Marketing
Čini zlo, ali nipošto o njemu ne govori
Slobodno čini zlo, ali nipošto ne talasaj. Jer ako budeš talasao, skratit ćemo te za glavu.
Naime, zlo se u svakom strogo kontroliranom krdu prašta, i zločin se prašta, na njega se žmiri, dapače, priznaju mu se prava i slobode, no ne prašta se glasnom prokazivanju, izgovaranju činjenica. To strogo i automatski osuđujemo. Zviždači su ovdje nepoželjni.
„Pa nisam ja čovječe neki organ, neka institucija ili doušnik koja surađuje s Udbom i sličnima. U svemu treba postojati i neke diskrecije. Policija zna što ja smijem, a što ne smijem. Surađivati da, ali prijavljivati ne“ – kako bi nedavno slikovito rekao nadbiskup Puljić.
Prijavljivati i prokazivati zlo-čin? Božetesačuvaj! Iluzija idile krda nipošto ne smije biti narušena. Oni koji u dogmu Idile sumnjaju, mora da su ni manje ni više nego vanjski ili unutrašnji Neprijatelj. Onaj tko narušava iluziju idile, prepoznavanjem zla, prijavljivanjem zla, grubim izgovaranjem nelijepih činjenica o zlu - čini nam zlo. Ne čini zlo dakle onaj tko čini zlo, nego onaj tko zločinca jasno vidi ogrnutog lažima i otvoreno bez diskrecije veli - hej, pa ovaj čini zlo.
Zviždači su dakle ti na čija pleća ide stroga osuda zbog remećenja mira, a ne na pleća zločinaca koji nose teret zločina. Grijeh je progovoriti, a ne počiniti. Ne samo da je grijeh, nego je i veći grijeh.
Balkan nažalost gaji kult svetog jataštva. Cijene se i nagrađuju jataci: oni koji ne vide, oni koji ne znaju, oni koji okreću glavu, oni koji su mirne bubice, oni koji ne dižu halabuku, oni koji ne talasaju, oni koji surađuju na zataškavanju, oni koji sudjeluju u zavjetu šutnje, oni koji skrivaju, toleriraju, pomažu i podupiru zlo, oni koji se pobrinu da u njegovom aboliranju i alibiranju sve teče glatko i diskretno i da se održava iluzija meda i mlijeka; a preziru se i osuđuju kao mrzitelji, smutljivci i neprijatelji - oni koji zlo vide i glasno ga otkrivaju.
U tom idiličnom svijetu, Dijete otvorenih očiju ne smije vidjeti i vikati da je Kralj gol, jer to je sramota, vidjeti je ružno, to je izdaja. Bez obzira što je gola istina da je kralj gol, nije pristojno da dijete u idiličnom svijetu netaktično vidi, bez diskrecije viče istinu i time ruši bajku. Ta zašto dijete, pitaju se idiličari, mora biti toliko nepristojno i vidjeti, pa još i vikati da svi čuju? Zar ne bi bilo po sve bolje da je šutjelo, bilo tiho, pomirljivo, kuco i uopće ne dizalo prašinu?
U krdu nam je fino i toplo, pa neka i smrdi. Šta nam fali, zažmirit ćemo na smrad, okrenit ćemo glavu, začepit ćemo nos. Samo nemojmo o tome pričati javno. Problem će nestati sam od sebe, jer neizgovaranjem - problema (ni) nema. "Šta tko mora znati?!"
Naime, izgovaranjem istine narušava se kućni red, glasnom vikom ugrožava se naš savršeni smradni poredak u kojemu nam je fino i toplo. A nema tog zla koje je veće od rušenja našeg komformizma. Slobodno mrzite i lažite i kradite i mučite i likvidirajte, ali ne narušavajte našu uljuljkanost, ne remetite naš blaženi mir. Stoga ne vičite! Ne primjećujte! Ne prokazujte! Ne prijavljujte! Ne postavljajte pitanja!
I zato je zlo u svijetu idile ok, nešto s čime se može, a prokazivanje zla je no-no, više no loše. Prokazivanje je nešto nedopustivo i strašno, grozno, nekulturno, jer nepoželjno. Nešto što nesvjesnu masu koja se grozi uzburkavanja voda dovodi u neugodnu situaciju. Bilo kakvo bacanje kamenčića razotkriva da je idila daleko od idile. A nipošto ne želimo ikoga dovesti u neugodnu situaciju. To nam je sveta zadaća, baš nikada ne talasati i baš nikada nikoga (od Naših) ne dovesti u neugodnu situaciju golim činjenicama. Pa makar taj netko mrzio, lagao, svinjario, propagirao zlo, činio i alibirao zločine, bio nečovjek. Kao dionici bare nećemo o tome naglas, jer žabokrečina lažne idile pošto-poto mora ostati mirno (ne)pomućena.
Glasnik donosi nekakve loše vijesti o našoj idili, vijesti koje nisu poželjne? Ušutkati glasnika! Ušutkati izdajicu naših interesa. Stanje našeg krda mora ostati nepromijenjeno. Harmonija bajke ne smije biti narušena.
Smatram li ovakvo razmišljanje naglavačke izokrenutim sustavom vrijednosti?
Držim li ga zloćudnim i razarajućim po pojedinca i društvo?
Smatram li da je upravo takav mentalni sklop doveo do stanja u kojem je naše društvo danas?
Zar je potrebno pitati?
Odvraćanje pogleda od zla nikada nikome nije donijelo dobra (osim naravno samim zlikovcima). Valjda se to moglo naučiti do sada. A ne stalno potvrđivati onu davno izrečenu rečenicu - da bi zlo prevladalo, dovoljno je da dobri ljudi ne vide, ne čine, ne govore ništa.
Post je objavljen 28.03.2012. u 21:30 sati.