demokratskih sloboda. No zapravo, taj društveni status i zaštita medija, praktično je teško zlouptrebljen u status nedodirljive svete krave. Tako moćni i zaštićeni u svom društvenom djelovanju - idealno su oružje koje se koristi za doslovno informacijski rat globalnih interesa, ali i za lokalnu upotrebu. Svatko tko bi se usudio prozvati medije na odgovornost za društvene i ljudske bolesti i stradanja, bio bi društveno podrazumjevano osuđen i javno progonjen u samim medijima i sebi bi zatvorio mnoga životna vrata, iako se u vojno-političkim doktrinama odavno zna i koristi informacijsko ratovanje u vidu demoralizirajućeg i obezglavljujućeg informacijskog udara na protivničku ili konkuretnu stranu. Upravo je nevjerojatno koliko postojeće i izričito za to plaćene društvene institucije i organi uopće ne alarmiraju javnost na očito postojanje takvog negativnog i vrlo opasnog medijskog djelovanja kod nas, nego se to prihvaća kao neizbježnost demokratski slobodnog društva.
Također već u samim medijskim kućama, što su kod nas velikim dijelom u stranom vlasništvu ( odnosno podložne stranim interesima ), novinari, koji nisu na liniji interesa vlasnika medija i njihovih lojalnih urednika, niti ne mogu objavljivati svoja zapažanja.
Ono što se stvarno događa u pogledu kritike medija, nije njihova razumna kritika, obuzdavanje i unaprijeđenje, nego baš potpuno naopačke - sudski progoni novinara i medijski rat pokretan iz viših suprotstavljenih političkih i ekonomskih interesnih grupa, a svjedoci smo, nažalost, i premlaćivanju novinara.

Prema kritikama samog HND-a, neophodne su značajne korekcije i poboljšanja u medijskom izričaju, no samim restrikcijama programskih sadržaja i cenzurom nije moguće kvalitetno humanistički unaprijediti medijsku Javnu Riječ. Prema rečenom, svakako je prije svega zakonski nužno ograničiti i sankcionirati privatno interesnu supermaciju i kriminalno korištenja medija, te definirati višu razinu obavezne društvene korisnosti medija u zajednici. Također je nužno potpuno sankcionirati otvorene pokušaje da se medijski upravlja političkim izborima i društvenim vrijednostima ili non-stop forsira samo crna strana društvenih zbivanja, a koje ponašanje je, i prema stručnim kriterijskim odrednicama novinarske struke, vrlo istaknuto ponašanje nekih medija u Hrvatskoj.

Svakako najučinkovitije, najpitkije, i društveno najkorisnije bi bilo medije jednostavno maksimalno dati i otvoriti auditoriju na demokratski široku dostupnost i doslovno uporabu, da se u što većoj mjeri osigura participacija medijskih konzumenata u kreiranju medijskih sadržaja. Medijska NLP snaga djelovanja na ljudsko društvo i njihov demokratični kapacitet u vrijeme krize može biti pokretna i prekretna snaga društvenog konsenzusa u postavljanju novih zdravih puteva života.



Napomena : sažeta verzija teksta može se pročitati ovdje
- 09:53 - Komentari (71) - Isprintaj - Zasebno

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< kolovoz, 2010 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Veljača 2016 (1)
Lipanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (2)
Siječanj 2015 (1)
Studeni 2014 (3)
Rujan 2014 (1)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (3)
Studeni 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (6)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Rujan 2012 (1)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (7)
Siječanj 2012 (15)
Prosinac 2011 (6)
Studeni 2011 (5)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (4)
Kolovoz 2011 (5)
Srpanj 2011 (6)
Lipanj 2011 (9)
Svibanj 2011 (6)
Travanj 2011 (8)
Ožujak 2011 (10)
Veljača 2011 (6)
Siječanj 2011 (5)
Prosinac 2010 (5)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (3)
Rujan 2010 (5)
Kolovoz 2010 (4)
Srpanj 2010 (6)
Lipanj 2010 (6)
Svibanj 2010 (3)

Opis bloga

Linkovi

Narode probudi se!

Tekstovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se