Molitveni vijenac Kraljice obitelji

Dragi molitelji, suradnici i podupiratelji,

"Molitveni vijenac Kraljice obitelji" pratite u na našoj web stranici
MVKO

BVB

Sve ima svoj početak i kraj pa tako i ovaj blog Molitvenog vijenca Kraljice obitelji.

Pisati sam počela 24. ožujka 2007., a završavam upravo danas 31. prosinca 2017.
U tih 10 godina objavljeno je 643 posta različitog sadržaja pretežno vezanog za događanja u Molitvenom vijencu.
Na blogu je ostavljeno 905 različitih komentara.

U Godini sv. Pavla postovi su objavljivani svakog dana. To je bio moj mali doprinos upoznavanju i promociji ovog velikog apostola. U tome sam svakako ja osobno najviše "profitirala". Uvijek sam se pitala, zašto je sv. Pavao tako malo poznat u narodu, a gotovo se svakog dana ili nedjelje na misama čitaju dijelovi njegovih poslanica. I kad se čitaju njegove poslanice, zašto propovjednici propovijedaju uglavnom o nečemu drugome. Zašto ima tako malo molitava ovom svecu? Tko je uopće on bio? U tih milosnih godinu dana puno sam naučila o sv. Pavlu jer sam svaki dan čitala njegove poslanice i malo istraživala tumačenja njegovih misli. To blago skriveno u njegovim poslanicama dijelila sam s drugima na ovom blogu.

Danas se blogovi, za razliku od prije 10 godina, uglavnom više i ne pišu. Informacije se dijele preko bezbroj drugih društvenih mreža poput Facebooka, Instagrama, Vibera, Whatsappa itd.

Osim toga postoje i web-stranice! Tako i Molitveni vijenac Kraljice obitelji ovih dana otvara svoju web-stranicu koju ćete moći potražiti na adresi www.mvko.hr

Zahvaljujem se svima koji su pratili ovaj blog i ispričavam se za eventualne pogreške.
Zahvaljujem se i Drini Ćavar koja me je potaknula na pisanje i dala mi prve upute.

Mnoge slike su u međuvremenu skinute ili su nestale.

Svima želim sretnu novu godinu ispunjenu blagoslovima, dobrotom, srećom, milosrđem...
a da bi nova godina bila takva, mi ju moramo ispuniti blagoslovima, dobrotom, milosrđem, opraštanjem .....

Neka nam svima u tome pomogne Svemogući Bog, naš Milosrdni Otac!

Z.P.

Danas je krunica prilično zahrđala i treba joj vratiti njen prvobitni sjaj. Čitanja koja smo čuli uvode nas u današnji blagdan Djevice Marije Kraljice krunice. Evanđelje stavlja pred nas najveći događaj povijesti kome se je radovala ne samo zemlja nego i nebo. Taj događaj je opisao sv. Luka koji je osobno poznavao Blaženu Djevicu Mariju i zapisao mnoge pojedinosti koja je ona njemu ispričala. Nijedan evanđelist nije tako opisao taj susret s Marijom kao sv. Luka jer je on nju osobno poznavao, a k tome je bio i liječnik.

Sv. Luka piše, anđeo uđe k njoj i reče: Zdravo, Marijo, milosti puna, Gospodin s tobom. Znači da je ona Božja miljenica. To joj je ime dalo samo nebo kojim se ističe Marijino dostojanstvo i veličina. Biti u milosti Božjoj, kaže bl. Alojzije Stepinac, to je najveće blago za čovjeka. Po njoj mi postajemo prijatelji Božji. Ako čovjek izgubi tu milost, to je najveća nesreća za čovjeka.

Nadalje, anđeo govori njoj: Gospodin s tobom! Ovom riječju oslovljavaju se osobe kojima se dodjeljuju posebna poslanja. Marija je imala posebno Božje poslanje da u ime cijelog čovječanstva prihvati u vjeri poziv da bude majkom Spasitelja svijeta. Ona se nije prestrašila anđela ni njegova poziva. Ona jednostavno osjeća u tom trenutku da je beznadno siromašno biće, da ne spada u klub slavnih i da je neznatna službenica Božja. Sv. Luka nastavlja riječima da je Marija stala razmišljati, kakav bi to bio pozdrav. I tako ona postaje uzor nama da i mi razmišljamo osluškujući Božji poziv. Kaže jedan naš hrvatski general, da mu ne spominjem ime: mi svaki dan pročitamo nešto iz Sv. Pisma, ne puno, i razmišljamo o tome i supruga i ja i djeca; što to meni veli riječ Božja jer je ona zapisana nama za pouku, kako kaže apostol Pavao.

Dalje kaže anđeo: Našla si milost kod Boga – to znači da je Bog našao nju dostojnom primiti veliki dar Božji da sudjeluje u djelu spasenja ljudskoga roda. Bog je mogao doći i na drugačiji način, ali on je želio živjeti u obitelji. Želio je imati svoju majku.
Anđeo nastavlja: Evo, začet ćeš i roditi sina i ti ćeš mu nadjenuti ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njegovu kraljevstvu neće biti kraja. Tu se anđeo poziva na riječi proroka Izaije, a Marija je bila izvrsna poznavateljica Svetog Pisma i zato su joj mnoge stvari bile jasne. Mariji su poznate riječi proroka Izaije: Bit će velik u svojoj punini – a velik je božanski naslov koji pripada samo Bogu. Njegovo kraljevstvo bit će trajno. Neće biti nikakvo političko, zemaljsko, nacionalno, vremenito nego vječno. Kraljevstvo Božje je, kaže Isus, tu, među nama.

Dalje čitamo kod sv. Luke: Kako će to biti kad ja muža ne poznajem? Marija odmah dobiva odgovor da će sam Duh Sveti učiniti to čudo i da će se Isus Krist pod Marijinim srcem začeti snagom Duha Svetoga.
Marija je svojim riječima: Neka mi bude po tvojoj riječi, dala pristanak u ime cijelog čovječanstva.

U daljnjem dijelu evanđelja vidimo kako Marija i Elizabeta izmjenjuju osjećaje radosti zbog materinstva. Elizabeta poručuje Mariji: Otkuda meni to da majka mojega Gospodina dođe k meni? Time Elizabeta ispovijeda svoju vjeru u Isusovo božansko porijeklo. Hvali i Marijinu vjeru kad kaže: Blažena ti što si povjerovala da će se ispuniti što je rečeno od Gospodina. Marijina vjera je osobna. Neki ljudi idu u crkvu jer idu i drugi, Marijina vjera nije takva. Bog nikome neće uskratiti vjeru ako ga zamoli. Marija izgovara one veličanstvene riječi: Veliča duša moja Gospodina....

Draga moja braćo i sestre, čitajući evanđelje čovjek se divi božanskoj ljubavi. Tu ljubav možemo doživjeti i u molitvi krunice za koju papa Ivan Pavao II. kaže da je skraćeno evanđelje, a papa Pio XII. da je ona saažetak evanđelja. Uz krunicu možemo razmatrati Isusov život od rođenja do uskrsnuća. Krunica je nastala u srednjem vijeku, negdje se naziva i ružarij, krunica od 150 ruža za Mariju. Moliti krunicu znači razmišljati o otajstvima Isusovog života koji je usko povezan i s njegovom Majkom. Veliki širitelji krunice bili su dominikanci preko Marijinih bratovština. Krunica je molitva pojedinaca i zajednice. Neki je mole kad idu na posao, neki dok voze...Sv. Dominik je smatrao da nema boljeg sredstva od krunice da se ljudi vrate Bogu. To vrijedi i za nas. Dolaskom sv. pape Ivana Pavla II. naziru se nova vremena. On je proglasio 2002. godine Godinu krunice koja je trajala do 2003. godine. Zašto? Rekao je da novo tisućljeće treba hitno mir, molitvu za mir, mir u srcima ljudi, obitelji i naroda. Novo tisućljeće započelo je zastrašujućim slikama atentata u New Yorku rušenjem tornjeva. I svaki dan gledamo nove prizore atentata i nasilja. Moramo moliti i promatrati Isusov život u krunici jer on je mir naš.

Kad je u Hrvatskoj započela tzv. balvan-revolucija i agresija na Hrvatsku, ona je bila nagovještaj zla koji prijeti Hrvatskoj. U to vrijeme počinje i širenje Pokreta krunice za obraćenje i mir. Danas se često govori o strateškim nacionalnim interesima. U traženju rješenja može li nešto biti važnije od našeg povratka Bogu? Zato su još osnivači Europske unije rekli: Bez povratka Bogu nema ni opstanka Europe. Slično možemo reći i za Hrvatsku. Bl. Alojzije Stepinac je rekao da se preko Marije dolazi k Isusu Kristu, a ljubav prema Isusu Kristu, našem Spasitelju neodjeljiva je od ljubavi prema Majci Božjoj.Djela apostolska govore, kako su se apostoli poslije Isusovog uzašašća na nebo vratili u Jeruzalem i svi su oni bili jednodušni u molitvi zajedno sa Marijom, majkom Isusovom. Nije moguće voljeti majku, a ne voljeti sina.
Sveta krunica, koju nam je dala Marija, najdjelotvornije je sredstvo za postizanje velikih pozitivnih promjena u obitelji i svijetu, da dođe do obnove pojedinaca, naroda i obitelji. Krunica pristaje vojniku, običnom građaninu, političaru i radniku, djetetu i starcu, mužu, mladiću i djevojci. Kroz povijest se pokazalo da su krunicu zavoljeli svi staleži. Vidimo je kod vojskovođa poput Eugena Savojskog i maršala Radetzkog i drugih brojnih poznatih fizičara, muzičara, kipara, propovjednika....
Krunica je odlučila u mnogim bitkama od Lepanta pa nadalje, kao i u našem Domovinskom ratu. Ja sam osobno podijelio u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 700.000 krunica. Ona može i danas pridonijeti ozdravljenju društva i zla koje se nadvilo nad Hrvatsku.



Papa Pio X. pozvao je vjernike: Djeco, pomozite mi pobijediti zlo koje muči Crkvu i ljudsko društvo, ali ne mačem nego svetom krunicom. Neka nam krunica bude draga i mila molitva. Molimo ju kad idemo na posao, nekad za sebe, nekad za druge, molimo ju zajedno u obitelji, u molitvenim zajednicama i pučkim pobožnostima. Ako je budemo molili, priznat ćemo na samrti ono što kaže hrvatska crkvena pjesma o Majci Božjoj: Divno si čudo stvorila krunicu kad si dala, nebo i zemlja pjevaju bila ti čast i hvala!

U planu rada za narednu godinu kao kontinuirani zadatak trebali bismo staviti nastavak revizije MV, ali i trajna skrb Marija i Marti o svojim članovima i ažuriranje podataka našeg članstva. Dobri su primjeri MV u kojima voditeljice zajedno sa svojim kapelanom obilaze svaki mjesec nekoliko obitelji, ispeku kolače i popiju s njima kavu. Dobri su primjeri onih Marija i Marti koje organiziraju instrukcije za djecu iz obitelji MV, jer na taj način pomažu roditeljima i djeci, ali i cijeloj obitelji ostvariti sreću i zadovoljstvo. Što želim reći? Vrijeme u kojem živimo, posao koji obavljamo i ljudi koje susrećemo na svom putu, kao da su se urotili protiv čovjeka i Boga potpuno izbacili na stranu. Naš narod luta pustinjom i prigovara Bogu, vode nas ljudi koji ustima hvale, a jako malo poštuju Gospodina; izjeda nas nejedinstvo i nesloga…Molitveni vijenci molitvom, postom i euharistijom žele po Marijinom zagovoru isprositi milost Božju da dođu vremena prave obnove našeg naroda, ali toliko smo duboko zagazili u blato, da ako želimo ”udobrovoljiti” Gospodina, svaka naša molitva i žrtva morala bi biti popraćena životom i dobrim primjerom. Predpostavljam da smo u ovih 17 godina, koliko djeluje naša Udruga, naučili moliti, postiti i biti postojani u pokori, da redovito dolazimo na sv. misu i da se ispovijedamo i pričešćujemo.
Zato predlažem, uđimo u dubinu našeg apostolata i nađimo snage i hrabrosti da svojim životom budemo primjer i svjetionik drugima. Najbolje ćemo svjedočiti da smo Gospini i da je Marija Kraljica naših obitelji ako budemo živjeli skromno i ponizno kao što je živjela nazaretska obitelj. Marija je molila i radila, brinula se je o malom Isusu, bila podrška i pomoć sv.Josipu. Zar ne može to činiti i svaka prosječna hrvatska žena, vjernica i moliteljica? Ništa izvanredno, a opet toliko različito od onoga što diktira ovo potrošačko i otuđeno društvo. Pokušajmo, potičimo jedni druge! Primjeri privlače – ne zaboravimo to! Neki će nam se rugati; zar to i sad ne čine? Bit će zavisti, zlobe i ogovaranja, ali budimo radosni! Dolazi vrijeme kada ”tiha žeravica”naših molitvenih vijenaca i župnih zajednica svojim plamenom mora zagrijati mnoga zaleđena srca. To vidim kao imperativ i budućnost djelovanja MVKO.

U narednom razdoblju planiramo organizirati tri nacionalna hodočašća, dvije duhovne obnove, susrete Marija i Marti jednom mjesečno u Corpus Domini, a za ostale tzv. „vanjske„ M i M bilo bi dobro da se okupljaju sa svojim svećenikom. Bez zajedništva molitelja i svećenika teško će se ostvariti bilo kakav napredak, a vidimo da je neophodna i povezanost voditeljica sa vodstvom MVKO jer sve to doprinosi boljem ostvarenju plana koji smo si zadali.
Molili smo don A. Stojića da nas i dalje vodi kao duhovnik Udruge iako ima puno obaveza u svojoj novoj župi. Da bismo mu malo olakšali, zamolili smo don Pavu Crnjca da njemu i nama bude pomoćnik, jer nam on u kapelici Corpus Domini svakog drugog četvrtka u mjesecu predvodi sv. misu. Imat ćemo priliku više s njim surađivati u akcijama koje on organizira u samostanu, tako da vjerujem da ćemo moći puno dobrog učiniti na slavu Bogu, a nama na dobrobit i napredak.
Planiramo nastaviti prezentaciju MVKO u župama gdje nas se bude pozivalo, a veselimo se i svakom sljedećem molitvenom vijencu koji će se oformiti u župama gdje već djelujemo. Rado ćemo doći k svakome, a vjerujem da ćemo biti i puno dostupniji u informiranju i formiranju kad se otvori web stranica.

Krenimo kronološki:

7. 10. 2017. dan uoči praznika Dana neovisnosti RH hodočastimo u Krašić bl. A. Stepincu. Molimo za Crkvu, obitelji i Domovinu i proglašenje Blaženika svetim, a želja nam je da Stepinčeve krijeposti zažive u našim obiteljima i tako započne stvarna promjena postkomunističkog mentaliteta koji nam je još uvijek u glavi. Svetu misu predvodi i propovijeda mons. Juraj Jezernac, vojni biskup u miru.

11. 11. 2017. planiramo duhovnu obnovu u župi Travno. Budući da je ove godine u Zagrebačkoj nadbiskupiji proglašena godina svetog Josipa, željeli bismo promišljati o tome kako tog dragog sveca možemo bolje i konkretnije nasljedovati u našem vremenu. Zamolili smo župnika i kapelana iz zagrebačke župe sv.Josipa sa Trešnjevke da nam oni pomognu upoznati sv . Josipa.

08. 12. 2017. proslaviti ćemo blagdan Bezgrješnog začeća BDM u svim župama gdje djeluju mol. vijenci. Preporuka je da se u dogovoru sa župnicima organizira i klanjanje pred Presvetim. Mi u Zagrebu pridružit ćemo se sestrama u Corpusu Domini u noći pred blagdan, a vodstvo MVKO će se pridružiti proslavi na Knežiji u župi Marije Pomoćnice.

Planiramo izdati božićni broj listića sa božićnom čestitkom i informacijama o svim događanjima. Pozivam Marije i Marte da fotokopiraju listiće i dostave svojim moliteljima, a ujedno božićno je vrijeme i lijepa prigoda da obiđu i razvesele svoje članove.

17. 2. 2018. planiramo formacijsku duhovnu obnovu za Marije i Marte u Remetama. U dogovoru smo sa p. Markom Glogovićem i tema bi, naravno, bila vezana uz njegov apostolat.

17. 3. 2018. planiramo hodočašće u Nacionalno svetište sv. Josipa u Karlovcu.

Za Uskrs planiramo izdati uskrsni listić sa čestitkom i ostalim prigodnim sadržajem.

19. 5. 2018. planiramo zahvalno hodočašće Majci Božjoj Bistričkoj. Za predvoditelja i propovjednika planiramo pozvati nekog od biskupa.

25. 8. 2018. u planu je hodočašće Majci Božjoj od Krasna.

29. 9. 2018. održat ćemo našu godišnju redovnu skupštinu.

Pratit ćemo djelovanje Prolife udruga i podržavati ih molitveno.
Sudjelovat ćemo u molitvi pred našim bolnicama u sklopu inicijative 40 dana za život, kao i u svim drugim aktivnostima koje budu inicirane od HBK.

Marina Šturlić
30. rujna 2017.

Z A P I S N I K
sa izborne skupštine Udruge održane 30.rujna 2017. g. u 11 sati
u dvorani kod otaca karmelićana u Remetama

Nakon pozdrava, predsjednica Udruge Marina Šturlić predlaže Mariju Matković za predsjedateljicu koja će voditi skupštinu.

Predlaže se sljedeći
Dnevni red:
1. Izvješće o radu udruge MVKO
2. Financijsko izvješće
3. Izvješće Velikog vijeća
4. Plan i program rada za 2018. godinu
5. Izbor novog vodstva Udruge
6. Razno
koji je jednoglasno prihvaćen.

Ad 1.) Predsjednica Udruge Marina Šturlić podnijela je Izvješće o radu Udruge u vremenu od rujna 2016. do rujna 2017. tj. za razdoblje između dviju skupština. Ostvarili smo zadani Plan i program rada.

Ostvarena su sva tri planirana hodočašća: Krašić, Sv. Josip u Karlovcu i Marija Bistrica. Lijepi odaziv naših članova znak je da smo na dobrom putu. Svako od tih hodočašća bila je mala duhovna obnova. U Krašiću nam je predstavljen lik Bl. Alojzija Stepinca, njegov primjer, poruke i kreposti koje i naše obitelji mogu nasljedovati. U Karlovcu nam je vlč. Sente preporučio sv. Josipa kao moćnog zagovaratelja u svim našim potrebama, a u Mariji Bistrici misu je predslavio kustošijanski župnik vlč. Božidar Tenšek.

Održali smo i dvije duhovne obnove:
- 26.10.2016. u Travnom u župi sv. Luke evanđelista koju je predvodio župnik vlč. Vladimir Hren. Kako se je približavao blagdan Svih svetih, tema promišljanja je bila vjernički stav o smrti i završetku našeg ovozemaljskog putovanja.
- 4.3.2017. održana je formacijska duhovna obnova za „Marije i Marte“ u Svetištu Majke Božje Remetske. Predavač je bio grkokatolički svećenik Željko Pajić. Govorio je o položaju muževa i žena u našim obiteljima i o važnosti pravog međusobnog razumijevanja. Govorio je kao čovjek osobno upućen u problematiku budući da je on oženjeni svećenik po pravilima Grkokatoličke Crkve. Više o duhovnoj obnovi pročitajte ovdje
Proveli smo i reviziju našeg članstva prema propisima novog Zakona o udrugama.
Prošle godine smo započeli, a ove nastavili, obilaziti naše molitvene vijence izvan Zagreba što se pokazalo vrlo korisnim. Bolje smo se upoznali, povezali, izmijenili iskustva što će sigurno poboljšati naš rad u budućnosti.

Ad 2.) Blagajnica Udruge Vesna Dragičević podnijela je Financijsko izvješće za razdoblje od prošle do sadašnje skupštine. Prikupljeni milodari naših članova pokrivaju naše troškove kao što su duhovne obnove, hodočašća, poštarina, promotivni materijal, posjete našim vanjskim molitvenim vijencima itd.
Nemamo puno, ali nikada nismo u minusu.
Izvješće je jednoglasno usvojeno.

Ad 3.) Predsjednica Velikog vijeća Mila Dananić podnijela je Izvješće Velikog vijeća o radu Udruge. Vijeće se je sastalo 4 puta. Zaključeno je da je potrebno i dalje pojačati aktivnosti oko revizije i prikupljanja podataka radi utvrđivanja stvarnog broja aktivnih molitvenih vijenaca. Što se tiče zadanih planova, oni su u potpnosti realizirani i izvršeni. Poneki od planova odrađeni su čak u proširenoj varijanti, osobito kad se radilo o posjetama i obilasku vanjskih molitvenih vijenaca.
Izvješće je jednoglasno usvojeno.

Ad 4.) Predsjednica Udruge izložila je detaljni Plan i program rada Udruge za 2018.g. tj. za razdoblje do sljedeće skupštine.
I sljedeće godine nastavljamo s revizijom MV i ažuriranjem podataka. Potičemo voditeljice da se trajno skrbe o svojim članovima, okupljaju ih i posjećuju.
Predsjednica predlaže, da uđemo u dubinu našeg apostolata i nađemo snage i hrabrosti da svojim životom budemo primjer i svjetionik drugima. „Najbolje ćemo svjedočiti da smo Gospini i da je Marija Kraljica naših obitelji ako budemo živjeli skromno i ponizno kao što je živjela nazaretska obitelj. Marija je molila i radila, brinula o malom Isusu, bila podrška i pomoć sv. Josipu. Zar ne može to činiti i svaka prosječna hrvatska žena, vjernica i moliteljica? Ništa izvanredno, a opet toliko različito od onoga što diktira ovo potrošačko i otuđeno društvo. Pokušajmo, potičimo jedni druge! Primjeri privlače - ne zaboravimo to! Neki će nam se rugati; zar to i sad ne čine? Bit će zavisti, zlobe i ogovaranja, ali budimo radosni, dolazi vrijeme kada ”tiha žeravica”naših molitvenih vijenaca svojim plamenom mora zagrijati mnoga zaleđena srca.To vidimo kao imperativ i budućnost djelovanja MVKO.“

Nastavljamo s našim nacionalnim hodočašćima: Sv. Josip u Karlovcu 17.3.2018., Marija Bistrica 19.5.2018. i Krašić 8.10.2018. U planu je i hodočašće Majci Božjoj od Krasna 25.8.2018.
Duhovne obnove bit će 17.2.2018. u Remetama za „Marije i Marte“ i 20.10.2018. za sve članove i zainteresirane. Detaljni podaci slijede naknadno.

Planiramo nastaviti prezentaciju MV u župama gdje nas se bude pozivalo, a veselimo se i svakom sljedećem MV koje će se oformiti u župama gdje već djelujemo. Rado ćemo doći k svakome, a vjerujemo da ćemo biti i puno dostupniji u informiranju i formiranju kad se otvori web stranica.
Pratit ćemo djelovanje Prolife udruga i podržavati ih molitveno, ali i sudjelovanjem u molitvama ispred naših bolnica u sklopu inicijative „40 dana za život“, kao i sve druge aktivnosti koje budu inicirane od HBK.

Predloženi Plan i program rada Udruge za 2018. g. jednoglasno je usvojen.

Ad 5.) Izbor novog vodstva Udruge
U skladu sa odredbama Statuta ( čl. 28.) predsjedateljica Marija Matković daje na glasovanje razrješenje dosadašnjeg vodstva.
U dosadašnjem vodstvu Udruge bili su sljedeći članovi:

PREDSJEDNICA Marina Šturlić
DOPREDSJEDNICE Vinka Pavelić, Vinkovci i Nada Ružić, Zaprešić
DUHOVNIK don Anto Stojić, salezijanac
ZAMJENIK DUHOVNIKA don Ivan Šibalić, salezijanac
TAJNICA Iva Buljan
VELIKO VIJEĆE Mila Dananić, Jasna Heraković, Davorka Hrbić,
Đurđica Ubrekić i Vera Baršić
MALO VIJEĆE Vesnica Dragičević, blagajnica, Petra M. Wenzler,
Spomenka Ravlić, Marija Matković, Snježana Zagajski i
Barbara Bistrović.

Jednoglasno se usvaja razrješenje dosadašnjeg vodstva.

Za novo vodstvo Udruge predloženi su sljedeći članovi:

PREDSJEDNICA Marina Šturlić
DOPREDSJEDNICE Mila Dananić, Lucija Mioč
DUHOVNIK don Anto Stojić, salezijanac
TAJNICA Iva Buljan
VELIKO VIJEĆE Đurđica Ubrekić, Vera Baršić, Snježana Kovač,
Nada Ružić i Iva Alerić
MALO VIJEĆE Petra M. Wenzler – blagajnica, Vesna Dragičević,
Spomenka Ravlić, Marija Matković, Jasna Heraković i
Barbara Bistrović.

Otvorena je rasprava. Svi prijedlozi su jednoglasno prihvaćeni.
Budući da nije bilo novih prijedloga, prešlo se je na glasovanje.
Skupština je jednoglasno izabrala Marinu Šturlić za predsjednicu, Milu Dananić i Luciju Mioč za dopredsjednice, don Antu Stojića za duhovnika, Ivu Buljan za tajnicu, Petru M. Wenzler za blagajnicu i sve ostale predložene članove Velikog i Malog vijeća za novi mandat od 3 godine.

Predsjedateljica skupštine Marija Matković zahvalila se je svim dosadašnjim članovima vodstva na uloženom radu, a novima zaželjela Božji blagoslov i zaštitu Kraljice obitelji.

Ad 6.) Razno – Predloženo je da članovi skupštine, koji dolaze iz udaljenijih mjesta, u slučaju nemogućnosti dolaska na skupštinu, mogu opunomoćiti neke članove iz zagrebačkih vijenaca da ih zastupaju na skupštini. U tom slučaju trebali bi im dati svoju pismenu punomoć.

Klara Brnić nas je obavijestila da je izrada naše web stranice u tijeku.

Predsjedateljica skupštine Marija Matković otvorila je pitanje osnivanja Etičkog povjerenstva. Naime, prema Statutu, čl. 46. udruga treba imati takvo povjerenstvo. Predložila je da Malo i Veliko vijeće sastave prijedlog pravilnika za sastav i rad Etičkog povjerenstva. Usvajanje pravilnika te izbor članova povjerenstva potom bi se provelo na izvanrednoj sjednici skupštine.
Skupštinu smo završili molitvom i kratkim druženjem uz kavu i kolače.

Dragi molitelji Molitvenog vijenca Kraljice obitelji,
dragi članovi udruga koje promiču pobožnost prema našem bl. Alojziju Stepincu
i svi zainteresirani vjernici,

Pozivamo vas da se pridružite našem hodočašću u Krašić uoči Dana neovisnosti RH u subotu 7.10.2017.
Sve detalje pročitajte na plakatu.

Ovog nam je proljeća Božja Providnost (a možda i Kraljica Obitelji) dodijelila baš krasan dan za molitvu unutar inicijative „40 dana za život" - molili smo, naime, 25.3.2017. baš na blagdan Blagovijesti tj. blagdan Navještenja Gospodinova.
Okupilo nas se je desetak molitelja ispred KBC „Sestre Milosrdnice. Odmah smo pozdravili ovaj divni blagdan molitvom Krunice Djeteta Isusa. Uslijedila je Krunica Gospe od sedam žalosti, Litanije Majke Dobrog Savjeta te Krunica i Litanije sv. Josipu, čija je godina prije par dana svečano otvorena i trajat će 19.03.2017. - 19.03.2018. godine.

Naš molitveni sat brzo je prošao.To molitveno korizmeno jutro, preliveno proljetnim suncem, ostavljalo je u nama neki poseban utisak, kao neko prosvjetljenje da svaka naša korizmena jutra u molitvi postaju sunčana. Osjetili smo neku posebnu snagu da hrabro svjedočimo istinu da je svako nerođeno dijete Božje stvorenje koje ima pravo na rođenje, život i ljubav kao i svi mi već rođeni ljudi.
Molitva čuda stvara. U molitvi čujemo riječi Istine, ali i tihe riječi ohrabrenja. Samo treba dobro slušati. U molitvi se preslaguju naše misli i odjednom nalazimo prava rješenja.



Slaveći blagdan Blagovijesti slavimo dan začeća ljudskog života Isusa Krista u djevičanskom krilu Blažene Djevice Marije.
Slavimo i zahvaljujemo joj na njenom povjerenju, odvažnosti i prihvaćanju novog života u svom tijelu.

Zato usrdno molimo Mariju, tu poniznu i volji Božjoj predanu nazaretsku Djevicu da izmoli svim ženama i roditeljima i cijelom čovječanstvu povjerenje u Božju Providnost i odvažnost da svako začeto dijete prihvate s ljubavlju i povjerenjem u beskrajnu Božju ljubav i veličanstveni Božji plan koji On ima za svakog čovjeka.


(M. Matković)

Nakon kratkog pozdrava predsjednice Marine Šturlić i potrebnih obavijesti,
naš predavač vlč. Željko Pranjić započeo je vrlo interesantno i nadasve korisno razmatranje o položaju muževa i žena u našim obiteljima.


Govorio je kao čovjek osobno upućen u obiteljsku problematiku budući da je on oženjeni grkokatolički svećenik. Naime, Grkokatolička Crkva zaređuje za svoje svećenike i oženjene muškarce.
Evo, dijelova njegovog izlaganja:

Važnost pravog međusobnog razumijevanja u braku

Prvi uvjet međusobnog razumijevanja je taj da razumijevanje želimo, tražimo i počnemo. To izgleda tako jednostavno, ali je rjeđe nego li se misli. Pogledajte bilo koji razgovor na svijetu, među narodima, političarima ili među supružnicima. Najčešće su to dijalozi gluhih. Puno se priča, ali dalje jedan drugoga ne sluša. Svatko samo iznosi svoje ideje da se opravda i afirmira ili da drugoga optuži. Malo ima razmjena misli u kojima se posvjedočuje prava volja da se partner razumije. Jedan kirurg u newyorkškoj bolnici bio je oduševljen svojim radom i poslom. Njegova interesantna karijera i sjajan uspjeh pružili su mu osjećaj potpunog zadovoljstva. Jedino ga je mučilo to što mu je žena bila vrlo nervozna. I uputio ju je svom prijatelju psihijatru. A budući da je nervozna bila i njegova majka, poslao je i nju drugom psihijatru, a punicu trećem. I tako je on ispunio svoju dužnost kao muž, sin i odgovorni muškarac. Kirurzi sebi ne uobražavaju da se razumiju u psihološka pitanja. Stoga i šalju klijente nekom specijalistu. Jednog dana pozvao ga je njegov prijatelj psihijatar, koji je liječio njegovu ženu, i rekao mu ovako: Znaš, ti se dovoljno ne zanimaš za svoju ženu. Trebao bi ju barem jedanput tjedno nekamo povesti, npr. u kino. Kirurg je bio dobre volje i bio je spreman poslušati savjet svoga kolege. Odlučio je da će ženu voditi svakog petka u kino. Tako je i učinio. Priznao je da je vraćajući se iz kina uživao u svojoj dobroj savjesti. Budući da je bila u kinu, neće se supruga smjeti tužiti što ju ostavlja samu u druge dane kada on mora raditi
.
Uviđate da je psihijatar ovdje dao jedan razborit savjet. On je točno uočio da ta žena zapravo trpi zbog toga što se za nju njezin muž dovoljno ne zanima. Bio je to bračni par kakvih ima mnogo. Supružnici su se malo pomalo jedan od drugog otuđili, a da među njima nikad nije bilo nekih težih sukoba. Zato sam taj primjer odabrao jer kad se govori o bračnim savjetima odmah se pomišlja na one krajnje slučajeve, na opasnost rastave, na žestoke svađe ili čak i na tučnjave. Ali ima mnogo drugih slučajeva koji zaslužuju našu pažnju i brigu jer je i njihov brak promašen. Doduše žive bez tučnjave i svađa, ali na nekoj međusobnoj udaljenosti jer im nedostaje ono pravo međusobno razumijevanje. Kirurg je iz ove priče doduše shvatio da je njegovoj ženi potrebno ići bar jedanput tjedno sa svojim mužem izvan kuće. Družiti se sa svojim mužem, izlaziti van, i to je bio prvi korak, ali ovaj čovjek nije shvatio u biti do kraja svoju ženu. Ima važna razlika između ta dva stupnja međusobnoga razumijevanja. Mnogi žive zajedno a da se dublje ne razumiju. Čak se ni ne trude oko toga. Čini se da ni ne primjećuju da u njihovom životu nešto nedostaje. Makoliko im život bio lijep, kao da se njihovo ognjište nekako ugasilo. Ako im savjest što predbacuje, mogu je olakšati ovako da izvedu ženu nekamo van bar jednom tjedno. Svatko, tko je u svojim očekivanjima razočaran, po prirodi je sklon baciti odgovornost za neuspjeh na drugoga. To je, dakako, mnogo lakše nego uvidjeti svoju vlastitu krivnju, samo to je apsolutno jalovo. Taj put vodi jedino u jad, pobunu i gorčinu, u međusobna stalna i stereotipna predbacivanja među supružnicima ili se pak tuže na sudbinu. Gdjekoji muž misli da je nesretan naišao na tu nemoguću ženu, a njegova supruga pak misli da se namjerila na muža s kojim se ne može živjeti.

Važno je da se bračna sreća zajednički izgrađuje.

To treba biti cilj, a ne unaprijed stečena povlastica. A da se cilj postigne potrebno je međusobno razumijevanje. Jedan suprug je rekao, o, ja svojoj ženi sve kažem, i zatim stade sa svojim sugovornikom razgovarati o koječemu što mu leži na srcu, što ga tišti itd. I konačno ga ovaj sugovornik upita: Dobro, a što o svemu tome misli tvoja supruga? Dobio je odgovor: O, ja se itekako čuvam da joj o tome ne govorim jer ona to ne bi razumjela. Dakle, pobio je onu svoju prvu rečenicu o tome da svojoj ženi sve kaže, a onda kad ima nekih problema, onda joj to ne govori jer misli da ona to ne bi razumjela. Ne bi me razumjela – to kod njega znači: ne bi se samnom složila i ja izbjegavam onda diskusiju. Najlakše je tako, ali to nije rješenje.

Vrlo često se supružnici zbog mira naviknu sakrivati izvjesne teme pa i one koje su vrlo važne za istinsko međusobno razumijevanje. Tako pomalo gube ono apsolutno jedinstvo koje je božanski zakon braka. Kad je Bog ustanovio ženidbu, rekao je: Neće više biti dvoje nego jedno. Biti jedno očevidno znači ne imati za drugoga tajne. Čim supružnici počinju nešto sakrivati, ugrožavaju time to osnovno jedinstvo braka i krenu na put neuspjeha. Pa i onda kad to čine sa najboljom nakanom, dapače, kad kriju nešto što je dobro. Možda će se nakon toga i pomirivati i ispravljati svoje pogreške i približavati se.

Za pravi preporod obitelji i braka uvijek je jako važna međusobna iskrenost.

Bog kaže: Neće više biti dvoje nego jedno i zato kad govorimo u ovoj temi o mužu i ocu u našim obiteljima moramo uzeti u obzir i ženu. Ne može muž biti sam i žena sama, osim ako je udovac ili ona udovica. Ne možemo to jedinstvo prepoloviti. Kad govorimo o mužu, ocu, onda je uvijek tu i supruga. Žena i muškarac se duboko razlikuju, više nego to oni i slute. Stoga se ponekad teže i razumiju. Ali istodobno osjećaju u svom razvoju potrebu jedno za drugim. Muž posjeduje teoretski duh, a žena pretežno osobni duh. Događa se da kad muž ženi govori o nekom općem pitanju, o kakvom idejnom sporu, da ga žena pita: o kome ti to govoriš? A on odgovara da nije govorio niokome osobno nego da je izlagao neku teoriju. Njoj je potrebno da poveže to sa nekim konkretnim slučajem, s nekom osobom. Žena misli u kategoriji i funkciji osobe. Kad pogledate npr. društvo muškaraca, oni koji se sastaju u kavani na partiju karata, oni razgovaraju i izlažu kolosalne teorije o svjetskoj politici, sportu i sl. To su apstraktne teorije i njihova bi se žena, da je tu među njima, nasmijala i rekla: Čuj, bolje bi učinio da mi pomogneš oprati posuđe ili da se zanimaš za svoga sina i njegove školske nevolje umjesto da svu tu brigu prepuštaš meni te moram obilaziti pedagoge kako bih ga izvukla iz neprilika. Često puta žena mora sve rješavati. Rijetko kada otac ode na roditeljski sastanak, sve to mora žena odraditi. Muž može smisao za osobu steći jedino od žene i pod njezinim utjecajem. Dakle, vidite da žena ima važnu ulogu u obitelji i nije badava ona narodna poslovica da žena drži tri ugla kuće a muž samo jedan. Negdje žena drži sva četiri ugla.

Opći uvjeti za uspjeh u kući i obitelji

Iskustvo pokazuje da ima vrlo bogatih ljudi koji su sretni u obitelji, ali ima i onih bogatih koji su vrlo nesretni u svojim obiteljima. Isto tako je i sa siromašnima, jedni od njih su vrlo sretni, a drugi nesretni. Međutim, obitelj koja se sastoji od vrlo zlobnih i neiskrenih, lijenih, nepoštenih, zavidnih i škrtih ljudi nije nikada uspješna. A obitelj čiji su članovi iskreni, pošteni, plemeniti, zreli i promišljeni i puni poštovanja prema sebi i drugima, uvijek su takve obitelji uspješne. Pa ako i dođu kakve krize, takve obitelji uvijek uspiju naći rješenje i izlaz.

Obiteljski je život važan jer se u obitelji stvaraju djeca tj. novi ljudi.

Svi se slažemo da čovjek vrijedi više nego najveća tvornica, više nego najljepše umjetničko djelo ili najveća hrpa novca. I mi koji imamo sreću da znamo za Boga koji je ljubav, također znamo da u trenutku začeća Bog stvara novu osobu, novog čovjeka u krilu majke. Ovih dana pokrenut je molitveni pokret za život: 40 dana za život. Naši sabornici žele donijeti zakon o pobačaju. Trebamo se tu zapitati koliki se je postotak naših ljudi izjasnilo vjernicima i kako nam netko može nametati neki zakon koji se protivi većini. Statistike pokazuju velike brojke pobačaja i možemo reći da u ovoj Hrvatakoj više Hrvata pogiba od vlastite matere i njezine ruke nego što ih je stradalo od četničke ruke za vrijeme Domovinskog rata. To je strahota! Mi ubijamo svoju djecu! I onda se pitamo što će nas čekati u budućnosti. Pa se onda javljaju neke udruge žena sa parolama da je „moje tijelo moje i da mogu raditi s njim što hoću“. Ne možeš! Nisi sama začela to dijete nego je tu učestvovao i muškarac, tvoj muž i otac tog djeteta. I on ima pravo odlučivati. I to mi kao vjernici moramo glasno kazati. Zato smo izabrali naše saborske zastupnike da zastupaju nas kao vjernike i naše vjerske stavove. Bog stvara novu besmrtnu osobu sposobnu za odlučivanje, za ljubav i za stvaralaštvo na poziv bračnoga para. Bog to čini kada i ako bračni par to odluči. Bog nam u obitelji pokazuje svoje veliko poštovanje. Bračni par odlučuje kada će imati dijete i to ne kontracepcijom nego prirodnim metodama o kojima bi trebalo poučavati ljude osobito bračne parove.

Samopoštovanje u kući

Bez obzira na nedostatke koje imam, ja vrijedim jer sam čovjek, jer sam osoba, jer sam besmrtan, jer mogu voljeti i biti voljen. Svoju vrijednost kao čovjeka trebam svjesno priznavati i reći sam sebi: iako nisam posebno inteligentan, ni dovoljno jak, ni dovoljno zdrav, ni imućan, ni uspješan, ja vrijedim! Isto tako vrijedi i svaki moj ukućanin koji samnom živi. Svaki od nas je poseban, neponovljiv. Nikada u povijesti čovječanstva nije postojao čovjek kao ja. Nikada do konca svijeta neću nigdje biti ponovljen. Već fizički smo posebni sa svojim otiscima prstiju. Koliko ima na svijetu milijuna ljudi, a svaki čovjek kad otisne svoj prst ima drugačiji otisak. Tu vidimo kako je Bog veliki umjetnik i kreator i nikada ne pogriješi da stvori dva ista otiska. Zahvaljujmo za sve što je vrijedno u nama. Sve je u nama Njegovo djelo osim grijeha. Grijeh činimo mi svojom slobodnom voljom jer se damo od đavla nagovoriti na grijeh.
Ispravna obiteljska poniznost i poštovanje uključuje u sebi i na istini utemeljeno samopoštovanje. Dakle, svaki muž, svaki otac i svaka majka mora imati svoje samopoštovanje.

Posebni uvjeti za uspjeh u obitelji

Obiteljski život treba uzimati ozbiljno. U obitelji u našoj kući žive osobe koje su nam najvažnije nakon Boga. Bog je na prvom mjestu, ali ovdje na zemlji u obitelji u našoj kući žive osobe koje su nam najvažnije. Zatvorimo na časak oči i pomislimo na svog bračnog druga i pogledajmo ga razmišljajući tko je najvažnija osoba u mom životu, makar ona bila živa ili mrtva. Savjesnom bračnom paru najvažnije osobe na svijetu su i djeca, a djeci roditelji te braća i sestre. Žena treba biti mužu važnija od posla, važnija od prijatelja, važnija od roditelja, od novca, ugleda i svega drugoga. Ženi muž također. On joj mora biti najvažniji. Oni trebaju jedan drugoga držati na prvom mjestu. Djeca i njihova stvarna sreća dolazi odmah iza toga.

Zato nastojmo uvijek lijepo govoriti o članovima svoje obitelji. Svaki od nas ima dobrih i loših postupaka. Samo smo ljudi. Jačanju ljubavi u obitelji jako pomažu lijepi postupci i osobine članova naše obitelji. Članove obitelji treba uvažavati, priznavati im sve ono lijepo što jesu ili što čine. Treba im to priznati a ne zavidjeti. Poštovanje je važan dio obiteljske ljubavi, a to poštovanje zaslužuje svaki član obitelji.

Na kraju duhovne obnove predsjednica je dragom vlč. Pajiću predala skromni dar - raspelo u kapelici, koje je ručno izradio jedan naš branitelj. I taj poklon bio je pun simbolike obzirom na temu duhovne obnove( brak, muž, žena, obitelj) - kao da nam poručuje da rastava nije rješenje problema u braku nego da treba zagrliti križ i održavati svoju kućnu crkvu živom.



Svetu misu služio je naš voditelj duhovne obnove u koncelebraciji sa upraviteljem remetskog svetišta o. Zlatkom Pletikosićem koji je također i prior remetske zajednice.

Drage naše "Marije i Marte", dragi molitelji i suradnici Molitvenog vijenca Kraljice obitelji!

Na samom početku korizme, točnije u subotu uoči 1. korizmene nedjelje ( 4.3.2017.) pruža nam se prilika za duhovnu obnovu.
Sve pojedinosti dogovorila je naša predsjednica Marina Šturlić i možete ih pročitati na plakatu:



Duhovnu obnovu vodit će prvi put našim članovima protojerej stavrofor Željko Pajić, župnik grkokatoličke župe Ranjenog Isusa u Karlovcu Za one koji ne znaju, grkokatolici nisu pravoslavci, kao što to neki misle i što bi se moglo zaključiti (ali krivo !) prema njihovim obredima, izgledu crkvi, križanju s tri prsta itd. Oni su katolici, ali grčkoga ili bizantskoga obreda. To znači da pripadaju Katoličkoj Crkvi, kojoj je na čelu papa, ali ne izražavaju svoju vjeru prema nama poznatom rimskom (zapadnom ili latinskom) obredu, već po bizantskom ili grčkom obredu.

Dođite, povedite i druge zainteresirane i nađimo se svi u prekrasnom prostoru remetske crkve Uznesenja Marijina gdje su nam ponovno gostoprimstvo pružili naši dragi oci karmelićani.

Na temelju članka 13. Zakona o udrugama (Narodne novine 74/2014.) Skupština Udruge Molitveni vijenac Kraljice obitelji u Zagrebu, Mošćenička 3, na sjednici dana 26.rujna 2015. godine donijela je

STATUT
Udruge Molitveni vijenac Kraljice obitelji

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovim se Statutom uređuje:
- naziv, sjedište, znak i ostala obilježja Udruge
- područje na kojem Udruga djeluje
- zastupanje Udruge
- ciljevi Udruge
- djelatnost kojom se ostvaruju ciljevi Udruge
- način osiguranja javnosti djelovanja Udruge
- način učlanjivanja i prestanka članstva, prava i obveze članova
- način vođenja popisa članova
- stegovna odgovornost članova Udruge
- tijela Udruge, ovlasti, način odlučivanja, uvjeti i način izbora i opoziva,
trajanje mandata
- izbor i opoziv likvidatora Udruge
- imovina udruge, način njezina stjecanja i raspolaganja
- prestanak postojanja Udruge te postupak s imovinom u slučaju prestanka
- način rješavanja sukoba i sporova unutar Udruge
- prijelazne i završne odredbe.

Članak 2.

MVKO je oblik slobodnog i dragovoljnog udruživanja katoličkih vjernika u Republici Hrvatskoj, koji se povezuju radi molitveno-duhovnoga zajedništva i promicanja zajedničkih ciljeva, radi produbljivanja molitvenoga života u obitelji, bez stjecanja dobiti, te se podvrgavaju pravilima ovog Statuta.
Kao udruga vjernika MVKO uređuje svoje odnose prema crkvenim vlastima u skladu sa Zakonikom kanonskog prava.

II. NAZIV, SJEDIŠTE, PEČAT, ZNAK UDRUGE,

Članak 3.

Naziv Udruge je: Molitveni vijenac Kraljice obitelji.
Skraćeni naziv Udruge je: MVKO
Naziv Udruge na latinskom jeziku je: Corona precatoria Reginae familiae.
Sjedište Udruge je u Zagrebu.
Odluku o promjeni adrese sjedišta Udruge donosi Malo vijeće.
Članak 4.
Udruga ima pečat okruglog oblika promjera 3,5 cm s natpisom: Molitveni vijenac Kraljice obitelji – Corona precatoria Reginae familiae – Zagreb i likom Blažene Djevice Marije – Kraljice obitelji s 2 golubića.
Pečat čuva i ovlašten ga je koristiti predsjednik Udruge i drugi članovi Udruge koje on ovlasti.

Članak 5.

Udruga ima svoj znak u obliku cvijeta s trideset i jednom (31) laticom, a u sredini lik Kraljice obitelji s dva golubića.

III. PODRUČJE NA KOJEM UDRUGA DJELUJE I ZASTUPANJE

Članak 6.

Udruga djeluje na području Republike Hrvatske.
Međunarodna suradnja Udruge odvija se u skladu sa zakonom.

Članak 7.

Udrugu zastupaju predsjednik i dvoje dopredsjednika.

IV. CILJEVI I DJELATNOSTI UDRUGE

Članak 8.

Cilj Udruge je okupljanje i povezivanje katoličkih obitelji i vjernika sa svrhom:
- da se u obitelji podržava ljudsko i kršćansko dostojanstvo
- da se molitveno i duhovno povezuju i podupiru obitelji, redovničke zajednice i svećenici
- da se zajedništvo ostvaruje molitvom i susretima
- da se izgrađuju zdrave obitelji koje će rado prihvaćati katoličke smjernice za život i moralni odgoj mladeži
- da se zauzimaju za duhovni i moralni preporod obitelji i domovine Hrvatske.
Područje djelovanja Udruge sukladno ciljevima je duhovnost.

Članak 9.

Ciljevi MVKO se ostvaruju obavljanjem sljedećih djelatnosti:
- redovitim susretima članova Udruge
- održavanjem duhovnih obnova i duhovnih vježbi (za obitelji i mladež, za različita zvanja i zanimanja)
- održavanjem molitvenih susreta i hodočašća za članove Udruge sukladno Zakonu
- suradnjom sa župskim obiteljskim zajednicama
- suradnjom sa srodnim društvima u Hrvatskoj i u inozemstvu.
Udruga MVKO ne obavlja gospodarske djelatnosti.
V. NAČIN OSIGURANJA JAVNOSTI DJELOVANJA UDRUGE

Članak 10.

Rad Udruge je javan.
Javnost djelovanja osigurava se pravodobnim izvješćivanjem članova o radu Udruge na sjednicama tijela Udruge, informativnim listićima, internetskom stranicom i na druge prikladne načine.

VI. ČLANSTVO

Članak 11.

Članom MVKO može postati svaki punoljetni vjernik ako prihvati da:
1. moli dogovorene molitve za 31 obitelj, za sve molitvene vijence,
za svećenika i redovničku zajednicu svog molitvenog vijenca
2. svog molitvenoga dana sudjeluje na misi i prikaže je za sve
molitvene vijence
3. sudjeluje u ostvarivanju godišnjega plana i programa MVKO
4. sudjeluje na zajedničkoj mjesečnoj misi
5. poštuje vjerska načela i odredbe ovoga Statuta.

Članom se postaje upisom u popis članova i primanjem iskaznice.

Članak 12.

Popis članova vodi se elektronički i obvezno sadrži podatke o osobnom imenu, OIB-u, datumu rođenja, datumu pristupanja Udruzi i datumu prestanka članstva u Udruzi.

Popis članova uvijek je dostupan na uvid svim članovima i nadležnim tijelima na njihov zahtjev.

Članak 13.

Članska iskaznica na naslovnici ima 31 cvjetnu laticu u kojoj su upisana imena članova, a u sredini cvijeta je upisan nadnevak molitvenoga dana. Iskaznica koju primaju svećenik i redovnička zajednica sadrži: redni broj MVKO, ime svećenika, redovničke zajednice i imena članova.
U središnjem dijelu iskaznice upisan je molitveni sadržaj za molitveni dan.

VII. PRAVA I OBVEZE ČLANOVA

Članak 14.

Članovi MVKO imaju sljedeća prava, obveze i odgovornosti:
• da se okupljaju na susretima i sudjeluju u radu Udruge
• da traže duhovnu i molitvenu pomoć
• da budu na vrijeme obaviješteni o svim djelatnostima Udruge
• da biraju i budu birani u tijela Udruge
• da mole svoga molitvenoga nadnevka predviđene molitve
• da sudjeluju u zajedničkoj mjesečnoj misi
• da surađuju s ' Marijom i Martom' i drugim moliteljima
• da savjesno izvršavaju preuzete obveze
• da čuvaju i štite ugled, čast i imovinu Udruge
• da se pridržavaju odredaba Statuta i drugih općih akata Udruge
• da novčanim prilozima pomažu rad i širenje MVKO.

Članak 15.

Članstvo u Udruzi prestaje
• ako se zatraži ispis po vlastitoj želji
• zbog povrede Statuta, nanošenja štete Udruzi
i remećenja međuljudskih odnosa
• smrću člana (oslobođeno mjesto u vijencu najprije se nudi
članovima obitelji).

VIII. STEGOVNE MJERE

Članak 16.

Svaki član ima pravo prigovora i žalbe na rad pojedinih tijela ili članova Udruge. Prigovor se u pismenom obliku dostavlja Velikom vijeću.

Članak 17.

Članovima Udruge mogu se izreći stegovne mjere:
• pismena opomena
• opoziv s funkcije
• isključenje iz Udruge

Razlozi za stegovne mjere mogu biti:
• djelovanje protivno interesima i ciljevima Udruge,
• povrede Statuta i drugih službenih dokumenata Udruge
• nanošenje štete ugledu i djelovanju MVKO
• zloupotreba položaja i utaja novca
• neobavljanje ili neuredno obavljanje dužnosti ili funkcije,
• nekorektan odnos prema ostalim članovima Udruge i
remećenje vjerničkih i međuljudskih odnosa i sl.

Članak 18.

Stegovni postupak pokreće Veliko vijeće i zajedno sa Etičkim povjerenstvom utvrđuje odgovornost, a stegovne mjere izriče Malo vijeće odnosno Skupština ako se radi o osobama koje Skupština bira i razrješava.

IX. USTROJ UDRUGE

Članak 19.

Udruga MVKO može osnivati svoje ogranke - molitvene vijence - u pojedinim župama, sukladno odobrenju župnika. Ogranke osniva Malo vijeće čijom se odlukom određuje djelovanje ogranaka.
Ogranci nemaju pravnu osobnost.

Članak 20.

Svaki molitveni vijenac bira dvije osobe koje se brinu za djelovanje i napredak svog molitvenog vijenca, a nazivaju se 'Marija i Marta'. One čine poveznicu između nadležnog župnika i molitelja i dužne su se ravnati prema posebnim Pravilima za obnašanje službe "Marije i Marte".

X. TIJELA UDRUGE

Članak 21.

Tijela MVKO su:
1. Skupština
2. Veliko vijeće
3. Malo vijeće
Mandat svih tijela u Udruzi traje 3 (tri) godine.

Članak 22.

Skupština je najviše tijelo upravljanja Udrugom.
Skupštinu čine izabrani predstavnici molitvenih vijenaca svih župa u kojima djeluje MVKO .
Bira se jedan (1) predstavnik po župi iz redova članstva Molitvenog vijenca, a imena izabranih dostavljaju se tajnici Udruge.
Mandat predstavnika u Skupštini je 3 godine.
Na Skupštinu se mogu pozivati gosti kao i drugi članovi Udruge, koji mogu sudjelovati u radu Skupštine, ali bez prava odlučivanja.

Članak 23.

Skupština može biti redovna, izborna i izvanredna.
Redovna Skupština zasjeda jednom godišnje, dok se izborna sjednica Skupštine održava svake treće godine. Sjednice Skupštine saziva predsjednik Udruge najmanje 14 dana prije sjednice pismenim pozivom koji se upućuje svim
članovima skupštine, a sadrži prijedlog dnevnog reda i dan i mjesto održavanja sjednice.

Članak 24.

Izvanrednu sjednicu Skupštine saziva predsjednik Udruge na vlastitu inicijativu ili na zahtjev najmanje 1/3 članova Udruge.
U svom zahtjevu za sazivanje Skupštine predlagatelji su obvezni predložiti dnevni red sjednice.
Ako predsjednik ne sazove izvanrednu sjednicu Skupštine u roku od 15 dana od dana dostave zahtjeva, sazvat će je predlagatelji.

Članak 25.

U slučaju isteka mandata tijela udruge Skupštinu udruge saziva zadnja osoba za zastupanje upisana u Registar udruga ili najmanje 10 članova Udruge, koji su upisani u popis članova prije isteka mandata tijelima Udruge.

Članak 26.

Skupština će na početku sjednice javnim glasovanjem odrediti osobu koja će predsjedati sjednicom.
Tajnik udruge vodi zapisnik, koji se trajno čuva u pismohrani Udruge.

Članak 27.

Skupština pravovaljano odlučuje ako je nazočna natpolovična većina svih članova Skupštine, a odluke donosi većinom glasova nazočnih članova.

Ukoliko sjednici ne prisustvuje potrebna natpolovična većina, sjednica se odgađa za pola sata. Ako se ni tada ne okupi potreban broj, Skupština započinje radom i odluke se donose većinom glasova nazočnih članova.

Članak 28.

Skupština Udruge:
- usvaja Statut Udruge i njegove izmjene i dopune
- bira i razrješava predsjednika, dopredsjednike, tajnika i duhovnika
- bira i razrješava članove Malog i Velikog vijeća
- usvaja plan rada za sljedeću godinu
- razmatra i usvaja izvješća o radu Udruge za prethodnu godinu
- usvaja godišnje financijsko izvješće
- odlučuje o promjeni ciljeva i djelatnosti
- odlučuje o prestanku postojanja Udruge
- odlučuje o udruživanju u saveze udruga i zajednice
- odlučuje i o drugim pitanjima za koja Statutom nije utvrđena nadležnost drugog tijela Udruge.


Članak 29.

Predsjednik:
- zastupa i predstavlja Udrugu
- saziva Skupštinu
- utvrđuje prijedlog programa rada i Statuta koji se podnosi Skupštini na razmatranje i prihvaćanje
- brine se o izvršenju prihvaćenog programa rada i provedbi odluka Skupštine Udruge
- upravlja imovinom Udruge
- podnosi izvješća o radu Udruge Skupštini Udruge
- dostavlja zapisnik s redovne sjednice Skupštine nadležnom uredu koji vodi Registar udruga
- brine se o upoznavanju javnosti s radom Udruge
- odgovara za zakonitost rada MVKO pred državom i Crkvom.

Članak 30.

Predsjednika Udruge, laika, bira Skupština Udruge na mandat od 3 (tri) godine. Ista osoba može biti više puta birana za predsjednika Udruge.
Kandidata za predsjednika Udruge predlažu članovi Skupštine.

Članak 31.

Predsjednik Udruge je po funkciji i predsjednik Maloga vijeća.
Za svoj rad predsjednik je odgovoran Skupštini Udruge.
Predsjednik podnosi Skupštini Udruge godišnje izvješće o svom radu.

Članak 32.

Predsjedniku Udruge može prestati mandat prije isteka vremena na koje je biran:
- na vlastiti zahtjev,
- opozivom.

Do opoziva predsjednika Udruge može doći zbog razloga koji podliježu stegovnoj odgovornosti navedenih u članku 17.

Postupak opoziva pokreće Veliko vijeće na vlastitu inicijativu ili na zahtjev najmanje 1/5 članova Skupštine.
O razrješenju i opozivu predsjednika Udruge raspravlja se i odlučuje na izvanrednoj sjednici Skupštine koju je dužan sazvati dosadašnji predsjednik.
Odluka se donosi natpolovičnom većinom prisutnih članova.

U slučaju razrješenja ili opoziva predsjednika Udruge, na istoj sjednici bira se novi predsjednik za preostali dio mandata.

Na isti način mogu biti opozvani ili razriješeni dopredsjednici, tajnik i članovi Velikog i Malog vijeća i odmah zamijenjeni drugima za preostali dio mandata.
Prijedlog za njihov opoziv daje predsjednik Udruge ili Veliko vijeće.

Članak 33.

Dva dopredsjednika Udruge bira Skupština na mandat od 3 (tri) godine.
Dopredsjednici su
• ovlaštene osobe koje zastupaju Udrugu
• pomažu predsjedniku u koordiniranju rada MVKO
• jedan od dvaju dopredsjednika zamjenjuje predsjednika u slučaju predsjednikove spriječenosti ili odsutnosti
• obavljaju i druge poslove po nalogu predsjednika.

O ovlastima i zadaćama koje daje dopredsjednicima, predsjednik je dužan obavijestiti Malo vijeće.
Za svoj rad dopredsjednici odgovaraju Skupštini i predsjedniku Udruge.

Članak 34.

Tajnika Udruge bira Skupština na mandat od 3 (tri) godine za obavljanje administrativnih poslova u Udruzi. Za svoj rad odgovara Skupštini i predsjedniku Udruge.

Tajnik:
• vodi popis članova Udruge;
• priprema materijale za sjednice Skupštine i sastanke Malog vijeća
• vodi zapisnike sa sjednica Skupštine i Malog vijeća
• vodi i čuva pismohranu Udruge
• obavlja i druge poslove po nalogu predsjednika.

Članak 35.

Udruga ima duhovnika kojeg bira Skupština na mandat od 3 (tri) godine, a potvrđuje crkvena vlast.

Duhovnik:
- skrbi za pravorijek vjere
- skrbi za duhovni napredak članova
- sudjeluje u duhovnim obnovama i vježbama
- pomaže u svim važnim pitanjima djelatnosti MVKO
- po potrebi određuje svog zamjenika.

Članak 36.
Veliko vijeće:
• pravno, financijski i administrativno nadzire djelovanje Udruge i njenih tijela i utvrđuje je li njihov rad u skladu sa zakonom, Statutom i drugim aktima Udruge
• s posebnom pažnjom nadzire materijalno i financijsko poslovanje i korištenje imovine Udruge
• o svojim nalazima i mišljenju obavještava Skupštinu, Malo vijeće i tijelo ili osobu čiji je rad nadziran i po potrebi predlaže stegovni postupak
• za svoj rad odgovara Skupštini kojoj jednom godišnje podnosi izvješće o svom radu.

Članak 37.

Veliko vijeće čini pet (5) članova izabranih na Skupštini na mandat od 3 (tri) godine.
Na prvoj sjednici Veliko vijeće između svojih članova bira predsjednika, zamjenika predsjednika i tajnika natpolovičnom većinom glasova prisutnih članova.

Članak 38.

Veliko vijeće održava redovne i izvanredne sjednice.
Redovna sjednica Velikog vijeća održava se najmanje jednom godišnje.
Sjednice saziva predsjednik Velikog vijeća najmanje osam dana prije održavanja. Odluka o sazivanju sadrži dnevni red, vrijeme i mjesto održavanja.

Izvanrednu sjednicu Velikog vijeća saziva predsjednik Velikog vijeća prema osobnoj procjeni, na zahtjev većine ostalih članova Velikog vijeća ili na zahtjev predsjednika Udruge. Odluka o izvanrednom sazivanju sadrži dnevni red, vrijeme i mjesto održavanja i na toj sjednici se raspravlja samo o pitanjima koja su stavljena na dnevni red.

Veliko vijeće pravovaljano odlučuje ako sjednici nazoči više od polovice njegovih članova, a odluke se donose većinom glasova nazočnih članova.

U hitnim i opravdanim slučajevima sjednica Velikog vijeća može biti sazvana i održana telefonski, a o sadržaju sjednice sastavlja se zapisnik.

Članak 39.

Malo vijeće je izvršno i operativno kolegijalno tijelo koje za svoj rad odgovara Skupštini koja ga bira na mandat od 3 (tri) godine.
Čine ga predsjednik Udruge ( koji je ujedno i predsjednik Malog vijeća), dva dopredsjednika, tajnik, duhovnik i šest članova od kojih je jedan blagajnik.
Sjednice Malog vijeća saziva predsjednik prema potrebi i vlastitoj procjeni najmanje 8 dana prije održavanja. Odluka o sazivanju sadrži dnevni red, mjesto i vrijeme održavanja.

Za pravovaljano odlučivanje potrebno je da sjednici nazoči više od polovice njegovih članova, a odluke se donose većinom glasova nazočnih članova.

U hitnim i opravdanim slučajevima sjednica Malog vijeća može biti sazvana i održana telefonski, a o sadržaju sjednice sastavlja se zapisnik.

Članak 40.

Malo vijeće:
• predlaže način provedbe programa rada koji je prihvaćen na sjednici Skupštine
• predlaže Statut, njegove izmjene i dopune i druge opće akte MVKO
• bira, potvrđuje i opoziva lividatora Udruge
• osniva povjerenstva za određene djelatnosti MVKO iz redova članstva
• donosi pravila za obnašanje službe 'Marija i Marta'
• odgovorno je za materijalno-novčano poslovanje Udruge
• osniva ogranke, razmatra rad pojedinih ogranaka i odlučuje o prestanku njihova djelovanja
• jednom godišnje podnosi izvješća o radu Skupštini
• obavlja i druge poslove sukladno Statutu i općim aktima Udruge.

XI. IZBOR I OPOZIV LIKVIDATORA UDRUGE

Članak 41.

Likvidator zastupa MVKO u postupku likvidacije te se otvaranjem likvidacijskog postupka upisuje u Registar udruga kao osoba ovlaštena za zastupanje MVKO do okončanja postupka likvidacije i brisanja MVKO iz Registra udruga.

Imenuje ga i opoziva Malo vijeće na neodređeno vrijeme.
Likvidator može biti svaki član Udruge, ali i ne mora biti član Udruge.

XII. IMOVINA I NAČIN STJECANJA IMOVINE UDRUGE

Članak 42.

U svom djelovanju MVKO se koristi materijalnim dobrima, a to su:
novčana sredstva, pokretne i nepokretne stvari i druga imovinska prava.
Imovinu može stjecati donacijama, darivanjem i dobrovoljnim novčanim prilozima svojih članova.
Udruga raspolaže imovinom samo za ostvarivanje ciljeva i obavljanje djelatnosti određenih Statutom u skladu sa zakonom.

Članak 43.

Materijalno-financijsko poslovanje Udruge uređuje se posebnim Pravilnikom, a vodi ga blagajnik sukladno zakonu.

Za svoj rad blagajnik odgovara Malom vijeću s kojim je dužan usko surađivati.
Jednom godišnje podnosi financijsko izvješće Skupštini.


XIII. PRESTANAK POSTOJANJA UDRUGE I POSTUPAK S IMOVINOM

Članak 44.

MVKO prestaje postojati odlukom Skupštine Udruge ili u drugim slučajevima propisanima Zakonom. Odluka se donosi dvotrećinskom većinom članova Skupštine.

Članak 45.

U slučaju prestanka postojanja Udruge, njezina materijalna dobra pripadaju biskupiji na čijem se području ta dobra nalaze.

Imovina Udruge ne može se dijeliti osnivačima niti članovima Udruge.


XIV. NAČIN RJEŠAVANJA SUKOBA I SPOROVA UNUTAR UDRUGE

Članak 46.

Sve međusobne sporove i sukobe iz članstva u Udruzi članovi se obvezuju riješiti mirnim putem uz posredovanje Etičkog povjerenstva Udruge.
Etičko povjerenstvo imenuje Skupština između članove Udruge. Sastav, mandat, način odlučivanja povjerenstva uređuje se pravilnikom koji donosi Skupština.

XV. ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 47.

Tumačenje Statuta daje Skupština,
a tumačenje drugih akata daje Malo vijeće.

Članak 48.

Ovaj Statut stupa na snagu danom donošenja.

Danom stupanja na snagu prestaje važiti Statut Udruge od 24.09.2011. g.


U Zagrebu, 26.rujna 2015.

Predsjednica Udruge MVKO
Marina Šturlić

Kao i sva naša hodočašća i ovo započinje molitvom i svetim misnim slavljem



pred prepunom crkvom Blaženikovih štovatelja.


.............................

Draga braćo i sestre!

Dana 03.listopada 2016. godine proslavili smo 18. obljetnicu kako je sada već sveti papa Ivan Pavao II. na Mariji Bistrici uvrstio u kanon blaženika Crkve Božje zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Alojzija Stepinca.

Što znači taj čin beatifikacije, kao i buduća kanonizacija? Kratko rečeno: Crkva je prosudila da se Alojzije Stepinac odlikovao nastojanjem oko kršćanske svetosti koju je dosegao u herojskom stupnju. A svetost najjednostavnije rečeno: to je postojana ljubav prema Bogu i bližnjemu u svim, pa i najtežim životnim situacijama.Tu ljubav, postojanu i stalno rastuću, dakako treba dokazati na vrlo pomnom i strogom sudištu Crkve. Redovito je i prije pravorijeka najvišega autoriteta Crkve, prepoznaje i Božji narod koji bez obzira na sve trenutne poteškoće zna da je blaženi Alojzije Stepinac svet. O toj, smijemo tako reći, prethodnoj beatifikaciji svjedoči Stepinčev grob u zagrebačkoj katedrali koji je od prvoga dana ukopa u subotu 13. veljače 1960. stalna meta najrazličitijih poštovalaca i pobožnika koji su se utjecali i utječu se u blaženikov zagovor i nikakve zakulisne igre neće i ne mogu zaustaviti taj vjernički i moliteljski narod.

Kad sve odvagnemo onda beatifikacija u Mariji Bistrici prije 18 godina 3. 10. u mjesecu Kraljice krunice, nije završni čin, nego tek tada je počelo ono što se zove nasljedovanje svetih.
Nijedan svetac nije ničija kopija, nego je svojevrstan odraz Isusove svetosti. Stoga nam se istom sada još jače nameće dužnost da upoznamo Stepinčev život i njegov put svetosti. kako bismo i mi, svaki u svojem životnom ambijentu, odrazili odraz Isusove svetosti, koja je uvijek Božji dar i naš mar. Svaki je kršćanin, kako uči sveti Pavao pozvan uložiti svoj mar da po milosti Božjoj uzraste do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove. Na tom poslu uz nas je uvijek Duh sveti, po onoj molitvi:“Bože koji svjetlošću Duha svetoga prosvjetljuješ srca vjernika, daj nam u tom istom duhu što je pravo misliti i njegovoj se utjehi vazda radovati."

U svijesti mnogih Hrvata pa i svjesnih vjernika, nadbiskup Stepinac je zapamćen osobito kao borac protiv komunizma i to nam je svima jasno, ali ono što bih ja želio danas naglasiti, to je, da je Stepinac u najizvornijem izdanju svoje osobnosti: od Boga postavljeni i poslani pastir Crkve zagrebačke, a po tome i učitelj vjere u svojoj zagrebačkoj nadbiskupiji, a danas možemo reći i učitelj vjere hrvatskoga katoličanstva. Koliko god je bio odrješit u zastupanju prava Božjih zapovijedi i prava čovjekovih pred svakom ljudskom vlašću i dominacijom, on je nadasve zastupnik Božjih prava i dominacije u svakoj ljudskoj, osobito vjerničkoj savjesti. Nije se sustezao reći i teške riječi na račun bilo kojih vlastodržaca, ali svi su adresati njegovih propovijedi bili uvijek vjernici, i sveti i grešni. Ni najmanje se nije sustezao da sa svom odvažnošću i jasnoćom, baš njima, svojim vjernicima, naviješta i mane i kreposti, i kaznu i slavu, kako to u svom pravilu piše sveti Franjo.

Slijedio je u tom i svetog Pavla:“Zaklinjem te pred Bogom i Isusom Kristom…Propovijedaj Riječ, uporan budi, bilo to zgodno ili nezgodno, uvjeravaj, prijeti, zapovijedaj sa svom marljivošću i poukom.“ Kada se radilo o Bogu, piše o. Benigar, njegove su riječi bile tople i uvjerljive. Stepinac se stalno vraćao u svojim propovijedima na deset zapovijedi Božjih, i dok neodoljivim riječima i svim žarom pastirskoga srca grmi protiv povreda Božjih zapovijedi, u isto vrijeme poziva na obraćenje i pokoru, snažno ističući silno i neizmjerno Božje milosrđe.

Teme njegovih propovijedi bile su potkrepljene svetopisamskim tekstovima koji su mogli u onima koji su izvlačili sve iz konteksta dovesti do zaključka da je posrijedi politika. No, međutim, on sam je otkrio svoju usredotočenost na deset zapovijedi Božjih u svojoj propovijedi na blagdan Krista Kralja 1943. godine. u vrtlogu rata, kada se kao pastir Crkve razračunava s komunizmom i rasizmom i postavlja završno pitanje na koje daje zaključni odgovor: “Vidim konačno upit vas hiljada koji ovdje slušate.a kakav onda poredak zastupa Katolička crkva kad se danas cijeli svijet bori za novi poredak. Mi, osuđujući sve nepravde, sva ubijanja nevinih, sve paleže mirnih sela, sva zatiranja sirotinjskih žuljeva, mi, žaleći boli i nevolje svih koji danas nepravedno pate, odgovaramo ovako: Crkva je za onaj poredak koji je star koliko i Deset zapovijedi Božjih. MI smo za poredak koji je napisan ne na raspadljivom papiru, nego u savjesti ljudskoj prstom Boga živoga. Temelj je toga poretka Gospodin Bog. Bogu smo dužni dati slavu i čast jer je naš Stvoritelj. Roditeljima, poglavarima i domovini ljubav, poslušnost i žrtvu, ako ustreba. Naš bližnji. zvao se kako mu drago, je slobodno dijete Božje, brat naš u Bogu. Zato bližnjemu moramo priznati pravo na život, imetak, čast, jer je pisano: Ne ubij, ne ukradi, ne reci lažna svjedočanstva na bližnjega svoga. Imamo poštivati njegovu obitelj, jer je pisano prstom Božjim: Ne poželi žene bližnjega svoga. Imamo poštivati sami sebe, jer je pisano: Ne sagriješi bludno. Posebno su mu jake propovijedi protiv psovke, čime je želio iskorijeniti tu rak ranu i ljagu našega naroda kako je sam govorio.“Nismo li kao narod primili nebrojene darove iz ruke Božje? Tko nas je doveo u ove krajeve koje zovemo LIJEPA NAŠA DOMOVINA ako ne ruka Božja?Tko nam je dao ono divno more ako ne Bog, i to bez ikakve naše zasluge? Tko nam je zasadio one divne šume i zasijao plodna polja ako ne ruka Božja, tko nam je utrobu zemlje napunio bogatim rudama, a brežuljke okitio najplemenitijim vinogradima ako ne ruka Božja? Tko nas je sačuvao ovdje kroz trinaest stotina godina ako ne Bog? A što ću reći o našem jeziku, za koji govori pjesnik: Zuji,zveči, zvoni, zvuči, šumi, grmi, tutnji, hući, to je jezik roda moga. Nije li i to čisti dar Božji. I baš taj dar mora psovač upotrijebiti zato da njime u znak zahvale psuje svoga Boga, svoga Stvoritelja. Nisu li svi ti Stepinčevi vapaji još uvijek itekako suvremeni?
Beatifikacijom Alojzija Stepinca istom počinje pravo očitovanje njegova nauka za našu suvremenost. Tu će uvijek u prvom planu naše sveopće duhovne obnove ostati zadaćom Deset zapovijedi Božjih.

I vratio bih se na početak s pitanjem:
Zar bi bilo moguće naći svetog kršćanina, katolika, a da ga ne resi prava pobožnost prema BDM? Nadbiskup kardinal Stepinac je izmoljeni svetac, svetac izmoljen dugom molitvom majke Barbare. Otkako ga je rodila, počela je svakodnevno moliti i dva tri puta tjedno postiti da njezin sin postane svećenik,( a danas…mole li naše majke da im sinovi postanu svećenici?), nastavila je moliti i onda kada je mladi Stepinac zbunjen nekim lošim primjerima svećeničkoga života, odlučio da neće biti svećenik…loš svećenik nije htio biti, a da će biti dobar nije se u sebe pouzdavao. No majka nije odustala od molitve i doživjela je da joj se sin odlučio za svećeničko zvanje. O postu i molitvi nije sinu ni rekla do njegove mlade mise. A dok joj je na mladoj misi 1931. god. krašički župnik rekao: „Bara, zdaj ne moraš više moliti: odgovorila mu je, da sada istom treba početi moliti da njezin Lojzek bude sveti svećenik.

Dragi hodočasnici, drage majke nije li ovo pouka za sve nas, posebno Vas članove Molitvenog vijenca Kraljice obitelji?
Stepinac je bio veliki Marijin poklonik što je i sam potvrdio u jednom pismu:“Ako se koji taj čovjek možda čudi odakle u slabom čovjeku kardinalu Stepincu toliko pouzdanja, mogu vam reći što i vi naslućujete : da je to od povjerenja u Bogorodicu i Djevicu Mariju, čiji je lik tako čudesno isprepleten s čitavim mojim životom. To povjerenje želim i vama i svima ostalima. Blaženi Stepinac ostat će zapamćen kao veliki Marijin hodočasnik i obnovitelj svetišta Marije Bistrice. Sadašnji nadbiskup na zagrebačkoj stolici uzoriti gospodin kardinal Josip Bozanić u jednoj svojoj propovijedi naglasio je: “Njegovim zauzimanjem i pobožnošću staro hrvatsko proštenište Marija Bistrica doživljava sasvim nov procvat što će biti dobar polog za buduće godine i desetljeća u kojima će to svetište odigrati važnu ulogu u očuvanju vjere u teškom komunističkom razdoblju Hrvatske.“

Sam je bio revan kruničar i druge je pozivao i poticao da usvoje krunicu kao molitvu i osobnu i obiteljsku. /mlade obitelji mole po stanovima-Travno/ Nerijetko je u danu izmolio sve tri krunice. Da bi potaknuo na što plodonosniju molitvu krunice preveo je pokraj tolikih svojih obveza s francuskoga djelo :Krunica kao razmatranje i kao usmena molitva, ali je to djelo potpalo pod bijes komunističkog režima 1945. g. te je već u tiskari uništeno. Tu nam je svoju Marijansku pobožnost i odanost nadbiskup Stepinac ostavio i kao svoju oporuku, napisanu u Krašiću 28.5.1957.g.: „Život bi u obitelji bio težak, kad ne bi bilo Majke. Crkva je jedna velika Božja obitelj. Bog se je pobrinuo za Majku te obitelji, a to je BDM, Majka Božja i Majka naša. Dragi moji vjernici, naši su očevi i djedovi upravo posijali Marijinim crkvama čitavu našu domovinu. Njezin sveti lik stajao je na bojnim zastavama naših pređa, kad su polazili u boj za krst časni i slobodu zlatnu. Pred njezinim su svetim likom klečali raskajani, moleći od Boga oproštenje grijeha po zagovoru One koja je utočište grešnika. U nju su stavljali svoje nade u svim teškim časovima i osobnoga i narodnoga života. nastavite tradiciju svojih otaca, na što vas uostalom bez prekida opominju i vrhovni poglavari Crkve, kao vrhovni učitelji vjere. Ako budete uvijek iskreno štovali i ljubili Bogorodicu, onda će se i na vama ispuniti ono, što veli mudrac: Tko časti mater svoju, sabira blago.
Samo komunističko bezboštvo, koje je odbacilo svaki stid, bilo je u stanju, kad se je dočepalo vlasti u domovini, da čak u školske udžbenike uvrsti besramnu hulu protiv Bogorodice, koju sam im uostalom spočitnuo već 1946. na poznatom nazovi sudu, kad su se ponadali da će jednim potezom pera izbrisati Katoličku Crkvu iz naše domovine. Ne dao Bog da ikada itko od vas pođe tragom tih nesretnika u huljenju Bogorodice. Za takvoga će vrijediti riječ istoga mudraca: Tko ogorčava život materi svojoj, proklet je od Gospoda.

I da završim ovo razmišljanje najljepšim riječima propovijedi koju je održao mladi koadjutor Stepinac na Mariji Bistrici prilikom krunjenja Marije I isusa 7.7.1935. godine za vrijeme zagrebačkoga zavjetnoga hodočašća:
Tebi se obraćamo presveta Majko Božja i Majko naša. Zazivamo te našom pjesmom, Pogledaj na nas milena mati, svrni k sirotam pogled svoj zlatni, pogledaj na dječicu hrvatsku da ih nikada ne ofuri mraz grijeha i opačine. Pogledaj na hrvatske mladiće i djevojke da ostanu vazda čisti i pobožni, Pogledaj na hrvatske muževe i žene da čuvaju neokaljanu bračnu vjernost i čuvaju se odurnih opačina koje skvrne svetost bračnoga života. Pogledaj na hrvatske starce i starice da im milostivi Bog po tvome zagovoru olakša jade starosti, oprosti grijehe i pripremi im sretnu vječnost.
I završava:
Obečajemo da ćemo ti ostati vjerni i iskreni štovatelji, vjerni dok budu žuborili potočići naši, šumile rijeke naše, dok se bude pjenilo sinje more. Vjerni dok se budu zelenile livade naše, dok se budu zlatile njive naše, dok se budu sjenile tamne šume naše, dok bude mirisalo cvijeće domovine naše.

Marija zaslužuje naše najljepše pjesme, najljepše cvijeće, velike napore, zlatne krune, biserje i dijamante. Ali ne smijemo zaboraviti, da više nego sve to Marija od nas nešto drugo očekuje. Cvijeće vene, pjesme zamiru, a i zlato se gubi. Ali nikada ne vene, nikada ne zamire, nikada se ne gubi duboka, iskrena i djelotvorna ljubav prema Mariji. A što budemo više istinski i duboko ljubili Mariju, koliko budemo više za Mariju živjeli, toliko više će u nama biti, živjeti i rasti Isus Krist. Tome po Stepincu smjera sva i svaka pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji, da u nama bude, živi i raste Isus Krist. Amen!

Na kraju mise mladi iz Petrinje uprizorili su nam Blaženikov život poučnim igrokazom:






Vidimo se dogodine, ako Bog da, na istom mjestu u isto vrijeme!

Plan rada MVKO-a za 2017.g.
za razoblje od 24.09.2016.- 30.09.2017.

Kao što sam sa revizijom našeg članstva završila u izvješću o radu naše udruge, predlažem daljnje usklađivanje popisa članova naših molitelja, bilo da su oni članovi Udruge ili su samo molitelji. Isto tako bit će potrebno"razvrstati" naše molitelje po župnim zajednicama budući da je poznato da su se u početku nastanka molitvenih vijenaca upisivali molitelji iz različitih župa, odnosno kvartova grada Zagreba. Pokazalo se da su najaktivniji vijenci u župnim zajednicama (31 obitelj) te će stoga biti potrebno kontaktirati župnike iz onih župa čiji bi molitelji željeli osnovati svoj vijenac, a pripadaju drugim župama. Moramo dogovoriti prezentacije i oformiti vijence u župi: Vrbani, Rudeš, Sv. Jeronim u Maksimiru, Žuti breg u Dubravi. Od vanjskih vijenaca potrebno je riješiti stanje članstva u Đakovu i Križevcima, kao i Goričanu i D. Vidovcu u Međimurju. Planiramo do sljedeće skupštine, koja će biti izborna, završiti reviziju uz preporuku Marijama i Martama da ažuriraju svaku promjenu članstva u svojim vijencima. Članstvo naše Udruge će se stalno mijenjati, toga moramo biti svjesni i prihvatiti jednu dinamiku aktivnosti i pasivnosti kakva je uostalom i u našim župnim zajednicama. No to nas nikako ne smije obeshrabriti jer nismo mi ti koji nešto želimo ili ne želimo. Predajmo se vodstvu Duha Svetoga i zamolimo Gospu koja nas je pozvala da nas zagovara i štiti u našim nastojanjima.

U narednom razdoblju planiramo organizirati tri nacionalna hodočašća za naše članove: Krašić, Karlovac i M. Bistrica.

8. listopada 2016. hodočastimo u Krašić. Molimo za kanonizaciju bl.Alojzija Stepinca. Zahvaljujemo Gospodinu za neovisnost Republike Hrvatske, molimo za Crkvu i obitelj. Propovijedat će i predvoditi misno slavlje svećenik iz našeg molitvenog vijenca iz Travnog vlč. Vlado Hren jer naši župnici najbolje poznaju potrebe naših obitelji i mogu nam pomoći ugraditi krijeposti bl. Alojzija u našu svakodnevicu. Do sada smo puno toga naučili od monsg. Batelje o životu našeg blaženika, vrijeme je da to primjenimo i pokažemo svojim životom.

29. listopada održati će se Duhovna obnova za sve članove Molitvenog vijenca u župi Travno. Tema će biti aktualna - ususret blagdanu Svih Svetih: Je li svetost stvar prošlosti?
Duhovnu obnovu vodi vlč. Vladimir Hren.

5. studenog 2016. podržati ćemo inicijativu - 40 dana za život - i okupiti se u molitvi krunice pred Vinogradskom bolnicom. Diljem domovine, gdje djeluju naši molitelji, također ćemo se pridružiti molitvi krunice.

U adventu, vjerojatno uoči blagdana Bezgrj. Začeća BDM, podržat ćemo inicijativu Svehrvatske molitvene mreže o 24-satnom klanjanju pred Presvetim, tzv. Jerihonskom bdijenju. Kontinuirana nakana i dalje je: jedinstvo našeg naroda i duhovna i moralna obnova našeg društva. Itekao je važno za budućnost naše djece "srušiti bedeme" komunističkog mentaliteta koji nas odvlači od Kristovih načela i Božjih zapovijedi.


8. prosinca 2016. proslavit ćemo blagdan Bezgrj. Začeća BDM jer je to blagdan Molitvenog vijenca. Preporuča se misna slavlja i klanjanje organizirati sa župnicima gdje djeluje molitveni vijenac, a vodstvo MV pridružiti će se proslavi Bezgrješne na Knežiji u župi M. Pomoćnice i tako naglasiti važnost utemeljenja prvog MV.

Do blagdana Bezgrj Začeća planiramo izdati rokovnik Molitvenog Vijenca za sljedeću godinu u kojem će biti naznačeni svi datumi važni za djelovanje naše udruge, a moći će poslužiti i svakom molitelju, a posebno Marijama i Martama za planiranje svojih aktivnosti.
Pred Božić planiramo izdati božićni listić.
Oni molitveni vijenci koji su proveli reviziju, i neki su članovi morali promijeniti svoj molitveni dan, moći će naručiti izradu novih iskaznica koje ćemo izrađivati kompjuterski.

U korizmenom vremenu podržat ćemo inicijativu 40 dana za život i okupiti se u molitvi krunice pred našim bolnicama diljem domovine.

04. ožujka 2017. (subota uoči 1. korizmene nedjelje) planiramo održati formacijsku duhovnu obnovu u Remetama, a u dogovoru smo sa vlč. Željkom Pajićem, grkokatoličkim svećenikom iz Karlovca, ujedno duhovnikom našeg MV u Karlovcu. Bilo bi zanimljivo i poučno čuti razmišljanja svećenika i obiteljskog čovjeka koji dijeli radosti i probleme oženjenih ljudi i vjerujem da bismo ga imali što pitati.


11. ožujka 2017. hodočastimo sv. Josipu u Nacionalano svetište u Karlovac. Tako smo odlučili u razgovoru sa vanjskim vijencima (Slavonija, jer oni iz financijskih razloga ne bi mogli doći 01. 05.) kao što je monsg. Sente predlagao. Najvažnije je da se okupimo na nacionalnoj razini jer se uz duhovne plodove našeg hodočašća ostvaruje zajedništvo i upoznaju se molitelji iz različitih dijelova Lijepe naše.

Pred Uskrs planiramo izdati uskrsni listić.

20. svibnja 2017. planiramo zahvalno hodočašće na Mariju Bistricu. Budući da ove godine nije mogao doći na M.Bistricu vlč. Mile Pecić iz Sluja, a slavio je 50 godina svećeništva, pokušat ćemo ponovno s njim dogovoriti da on predvodi naše zahvalno hodočašće i tako sam zahvali BDM za 50 godina svećeništva.

30. rujna 2017. planirana je izborna skupština.

Planiramo i nadalje aktivno sudjelovati u stvaranju i djelovanju Svehrvatske molitvene mreže i svih aktivnosti koje bude predlagao don Pavo Crnjac, rektor Corpusa Domini na zagrebačkoj Trešnjevci. Podržat ćemo sve inicijative udruga i pokreta koje promiču brak i obitelj i zaštitu života od majčine utrobe do prirodne smrti. Već duže razmišljam o potrebi zaštite dostojanstva osoba starije životne dobi (u iskazivanju poštovanja i malih znakova pažnje starijim osobama) jer kad bolje razmislimo Molitveni vijenac upravo sačinjavaju ljudi starije životne dobi. Marija Matković je naša kordinatorica pri HBK za laike pa predlažem da pokrenemo malu inicijativu u tom smislu na nivou naše udruge, pa i šire ako bi bili zainteresirani drugi pokreti.

U narednom razdoblju planiramo i nadalje održavati susrete jedanput mjesečno (drugi četvrtak ) koji započinju sv. misom i duhovnom poukom našeg duhovnika don A. Stojića u Corpusu Domini. Susret je namijenjen Marijama i Martama jer samo okrijepljeni sv. Euharistijom i ojačani Riječju Božjom možemo zakoračiti ponovno u našu svakidašnjicu na koju nas Gospa upućuje. "Sve što vam Isus veli, učinite...rekla ja naša Kraljica obitelji.

Predsjednica Udruge MVKO

Marina Šturlić

U Zagrebu, 24.rujna 2016.

I u krašićkoj crkvi Presvetog Trojstva možete zadobiti potpuni oprost od vremenih kazni za sebe ili za nekoga od svojih pokojnih.
Iskoristimo priliku koja nam se još kratko vrijeme pruža u ovoj Godini milosrđa (do 20.studenog tj. do blagdana Krista Kralja).

Pridružite nam se!

Svi ste dobrodošli!

Na kraju mise na Mariji Bistrici predsjednica MVKO gđa Marina Šturlić zahvalila je dragom Bogu, Ocu Nebeskome, koji nas je i ove godine okupio u ovom Svetištu Majke Božje Bistričke:
" Molitveni vijenci već šesnaest godina vjerno hodočaste k Majci Božjoj, koja nas je pozvala u službu da molitvom, žrtvom i euharistijom izmolimo duhovno i moralno obraćenje hrvatskoga naroda. Doista se svake godine, kad dođemo ovamo, osjećamo kao da smo došli doma jer dom je tamo gdje nas čeka mama raširenih ruku i gdje se osjećamo prihvaćeni i dobrodošli..."



Nakon zahvale mons. Korenu, upravitelju Svetišta i svim svećenicima koji vode molitvene vijence, napose prisutnima,
predsjednica se obratila predvoditelju misnog slavlja vlč. Matiji Pavlakoviću, župniku iz Kašine:
"Hvala vam velečasni na svim nadahnutim riječima koje ste nam danas uputili ... U znak zahvalnosti želimo vam pokloniti jedan simbolički dar, a to je rukometna lopta na koju smo vam upisali sve molitvene vijence diljem naše Domovine. Ako se pitate zašto, to je zato jer je naš velečasni u svojoj mladosti bio perspektivni rukometaš. I zato vas molimo, dragi velečasni, budite naš trener, svećenik, prijatelj i odgajatelj. Da bismo postigli moralnu i duhovnu obnovu naše Hrvatske, bit će potrebno odigrati puno utakmica, razbiti mnoga koljena i obraniti mnogo golova..."

"Što to pokreće i što je u stanju u današnje vrijeme u Hrvatskoj pokrenuti tolike ljude, mlade i stare da iziđu iz svojih domova, da pješače, odriču se lagodnosti, da kleče, da mole, da budu zajedno i da sa sobom ponesu mir u duši i osmijeh za bližnje? "- upitao se je na početku misnog slavlja predslavitelj vlč. Matija Pavlaković, župnik župe sv. Petra i Pavla iz Kašine.
" Odgovor na to pitanje ne nalazi se u zemaljskim razlozima jer u svojoj jezgri razlog koji nas okuplja u ovom Svetištu nosi božanski sjaj. Povezani smo kao jedna Crkva sa mnoštvom hodočasnika koji su ponovo pronašli zajedničke putove i ciljeve te se danas okupili iz svih krajeva Hrvatske u ovoj bistričkoj oazi mira....“

Hodočastili smo iz Goričana, Donjeg Vidovca i Donje Dubrave, Đakova, Velike Gorice, Remeta, Knežije, Dugava, Sesveta, Zaprešića, Kustošije, Sigeta, Dubrave, Rudeša, Čučerja, Brckovljana, Sesvetskog Kraljevca, Trešnjevke, MV i Obiteljska zajednica iz Travnog sa njihovim župnikom vlč. Vladom Hrenom, zatim molitelji iz Karlovca, Slunja, Vinkovaca, Cerne, Nuštra, Cerića, Ivankova, Vođinaca, Križevaca, Vugrovca, nadam se da nisam nikog ispustila.... desetak autobusa iz Zagreba i dva iz Vinkovaca.

Osim članova Molitvenog vijenca na Bistricu su tog dana hodočastili i župljani i Udruga sv. Roka iz Draškovca, vjernici iz susjedne nam Slovenije, mnogi prvopričesnici i krizmanici sa svojim župnicima, Hrvatska katolička udruga medicinskih sestara i tehničara, njihovi članovi i prijatelji, Udruga žena Đurđica iz Turčina i župljani župe sv. Mihaela Iz Drenja u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji.





Vrijeme je bilo povoljno i za procesiju i za misu na otvorenom.



Sv. misu je predslavio vlč. Matija Pavlaković u zajedništvu sa nekoliko svećenika koji su na Bistricu došli sa svojim vjernicima.



Poslije mise uslijedilo je kratko klanjanje pred izloženim Presvetim,

.....



a u 15 sati pratili smo Isusa na Križnom putu.


Toliko za sada.

Na današnji dan prije 16 godina ( 10.svibnja 2000.g.) služena je prva sveta misa na nakane Molitvenog vijenca Kraljice obitelji. Tom prvom misnom žrtvom, koju je služio salezijanac don Josip Stepan, oživjelo je srce Molitvenog vijenca i božanska ljubav iz Srca Euharistijskog Spasitelja i Bezgrješnog Srca Marijina potekla je u Molitveni vijenac i molitelje.
Tu vrijednu obljetnicu proslavit ćemo 21.5. hodočašćem i svetom misom na Mariji Bistrici. Zahvalit ćemo Isusu i Njegovoj i našoj Majci Mariji, Kraljici naših obitelji, za sve milosti i blagoslove koje smo primili Njenim zagovorom.

Ovo naše zahvalno hodočašće ove godine ima još jednu drugu milosnu dimenziju.
Naime, hodočastit ćemo u crkvu koju je kardinal Josip Bozanić proglasio jubilejskom crkvom tj. mjestom na kojem možemo dobiti potpuni oprost vremenitih kazni za svoje grijehe ili grijehe pokojnika. Kao što znamo, vječna kazna za grijehe, kojima smo prekinuli prijateljstvo s Bogom, oprašta nam se iskrenim pokajanjem u sakramentu sv. ispovijedi. Međutim, ostaju vremenite kazne koje treba "odraditi" ili ovdje na zemlji ili poslije smrti u čistilištu.
U ovoj svetoj jubilejskoj Godini milosrđa Crkva nam daje priliku da hodočašćem u jubilejske crkve, pod određenim uvjetima zadobijemo oprost vremenitih kazni, koji možemo namijeniti i za duše pokojnika.

Oprost se može dobiti jednom dnevno pod sljedećim, od Crkve određenim uvjetima:

- odreći se svakog grijeha pa i sklonosti prema grijehu, makar bio i lak,
- probuditi nakanu da želimo primiti potpuni oprost,
- hodočastiti prema Svetim vratima jubilejske crkve,
- na svetoj misi se pričestiti, a ako je potrebno i prije ispovjediti,
- izmoliti na nakane Svetoga Oca neke molitve npr. Očenaš, Zdravo Marijo, Vjerovanje, krunica i sl.,

Sveta Godina milosrđa započela je na blagdan Bezgrešnog Začeća BDM 8.12.2015. i traje sve do blagdana Krista Kralja 20.11.2016. g.
Još nam preostaje 195 dana koje iskoristimo prema preporuci pape Franje za produbljivanje osobnog duhovnog života i povratak redovitom prakticiranju sakramenata, naročito sakramenta pomirenja.
Preporučuje nam se uz hodočašća i činjenje djela milosrđa, a koja su to djela, ako smo već zaboravili, evo malog podsjetnika:

Tjelesna djela milosrđa:
gladna nahraniti, žedna napojiti, gola zaodjenuti, stranca prihvatiti, bolesna ozdraviti, zatvorenoga posjetiti i mrtva pokopati.

Duhovna djela milosrđa:
nesigurnoga savjetovati, neuka podučiti, grješnika pokarati, žalosna utješiti, uvrede oprostiti, podnositi one koji nam čine zlo i moliti za žive i mrtve,


Budimo "Milosrdni kao Otac" kako glasi i logo ove svete Godine milosrđa.

Iskoristimo ovu priliku i priključimo se hodočašću!


Evo i plakat za hodočašće:

Dragi članovi Molitvenog vijenca Kraljice obitelji,

U subotu 21.svibnja o.g. hodočastimo u Nacionalno Svetište Majke Božje Bistričke da zahvalimo najdražoj Majčici za 16 godina našeg MVKO.
Međutim, neki možda neće moći na put do Bistrice. Njih, kao i sve one kojima je na srcu život i obitelj, kao i naša Domovina Hrvatska, pozivamo da se odazovu i sudjeljuju u 1. nacionalnom hrvatskom Hodu za život.

Dođite, povedite i djecu i prijatelje! Nek se vidi da nas ima!

Sve pojedinosti i upute pročitajte u nastavku.

Duhovna obnova članova Molitvenog vijenca Kraljice obitelji
u vinkovačkoj župi Srca Isusova




U župi Srca Isusova u Vinkovcima održana je u subotu 27. veljače duhovna obnova članova Molitvenog vijenca Kraljice obitelji. Velik broj članova vijenca, ali i župljana, odazvao se pozivu da u korizmenom vremenu molitvom i razmatranjem dodatno obogati i produbi svoj duhovni život.

Obnovu je predvodio župnik Matej Glavica, a započela je nagovorom o milosrđu. Najprije je župnik nabrojao tjelesna i duhovna djela milosrđa potičući vjernike da u sebi nastoje pobuditi milosrdni duh prema ljudima koji nas okružuju, i to na poseban način sada u korizmenom vremenu. Iako je svaki kršćanin pozvan svakodnevno živjeti milosrđe, korizma je vrijeme kada to Crkva, uz post i molitvu, stavlja u središte pojedinačnih pobožnosti i aktivnosti. Osobito je važno pružiti pomoć gdje je potrebna, a ne čekati da nas netko zamoli za nju, jer mnogi nisu u stanju tražiti pomoć ni u najvećim nevoljama.

Primjer kako treba milosrdno živjeti i pomagati drugima župnik je dao kroz evanđeosku priču o milosrdnom Samaritancu. Iako su mnogi prije njega prošli pokraj unesrećenog čovjeka, neki ga nisu vidjeli, a drugi ga nisu htjeli vidjeti. Samaritanac ga je vidio, ganuo se i odlučio mu prići i pomoći. Očistio mu je rane i zbrinuo ga.


Jedno od najvećih milosrdnih djela koje možemo iskazati drugome je i oprost,ost, pa su posebno pozvani oni koji su u dugogodišnjim zavadama oprostiti onima koji su ih povrijedili.

Nakon nagovora izmoljena je žalosna krunica, a poslije nje je župnik Glavica služio svetu misu. Budući da je čitan evanđeoski odlomak o razmetnome sinu iz sv. Evanđelja po Luki, župnik je u propovijedi kroz odnos oca i sinova oslikao odnos Boga i čovjeka te nas ljudi međusobno.

Milosrdni otac, koji je slika Boga, najprije pušta mlađeg sina da učini po svome naumu, iako je svjestan da mu to neće donijeti dobro, ali ne želi ga silom spriječiti. Zatim strpljivo čeka svoga odmetnutoga sina da mu se vrati. Kad ovaj dođe raskajan, odmah mu oprašta i vraća sinovske privilegije. Tako postupa naš milosrdni Otac. Stariji sin, međutim, kad se vratio s polja i čuo što se dogodilo, zamjera svome bratu prijestup i o njemu ružno govori potpuno nespreman oprostiti mu.
Na kraju mise izloženo je Presveto, a župnik je nakon klanjanja njime blagoslovio sve nazočne vjernike. Time je završena subotnja duhovna obnova za Marte i Marije, nakon koje je zajedničko druženje nastavljeno u župnoj dvorani.

(Darko Posarić)

..........
..........
..........
..........

U subotu 12.03.2016. hodočastili smo u Nacionalno svetište sv. Josipa u Karlovcu s nakanom da molimo za JEDINSTVO HRVATSKOG NARODA i duhovnu i moralnu obnovu našeg društva.

............................

U prepunoj crkvi (oko 1100 hodočasnika) sudjelovali smo na misnom slavlju. Posebno nas je dotaknula homilija mons. Sentea. Budući da potječe iz brojne obitelji (on je osmo dijete) na vrlo jednostavan način govorio je o problemima današnjih obitelji i društva u cjelini.

..............................

O važnoj ulozi muža i oca u obitelji govorio nam je na primjeru sv. Josipa, muža jake vjere oslonjenog na Boga, a to tako nedostaje muževima i mladićima današnjeg vremena. Sv. Josip je izvršavao volju nebeskog Oca u svojoj obitelji koja mu možda i nije bila po volji. Evanđelje o tome ne govori, ali možemo pretpostaviti da je on kao mladić volio Mariju i želio se s njom oženiti, imati djecu i u miru živjeti...Međutim, određeno mu je nešto drugo. On prihvaća "sporednu" ulogu - postaje samo hranitelj, izvrgnut ruglu ljudi. Volio je Mariju iskrenom i toplom ljubavlju, zato je mogao prihvatiti Božji plan za njihovu obitelj i ostati njezin djevičanski zaručnik. Znao je šutjeti i tako je čuvao svoju obitelj od svih "medijskih napada" onoga vremena. I mi smo pozvani oduprijeti se napadajima medija na naše obitelji i moralne vrijednosti koje mediji ismijavaju. Moramo paziti da nas ne uvuku u svoju kaljužu.

Ugledati se u sv. Josipa i nasljedovati primjer tog šutljivog, radišnog sveca veliki je izazov muževima i mladićima našeg vremena. Bio je pravedan i odan muž i suputnik sv. Bogorodice i požrtvovan i blag poočim Isusov. Kako je lijep kip sv. Josipa u Karlovcu!!! Dijete Isus ne nalazi se u Josipovu krilu, nego ga sveti poočim vodi za ruku! Kao da želi poručiti našim očevima - ne ispuštajte svoju djecu iz ruke kada prohodaju, kada krenu krivim putem i zapadnu u nevolje. Gospodin je sv. Josipa postavio za glavara nazaretske obitelji, jer je on znao čuvati najveće blago koje je Bog darovao svijetu - svoga Jedinorođenca! Zar ne poziva Otac nebeski i naše muževe da budu vjerni čuvari svojih obitelji, revni molitelji, pošteni radnici koji će se brinuti za duhovni i materijalni napredak svoje djece?


...........................

Poslije mise i kratkog predaha krenuli smo na Križni put do obližnje crkvice Majke Božje Snježne. I poslije Križnog puta opet smo se svi okupili oko naše nebeske Majke.

...........................

Vidno ganut našom ljubavlju prema Mariji ( nazvao nas je Marijinom dječicom), svetom Josipu i svetoj Obitelji, i zadovoljan našom brojnošću, mons. Sente nas je zamolio da razmislimo o organizaciji našeg hodočašća u nekom drugom razdoblju kada bi bilo toplije vrijeme i on bi nam bio na cjelodnevnom raspolaganju. Njegova je želja da svetište sv. Josipa, po uzoru na M. Bistricu, prima hodočasnike kroz cijelu godinu. Na taj način bismo više razumjeli i slijedili primjer tog divnog i šutljivog sveca kojeg je Isus jako volio i koji nam je tako moćan zagovornik na nebu jer mu Isus ne može odbiti ni jednu molbu!

Otišli smo iz Karlovca radosni i odlučni popraviti sebe i svoje obitelji da budu što sličnije Nazaretskoj obitelji. Više ćemo moliti, pogotovo krunicu. Iskoristit ćemo ovu Svetu godinu milosrđa da se pomirimo sa Gospodinom i svojim bližnjima. Tako je puno stvari u našim obiteljskim i župnim zajednicama koje nas razdvajaju. Postoje rane koje smo nanijeli jedni drugima i koje svaka nova bol otvara...Sada je vrijeme da zacijelimo rane, uklonimo ožiljke, obrišemo „sitnu prašinu“ naše duhovne oholosti, i nedostatka ljubavi koja nas spriječava da učinimo prvi korak prema svome bratu i sestri.

Budući da je svetište sv. Josipa jedna od crkvi u našoj nadbiskupiji u kojoj smo mogli zadobiti potpuni oprost od grijeha za sebe i svoje pokojnike, uspjeh našeg hodočašća je višestruko plodonosan.

Vidimo se i dogodine u Karlovcu kod sv. Josipa!
Vaša Marina

Tema: "Svećenici - milje Isusovo"

U subotu uoči 1. korizmene nedjelje 13.2.2016. našim Marijama i Martama i ostalim zainteresiranim moliteljima organizirali smo duhovnu obnovu u Remetama kod otaca karmelićana.

..............................

Usprkos kiši odaziv je bio dobar, kao i prijašnjih godina.

Budući da su naše "Marije i Marte" zadužene za kontakte Molitvenog vijenca sa nadležnim svećenikom/župnikom u svojim župama, željeli smo da nam o toj komunikaciji sa svećenikom, i kakva bi ona trebala biti, nešto više kaže upravo svećenik. Zato smo pozvali upravitelja Nacionalnog Svetišta MB Bistričke mons. Zlatka Korena koji Molitveni vijenac dobro poznaje kroz naša redovita godišnja hodočašća na Mariju Bistricu.

..............................

Nakon svete mise, koju je predslavio mons. Zlatko Koren u koncelebraciji sa priorom remetskog samostana o. Zlatkom Pletikosićem , a animirao skladnim pjevanjem župni zbor iz Čučerja uz orguljašku pratnju već nam dobro poznatog i Molitvenom vijencu odanog g. Nikice Talana, uslijedilo je klanjanje pred izloženim Presvetim Oltarskim Sakramentom.

..............................

Početak svog predavanja mons. Zlatko posvetio je korizmi. Dao nam je praktične savjete kako korizmu proživjeti na najbolji način. Nakon toga govorio je o motivaciji koja je potrebna da bismo u svakom susretu, obvezi ili događanju mogli sudjelovati svim svojim bićem i pronaći u njemu nešto novo i ono najbolje i tako obogaćivati i sebe i druge.

Evo što je rekao:

Malo sam šetao pogledom po ovom prostoru, a i dok smo bili u crkvi, i vidim da sva vaša lica prepoznajem iz župa po Zagrebu, a i osobito sa vašeg hodočašća na Mariju Bistricu.
Drago mi je da ste svijesni kako smo mi u životu uvijek na putu. Evanđelje ili Crkva je stvarnost puta, a to znači da čovjek na tom putu uvijek otkrije nešto novo. Vi ste npr. danas mogli ostati kod kuće. Mogli ste sjediti u svojoj fotelji, mogli ste oprati prozor, mogli ste pogledati neku sapunicu ili čitati novine, mogli ste raditi tisuću i jednu stvar. Sve to možete i sutra i prekosutra, a mogli ste i jučer i prekjučer. Ali time što ste se vi otisnuli od svoje kuće, krenuli ste nekamo gdje ste vidjeli nešto što je mnogo drugačije od onoga što je svakodnevno. A čovjeku je baš potrebno imati antene za ono što nije svakodnevno. I ova lijepa podsljemenska priroda koja okružuje ovo svetište, i putovanje i susret s ljudima koje ne vidite svaki dan, i prizori u ovoj remetskoj povijesnoj crkvi, i freske na zidovima, i lik Marije – sve to samo po sebi govori. Mi bismo mogli ovu duhovnu obnovu napraviti tako da se zaustavimo na ljepoti Medvednice ili na ljepoti crkve ili na ljepoti fresaka ili Marijinog lika i da samo o tome danas razmišljamo. No, sve to može vam biti motivacija za vaša promišljanja kroz sljedeće dane.

Kada sam dobio poziv da danas budem ovdje s vama, razmišljao sam o tome što bih sve trebao s vama podijeliti i htio sam da krenemo od onoga što nam je svakodnevno. Primjetili ste da sam za svetu misu izabrao one teme koje svatko od nas zna, a te teme su prožete ovim našim korizmenim vremenom koje mi baš sada živimo.

Potrebno je da to korizmeno vrijeme otkrijemo u svoj njegovoj dubini, da ne budemo od onih koji kažu, eto, počinje još jedna korizma, nego da stavimo sebi pred oči – to je moja korizma. Ne mogu promijeniti one korizme koje sam već proživio, ne mogu živjeti one korizme koje će još doći, ali mogu živjeti i proživjeti ovu korizmu u svoj ljepoti njezinog sadržaja, a mogu ju i prespavati ili samo djelomično biti budan.

Želio bih da se raspoložimo za ovu korizmu kao da nam je to jedna jedina korizma u našem životu. Put molitve je toliko raznovrstan i otvara tolike mogućnosti. Isto tako i post otvara more područja, a dobra djela i sami znate da su toliko kreativna da gotovo nema dobrog djela istog sa nekim predhodnim dobrim djelom. Svako je ono na svoj način bogatstvo.
I druga misao koja mene uvijek u korizmi nosi, to je upravo ona pjesma koju pjevamo u Križnom putu Stala plačuć tužna mati. Tu želim i sebe i vas dovesti pred Mariju pod križem da razmišljamo o tim njezinim bolima. Vidjet ćemo da sve naše boli nisu ništa u odnosu na Marijinu bol. Toliko o ovome što smo do sada proživjeli u euharistijskom slavlju.

Za svaki susret je potrebna motivacija. Kada polazite u crkvu, kada se susrećete kao molitveni vjenčići, kada idemo na euharistijsko klanjanje, kada idemo na pobožnost Križnog puta... uvijek je potrebna motivacija. Moram se dobro motivirati. Što to znači? Npr. ako bi netko rekao prije jednog susreta, mise, duhovne obnove... opet misa, opet duhovna obnova – to nije motivacija ili to je motivacija koja me neće nikamo dovesti. Ona me vodi da ja stojim u isto vrijeme, na istom mjestu bez cilja, bez pogleda, bez svjetla prema budućnosti.

Moja motivacija kreće po prilici ovako:
Sutra je nedjelja. U nedjelju idem na svetu misu. Na toj svetoj misi želim upamtiti jednu jedinu pozitivnu misao koju do sada nisam upamtio. Samo jednu, ne sve. Jednu misao koju do sada nisam prepoznao. Priznat ću vam da svako malo čitam odlomke Svetog Pisma za koje mislim da sam ih čitao tisuću puta i da sam ih tisuću puta slušao, i uvijek iznova otkrijem koju misao za koju mislim, a stvarno mislim, kao da ju nikad nisam čuo.Takve misli, koje možemo pronaći u odlomcima Sv. pisma, u obrascima mise, zbornoj molitvi... u pjesmama koje se pjevaju kod svete mise, takve misli treba prepoznati i treba ih na neki način obnavljati. Što to znači? Bio sam u nedjelju na misi i te nedjelje sam na toj misi prepoznao tu misao za koju sam pomalo siguran da ju nikad nisam uočio i zapamtio. I onda ta misao ulazi u moj um, moje srce i dušu i postaje kao neko geslo, kao moto ili motivacijski element sljedećeg mog tjedna. I kad to napravim jedne nedjelje, učinim to i druge nedjelje. I kada to činim cijelu godinu, to je nekih 52 izgrađujuće misli kojima sam obogatio svoj život i kojima ja po tome što sam obogatio svoj život, obogaćujem i druge živote.
To je motivacija. Znači, počinjem se pripremati npr. za nedjelju, za neki sastanak molitvenih vijenaca, za neku pobožnosti, za neki susret, na način: siguran sam da ću tamo čuti puno toga što sam već čuo, ali sam jednako tako siguran da ću tamo čuti i nešto što do sada nisam zamijetio. To želim čuti, to želim prepoznati i ugraditi u svoj život.

Volio bih da si posvijestite ove dvije stvari:
a) na putu smo,
b) mnogo toga smo već saznali i čuli, a mnogo toga još možemo saznati.

Npr. imate post, ali od čega? Imate post od loših navika, od loših riječi i misli i od ljenčarenja i od tisuću drugih mogućnosti. Ne treba sve uzeti u ovoj 2016. godini. Idem ja prepoznati jednu stvarnost i pretočiti ju u svoj život i tako ću svoj život uljepšati. To uljepšavanje nije samo za mene nego i za sve oko mene. Jednako tako i kod dobrih djela. Ponekad mislimo da je dobro djelo nešto spakirati i podijelili nekome. I sami smo svjedoci da je ponekad jedan osmijeh jači poklon od velikog paketa. Ponekad je to molitva u kojoj si ja posvješćujem: Bože, budi volja tvoja! Mi jako dobro znamo prositi u molitvi za svoje potrebe i za potrebe svojih bližnjih. Manje znamo u molitvi zahvaliti. Evanđelje govori da su desetorica ozdravila, a samo jedan je došao Isusu reći hvala. To je otprilike tako i kod nas. Još manje znamo blagoslivljati Boga što je on takav kakav jest. Najmanje znamo reći: Bože, neka se vrši volja tvoja! I to je sve sada stvarnost molitve u kojoj mogu ići korak po korak da bih došao u ono bogatstvo molitve koje nikada neću na ovoj zemlji u potpunosti ostvariti, ali mu se mogu približiti. A zašto mu se ne bih približio kada sam siguran da mu se mogu približiti? Kod molitve mnogo puta ljudi imaju različite stavove, različite stvarnosti i različita iskustva i sve je to dobro.

Molitva nije tek neki usputni zadatak nas vjernika. Molitva nije tek nešto što ću ostaviti za svoje stare dane. Molitva je stvarnost života kršćanske zajednice. Kršćanska zajednica bez molitve nije kršćanska zajednica. Crkva ili moli ili nije Crkva.

Molitva je tako snažan most koji sve nas povezuje bili blizu, bili daleko. Molitva nas čini povezanima s onima koji su prije nas putovali ovom zemljom. Ona nas otvara potrebama svih ljudi i uvijek nas čini smirenijima i radosnijima. Zato nikada nemojte dopustiti da vam netko kaže, ako ste vi molitvena zajednica, da vi vršite tek jedan od zadataka Crkve. To nije tek jedan od zadataka Crkve. To nije zadatak koji se prepušta samo nekima koji ne mogu nešto drugo raditi. Molitva je stvarnost koju Crkva živi i koju Crkva ostvaruje.

Kada govorimo o našim zajednicama i o odnosima tih naših zajednica unutar župne zajednice, pa onda o župi unutar biskupije i unutar Crkve, tu je potrebno biti svjestan da smo mi ljudi različiti ljudi. To što smo različiti ljudi nije zapreka ili ne mora biti zapreka, nego je to stvarnost koja nas može i obogaćivati. Upravo zbog toga što smo različiti, imamo potrebu jedni drugima govoriti. Da mi sada svi ovdje jednako mislimo, onda bih ja mogao šutjeti jer i tako i tako svi jednako mislimo. Ali ni vi meni ne biste imali što reći jer svi mi jednako mislimo, a ako jednako mislimo, što ćemo onda govoriti.
To što smo mi ljudi različiti nije zapreka nego mogućnost da svatko od nas da svoj doprinos ovoj našoj stvarnosti. Na poseban se način sjećam svoje rodne župe sv. Nikole Tavelića u Kustošiji, gdje je iz dana u dan bila sve veća zajednica uglavnom žena, majki i baka, koje su navečer prije večernje svete mise u crkvi molile krunicu. Ja sam siguran, premda nemam dokaza, da je upravo ta molitva tih žena, koje su se redovito okupljale u crkvi na molitvu krunice, koju su ukrašavale različitim nakanama i određenim molitvama kao i litanijama, sigurno bila nešto što je prvenstveno iz godine u godinu izmolilo nove moliteljice ili molitelje jer je ta zajednica predanih osoba koje su uranjale u molitvu bila uvijek ta koja je oduševila i nekog drugog da se priključi. Ta molitva je u sebi imala redovito krunicu, znači razmatranje s Marijom Evanđelja Isusa Krista. Imala je i niz drugih nakana koje su se isticale na kraju ili na početku. Ona je u sebi uključivala molitvu majke, bake, djeda, oca za svoju djecu i za svoje unuke. Uključivala je uvijek u sebi potrebe cijele župe i cijelog svijeta. I ta molitva je uvijek imala u sebi i molitvu za duhovna zvanja, znači za sjemeništarce i bogoslove, kandidate i kandidatice različitih redovničkih zajednica. I nemam dokaza, ali imam sigurnost u sebi da je ta molitva u toj župi iznjedrila i duhovna zvanja kojih nema malo. Čini mi se da smo sada živa tri svećenika i da su momentalno dvije djevojke u samostanu, Za jednu zagrebačku župu to je jedan veliki broj. Uz sve moguće formacije, susrete i teološke događaje, za sva ta duhovna zvanja jest presudna ta molitva. Ona je taj ključ jer naime, Isus je vrlo jasno rekao: Molite Gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju. I onoliko koliko smo mi kadri moliti za duhovna zvanja, toliko ćemo mi tih duhovnih zvanja imati. I onoliko koliko smo mi kadri moliti za dobra duhovna zvanja, toliko ćemo imati i dobrih duhovnih zvanja. Tu vas želim potaknuti da u svim vašim svakodnevnim molitvama bude svakako i molitva za duhovna zvanja. Tu slušamo ono što nam nije rekao bilo tko nego Isus Krist. Siguran sam da u našem narodu i našoj Crkvi neće ponestati duhovnih zvanja ako ćemo mi ta duhovna zvanja znati izmoliti. Ne znam imena svih tih žena koje su to u mojoj rodnoj župi molile, ali znam jednu stvar da je upravo snaga te njihove molitve donijela upravo procvat duhovnih zvanja i ja osjećam koliko ta molitva i danas na neki način mene nosi. Želim vas pozvati i ohrabriti da i vi tako molite.

Drugo što bih vam želio reći: vi dobro znate, da svećenik ne nastaje u tvornici čavala i da svatko od nas nosi svoje prednosti i nedostatke, svoje radosti i svoje poteškoće, svoje uspone i svoje padove. Svećenik unutar jedne župe pozvan je biti u službi toj župnoj zajednici, znači onima koji se redovito nedjeljom okupljaju na euharistiju, svim zajednicama koje u toj župi djeluju i svim ljudima dobre volje koji na tom prostoru žive. Župnik je postavljen ovdje ne samo za one koji su u vjeri jaki nego je posebno postavljen i za one koji nisu vjernici i za one koji su u vjeri mlaki.To je ono što govori papa Franjo kada nas poziva da moramo poći na periferije, a to znači poći do svakoga čovjeka jer Evanđelje nam jasno govori o tome da će jednaku plaću dobiti radnik i prvog i posljednjega sata i da smo svi pozvani ne zatvoriti se u sebe nego tako djelovati da i druge oduševimo i privučemo.

Vi kao članovi molitvenih vijenaca surađujete sa svojim svećenicima u mnogo stvarnosti. Sigurno su tu i hodočašća i susreti i prostori i ona mjesečna sveta misa. I dobro je da svaki od vaših molitvenih vjenčića pita svoga župnika što to župnik i župa od vas očekuje. Ali jednako tako je dobro da i tom župniku kažete što i vi kao molitveni vjenčići od njega očekujete. Da bi se uspostavila jasna komunikacija treba znati reći i šutjeti, a to znači: kada ste pitali župnika što on od vas očekuje, za to vrijeme se vi ne spremate što ćete vi njemu reći, nego prvo pokušate čuti što on od vas očekuje, a tek onda ćete jednako tako jasno reći što to vi od njega očekujete. Važno je znati reći, ali važno je znati i čuti. Nama se puno puta dogodi da se mi ne razumijemo stoga što netko nama nešto govori, a mi smo u tom vremenu u napetosti što ćemo mi njemu reći. I onda se dogodi da mi uopće jedni druge ne čujemo niti jedni druge saslušamo.
Upravo je to važno: Saslušajmo jedni druge i recimo jedni drugima što je potrebno reći.

Ne treba bježati ni od kritike. Kritika čovjeku pomaže da se korigira i da se izgrađuje. Problem je samo kritizerstvo.

U kritizerstvu imamo situaciju da netko non stop nešto napada, non stop, i on već unaprijed zna da nešto ne može biti dobro, ali nema nikakvog rješenja. On nikada ne nudi neko rješenje. Mi moramo biti zreli članovi, a to znači govoriti ovako: gledajte, župniče, to i to je dobro, ali to i to bismo mogli napraviti bolje. Mi predlažemo i nudimo pomoć, nudimo oduševljenje i sigurni smo, ako bismo to napravili na taj način, da će to biti bolje. To je onda konkretna kritika i ta kritika izgrađuje jer ste prepoznali ono što je dobro i da za ono, što nije dobro, vi imate bolje rješenje.
U tome se moramo odgajati: da imamo rješenje, da imamo ključ i da znamo. Potrudit ću se, evo, na način, da ako mi netko nešto sugerira što je bolje, da ću to prihvatiti. Ako mi netko za sve kaže da nije dobro, onda je to nemoguće. Po zakonu vjerojatnosti ne mogu toliko pogriješiti.

Molio bih vas da imate osjećaja za župnu zajednicu i da shvatite da ste vi dio te župne zajednice i to jako važan dio župne zajednice koja moli. Župe bez molitve nema. Crkva onda postaje muzej, a ne stvarnost – duhovna kuća. I to da se u mnogim župama prije svete mise moli krunica, to je prekrasna stvar koja tu crkvu čini duhovnom oazom i to bi trebalo organizirati ako toga u nekoj župi nema.

Ako vas ima pet u molitvenom vjenčiću, uzmite prve godine da molite prije večernje mise dva dana u tjednu. Pa da samo jedna dođe i jedna predmoli. Oduševit će se, budite uvjereni, i broj molitelja u župi će sigurno rasti. Nikad se ne smijemo obeshrabriti. Ne znam da li je to u Kustošiji počelo prije večernje mise sa dvije ili tri osobe. Sjećam se kao dječak i ministrant i mislim da su bile dvije ili tri osobe koje su molile, a sada je taj broj sigurno pedesetak. Dakle, mi možemo mijenjati stvari i izgrađivati ih.

Uskladimo planove svoje zajednice na tri razine:

1. ) Crkva

U Crkvi postoji određeni plan i plan naše zajednice mora biti u duhu tog plana.
Ako je ove godine papa Franjo proglasio Godinu milosrđa, onda u planovima naših okupljanja, u našim molitvama, u našem čitanju, u našoj edukaciji mora biti zadatak otkriti što je to papa rekao i što nam je poručio kad je proglasio Godinu milosrđa.

2.) Biskupija/nadbiskupija

Zapitajmo se, zatim, što se događa u našoj biskupiji?
Ovdje smo iz različitih biskupija. Koji plan ili naglasak njeguju naše biskupije ove godine? To isto tako mora biti inspiracija naše molitve i našeg života.

3.) Župa

Što se to događa u mojoj župi?
Ne možemo biti dio župe kao molitelji a da ne znamo što se to sve u toj župi događa. Ne da bih ja u svemu sudjelovao, to je nemoguće i nije potrebno, ali moram znati što to moja župa u ovom trenutku ima kao svoje poslanje ili kao svoj osnovni naglasak. Ne bi se smjelo dogoditi da molitveni vjenčići žive neki svoj zatvoreni život. To je onda sektaštvo a ne Crkva. Mi u Crkvi moramo imati antenu za program pape, za program nadbiskupije/biskupije i za program župe. Ne može mi biti svejedno što se to u Crkvi događa i što to Crkva od mene u određenom trenutku traži. I tu bih volio da postoji komunikacija između vas i svećenika u župi na taj način. S tim da morate biti svjesni da u većini župa osim vas postoje i druge zajednice i da je župnik jednako kao što je poslan vama, poslan i drugim zajednicama. Svi mi smo jedan mozaik koji čini život župe, svatko na svoj način i svojim doprinosom i svojim talentom. I svi mi smo odgovorni. Župnik je odgovoran, a mi smo suodgovorni za stvarnost župe. Kako naš narod lijepo kaže: više očiju više vidi. Potrebno je da svi zajedno gledamo i da znademo sugerirati nešto što smo dobro promislili i za što smo sigurni da je bolje od onoga što sada funkcionira. I tu se onda vide prekrasni pomaci.

S druge strane možete se susresti s nekima od nas svećenika koji ima afinitet prema nekoj zajednici. Zbog toga nije potrebno biti ljubomoran ako on isti afinitet nema prema molitvenim vjenčićima. Vi ste se pronašli u molitvenim vjenčićima, a on se možda pronašao na poseban način u nekoj drugoj zajednici. To ne znači da čovjek ne prihvaća ili ne osjeća dobro vašu zajednicu nego je to naprosto tako, svaki od nas ima neki svoj klik ili neku svoju foru. Važno je pitati se da li ja izgrađujem ili razgrađujem župu. Svatko od nas zna što znači izgrađivati a što razgrađivati.

Želio bih vam još nešto naglasiti i pojasniti.
U ovom trenutku možda vas neke stvari zbunjuju, za koje ja osobno mislim da su vrlo, vrlo providonosne.
Do vas će sigurno doprijeti različiti glasi o bl. Al. Stepincu, zašto nije još kanoniziran, zašto postoji nekakva komisija, zašto je potrebno ovako ili onako, da je kriv ovaj ili onaj...
Prva problematična stvar u tome bila bi kada bi bilo tko od nas krenuo promišljati onako kako nam pišu mediji, naime, da je papa Franjo protiv Alojzija Stepinca, i kad bismo iz tog iščitali da mi trebamo dati određena negodovanja na račun pape Franje i da na taj način štitimo bl. Al. Stepinca. Tu bismo trebali stati pred ogledalo, gledati se 15 minuta i ponavljati si da smo glupi i nerazumni. Onaj tko razumije Al. Stepinca zna da je prva njegova stvarnost bila vjernost Petru i njegovim nasljednicima u vremenima koja su bila teža i složenija. Znači, bilo tko da govori nešto u prilog Al. Stepinca i ide protiv pape, taj nije razumio Al. Stepinca.

Drugo: ovo odugovlačenje je sada po meni i providnost.
Zašto? Da se nama kanonizacija Al. Stepinca dogodila recimo prije godinu i pol, to bi nama prošlo onako, jedan dana, malo priče i puno zaborava. Kad su Hrvati očekivali svog prvog kanoniziranog sveca Nikolu Tavelića, onda je to bilo veliko iščekivanje zato što smo tek 1970. godine dobili prvog Hrvata koji je kanoniziran. Nakon toga se dogodila proslava u Šibeniku i nakon toga ništa. I onda je Špiro Marasović ili netko drugi napisao za na Hrvate ovako: Kod Hrvata kad sveca staviš na oltar, to znači kao da si ga stavio na odar. Imaš malo karmina, malo sprovoda, prvu godišnjicu i grob se zaboravi. Zato ja sad mislim da je ovo vrlo, vrlo dobar trenutak. Naime, istina o Alojziju Stepincu će sada zablistati i doći na vidjelo na mnogo načina. S druge strane, papa je u obazrivosti naredio da se osnuje komisija između katoličke i srpske pravoslavne Crkve koja će upravo, ne na temelju rekla – kazala, nego na temelju dokumenata ući u stvarnost tog povijesnog trenutka.

Treće: interes za to vrijeme na našim prostorima raste.
To može biti veliki kvasac i velika korist našoj stvarnosti. Naime, svi ovi napadi protiv Al. Stepinca nisu napadi protiv njega nego protiv onog što je na našim prostorima jedino čuvala i širila Katolička Crkva, a to je ono što je Stepinac rekao: da svaki narod ima pravo na svoju državu i zašto bi se to pravo branilo jedino hrvatskom narodu. Nitko i nijedna institucija u Hrvatskoj za vrijeme 45 godina komunizma i za vrijeme izlaska iz Austrougarske nije zagovarala te hrvatske težnje. Nikakve akademije znanosti i umjetnosti, nikakvi fakulteti, nikakve matice, nitko osim Crkve.
Napad na Stepinca je napad upravo na to hrvatsko pravo za život u svojoj zemlji, za život koji će u toj zemlji omogućiti nama da se razvijamo onako kako bismo se trebali razvijati.

Zato vas pozivam da unutar svojih molitava posebno ugradite molitvu za Stepinčevu kanonizaciju, a to znači: Mi želimo što je moguće bolje razumjeti Al. Stepinca i razumjeti što bi on to danas nama poručio. Crkva nas uči da se svecima valja moliti, ali i njihov primjer nasljedovati. Ako uzimamo Nikolu Tavelića, Marka Križevčanina, Leopolda Bogdana Mandića i Al. Stepinca samo kao one kojima se molimo, napravili smo 50% posla. Crkva nas uči kroz II. Vatikanski sabor sljedeće: svecima se valja moliti i njihov primjer nasljedovati. A nama nije bilo tko rekao; nama je rekao najveći prijatelj Hrvatske, danas sveti Ivan Pavao II., da je Stepinac kompas našoj Crkvi i našem narodu.
Svi ćemo se složiti: papa nas je volio i mi njega volimo, pljeskali smo mu, a on nas je hvalio itd., ali kad papu treba poslušati, onda kao da smo hendikepirani. To su neke stvarnosti o kojima bi trebalo svakako razmišljati.
Mislim da biste trebali staviti u program Molitvenog vijenca, uz njegovanje pobožnosti prema Mariji, u kojoj nikada ne možemo pretjerati, i njegovanje pobožnosti prema hrvatskim svecima i blaženicima i to kroz molitvu, ali i kroz nasljedovanje njihovog primjera.

..............................

Na kraju duhovne obnove, koja je prošla u iznimno dobroj i ugodnoj atmosferi, predsjednica Marina Šturlić uručila je mons. Korenu u znak zahvalnosti jednu zanimljivu uokvirenu fotografiju koju je snimio Darko Šturlić prošle godine na Mariji Bistrici u vrijeme našeg hodočašća. Na fotografiji se "u društvu" našeg bl. Alojzija nalaze dva svećenika: mons. Zlatko Koren i vlč. Dominik Glasnović-

.................................

DUHOVNA OBNOVA U CERNI


........................................


Cerna, lijepo naselje na istoku Slavonije u kojem je početkom 2013. godine formiran molitveni vijenac. Molitelje je okupila gđa Lucija Mioč uz podršku gđe Vinke Pavelić iz Vinkovaca. Tadašnji župnik vlč. Ilija Aračić ( + 1.9.2014.) radosno je prihvatio osnivanje MVKO u svojoj župi Svetog Mihaela Arkanđela jer je u tome prepoznao duhovnu korist za svoje župljane i njihove obitelji.

Duhovna obnova održana je 12. prosinca 2015. g. uz podršku i suglasnost sadašnjeg župnika vlč. Krešimira Jukića, a bila je namijenjena prvenstveno moliteljima iz župe, ali i voditeljicama i članovima i drugih molitvenih vijenaca susjednih župa (Vinkovci, Nuštar ...).
Dugo priželjkivana i pripremana duhovna obnova stalno se je iz nekih razloga odgađala. " Izgleda da je ipak došao taj blagoslovljeni trenutak da se to danas dogodi" - pomislila je Lucija Mioč, voditeljica MV koja se je najviše angažirala i pregovarala oko realizacije duhovne obnove. I tog popodneva krenula je malo ranije u crkvu razmišljajući što još treba učiniti i hoće li sve biti dobro odrađeno.....I dok je slagala stolove i čekala da joj se pridruže i drugi iz MV, prva koja je došla bila je predsjednica Marina Šturlić i njen suprug Darko!!! I kako sama kaže, to joj je bila velika radost i ohrabrenje. "Daleki put, magla, a Marina je ipak došla čak iz Zagreba.... znači da joj je jako stalo do nas i do ovog susreta......"

........................................

........................................Okupilo se je oko 100-tinjak zainteresiranih molitelja i župljana.

........................................

........................................Duhovnu obnovu i domjenak organizirale su vrijedne "Marije i Marte" iz Cerne.

........................................

........................................Prigodno predavanje, misu i klanjanje vodio je vlč. Matej Glavica, župnik župe Srca Isusova iz Vinkovaca.

........................................

Zašto je predsjednica došla u Cernu? " Kako je opisala svoj put u Slavoniju i kako je doživjela duhovnu obnovu i susret s moliteljima?

Evo njezinog odgovora:

"Rado sam se odazvala pozivu i zajedno sa svojim suprugom krenula put Slavonije. Željela sam i tim našim dragim slavonskim članovima uputiti nekoliko riječi u ime vodstva Udruge, učvrstiti ih u zajedništvu i ohrabriti u djelovanju. Put je bio naporan, ali nisam požalila nijednog trenutka...
Uvjeti za vožnju bili su najblaže rečeno katastrofalni! Zbog guste magle jedva smo vozili; metar po metar, doslovce smo zalutali tražeći Cernu, to pitomo, lijepo slavonsko mjesto potpuno se izgubilo u magli.

Već prvi zagrljaj i raširane ruke naših domaćina uvjerili su nas da smo na pravom mjestu, a miris toplih kolača dao je naslutiti da dolazimo svojima; da nas čeka topla obitelj naših dragih molitelja koji su usprkos gustoj magli došli na duhovnu obnovu. U župnoj crkvi sv. Mihaela arkanđela dočekao nas je domaćin, župnik, vlč. Krešimir Jukić i vlč. Matej Glavica, župnik iz Vinkovaca. Pobožno nizanje Zdravo Marija i zazivi Gospodinu koji su izlazli iz dubine duše tih pobožnih, jednostavnih ljudi, bili su samo početak jednog divnog uvoda u duhovnu raspoloživost naše duhovne obnove.

........................................

Tema duhovne obnove bila je RADOST.

U svome se je izlaganju vlč. Matej na vrlo temperamentnom načinu počeo pitati, a i sve nas propitivati - gdje je nestala radost iz naših obitelji, sela i gradova i iz naše domovine? Gdje je nestala radost iz naših molitvenih vijenaca? Zar smo se umorili i postali lijeni i samodostatni u svojemu članstvu Molitvenog vijenca pa nam se zato vijenci gase i nestaje žara u našoj karizmi?

Vlč Matej je dao odgovor :"Kada izgubimo vertikalu i horizontalu u svojoj molitvi i pobožnosti, ne možemo djelovati ni kao obitelji niti kao zajednica. To znači, ako je Bog naša vertkala, a je (zbog toga ne trebamo biti molitvena
zajednica!), onda horizontala mora biti moj brat i sestra kraj mene, moj bljižnji i član moje Udruge u konačnici. Kako možemo sklopiti ruke i moliti, a pritom "mrđiti"na svoga bližnjega? - zapitao se naš nadahnuti svećenik.

Bože, pomislih, zar sam morala doći po toj magli i studeni, iz blještavila i topline naše metropole, da bih u svome srcu pohranila tako jednostavne a bitne stvari?
U sv. misi ponovno smo slušali kako nas Isus poziva na radost, ali radost koju ne daje čovjek, nego radost koja je u Isusu ucijepljena i kojoj je On izvor i početak.
Pogledala sam u radosna lica tih dragih slavonskih ženica i osjetila mir i ispunjene u srcu - naša domovina i naš narod je zapravo radostan narod jer živi u savezu s Bogom i poštuje Njegove zapovijedi. Zapravo smo duboko ranjeni i zavedeni (zahvaljujući našim "neovisnim" medijima) pričom kako je sve loše, kako smo svi jedni protiv drugih, kako se ne volimo. Kada sam bila pozvana obratiti se našim moliteljima, bila bih najradije o tome posvjedočila, ali sam se uplašila krivih zaključaka.
Uplašila sam se da netko ne pomisli kako usprkos adventskom blještavilu u našoj metropoli nema radosti i kako usprkos materijalno boljoj situaciji u našoj metropoli nema siromašnih jer i u Zagrebu se trudimo spojiti horizontalu i vertikalu i radovati se u Kristu.

U zajedništvu je naša snaga, pomislih i kada sam zaokružila pogledom cijelu crkvu osjećala sam da je doista Marijino djelo te naše latice kojima kitimo Gospu. Naši postovi, žrtve i djela milosrđa za Crkvu, obitelj i domovinu, što su, ako ne naš vapaj Gospodinu da nam se smiluje i podari našem narodu mir i blagostanje (duhovno i materijano).

........................................

Pozdrav predsjednice upućen vlč. Mateju i moliteljima:

Dragi vlč. Matej, drage Marije I Marte, dragi molitelji, pozdravljam vas u ime vodstva MVKO i svoje osobno ime i zahvaljujem Gospodinu koji nas je večeras ovdje okupio. Dvoumila sam se zbog vremenskih neprilika zaputiti se danas na tako dalek put, ali moram vam reći da već duže vrijeme osjećam veliki unutarnji poticaj za vašom blizinom. Vi znate da sam željela, ( zato sam molila vašu Vinku da bude dopredsjednica Udruge) da se MVKO decentralizira, da sa nekako bolje uskladi naše djelovanje i rast.

Ne bih voljela da se moj dolazak među vas protumači kao dolazak vodstva među vas molitelje nego kao posjet obitelji, gotovo rodbinski pohod na kojem ćemo izmjeniti iskustva, ohrabriti jedni druge i povezati sve krajeve naše domovine. Moram vam priznati da sam oduševljena vašom prirodnom vjerom koja je tako jednostavna i spontana kao ova vaša ravnica i sve mi se više čini da smo morali danas (kao guske u magli) otisnuti se iz blještavog Zagreba da bismo shvatili kako je jednostavno biti radostan.

Što vam mogu reći osim riječi zahvale što ste se dali Mariji u službu i postali članovi MVKO.
Hvala vam što volite Crkvu, obitelj i domovinu i ništa vam nije teško učiniti za naš narod.
Hvala vam što molite za naše svećenike, redovnike i redovnice, i za duhovna zvanja u našem narodu.
Posvećene osobe su jako važne u djelovanju naše molitvene zajednice.Tko bi nam donosio živoga Krista u svetoj euharistiji, tko bi nas jačao i poticao na molitvu da nemamo svećenika kao što imamo vas, dragi naš vlč. Matej? Naše redovnice, koje u skrovitosti mole za naš rad, nose nas u našim nastojanjima da slijedimo poticaje Duha da Molitveni Vijenac doista bude jedno svjetlo i znak Kristovog prisustva u našem narodu.

Budimo radosni radnici na njivi Gospodnjoj, i u našim obiteljima, crkvi i na radnim mjestima. Ne gledajmo se poprijeko, oslobodimo se duhovne oholosti i služimo jedni drugima jer samo tako će se Gospodin poslužiti s nama.

I na kraju ono što nas sve "žulja": Molitveni vijenci se gase iz puno razloga, da ih sad ne nabrajamo. Svatko neka se upita koliko doprinosi rastu ili gašenju naših vijenaca. Mislim da moramo raditi i truditi se, u radosti i veselju poticati članstvo na molitvu i pokoru, svijesni da smo kao ljudi ograničeni, ali da smo važni u Božjim očima.

Ne boj se stado malo i čuvaj žeravicu naših molitvenih vijenaca!
Kada Duh Sveti zapuše, sve će ogrijati svojom toplinom i svjetlošću.
Željela bih da to bude moja poruka vama: NE BOJTE SE I USTRAJTE, jer vaša poruka meni i vodstvu Molitvenog vijenca je jasna i nedvosmislena: Slavonija moli jer je to u njezinu biću i nasljeđu.
Dao Bog da se i ostali krajevi Lijepe Naše ugledaju u vas!