MODESTI BLEJZ

< ožujak, 2012 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Komentari On/Off

e-mail:modestiblejz@net.hr
sadržaj ovog bloga zaštićen je Copyrightom ©!

hej!

Što se po mojoj ludoj glavi uvijek vrzma jest:
::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
________________________

::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::


Opća deklaracija o pravima čovjeka je prvi sveobuhvatni instrument zaštite ljudskih prava, proglašen od strane jedne opće međunarodne organizacije, Ujedinjenih naroda. Proglasila ju je je na Opća skupština UN 1948. godine.

Iako je donesena ne kao ugovor, nego samo kao rezolucija koja nema nikakvu pravnu snagu, sa ciljem da osigura "zajedničko razumijevanje" ljudskih prava i sloboda koja se spominju u Povelji UN, tijekom slijedećih desetljeća doživjela je dramatičnu transformaciju. »Danas rijetki pravnici poriču da je deklaracija normativni instrument koji stvara, barem neke, pravne obveze za države članice UN.« (Buergenthal, str. 31)

Članak 1. svečano proglašava:
»Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i savješću pa jedna prema drugima trebaju postupati u duhu bratstva.«

S tim je u vezi članak 28, koji proglašava ljudsko pravo da država i međunarodna zajednica priznaju njegova/njezina prava:

»Svatko ima pravo na društveni i međunarodni poredak u kojemu se prava i slobode utvrđene ovom Deklaracijom mogu u punoj mjeri ostvariti.«

Daljnje odredbe sadrže tzv. "katalog ljudskih prava", u kojem se:

zabranjuje ropstvo (čl. 4),
zabranjuje tortura (čl. 5.),

zabranjuje diskriminacija (čl. 2. i 7.), te uređuje
pravo na život (čl. 3.),
pravo na slobodu (čl. 3.),
pravo na osobnu sigurnosti (čl. 3.),

pravo svake osobe na pravično suđenje i zabrane samovoljnog uhićenja (čl. 9. - 12.),

pravu na zaštitu privatnosti (čl. 12.),

pravo čovjeka da se slobodno kreće unutar svoje države, da njen teritorij napusti i da se u svoju državu smije slobodno vratiti (čl. 13.),

pravo na utočište (azil) u drugim zemljama, od nepravednog progona u svojoj zemlji (čl. 14.),

pravo čovjeka da bude državljanin barem jedne zemlje i da se može odreći državljanstva (čl. 15.),

pravo punoljetnih muškaraca i žena da sklope brak i time osnuju obitelj, koja se štiti kao temeljna društvena jedinica (čl. 16.),

pravo na vlasništvo (čl. 17.), pravo na slobodu mišljenja i vjeroispovijedi (čl. 18.),

pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, koja uključuje pravo na širenje ideja putem bilo kojeg medija (čl. 19.),

pravo na slobodu okupljanja i udruživanja (čl. 20.),

pravo na sudjelovanje u upravljanju svojom zemljom, putem izbora i pravom na pristup javnim dužnostima (čl. 21.),

pravo na socijalnu sigurnost u svrhu osiguranja temeljnog dostojanstva čovjeka (čl. 22.),

pravo čovjeka da radi i slobodno izabere zaposlenje, te da bude plaćen bez diskriminacije - jednako kao i drugi ljudi koji rade jednaki posao (čl. 23.),

pravo na sindikalno organiziranje radnika (čl. 23.),

pravo na dnevni odmor i plaćeni dopust od rada (čl. 24.),

pravo na dostojni životni standard (čl. 25.),

pravo na zaštitu materinstva i djetinjstva, koje uključuje i zaštitu izvanbračne djece (čl. 26.),

pravo na obrazovanje, koje uključuje obvezno osnovno obrazovanje, besplatno srednjoškolsko obrazovanje, te pravo na pristup visokoškolskom obrazovanju "jednako dostupno svima na osnovi uspjeha" (čl. 26.),

pravo prvenstva roditelja u izboru vrste obrazovanja za svoju djecu (čl. 26.),

pravo na pristup kulturi i znanosti (čl. 27.),

pravo na zaštitu moralnih i materijalnih interesa koji proizlaze iz kulturnog i znanstvenog stvaralaštva (čl. 27.)

pravo na društveni i međunarodni poredak u kojem se mogu ostvarivati ljudska prava (čl. 28.).

Sadržaj 30 članaka Opće deklaracije o pravima čovjeka kasnije je ugrađivan u druge međunarodne akte, uvijek uz stanovite izmjene. Najvažniji od tih akata su Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima - oba proglašena od Opće skupštine Ujedinjenih naroda 1966. godine; nakon dovoljnog broja ratifikacija od nacionalnih parlamenata (koji su propisali da će se prava i slobode iz tih akata poštivati u njihovim državama) oba su pakta stupila na snagu 1976.




- Lovci na krzno
- Crkva protiv golotinje – kako perverzno
- Lampedusa
- O grešnosti smijeha...
- Evo što činite svojoj djeci
- Verbalne manipulacije kao način komunikacije
- Zvijezda Smrti
- Paunovi
- Fight club
- Pocijepane zastave
- Kada tučeš tuci u glavu
- Ovisnost o tehnologiji i njene posljedice
- Gnjevna rulja, nova platforma
- Kultura ulizništva
- Čini zlo, ali nipošto o njemu ne govori
Ja mislim kao ti, ali
XXX
Tko to (po)tura Turcima?
po aboridžinima

Slijepa sljedba toboženizma
Papanstvo kao star-novo paganstvo
tri slova
Kad veliki padnu
Ime poze

da? SLUŠAONICA 1


Compay Segundo (Chan Chan) |Abel Marta | The Voice France 2018 | Blind Audition

BBC News
World News SBS
Internet Monitor
Index.hr
Net.hr
Slobodna Dalmacija
Novosti
e-novine
H-alter
N1
Radio Gornji Grad
Tacno.net
Lupiga
Novi list
Tportal
Dnevnik.hr
Jutarnji list
24sata
Večernji list
Forum.hr
Al Jazeera Balkan
HRT
Rogotin
*
DHMZ-tjedna vremenska prognoza
National Geographic
Meridijani
Booksa
Culturenet.hr
Vijenac
NikTitanik
Filmski.net
Film-mag.net
CineStar
The Pirate Bay
Eventim
ulaznice.hr
*
YouTube
Wikipedia
TV Program
Kostenlos Bilder und Fotos...
Gmail
Yahoo.mail



"Volim ljude, ali ne znam šta ću s njima.

Iskustvo me naučilo da ono što se ne može objasniti samome sebi, treba govoriti drugome. Sebe možeš obmanuti nekim djelom slike koji se nametne, teško izrečivim osjećanjem, jer se skriva pred mukom saznavanja i bježi u omaglicu, u opijenost koja ne traži smisao. Drugome je neophodna tačna riječ, zato je i tražiš, osječaš da je negdje u tebi, i loviš je, nju ili njenu sjenku, prepoznaješ je na tuđem licu, u tuđem pogledu, kad počne da shvata. Slušalac je babica u teškom porođaju riječi. Ili nešto još važnije. Ako taj drugi želi da razumije.

Više je dobrih ljudi na svijetu nego zlih. Mnogo više! Samo se zli dalje čuju i teže osjećaju. Dobri ćute.

Riječi su vazduh, kakvu štetu mogu nanijeti?
Riječi su otrov, od njih počinje svako zlo.
Onda, da ćutimo!
Ne treba da ćutimo. Ima se o čemu govoriti, ne napadajući. Pomoći treba, a ne odmagati. Država je to, bolan, hiljadu briga i nevolja, imanje svoje ne možes urediti kako valja, a kamoli toliki svijet. I onda počne neko da zakera, te ne valja ovo, te ne valja ono, e čudna mi cuda! Jašta da ne valja. Pravo je čudo kako išta valja: toliki ljudi, a svako vuče na svoju stranu.

Ne voliš da budeš na smetnji, ne voliš da te ko krivo pogleda, ne voliš da ti iko ružnu riječ kaže. Kako onda misliš da živiš?

A meni se čini da je strah najveća sramota ovog svijeta, i najveće poniženje čovjekovo. Izmahnut je nad njim, kao bič, uperen u grlo, kao nož. Čovjek je opkoljen strahom, kao plamenom, potopljen njime, kao vodom. Plaši ga sudbina, plaši ga sutrašnji dan, plaši ga vladajući zakon, plaši ga moćniji čovjek, i on nije ono što bi htio biti, već ono što mora da bude. Umiljava se sudbini, moli se sutrašnjem danu, poslušno ponavlja zakon, ponizno se smiješi mrskom moćnom čovjeku, pomiren da bude nakazna tvorevina sačinjena od straha i postajanja.

Lakše je nagovoriti ljude na zlo i mržnju nego na dobro i ljubav. Zlo je privlačno, i bliže je ljudskoj prirodi. Za dobro i ljubav treba izrasti, treba se pomučiti.

Da sam drukčiji, da život nosim kao tegobu, da sam ogorčen, počeo bih da se gubim, da pijem, da mrzim, postao bih nezadovoljnik koji se okreće protiv cijelog svijeta.
A ne mogu to. Uprkos svemu, živim kao i drugi ljudi, koji su bez moga biljega, veseo i tužan zbog običnih stvari, veseo zbog dobrih ljudi koji su pomalo zli, tužan zbog zlih ljudi koji su rijetko dobri...

Hodaćemo bez razloga, radovaćemo se, bez razloga, smijaćemo se, bez razloga, s jednim jedinim razlogom, što smo živi i što se volimo. A kud ćeš veći razlog.

U početku ljubav,
u životu mržnja,
na kraju sjećanje.

Ljubav je ipak jača od svega.
"


SLUŠAONICA 2


Chant traditionnel kanak – Nodeï Perofeta | Gulaan | The Voice France 2018 | Blind Audition

I. Fanatizam – smak ljudskog uma
II. Grijeh šutnje

- Obdukcija divljaštva
- O projekciji projektora
- Da, to je spin
- Yodin poučak
- Egzibicionisti
- Rasizam i svi njegovi preračuni

A. Perspektiva obrata
B. Jedan metak

Knjižno-filmski kutak:
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?


SERIJE





Manhunt: Unabomber

GoT

The Handmaid's Tale

American Gods

Legion

Stranger Things

The Young Pope

Black Sails

Sherlock

The Man in the High Castle

SS-GB

Westworld

Horace and Pete

The Crown

Lethal Weapon

Designated Survivor

Taboo

Grantchester

The Big Bang Theory





FILMOVI




Tajna broja sedam / What Happened To Monday

Geostorm

Blade Runner 2049.

Victoria i Abdul

War for the Planet of the Apes (2017)

Spider-Man: Homecoming (2017)

Unbroken (2014)

Čuvari galaksije Vol. 2

Viceroy's House

Valerian and the City of a Thousand Planets / Valerian i grad tisuću planeta

Dunkirk

Denial (2016)

Saving Mr. Banks / Kako je spašen gospodin Banks

Wonder Woman (2017)

The Boss Baby

Patriots Day

The Mummy

The Space Between Us (2017)

Kongens nei / The King’s Choice (2016)

King Arthur: Legend of the Sword

The Exception (2016)

To Walk Invisible: The Bronte Sisters

Colossal (2016)

A United Kingdom (2016)

Beauty and the Beast (2017)

Kong: Otok lubanja

Logan

Hidden Figures

Jackie (2016)

Underworld: Blood Wars (2016)

Assassin's Creed

Elvis & Nixon

Loving (2016)

Lion / Lav (2016)

The Invisible Woman

Tang shan da di zhen / Aftershock

Sve ili ništa / Hell or High Water - Comancheria

Greben spašenih / Hacksaw Ridge

Dolazak / Arrival

The Great Wall (2016)

Putnici / Passengers

Deepwater Horizon

The Girl on the Train / Djevojka u vlaku

The Hateful Eight

The Accountant

Rogue One: A Star Wars

Dom gospođice Peregrine za čudnovatu djecu

Ben-Hur (2016)

Inferno

Sully (2016)

Jason Bourne (2016)

Fantastic Beasts and Where to Find Them

Doctor Strange

The Nice Guys

Star Trek Beyond (2016)

Legenda o Tarzanu

Warcraft

Independence Day: Resurgence (Dan nezavisnosti 2)

Captain America: Civil War

Me Before You

Locke

The Huntsman: Winter’s War

The Divergent 1, 2, 3...

Batman v Superman: Dawn of Justice

London Has Fallen


Igre gladi: Šojka rugalica 1./The Hunger Games: Mockingjay – Part 1

Gone girl

Birdman

Interstellar

St.Vincent

U šumi / Into the woods

The Judge / Sudac

Trance

Welcome to the Punch

Against the Sun

The Secret Life of Walter Mitty / Tajni život Waltera Mittya

Čuvari galaksije

Kako izdresirati zmaja 2

Planet majmuna: Revolucija

Godzilla
Još jedan film o Godzilli u kojemu Godzillu jedva da vidite. Holivudski tupež. 4/10

Noah
Inače volim Russella Crowea kao glumca, ali nema tog glumca koji bi glumeći biblijskog Nou koji u arci spašava čovječanstvo mogao spasiti i ovaj film. Najnoviji film Darrena Aronofskya je ukratko rečeno - dosadno pretenciozno smeće. Poštedi me blože biblijskih spektakala (sa porukom pride)! Kamo sreće da sam uštedila i na karti. 4/10

Hobit: Smaugova pustoš / The Hobbit: The Desolation of Smaug
Trilogija Hobit ne posustaje ni u drugom nastavku. Odlično. Nema se tu što reći. Tata spektakla. 9/10

Igre gladi: Plamen / The Hunger Games: Catching Fire
Igre gladi ne posustaju pod krinkom distopije šamarati ni u drugom nastavku, koliko će ih još biti ne znam. Jako dobro. 8/10

Rush/Utrka života
Po istinitim događajima. Nabrijana sportsko-psihološka drama (biografija) o rivalstvu svjetskih prvaka Nikija Laude i Jamesa Hunta, karakterno potpuno suprotnih velikana trka F1. Izuzetno napeto i dojmljivo. Soundtrack - miljenik Oscarovaca plodni skladatelj Hans Zimmer, uobičajeno na visini zadatka. Film za muškarce koji vole automobile, kojeg evo vrlo dobro prihvaćaju i žene. 8/10

Gravity/Gravitacija
Vizualno i scenaristički prekrasan film-drama, pisan da bude mali - ali opet veći od života (od svemira). Dakle, inteligentno prilazi s "nečasnim" namjerama. Kojim? Vidjet ćemo... Priča s porukom (neki bi rekli tipično američki patetičnom, što i jest, ali ok, u ovom slučaju /svemiru - patetika štima) koja puca na Oscara. Ženska uloga (odlična Sandra Bullock) pisana da puca na Oskara. Muška uloga (oscarovac Clooney) za sporednu ulogu također. Na učestale trenutke napeto, stresno, užasavajuće, jezivo, nategnuto, dirljivo, ali opet i lijepo. Prvi 3D film koji, po meni, u potpunosti opravdava nošenje naočala na projekciji. 9/10

Olympus Has Fallen
Začuđujuće ok akcijski film (kvalitetna šora i rasturačina Bijele kuće), na tragu Willisovog ciklusa Umri muški, s tim da ovaj put muški umire Gerard Butler. Totalno pretjerivanje, naravno, ali to se očekuje, neuništiva junačina veća od života. Cijepljeno od baš potpune patetike Misije: Bijela kuća, Olimpova filma blizanca ove ljetne sezone. It`s ok. 7/10

Ljubav / Amour
Drama, drametina, naddrametina. Film čija se projekcija nerijetko i napušta. Michael Haneke, kao jedan od naj filmskih (kant)autora ovog stoljeća, opet nemilosrdno, do kosti. 10

Star Trek: Into Darkness
Treker sam, ali ovo je scenarij koji mi baš nije imao nekog smisla. Lik Khana u Star Treku ima preveliku reputaciju da bi ga se ovako potraćilo. U redu, sam Khan je mračan i zgodan, dečki također, i oni logični i oni nelogični, a ni akcija ne staje, ali sama akcija bez logike? Ma Star Trek može bolje. I ići gdje nijedan čovjek išao nije. Samo kad bi ekipa u Hollywoodu umjesto profita na pameti imala muda u gaćama. 6/10

Elysium
O nesvijetloj distopiji, a zapravo stvarnosti, planeta Zemlja, na kojem postoji većinska sirotinja koja se bori da preživi i manjinska privilegirana kasta nedodirljivih bogataša koji žive visoko, visoko gore iznad Zemlje na svemirskoj stanici. Goruće pitanje sukoba (preslika SADa danas) - zdravstvo (dostupno svima). Bitka za preživljavanje je neizbježna. Rekla bih da je poruka subverzivna, ali budući je izrečena neskriveno, jasno i glasno - o subverziji nema riječi. 7/10

Bitka za Pacifik / Pacific Rim
Besramna i profita gladna kombinacija Godzille, Transformersa i iritantnih Power Rangersa za kojima luduju djeca i Japanci. Više je no očito da je autorima na umu dodatna zarada u prodaji / podvali akcijskih figurica maloj djeci. No u redu, kad se to tako prihvati, to je solidan dječje-akcijski zabavnjak za razbiti dosadnu večer. 7/10

Misija: Bijela kuća - White House Down
Ubi me ta gadljiva američka patriotska patetika. Toliko je klišeizirano da ispada kao da se netko fakat zajebava. Inače može proći kao solidni akcić kojemu je cilj bio izreklamirati Tatumove bicepse. Sve žen(s)ke sad uzdahnušsmo - aaaaaah. 7/10

Red 2
Stara ekipa opet praši, simpa, ali ništa više od toga. Prvi dio originalniji. Osrednji akcić. 6/10

Specijalne agentice / The Heat
Simpa i na trenutke smiješno, američki humor vulgaris, ženski buddy-buddy policijski film, šprdanje na vlastiti račun i račun žanra. Ali ništa više od toga. 6/10

Gru na supertajnom zadatku / Despicable Me 2
Ma ni sjena prvog filma. Niti smiješno niti zabavno. Naporno. Cilj izvući još više love roditeljima klinaca. 5/10

Usamljeni jahač
Genijalna satira, posveta žanru, komedija, originalan scenarij, glumci (vanserijski Johnny Depp). Jedan od rijetko inteligentnih i zabavnih filmova ljetne sezone 2013. 9/10

The Impossible / Nemoguće
Snimljeno po istinitoj priči o katastrofalnom tsunamiju u Indijskom oceanu koji je 2004. pokosio ljetovališta u Tajlandu i usmrtio tisuće ljudi. Nevjerojatno potresna priča, zastrašujući specijalni efekti i vrhunska angažiranost vrhunskih glumaca (Naomi Watts i Ewan McGregor, plus djeca), kao i neočekivana elementarna katastrofa udaraju nemilosrdno i direktno u želudac. Kolizija stvarnosti (činjenice da je film snimljen po istinitom događaju) i filma, te jasno naznačena krhkost pretanke granice između rajske idile i pakla na zemlji (uvodna i završna scena leta avionom), stvaraju nadrealne, a zapravo hiperrealistične slike. Same pohvale. Snažan mali-veliki europski film. 9/10

Zabranjena ljubav/Upside Down
Film koji bi bio samo jedan u nizu limunadnih ljubića za tinejdžere da nije impresivne vizualnosti i originalne scenarističke SF premise o dva dijametralno različita (naopačka), ali međuovisna svijeta suprotnih gravitacija. Iako je scenaristička ideja o distopijskom strogo razdvojenom svijetu/ovima (Gornjem bogatom i Donjem siromašnom) neuvijenom simbolikom namjerno otvorila prostor za ozbiljniju dramu koja propituje današnje neoliberalističko-korporativno-totalitarno društvo i sve veći svjetski jaz između bogatih i siromašnih, scenarij tu premisu ipak koristi samo kao impresivne kulise, ne upuštajući se do kraja u poozbiljivanje, ostajući na razini bajkovitog spektakla (zbog ciljanja na tinejdžersku publiku). U pamćenju ostaje ideja, simpatičnost glumaca i raskoš efekata, film stvoren za gledanje na velikom platnu. 7/10

Jadnici
Ok, volim Hugoa i mjuzikl Les, ali filmom nisam impresionirana. Korektno, ali ništa više od toga. 6/10

Django Unchained/Odbjegli Django
Tarantino u svom elementu, na svoj jedinstven način opet propituje novo povijesno razdoblje, ovaj put neslavnu američku robovlasničku prošlost, u maniri špageti vesterna. Nije njegov najbolji film, kao da je neuobičajeno nenadahnuto odradio scenaristički rasplet, ali film je ipak klasa za sebe, barem jedna njegova tarantinovski urnebesna scena opet ulazi u filmsku antologiju (čitaj: problem KKKa s kukuljicama). 7/10

Hobit-Neočekivano putovanje
Odlično, tek prvi dio trilogije, ali tri sata koja se ne osjete i nisu dosadna ni na tren, upravo suprotno, razina LOTRa na malo neozbiljniji i zabavniji način, na kraju samo izgarate od nestrpljenja i razočaranja što treba čekati godinu dana do sljedećeg nastavka. Jackson je i dalje majstor mašte. Vizualno spektakularno. Svijet Međuzemlja i dalje fascinantan. 9/10





Što se zadnje pročitalo?




KNJIGE


Lee Child, serijal o Jacku Reacheru

Rat i mir, Tolstoj

Savez kapetana Vorpatrila, Lois McMaster Bujold
Ledene opekline, Lois McMaster Bujold

Pero Kvesić (babl), Pudli lete na jug

Ha Joon Chang, 23 stvari koje vam nisu rekli o kapitalizmu

Witold Gombrowicz, Posmrtna autobiografija

O koristi i štetnosti historije za život, Friedrich Nietzsche

Katherine Jenkins, Pouke redovnika za kojega sam se udala

Godina opasnog sanjanja, Žižek Slavoj

Khaled Hosseini, Gonič zmajeva

Časni trgovci, Philippa Gregory

Vedrana Rudan, Ljubav na posljednji pogled

Europski duh, Viktor Žmegač

Susan Sontag, Istovremeno - eseji i govori

C. J. Sansom, Otkrivenje

Anđeli u tami, Eduard Pranger

G.R.R.Martin, Ples zmajeva - 1. i 2. dio: Pjesma leda i vatre - knjiga peta

Reinhold Messner, Gola planina

Pedeset nijansi sive - Ovo knjiga 2012.?! Sto nijansi treša. Bljuv.

Tragovima Odiseja, Jasen Boko

Kurosawin nemir svijeta, Branko Sbutega

Andrej Nikolaidis, Sin i Homo Sucker: Poetika Apokalipse

Čovjekovo traganje za smislom, Viktor E.Frankl

1941.: Godina koja se vraća, Slavko Goldstein

Shusaku Endo, Šutnja

Noć, Elie Wiesel

Kundera, Nepodnošljiva lakoća postojanja

Knjiga mrtvih filozofa, Simon Critchley

Milan Kundera, Identitet

Kradljivica knjiga, Zusak

Gustav Mahler-biografija

Raznoliki stavovi - Život Lenarda Cohena

Povijest opere, Michael Raeburn

Amos OZ, Pantera u podrumu

Čiji je jezik?, Mate Kapović - jednom o tome i sama pisah u postu naslovljenom Jezični puritanizam.

Ivana Simić Bodrožić, Hotel Zagorje; mučno svjedočanstvo mučnog vremena.

Stvoriteljeva karta, Emilio Calderon; kada se strastveni povjesničar baci u pisanje romana, umjesto romana dobijemo besmisleno i zamarajuće nabrajanje povijesnih trivia.

Kate Quinn - Ljubavnica Rima: antički ljubić na tragu Gladijatora isto evidentno napisan za filmsku ekranizaciju.

Ken Follett - Stupovi Zemlje; srednjovjekovni ep o gradnji katedrale napisan za filmsku ekranizaciju.

Sofijin svijet - Jostein Gaarder; roman o povijesti filozofije.

Stieg Larsson - trilogija Millenium; skandinavska legenda.

Svatko umire sam, Hans Fallada - drama Njemačke II.svj.rata.

Deadline-knjiga o jednoj ljubavi i previše smrti, Roberta Valdeca, vrlo živopisno opisuje njegov novinarski i ljubavni put po ratištima svijeta, od Afganistana do Bagdada pred američku invaziju na Sadamov režim, životno, krvavo i do bola napeto!

Nevjernica-Moj život, roman a zapravo životna priča Ayaan Hirsi Ali, knjiga je koja se ne ispušta iz ruku. Poučna, bolna i detaljna odiseja nama nepoznatom kulturom afričkog i bliskoistočnog islama, ispričana iz prve ruke, ruke jedne potlačene muslimanske žene, presjek jednog društva i kulture koja egzistira paralelno sa našom i koja autodestruktivno vrši nasilje nad ženama i djecom, kulture koja je toliko različita od zapadne da nam zvuči kao srednjovjekovna bajka. Hrabra Ali iskreno iznosi surove detalje i ne skriva ništa, zbog svojeg političkog djelovanja, ali nadasve nešutnje na nju je bačena fatva, život spašava bijegom prvo u Nizozemsku potom u SAD, gdje i danas živi.

Čudo u Poskokovoj dragi, Ante Tomića je roman za ispišat se od smijeha! Nešto genijalno duhovito, toliko da vas tjera da se čitajući grcate od smijeha dok vas ukućani gledaju u čudu jer im ništa nije jasno smijeh Vrlo pitak i taman ne predug romančić da ga progutate u jednom danu, jer kad ga uzmete u ruke ne ispuštate do zadnje strane, provjereno thumbup Kao stvoreno za odličnu filmsku komediju.

Snovi mojega oca, Barack Obama; ne mogu se oteti dojmu kako je ova knjiga zapravo politički pamflet namijenjen skupljanju bodova među crnačkom zajednicom SADa. Obama ju je pisao prije svog ozbiljnijeg političkog angažmana, a bi li se uopće mogao upustiti u politiku da nešto ovako nije prije napisao, veliko je pitanje. U knjizi se spisateljski vješto bavi svojim afričkim naslijeđem (i dubokim kompleksima afroameričke zajednice), repovima svojega neprisutnog oca (nevjerojatan lik nevjerojatnog životnog puta) i vječitom potragom za vlastitim identitetom, prva polovica knjige govori o bijeloj strani obitelji, druga o onoj kompleksnijoj - afričkoj. Nalazim veliku sličnost sa nedavno pročitanom knjigom D.Mengestua (osvrt dva reda niže), iščitava se ista međukulturna izgubljenost, problematika identiteta i pripadnosti.. ne baš vedro štivo, ponekad baš bremenito.

Koliba, razvikani bestseler William P. Younga, po meni spada u onu vrstu new ageovske coelhovske literature koja natrpana univerzalnim porukama puca visoko, ali literarno malo daje. Poruke su naravno lijepe, ali nije to Dostojevski. Proizvod na kakav već poslovično padaju Ameri, ali me brine što ih sve više slijedi i ostatak svijeta.
Poučak: razvikanost nije garancija kvalitete.

Egzil, Enza Betizze je uz Matvejevićev Mediteranski brevijar jedna od onih minucioznih knjiga koje bih preporučila pročitati svakom Dalmatincu koji drži do sebe i svoga kraja.

Lijepe stvari što se nebom gnijezde, Dinaw Mengestu; život između dvaju svjetova, između dvaju kontinenata, Amerika i Afrika te bolna izgubljenost između dvije kulture, sivo i tegobno.

Noćni let, Antoine de Saint-Exupery. Predivno! Ova je knjiga čista poezija, roman koji pjeva misteriju pionira avijacije, čista poezija koja mi je napojila dušu!

Mirjana Krizmanić, Tkanje života, zgodan self-priručnik, kojeg ne privedoh kraju, meni je to dosadno, self-priručnici nisu moj đir.

Otok, Victorie Hinslop

Ovo nije zemlja za starce Cormac McCarthya, još jedna filmska uspješnica koju još nisam pogledala no knjiga je pročitana i samo mogu reći da mi je nakon Ceste i ove knjige McCarthy prirastao srcu. Zreo promišljeni pisac koji ima što poručiti, koji -sad je to očito- ima određeni uvid i kojeg je užitak čitati.

U divljini, Jona Krakauera

Cesta, odličan postapokaliptični roman Cormac McCarthya koji govori o ljudskosti, snimljen i film sa Viggo Mortisenom, biti će to više nego dobro.

O nasilju - Slavoja Žižeka; da nije povremenih duhovitih referenci na neke pojmove opće kulture bilo bi potpuno nerazumljivo, jer to je Žižek – kad čitate Žižeka mozak vam cvrlji. Moćno.

Harry Potter and the Deathly Hallows, J.K.Rowlingsove.

Sto godina samoće, Gabriel Garcia Marqueza, su jedan tako naporan roman, tako ubitačno naporan roman da mi je ne jednom došlo tu prokletu knjižurinu bacit u zid nut A opet, od svega što sam od Marqueza pročitala, ovo mi je do sada njegovo najpitkije štivo. Čitajući knjigu naprosto klizite, plutate, lebdite, gutate stranicu za stranicom, bez ikakva zastoja. Nelogično? Besmisleno? Ludo? Genijalno? Upravo tako, ili riječima stare Ursule: Ovo je kuća luđaka, kuća luđaka! Sto godina samoće su mirakul, cirkus, latinoameričko prikazanje ili sveto prikazanje Latinske Amerike. To je kao da gledate Kusturicu, čitate leteće tuke, leteće mladenke, leteće pope, zlatne ribice, žive mrtvace, pukovnike, generale, banane, svece i sotone - kaleidoskop bunovnog ludila. Tisuće Aurelijana i Hose Arkadija, tisuće odvratnih, prokletih, svetih Buendija koje ciklički iz generacije u generaciju srljaju u suđenu im propast, a vi više ne znate ni tko je kome otac, djed, mater, tetka, sin, brat, ćaća, mater, baba, dida, čukundida… Uspon Makonda, pad Makonda. Čitate i šizite, šizite jer čitate, a kad konačno pročitate kunete se sebi – nikad više, i kad konačno pročitate dičite se – pročitala sam!

Meša Selimović, Tvrđava. I kako već jednom rekoh, Meša je genij. Nije lak, nije za svakog probavljiv, zahtjeva punu koncentraciju, ali kao utjeha evo – Tvrđava je donekle pitkija od Derviša i smrti. Njegova pitkija verzija, ili se to samo čini, ali u svakom slučaju još jedno – pisano remek-djelo. Što je to u Meši, da mu se kolko god bio težak i zahtjevan - otkad ga otkrih, uvijek i nanovo vraćam? Jer Meša kad ruje po duši ruje po duši cijelog svijeta. Pa čak i kad dođe do zamora pri probavljanju ove ili bilo koje njegove teške knjige, ta ista knjiga zove natrag, gotovo kao droga ili ovisnost, da je se čita i čita i čita. To je gotovo kao mazohizam. A šta da vam kažem, to se ne može opisati - to se treba čitati.

No numero uno i dalje je stari Dosti, Braća Karamazovi. E to je bio žrvanj. Jao. Dvotjedna patnja. Ali ova priča o Bogu, čovjeku, bogočovjeku - ga je vrijedna.

Za dušu i tilo
*
Tišina mora, J.P.Melvilla
Kubrickove Staze slave
Dina - pješčani planet
Das Boot
Blade Runner
Vrućina
Leon
Posljednji Mohikanac
Open range/Divlja prostranstva
Cyrano de Bergerac
Opasne veze
Tri boje: Plavo
Prije kiše
Ame agaru/Poslije kiše
Breza
Zemlja sjena
Rashomon
Posljednji samuraj
Tasogare seibei/Twilight samurai
Tigar i zmaj
Ubiti pticu rugalicu
Mississippi u plamenu
Boja Purpura
12 gnjevnih ljudi
Polja smrti
U plamenu Nikaragve
13Days
Cry Freedom
Pogodi tko dolazi na večeru
Momci iz Brazila
Zavjera
Bitka na Neretvi
Der Untergang
V for Vendetta
Hellboy 2
Entre les murs/Razred
Egipat
CIRQUE DU SOLEIL

Čeka se...


Fantastic Beasts: The Crimes of Grindelwald (2018)

Čitati...

serijal SPQR, John Maddox Robertsa
L.M.Bujold - ciklus Vorkosigan
Frank Herbert - ciklus DUNE (Muad`Dib!)
Brian Herbert - Kuća Atreides, Harkonnen, Corrino
ali Butlerijanski džihad mu je shit
Douglas Adams, Vodič kroz galaksiju za autostopere
skandinavska trilogija Millenium
J.K.Rowling - ciklus Harry Potter
L.R.King - Pčelareva naučnica, ciklus Sherlock Holmes
Gospodar prstenova - J.R.R. Tolkien
George R.R.Martin - Pjesme leda i vatre (Igra prijestolja)
Lee Child - Jack Reacher Novels
Modesty Blaze

Want to Get Sorted?I'm
a Gryffindor!


Slušati...

Sting
Dulce Pontes - Cancao Du Mar
Stefanovski & Tadić - Krushevo
Lajko Felix - Szeretni/To love
Dead Can Dance
Joan Osborne - Relish
Pat Metheny - Secret Story
Peter Gabriel - Solsbury Hill
Dire Straits - On Every Street
TBF - tuto kompleto
David Bowie
Chris Rea - Looking for the summer
Rolling Stones - Almost hear you sigh

Modesti Blejz on Facebook

SOUNDTRACKS

Mutiny on the Bounty - Vangelis
Piano i Prospero`s books - Michael Nyman
Amelie - Yann Tiersen
Braveheart - James Horner
Posljednje Kristovo iskušenje - Peter Gabriel
Jesus of Nazareth (Zefirellijev) - Maurice Jarre
Gladijator i Posljednji samuraj - Hans Zimmer




komad mjeseca
Chris Pine
sadržaj ovog bloga zaštićen je Copyrightom ©

30.03.2012., petak

neke drugačije ptice


Klepetan i Malena

Tv aparat uopće više ne palim, za škartiranje su ostali još samo portali koje također sve manje otvaram, jer me od stupidnih informacija koje iskaču sa ekrana hvataju jeza i žgaravica. Ma koga boli dupe za ministrovo dupe. Ostojiću, mislim da je dan mogao proći i bez gluteusne informacije na društvenim mrežama. Mislim da je mjesec također mogao proći i bez informacije da je ministar Jovanović bio najbrži u razredu u penjanju po konopu (i to bez nogu), kao i bez glorijskih tračeraja zašto ministrica Holy ne vjeruje u instituciju braka. Što mi preostaje zaključiti, da je ovaj narod vječni taoc debelih guzica svojih političara i medija koji su opsjednuti svojim debelim guzicama. I da ti ljudi nisu normalni. I da vrijeđaju inteligenciju svojih građana. I da im svima treba dati nogom u dupe. Preostaju knjige, youtube i torrent. Šparoga nažalost nema, suša je. Ionako više razuma nalazim u životinjskom carstvu. U savijanju nekog zdravijeg gnijezda.

- 19:15 - Reci da se čuje (8) - Isprintaj - #

28.03.2012., srijeda

Čini zlo, ali nipošto o njemu ne govori

Slobodno čini zlo, ali nipošto ne talasaj. Jer ako budeš talasao, skratit ćemo te za glavu.

Naime, zlo se u svakom strogo kontroliranom krdu prašta, i zločin se prašta, na njega se žmiri, dapače, priznaju mu se prava i slobode, no ne prašta se glasnom prokazivanju, izgovaranju činjenica. To strogo i automatski osuđujemo. Zviždači su ovdje nepoželjni.

„Pa nisam ja čovječe neki organ, neka institucija ili doušnik koja surađuje s Udbom i sličnima. U svemu treba postojati i neke diskrecije. Policija zna što ja smijem, a što ne smijem. Surađivati da, ali prijavljivati ne“ – kako bi nedavno slikovito rekao nadbiskup Puljić.

Prijavljivati i prokazivati zlo-čin? Božetesačuvaj! Iluzija idile krda nipošto ne smije biti narušena. Oni koji u dogmu Idile sumnjaju, mora da su ni manje ni više nego vanjski ili unutrašnji Neprijatelj. Onaj tko narušava iluziju idile, prepoznavanjem zla, prijavljivanjem zla, grubim izgovaranjem nelijepih činjenica o zlu - čini nam zlo. Ne čini zlo dakle onaj tko čini zlo, nego onaj tko zločinca jasno vidi ogrnutog lažima i otvoreno bez diskrecije veli - hej, pa ovaj čini zlo.

Zviždači su dakle ti na čija pleća ide stroga osuda zbog remećenja mira, a ne na pleća zločinaca koji nose teret zločina. Grijeh je progovoriti, a ne počiniti. Ne samo da je grijeh, nego je i veći grijeh.

Balkan nažalost gaji kult svetog jataštva. Cijene se i nagrađuju jataci: oni koji ne vide, oni koji ne znaju, oni koji okreću glavu, oni koji su mirne bubice, oni koji ne dižu halabuku, oni koji ne talasaju, oni koji surađuju na zataškavanju, oni koji sudjeluju u zavjetu šutnje, oni koji skrivaju, toleriraju, pomažu i podupiru zlo, oni koji se pobrinu da u njegovom aboliranju i alibiranju sve teče glatko i diskretno i da se održava iluzija meda i mlijeka; a preziru se i osuđuju kao mrzitelji, smutljivci i neprijatelji - oni koji zlo vide i glasno ga otkrivaju.

U tom idiličnom svijetu, Dijete otvorenih očiju ne smije vidjeti i vikati da je Kralj gol, jer to je sramota, vidjeti je ružno, to je izdaja. Bez obzira što je gola istina da je kralj gol, nije pristojno da dijete u idiličnom svijetu netaktično vidi, bez diskrecije viče istinu i time ruši bajku. Ta zašto dijete, pitaju se idiličari, mora biti toliko nepristojno i vidjeti, pa još i vikati da svi čuju? Zar ne bi bilo po sve bolje da je šutjelo, bilo tiho, pomirljivo, kuco i uopće ne dizalo prašinu?

U krdu nam je fino i toplo, pa neka i smrdi. Šta nam fali, zažmirit ćemo na smrad, okrenit ćemo glavu, začepit ćemo nos. Samo nemojmo o tome pričati javno. Problem će nestati sam od sebe, jer neizgovaranjem - problema (ni) nema. "Šta tko mora znati?!"

Naime, izgovaranjem istine narušava se kućni red, glasnom vikom ugrožava se naš savršeni smradni poredak u kojemu nam je fino i toplo. A nema tog zla koje je veće od rušenja našeg komformizma. Slobodno mrzite i lažite i kradite i mučite i likvidirajte, ali ne narušavajte našu uljuljkanost, ne remetite naš blaženi mir. Stoga ne vičite! Ne primjećujte! Ne prokazujte! Ne prijavljujte! Ne postavljajte pitanja!

I zato je zlo u svijetu idile ok, nešto s čime se može, a prokazivanje zla je no-no, više no loše. Prokazivanje je nešto nedopustivo i strašno, grozno, nekulturno, jer nepoželjno. Nešto što nesvjesnu masu koja se grozi uzburkavanja voda dovodi u neugodnu situaciju. Bilo kakvo bacanje kamenčića razotkriva da je idila daleko od idile. A nipošto ne želimo ikoga dovesti u neugodnu situaciju. To nam je sveta zadaća, baš nikada ne talasati i baš nikada nikoga (od Naših) ne dovesti u neugodnu situaciju golim činjenicama. Pa makar taj netko mrzio, lagao, svinjario, propagirao zlo, činio i alibirao zločine, bio nečovjek. Kao dionici bare nećemo o tome naglas, jer žabokrečina lažne idile pošto-poto mora ostati mirno (ne)pomućena.

Glasnik donosi nekakve loše vijesti o našoj idili, vijesti koje nisu poželjne? Ušutkati glasnika! Ušutkati izdajicu naših interesa. Stanje našeg krda mora ostati nepromijenjeno. Harmonija bajke ne smije biti narušena.




Smatram li ovakvo razmišljanje naglavačke izokrenutim sustavom vrijednosti?

Držim li ga zloćudnim i razarajućim po pojedinca i društvo?

Smatram li da je upravo takav mentalni sklop doveo do stanja u kojem je naše društvo danas?

Zar je potrebno pitati?



Odvraćanje pogleda od zla nikada nikome nije donijelo dobra (osim naravno samim zlikovcima). Valjda se to moglo naučiti do sada. A ne stalno potvrđivati onu davno izrečenu rečenicu - da bi zlo prevladalo, dovoljno je da dobri ljudi ne vide, ne čine, ne govore ništa.

- 21:30 - Reci da se čuje (12) - Isprintaj - #

22.03.2012., četvrtak

Kultura ulizništva

U jeku afere ZAMP, stiže nevjerojatna vjestica koju je tempirao i lansirao sam ZAMP - Predsjednik RH Ivo Josipović najizvođeniji je hrvatski skladatelj klasične glazbe, prošlogodišnjom je zaradom u rangu pokojnog D.Dvornika. No ludilo tu ne staje, jer i sam Predsjednik s neskrivenim ponosom potvrđuje: „Ja sam najizvođeniji skladatelj klasične glazbe. I to je dobro za Hrvatsku, da ima i takve glazbe. Nedavno su i Poljaci izdali kompakt disk s mojim kompozicijama, ja mislim da to samo koristi Republici Hrvatskoj“.

Da nije smiješno bilo bi tragično. A u stvari i jest tragično. Josipović najizvođeniji skladatelj? Ma u kojem to svemiru?! Pa u svemiru u kojem je kultura dodvoravanja odnosno besramnog ulizivanja političkim figurama odavno uhodana stvar. U svemiru u kojem se predsjednicima namještaju drogirani medvjedi, organiziraju idolatrijski sletovi, puštaju teniski mečevi, po ambasadama kupuju i u podrumima gomilaju kojekakva bespuća povijesnih halucinacija, organiziraju kazališne proslave rođendana na kojima prvakinje uzbibanih prsa čestitaju velikom slavljeniku, na radio-stanicama navodno vrte neslušljive kompozicije koje nitko nikad nije čuo, premijere kroz lasku naziva doktorima ili radićima, u svemiru u kojem je ulizivanje i izvlačenje koristi iz ulizivanja (profiterstvo) postalo savršeno uhodan biznis.

I umjesto da se poklopi ušima, naš se Predsjednik time hvali. Jer njemu nije palo na pamet da je po ZAMPu najizvođeniji skladatelj klasične glazbe samo zato što je Predsjednik RH, ne, on je uvjeren da je to zbog njegove glazbene genijalnosti. O taštino! Dok Rim gori, ti skladaš pjesmice.

Naš Predsjednik posjeduje dragocjenu političarsku vještinu da svojim monotonim govorom zakomira svakog sugovornika do te mjere da sugovornik više uopće nije svjestan o čemu ovaj govori. I dok sugovornik više nije svjestan o čemu ovaj govori, on u međuvremenu izgovori svašta. A što se tiče afere ZAMP, moram nažalost konstatirati da Josipović u svojim uspavljujućim monolozima lupeta apsolutne besmislice. Mislila sam da u opravdavanju sebe ne može nadmašiti onu glupost oko bitnosti autorskih prava zbog umjetnih kukova, ali ne samo da ju je nadmašio, on ne posustaje. Gadljivo je slušati kakvim se suludim izgovorima Predsjednik koristi opravdavajući taj namet i svoju ulogu u njemu, kada je već i vrapcima na grani jasno da je riječ o legaliziranoj pljački građana od jedne maltene piratske udruge pod visokim pokroviteljstvom države (Predsjednika) i kojekakvim nagomilanim sukobima interesa. I ova naručena patka o najizvođenijem skladatelju klasične glazbe je ništa drugo doli novo opravdavanje sebe, svoje nerealne zarade i organizacije (ZAMPa) koja mu je to omogućila.

Parafrazirajući Predsjednika, nedavno su i Poljaci izdali kompakt disk s njegovim kompozicijama, e pa ja mislim da to doslovce koristi samo predsjedniku Josipoviću.

Zanimljivo je da se javnost ustručava kritizirati i vjerovati u Josipovićevu upletenost, jer im je teško zamisliti da je taj fin i kulturan čovjek jednako krvav ispod kože kao i ostatak debelokožne političarske bratije, da je i on bez obzira na intelektualizam - slab na miris šuške. Nakon kojekakvih prethodnika u predsjedničkoj fotelji, ljudi su se poradovali konačno civiliziranom i kulturnom čovjeku na čelu države, pa se sada teško odriču iluzije njegove svetosti. Oni se i dalje hvataju one slamke da je sve ovo nečija tendencija da se poljulja pozicija predsjednika. A da je riječ o iluziji postalo je očito i prije ZAMPa, u onom ogavnom prepucavanju taština sa Mesićem oko povlaštenih mirovina i troškova njihovih besmislenih ureda. Zemlja grca u dugovima, a oni se prepucavaju oko privilegija. Kad je lova u pitanju, svi oni pokažu svoje pravo pohlepno lice. U sve im diraj, ali u lovu ne.

Uljuđen, kulturan, intelektualac, sve to i dalje stoji, ali što mu to vrijedi kad je svoj ugled (baš kao i Kain) prosuo u vjetar zbog osobnog interesa.

Prilika čini lopova. No temeljni problem nije čak ni u slaveželjnom (loveželjnom) Josipoviću i takvima kao što je on. Problem je u narodu koji je navikao od političara raditi svete krave i na njihov oltar prinositi zlato i tamjan, očekujući naravno svašta zauzvrat (zapošljenje malog i male, gledanje kroz prste zakona, povoljniji kredit etc.). Problem je u onoj duboko urezanoj egidi našeg mentalnog sklopa - „ruka ruku mije“. Problem je u svakodnevnoj dubokoj saživljenosti sa korupcijom. Problem je u sveopćoj kulturi korupcionaštva.

- 11:00 - Reci da se čuje (14) - Isprintaj - #

20.03.2012., utorak

guzot(r)es

Evo ga, počinje! Na livadama procvalo proljetno cvijeće, jaglaci, zumbulčići i tratinčice nut a na portalima cvatu dijete, aerobici i sve moguće varijacije sadističkih mučenja vlastitog organizma kojima se ljudski um mogao dosjetiti. Proljeće je i vrijeme sezonske navale sopek-baba, raznoraznih tjelovježbenih jehova i nutricionističkih gurua koji od nas zahtijevaju žuljeve, znoj i suze. I pri tom se uopće ne libe nabijati nam komplekse i osjećaj krivnje. Udebljali ste se ove zime? Ma sram vas bilo! Ta kako ćete tako otromboljeni dočekati ljeto i odlazak na plažu? Odmah bagro jedna ljenjivska na strunjaču, odmah! Da vidim 50 u cugu!

Eheeeeeej brajo, nema s tom opakom ekipom šale, kad tjelovježbena policija traži da sebe i svoje iznutrice dovedete u top formu, kad u rano proljeće opako zategnuti generalissimus Renata Sopek veli da je vrijeme da stešemo guzu, onda nema tu puno priče, vrdanja, niti mjesta za uzmak - idemo tesati guzu! I zato idemo tesati guzu! Smjesta! Jeste čuli? Ma vidi, oni misle da se ja zezam. Mislili ste se izvuć`, jeli? E nema kod mene markiranja! Ajmo vojsko, ajmo, smjesta na noge lagane, diž` se! Miči tu guzu! Nemoj da ti je ja maknem! rofl

Ajn-cvaj, ajn-cvaj, ajmooooooo! Drmaj guzom! Diž`se i drž`se, jer slijedi guzotreeeeeeees-tes-tes-tes-tes-tes-tes!

Viva Vox sings Prodigy, ožeži!
thumbup



- 11:40 - Reci da se čuje (13) - Isprintaj - #

17.03.2012., subota

a što bi rekao Tesla?



struji struja, u mojim venama, mrak okolo mrak...

- 20:00 - Reci da se čuje (10) - Isprintaj - #

16.03.2012., petak

ježići pred sudom



...uz Čkalju smo se barem smijali, zbog ovih danas mnogi plaču (i plaćaju).
Stručna literatura inače veli da ježevi pripadaju porodici sisavaca, kukcojedi. Kao i kod drugih kukcojeda, palčevi im nisu nasuprotni, a prsti završavaju s po pet prstiju s oštrim kandžama. Njihovi su udovi kratki i nisu specijalizirani.
Ne znam, nešto mi tu ne štima, meni se čini da su se ovi naši dugoprstići dobrano specijalizirali. Sve su to na neki način nekakve mutirane zvjerčice i zvjerke... eh da, umalo zaboravih, i veliki glumci.

- 11:15 - Reci da se čuje (7) - Isprintaj - #

14.03.2012., srijeda

još jedan akira

Još jedan Akira i još jedan velemajstor koji dolazi iz Japana. No ovaj Akira nije proslavljeni majstor filma - već origamija.
Cijenjeni majstor Akira Yoshizawa, za kojega do danas priznajem nisam znala. No zahvaljujući Googleu, evo s guštom otkrivam još jednog simpatičnog čičicu, koji je živio, radio i bio poštovan u svom svijetu malih remek-djela od papira.

Origami, prstima oblikovani koncentrat strpljenja, tihe upornosti, predanosti, ljubavi, praktičnosti i vještine u minijaturi, sve baš onako delikatno, sve baš onako japanski. Svi smo čuli za origami ždralove, o njima čitali s nadom i tugom, ali sada otkrivam i origami sloniće, žirafice, majmunčiće, lavove, ma cijelo životinjsko carstvo...
Nešto je u toj umjetnosti oblikovanja papira strašno simpatično, mami osmijeh na lice, u čovjeku budi ono djetinje, zaneseno, vragolasto. Kao u školi, kad smo boreći se protiv dosade, složili svoj prvi aviončić od lista papira istrgnutog iz bilježnice - i zavitlali ga preko cijelog kikotavog razreda, učiteljici iza leđa. Tko je bacio aviončić?! A svi nedužno trep-trep-trepećemo okicama - Nisam ja! Nisam ja! Hehe, ma nitko, a u svakom vragolasto čuči pilot, stjuardesa ili inženjer zrakoplovstva.

Zanilo eto i mene, iako doduše nisam ni do koljena japanskim origami-velemajstorima. Još se učim, rukotvorstvo je vještina, a i ruku na srce, izričajem više naginjem dadaizmu nego realizmu. Na primjer, ovo na slici je moj proljetno-peludni origami - origami slinavica rofl




Vjetar u zasjedi
iza ugla rascvjetali bajam
a-pćiha!

- 19:00 - Reci da se čuje (8) - Isprintaj - #

12.03.2012., ponedjeljak

torbari

I kad već govorim o šarlatanstvu i šarlatanima, nastavimo...

Po završetku američkog građanskog rata između sjevera i juga, na uništenom, spaljenom i popljačkanom jugu pojavila se nova vrsta lešinara, to jest strvinara koja se sjatila sa sjevera pogostiti bespomoćnom lešinom opustošene zemlje. Narod ih je nazvao torbarima (carpetbaggers), jer su ti napadni sjevernjački kicoši sa sobom nosili velike šarene torbe napravljene od istrošenih tepiha (carpets).

Onako kicoški obučeni, namirisani i ulizani, gorljivi i elokventni, torbari su očajnom narodu u tim povelikim šarenim torbama, u ime većih sjevernjačkih igrača/političara/kapitalista, donosili silna (a isprazna) gospodarska i politička obećanja, snove, zajmove, kupoprodajne ugovore, nade i maštarije, a odnosili ono jedino što je na toj spaljenoj zemlji ostalo – ostatke ostataka, živo meso, crnačke glasove, potpise, nespretno začrčkane križiće na dnu stranice, vlasništvo nad nekretninama, vlasništvo nad dušama, drugim riječima vlasništvo nad sredstvima manipulacije, čiji je konačni cilj uvijek bio i ostao - moć i novac.

Torbari su bili žeteoci ljudskog očaja, torbari su bili lešinari, torbari su bili preteče današnjih političara, torbari su bili preteče današnjih gospodarstvenika & mešetara.

Početkom 90ih u desetak lokalnih vrlo uspješnih pogona, tvornica, tvrtki i firma koje su hranile cijeli kraj, počela su navraćati takozvana uspješna gospoda u finim sakoićima i skupocjenim satovima na rukama, koja su u inozemstvu ostvarila svoj zapadnjački san i sada su se po svojim riječima htjela odužiti svome rodnom kraju. Još je živo sjećanje na njihove motivirajuće govore usred tvorničkih pogona o prednostima pretvorbe i privatizacije, neizbježnosti modernizacije, o postocima i dionicama koje će osigurati bogatstvo radnicima i njihovim potomcima, lagodnom budućem životu na kamatama koje će se same od sebe na pravednom svjetskom tržištu kapitala i svjetskim burzama za njih ploditi. Iako su ta gorljiva gospoda u bijeli svijet otišla kao nitko i ništa, počesto u bijegu pred zakonom, lokalno poznati i kao obični kokošari, sada ih se dočekivalo i slušalo kao gospodu, zapravo ih se pohrlilo oportuno veličati i glorificirati kao Spasitelje, jer su domoljubno doplovili na valu hrvatskog domoljublja, noseći fine sakoiće i skupocjene satove na rukama, sa značkicom HDZa na reveru. A fini inozemni sakoići, skupocjeni satovi i značkica HDZa na reveru davali su im početkom tih 90ih, sav potreban kredibilitet, onu auru nedodirljive svetačke nepogrešivosti.

Dvadesetak godina kasnije, od desetak lokalnih tada vrlo uspješnih pogona, tvornica, tvrtki i firma koje su zapošljavale i hranile cijeli kraj, u mome kraju danas - ne postoji više niti jedna. Zbrisane su s lica zemlje. Sve legalno po pretvorbeno-privatizacijskom zakonu. Operacija uspjela, pacijent umro.

Kad je prije kojih godinu dana kod Stankovića gostovao poduzetnik Danko Končar, slušajući njegov nimalo skriveni plan preprodaje i brisanja sa lica zemlje svega što je preostalo od hrvatske brodogradnje, u mračnoj sam slutnji razmišljala kako budaletine na čelu hrvatskog gospodarstva nisu valjda nakon svega opljačkanog što se opljačkati dalo, još uvijek toliko očajne, glupe i pohlepne da za poslovne partnere uzimaju u obzir takve beskrupulozno mešetarske likove koji prije spadaju na opustošeni američki jug, na američki divlji zapad, u hrvatske pretvorbeno-privatizacijske 90te nego sadašnje dvijetisućite. Ali nažalost, budaletine na čelu hrvatskog gospodarstva (haha, ta kojeg gospodarstva?) doista jesu i toliko očajne i toliko glupe i toliko pohlepne, da su u svom i našem očaju spremne za jednu kunu (pro)dati ostatke ostataka ove naše opustošene zemlje jednom najobičnijem torbaru, doduše svjetskog kalibra, ali opet klasičnom beskrupuloznom torbaru, kao što je Končar.

U sveopćem očaju zbog pozajmica i kredita koji neumoljivo dolaze na naplatu, jedina gospodarska taktika kojoj se ovi naši nevješti igrači domišljaju, taktika je očaja „muko moja pređi na drugoga“. I to je nažalost krajnji domet njihovih gospodarskih sposobnosti. Toliko o tomu kakvi su nam vodili i kakvi nam vode državu. A narod će na to odmahnuti rukom i poslovično logikom stada reći "pa kad nas već pljačkaju, bolje je da nas pljačkaju naši". Toliko i o tomu kakav je mentalitet naroda koji je živio i živi u ovoj državi, i suludoj logici da pljačka može biti bolja od pljačke.

Osobnu mučninu koju sam osjećala tada, i koja me nakon emisije kočila da se upustim u raščlambu tog fenomena, jednako osjećam i sada. I uopće mi se gadi što moram govoriti o sveprisutnom fenomenu šarlatanizma i fenomenu nasjedanja na šarlatane. No ne govori nitko drugi, a šarlatani se naočigled nesvjesnog naroda uvijek vraćaju na mjesto zločina, sve dok imaju što na njemu naći i očerupati, i sve dok im očajem zaslijepljeni narod to dopušta (a ta mi se slijepoća mase, iz dana u dan potvrđuje).

Hrvatski je očaj, krivnjom lopova koji su ovu zemlju udruženo pljačkali zadnjih 20 godina, uskvasao do one užasne točke kada se u paničnoj bezumnosti rasprodaje svo nacionalno blago. Pa nakon rasprodaje obiteljskog srebra, to jest zlatnih koka u vidu banaka, telekomunikacija, industrije nafte, prehrambene industrije, cesta, osiguravatelja - više nisu nedodirljivi ni otoci, ni šume, ni vode, a sad se probno spominje čak i koncesioniranje/prodaja nacionalnih parkova.

Očaj i nesposobnost onih koji „vode“ propalo hrvatsko gospodarstvo, toliki su da u sveopćoj panici spas i rješenje svojih muka traže čak i od, po mom skromnom mišljenju, poduzetničkih lešinara, kojima spas drugih nije ni na kraj pameti. Ali iz očaja se ova zemlja ipak okreće i njima, strvinarima, koje se prikazuje i brani kao Spasitelje, iako su nas ti Spasitelji došli završno oglođati, zatući i pokopati.

Svjetski uspješni poslovni ljudi. U čemu se recimo sastoji svjetski uspjeh Končara? U tome da je nekim „čudom“ uspio na ruskom tržištu? Da ga je ono lansiralo na svjetsko? Da je u Istri shebao lokalne kokošare Cetinski, jer ti lokalni amateri koji su htjeli omastiti vlastiti brk nisu pazili na prvo pravilo svih holivudskih filmova – "Ne kradi od... "?

A Končar je sve sam, u udarnom terminu, već prije godinu dana sve otvoreno rekao, on to uopće ne krije, on se naime svojim „poslovnjaštvom“ diči, jer to je svjetski način poslovanja, to je taj kapitalizam, to je ono čemu se domoroci dive – samouvjeren nastup, fini sakoići, skupocjeni satovi - pretakanje iz šupljeg u prazno. Trebalo je samo pažljivo slušati i učiti od svjetskog torbara, pardon, uspješnog poslovnog čovjeka, uspješnog svjetskog poslovnjaka kakve kapitalizam uzdiže, idolizira i zove maherima. Taj uspješan poslovan čovjek čije bogatstvo svjedoči o njegovoj uspješnosti (a Balkanac ništa ne cijeni i ničem se ne klanja kao bogatstvu), s ponosom je iznio jednu svoju uspješnu poslovnu priču, primjer jednog iscrpljenog južnoafričkog rudnika zlata ili platine, kojega je na početku svoje uspješne karijere kupio za „sitne“ pare, nešto u njega uložio na modernizaciju i reklamu, smanjio troškove, digao fiktivnu vrijednost na svjetskom tržištu i par godina kasnije preprodao i debelo zaradio. Naravno, valja napomenuti da se pumpanje tržišne vrijednosti postiže smanjenjem troškova, a smanjenje troškova je eufemizam za otpuštanje radnika, jer što manje radnika - to manji troškovi za plaće. Što manji troškovi za plaće, proizvodnju i transport, to veća fiktivna produktivnost i vrijednost tvrtke.

Nema veze što je u nekoj svjetskoj vukojebini usput zgaženo, uništeno i zbrisano na tisuće radnih mjesta. To je uspješna poslovna priča. Nema veze što zbrisano radno mjesto znači uništenog čovjeka, uništenu obitelj. Ta nisu radnici-ljudi bitni, nisu bitna radna mjesta, ionako je kriza, a kriza je idealan izgovor za nužno kresanje troškova (radnih mjesta) - bitan je profit, oduvijek je bitan samo profit, odnosno tržišna vrijednost imena, vrijednost fiktivne proizvodnje fiktivne tvrtke.

Mene, nakon cijele te svjetske uspješno poslovne priče, i dan-danas kopka jedno malešno, bitno a u biti nebitno, siroto, čisto tehničko i od svih zanemareno pitanjce - ta kako jedan iscrpljeni rudnik, dakle rudnik koji je ostao bez rude koja se u njemu iskopava, preko noći može ponovo postati bogat i profitabilan, preko noći stvoriti nestalu rudu? Očito može, može se sve, sve se može na tržištu svjetskih mešetara. I kupiti i spakirati i prepakirati i prodati i preprodati, jer ionako nije bitan sadržaj već ambalaža. Sve se po tim pravilima igre može. Pa čak i da olovo, kao u kakvoj bajkovitoj srednjovjekovnoj potrazi za alkemičarskim svetim gralom, preko noći postane suho zlato.

Jer to je taj svjetsko-uspješni modus operandi, modus operandi svjetskih igrača. Jeftino kupiti, prepakirati, napumpati tržišnu vrijednost, skupo prodati. Kupo-prodaja. Trgovac, ne proizvođač. Mešetar, a ne Spasitelj. Iz nečijeg ničega, za sebe napraviti nešto sve. Bez obzira na žrtve. Preko leševa do kapitala. I sve legalno po pretvorbeno-privatizacijskom zakonu, zakonu konkurencije, zakonu tržišta. Operacija uspjela, pacijent umro.

Umirući pacijent ili živi leš ovaj put nisu rudnici zlata već propala hrvatska brodogradilišta. Končar ponovo otvoreno govori da su tisuće škverskih radnika višak i da će ih, ako se dočepa škverova - otpustiti. On govori, drugi šute. Nešto manje otvoreno, ali za one koji pažljivo slušaju, prije godinu dana Končar je rekao još i to da su apsolutno svi radnici (ne samo par tisuća) i sva brodogradilišta višak, jer su svjetsku brodogradnju preuzeli Kinezi zbog kojih je europska brodogradnja neisplativa. No kako već poznati modus operandi zahtijeva rezanje troškova i dizanje vrijednosti tvrtke na svjetskom tržištu, onda će brodogradnju prebaciti tamo gdje je radna snaga jeftinija, u kineska brodogradilišta, na kineske navoze, a jedino što vrijedi će kao ostati. A to su mozgovi hrvatskih inženjera, koji ionako mogu zahvaljujući visokim tehnologijama i brzoj komunikaciji (po Končaru) - projektirati brodove na daljinu, iz maltene kućne fotelje, bez tankera jelte, pred očima, parkiranog u vlastitom dvorištu.

Problem hrvatskih brodogradilišta najlakše je po gospodarskoj politici naše zemlje dakle riješiti brisanjem hrvatske brodogradnje. Jer nepostojanjem hrvatske brodogradnje nestaje i akutni problem hrvatskih brodogradilišta. I to je po viziji ovakovih Spasitelja taj spas hrvatskih navoza, odnosno rješenje za hrvatsku brodogradnju. Rješenje za hrvatsku brodogradnju je dakle zbrisati hrvatsku brodogradnju, preseliti je u Kinu, ponovo kao i 90ih omogućiti nekom pojedincu da svjetskim mešetarenjem zaradi koju stotinicu milijunčeka, (nagraditi ga igračkicom=tvrtkom) jer je državu koja se našla u gospodarski nezavidnoj situaciji riješio tog prokleto-teškog brodograđevnog utega i poštedio ju bakćanja sa pravima i nezadovoljstvom radnika.

Devedesetih je pretvorbenom pljačkom plaćan rat, danas istom rasprodajnom formulom plaćamo dugove. Što je otvorilo put silnom bogaćenju ratnih i poratnih profitera, i silnom osiromašenju ostatka nacije.

I u tome je sva mudrost. Ako i dolaze, torbari s ovih opustošenih postora uz pomoć države nikad ne odlaze praznih torba. Operacija uspjela, još jedan pacijent umro. Naprosto prosto, zemljo moja silovana.

- 19:00 - Reci da se čuje (6) - Isprintaj - #

08.03.2012., četvrtak

opasni fanatici

Nakon topljenja snijega koji je besprijekornom bjelinom pokrio brijeg i neko kratko vrijeme tvorio lažno-idiličnu sliku čistoće, primjećujem da su se naše ulice otkrile jasnije nego ikada u svoj svojoj sada još ružnijoj ružnoći. Posvuda odvaljeni rubnici, smrskani beton, popucali kamen, ofucani rubovi, izrovani asfalt, duboke brazgotine kuda je prošla ralica, pukotine i rupe koje su i prije postojale, sada su, vidljivo je pod proljetnim suncem - još dublje, još veće i još opasnije. Ceste su u užasnom stanju, i nema više snijega da to stanje sakrije.

Nema više laži.

Nadam se da je i Blogu sada postalo jasno koga su promovirali. Radi se o opasnom šarlatanu. U rangu kojekakvih klerofašističkih sestara i militantnih eko-aktivista koji operiraju netom i ostrašćeno truju virtualu.

Prebrojavati tuđa intelektualna zrnca i tuđa zrnca duhovnosti prozirna je substitucija i moderna nadogradnja notornog brojanja krvnih zrnaca (čime se bave samo moralno izopačene pojave). A apologirati najgore zločince i zločine ljudske povijesti mogu samo izopačeni likovi koji su suludi fanatici bez etike.

Vrlo je opasna i po meni kažnjiva rabota pod krinkom samoproglašene kvazi-duhovnosti i nad-intelekta opravdavati monstruozne zločine i zločince. Vrlo opasna, jer teorije kvaziduhovnika u pravilu privlače široku sljedbu nesvjesnih klimoglavaca koji automatizirano povlađuju zvuku lijepo upakiranih riječi, a uopće ne čitaju niti shvaćaju stvarni sadržaj tog navodno produhovljenog mudrošitja – koje je monstruozno.

Monstruozno je opravdavati monstruozne zločine kvazi-duhovnim teorijama kako su zločini navodno “potrebni da bi mi danas bili tu”.

Žalosno je da slijepa sljedba povlađuje takvim suludim teoretičarima koji bezočno opravdavaju masovna ubojstva, jer eto njihove riječi lijepo zvuče budući da o zločinu ne govore otvoreno već eufemizirano, pa ni ubojstvo neće zvati ubojstvom, već nesretnom “greškom”, a masovne egzekucije “poželjnim korakom u ljudskom procesu učenja”. Mase nažalost konzumiraju, nekritički upijaju, prihvaćaju i šire takve zgodno upakirane teorije “velike produhovljenosti, ljubavi i mira” kao “legitimno logičko bezopasno razmišljanje”, nesvjesni da se pod tim nimalo nedužnim “produhovljenim mišljenjem” skriva najvulgarnije opravdavanje zločina za kojeg nema opravdanja.

Ništa nije bezazleno niti produhovljeno u tvrdnji da eto samo produhovljene i superintelektualne osobe, valjda neki novi arijevski nadljudi, mogu shvatiti “čistu nadduhovnu istinu pojmljivu samo odabranima, kako je Hitler trebao postojati da bi danas postojali mi i da su zločini potrebni da bi preko njih dosegli vrata duhovnog života”. Ta je tvrdnja, osim što je logički i moralni kretenizam, ništa manje doli zloćudno opravdavanje zločinca i njegovih zločina.

Bez obzira što se verbalno ograđuju od neo-nacizma, lažni duhovnici upravo takvim teorijama i tvrdnjama potvrđuju da doista jesu novi nacisti, u čijim glavama na potpuno istu šprancu bujaju potpuno iste nacističke teorije o rasnoj, intelektualnoj ili duhovnoj superiornosti odabranih pojedinaca, koje su bujale i u glavama nacista, i u tikvi jednog potpuno izopačenog lika kao što je bio Hitler.

To su neodgovorni šarlatani, koji uvjereni u svoju rasnu, intelektualnu ili duhovnu nadmoć – propovijedaju, produciraju i šire zlo.

I za svakog tko me bude uvjeravao da su zločini ljudskog roda poželjan proces učenja uz pomoć kojeg ljudska rasa kroči putem spoznaje ka nekoj petoj duhovnoj ubermenšč dimenziji, otvoreno ću i javno reći da je moralno-etički degenerik.

Ne zbog fanatika, već zbog one zabludjele sljedbeničke mase koja ne vidi brčiće pod nečijim lažno produhovljenim nosom.

- 13:13 - Reci da se čuje (22) - Isprintaj - #

07.03.2012., srijeda

vampirizam



...ne, nisu nam se napili dovoljno krvi, Doktorsferatu je ponovo žedan.

- 08:00 - Reci da se čuje (6) - Isprintaj - #

05.03.2012., ponedjeljak

Egzodus

Kad je još u prošlom tisućljeću peronospora pokrenula val svjetske migracije, kod nas narodski nazvane "trbuhom za kruhom", nije baš svima zbog te nesretne društvene pojave smrklo. Nekima je i svanulo. Putničke i posredničke agencije naprosto su cvale hraneći i puneći utrobe prekooceanskih potpalublja sirotinjom starog kontinenta. Onom istom koja je bezimeno potonula skupa sa Titanicom.

Danas ipak tonemo ponešto luksuznije, sa stilom.

Portugalski je premijer prije otprilike mjesec dana u očaju progucao knedlu i otvoreno, a po nekima i neoprostivo samoubilački netaktično izgovorio ono što naši portali sistematski uvijeno poručuju već neko vrijeme, s računicom, bez sumnje...

Priča o Kanadi, priča o Australiji, posebna priča o "američkom uspjehu"...

Žele nas se riješiti. Opet bez sumnje.

Jer problem Hrvatske je što je puna nezaposlenih Hrvata. Ili kao što bi Dugonogo Kraljevsko Niskočanstvo iz liričnog Bravehearta cinično reklo: "Problem Škotske je što je puna Škota". A nezaposleni hrvatski građani, kojih je ova zemlja prepuna, Republici su Hrvatskoj, nemojmo se lagati - teret.

Naime, treba ispuniti sva ta građanska očekivanja. Producirati radna mjesta. Osmisliti poslove. Sve to hraniti. Plaćati. Školovati. Liječiti. A novaca, i rješenja, i želje, i nakane, nema. I kako onda najlakše riješiti sve probleme Hrvatske? Pa riješiti se tereta, iseliti Hrvate. Starčad koja ostane kroz koju će se godinu ionako riješiti sama od sebe. Čitati, molim, kao kontinuirani cinizam hrvatske gospodarske politike, ne moj.

No, čemu još i ovolika reklama američkih snova o uspjehu, čemu trud, pitam se? Provedba dijaboličnog plana iseljavanja obrazovanih i radno sposobnih, koji su najvredniji kapital ove zemlje, za sada, koliko primjećujem, teče vrlo dobro i bez posredovanja agencija. Očito, za njih, ne umiremo ili ne odlazimo dovoljno brzo...
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------


Rekla bih, umjesto čovjeka otišla je zemlja. Prisjetih se Bettize, njegovog književnog života sjećanja u gradu njegove mladosti, kojeg osim u obliku sjećanja više i nema, a možda ga nikad nije ni bilo. Sve više, čini mi se, ponekad da bi bio emigrant uopće nije potrebno kročiti nogom van vlastita kućnog praga. I u svojoj zemlji, u svome gradu, svome domu, među svoja četiri zida, možeš biti p(r)otjeran u sklonište svoga (?) vlastitog uma, ponekad...
A Gift of a Thistle

- 19:45 - Reci da se čuje (15) - Isprintaj - #

04.03.2012., nedjelja

o predsjednicima





Poznate ukrajinske toples prosvjednice pak znaju znanje i nimalo ne štede instituciju predsjednika...



Bravo cure!

- 08:00 - Reci da se čuje (14) - Isprintaj - #

02.03.2012., petak

Ludilo (iako očekivano)



Hrvatski portali prenose vijest koja pretendira biti bombastična: Sanadera iz politike otjerala mafija!
Prenose kako je WikiLeaks objavio emailove američke privatne obavještajne službe Stratfor, kao dio izvješća pod nazivom Organizirani kriminal. U tim mailovima među ostalima piše kako je Ivo Sanader dao ostavku zbog prijetnji mafije, koja mu je navodno postavila ultimatum da se mora ostaviti politike ili će mu početi ubijati obitelj.

Ma nemoj mi reć`. Osobno profiterstvo i ostali repovi ostalih afera nemaju nikakve veze s tim?

Na prvu se vidi - ova ofucana rekla-kazala vijest o mafiji ima čudan tajming. Ne zato jer je mafija ofucana, nego jer je ofucana ova iz kome probuđena svijest o postojanju mafije. Djevojčica brala jagode, nešto je... Ta zar još itko sa imalo soli u glavi, poslije najprljavijeg mogućeg rata čija ogavna prljavština ne prestaje u kontinuitetu izvirati već dva desetljeća - uopće sumnja u hobotnicu na Balkanu? Wiki-vjestica je blago rečeno debelo zakasnila.

No zašto ova trač-partija o mafiji okupira hrvatske medije baš sada dok traje suđenje Sanaderu, to je zanimljivost na koju se dade osvrnuti.

Čiji su hrvatski mediji koji programirano veš-mašinski vrte (spinaju) redovita linčovanja & pranja? Umjesto odgovora sjetimo se da je prije samo nekoliko dana Babić kod Stankovića pokazao fotku na kojoj Sanader i Pavić na ozloglašenoj jahti Malo vitra, u vrlo opuštenom i prisnom izdanju, ispijaju vinčeko. Zašto-Zato.

Jer muljanje ima transparentnu svrhu - oprati sebe i „jadničak, on je samo žrtva“ Sanadera od bilo kakve odgovornosti i prebaciti je na pojmovni bauk neke tamo mitološki misterioooozne mafije, koja iz čista mira ucjenjuje posve nedužnu čeljad. Prebaciti dakle odgovornost na pleća neuhvatljive i neprocesuabilne mafije koja uopće nije niti misterij niti mit, već konkretna ratno-profiterska bagra s kojom se do dana današnjeg nitko nije uhvatio u koštac (ne zato jer nema tko, već zato - jer nema tko, a da u njoj već nije). Konkretna ratno-profiterska bagra s kojom se trgovalo, dogovaralo, slizivalo, dalo kupiti i prodati, otvaralo joj širom vrata, uvelo u politiku - bila politika.

O ucjenjuju oni nas, cijela je nacija ucijenjeni taoc upravo tih istih beskrupuloznih ratno-političkih profitera.

Stvari su jasne i sve jasnije. Muljanje i otkrivanje tople vode. Na ta se dva principa svodi sva ta kvazi-bombastičnost ove cijele priče. No zgodno je te mailove proći, čisto da se vidi s čime se ovdje ima posla:
„Naš nam izvor kaže da je Ivo Sanader, hrvatski premijer, dao ostavku zbog organiziranog kriminala. U osnovi, imao je neki tekući posao s lukom Ploče, gdje bi Hrvatska trebala graditi LNG terminal. Povezao se s organiziranim kriminalom, a oni su mu rekli da bira: da se povuče iz politike ili će mu početi ubijati članove obitelji. Slijedio je njihove naredbe – izvijestio je analitičar Marko Papić svoju centralu u američkoj privatnoj obavještajnoj agenciji Stratfor 17. rujna 2009. godine.

Gore navedeni Papić kao izvor navodi jednog švedskog zastupnika (ili zastupnicu) koji je tijesno povezan sa švedskim ministrom vanjskih poslova Carlom Bildtom, a ima i dobre veze na Balkanu.

Analitičar Papić u nastavku maila podsjeća: “Već sam govorio (i pisao u svojim analizama) da Hrvatskom apsolutno vlada organizirani kriminal. Problem je u tome što su jugoslavenski građanski ratovi imali ozbiljan utjecaj na cijelu regiju te dopustili ratnim profiterima da nastave sa svojim aktivnostima i poslije rata. I u Srbiji ima organiziranog kriminala, ali nije tako moćan kao u Hrvatskoj jer je Đinđićevo ubojstvo dalo državi poticaj da počisti glavninu elemenata stvarno moćnog organiziranog kriminala”.
Poruku je klasificirao kao povjerljivu informaciju koja nije pogodna za objavu.

“Vau, to je interesantna roba... dio oko Sanadera je ludilo (iako očekivano)”, odgovorio mu je kolega Eugene Chausovsky, kojem je email bio upućen.

U prijevodu bi dakle štorija ukratko glasila ovako: Hrvatski špijunčić i plaćenik Marko Papić kao ekskluzivu prodaje svojim poslodavcima američkim špijama (CIAi) općepoznatu stvar da Hrvatskom vlada poslijeratna ratnoprofiterska mafija. Tu mu je ekskluzivnu informaciju rolleyes prenio neimenovani izvor. Američki CIA-špija Eugene Chausovsky odgovara mu kako je to suludo, iako očekivano. Vau!

Špije svuda, svuda oko nas. Špije koje vrhunski licemjerno i cinično govore o nekim dogovorima, nekim ugovorima, nekim mafijašima, nekom organiziranom kriminalu, nekom kriminalnom podzemlju, sve nešto općenito netko negdje nešto ništa, rekla-kazala, trla baba lan. A dotle su konkretna balkansko-bratska mafija i konkretni hrvatski profiteri sa konkretnim imenima i prezimenima - za vrijeme rata preko luke Ploče konkretno trgovali oružjem i naftom sa Republikom Srpskom, konkretno poslije rata balkanskom rutom nastavili trgovanje cigarama, drogom, ljudima, bijelim robljem i nekretninama, konkretno na matičnim terenima proveli pretvorbu i privatizaciju, estradizaciju i politikizaciju. Mafija? Potražite je u Saboru, među herojima, domoljubima, zaslužnicima, perjanicama hrvatstva.

Zar itko više u ovoj zemlji, nakon najkrvavijeg mogućeg rata, nakon smaknuća Kira, obitelji Zec, M.Levara, dvodesetljetnog mraka HDZa, nakon likova kao što su Zagorec i Petrač, pogotovo nakon ona dva zagrebačka smaknuća usred bijela dana (Hodak i Pukanić), poslije svih medačko-džepnih zločina koji dan-danas isplivavaju na površinu, zar itko više uopće sumnja tko konkretno vlada ovom zemljom mafijaša i ratnih profitera? Stoga kakvu nam sad toplu vodu otkrivaju ovim pučkoškolskim, diletantskim i smiješnim igrokazom, kakav nam to lov u mutnom pak sad nameću?

Ludilo. Da. Koje nikad nije (pre)stalo. Koje se privatiziralo i pretvorbilo i koje traje i traje i traje... Već poznato. Već pročitano. Nekome očekivano. Nekome jedva dočekano.

Nekome rat, a nekome brat.

Brate odakle ti prvi milijun(i)?

- 01:00 - Reci da se čuje (13) - Isprintaj - #

01.03.2012., četvrtak

u potrazi za čudom



...evo ga, taman ljud/ica preuranjeno pomisli kako ga u kriznim trenucima opet nigdje nema, da je nestao kao da je u zemlju propao, a on se ipak ukaže. Za izvedbu takvog čuda doista nema prigodnije zemlje od zemlje ukazanja.

Vidjelički proričem - Od ponoći će čudesa postati i češća! O vi nevjerni pripremite se! Stiže nam PeDeVeeeeeeee!!!

Elem, novo masovno ukazanje Hrvata u Sovićima, Gabeli i ostalim prekograničnim šoping-mekama. Zaista-zaista, čudesni su putevi njegovi.


- 00:00 - Reci da se čuje (8) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>