MODESTI BLEJZ

< veljača, 2012 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29        

Komentari On/Off

e-mail:modestiblejz@net.hr
sadržaj ovog bloga zaštićen je Copyrightom ©!

hej!

Što se po mojoj ludoj glavi uvijek vrzma jest:
::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
________________________

::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::


Opća deklaracija o pravima čovjeka je prvi sveobuhvatni instrument zaštite ljudskih prava, proglašen od strane jedne opće međunarodne organizacije, Ujedinjenih naroda. Proglasila ju je je na Opća skupština UN 1948. godine.

Iako je donesena ne kao ugovor, nego samo kao rezolucija koja nema nikakvu pravnu snagu, sa ciljem da osigura "zajedničko razumijevanje" ljudskih prava i sloboda koja se spominju u Povelji UN, tijekom slijedećih desetljeća doživjela je dramatičnu transformaciju. »Danas rijetki pravnici poriču da je deklaracija normativni instrument koji stvara, barem neke, pravne obveze za države članice UN.« (Buergenthal, str. 31)

Članak 1. svečano proglašava:
»Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i savješću pa jedna prema drugima trebaju postupati u duhu bratstva.«

S tim je u vezi članak 28, koji proglašava ljudsko pravo da država i međunarodna zajednica priznaju njegova/njezina prava:

»Svatko ima pravo na društveni i međunarodni poredak u kojemu se prava i slobode utvrđene ovom Deklaracijom mogu u punoj mjeri ostvariti.«

Daljnje odredbe sadrže tzv. "katalog ljudskih prava", u kojem se:

zabranjuje ropstvo (čl. 4),
zabranjuje tortura (čl. 5.),

zabranjuje diskriminacija (čl. 2. i 7.), te uređuje
pravo na život (čl. 3.),
pravo na slobodu (čl. 3.),
pravo na osobnu sigurnosti (čl. 3.),

pravo svake osobe na pravično suđenje i zabrane samovoljnog uhićenja (čl. 9. - 12.),

pravu na zaštitu privatnosti (čl. 12.),

pravo čovjeka da se slobodno kreće unutar svoje države, da njen teritorij napusti i da se u svoju državu smije slobodno vratiti (čl. 13.),

pravo na utočište (azil) u drugim zemljama, od nepravednog progona u svojoj zemlji (čl. 14.),

pravo čovjeka da bude državljanin barem jedne zemlje i da se može odreći državljanstva (čl. 15.),

pravo punoljetnih muškaraca i žena da sklope brak i time osnuju obitelj, koja se štiti kao temeljna društvena jedinica (čl. 16.),

pravo na vlasništvo (čl. 17.), pravo na slobodu mišljenja i vjeroispovijedi (čl. 18.),

pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, koja uključuje pravo na širenje ideja putem bilo kojeg medija (čl. 19.),

pravo na slobodu okupljanja i udruživanja (čl. 20.),

pravo na sudjelovanje u upravljanju svojom zemljom, putem izbora i pravom na pristup javnim dužnostima (čl. 21.),

pravo na socijalnu sigurnost u svrhu osiguranja temeljnog dostojanstva čovjeka (čl. 22.),

pravo čovjeka da radi i slobodno izabere zaposlenje, te da bude plaćen bez diskriminacije - jednako kao i drugi ljudi koji rade jednaki posao (čl. 23.),

pravo na sindikalno organiziranje radnika (čl. 23.),

pravo na dnevni odmor i plaćeni dopust od rada (čl. 24.),

pravo na dostojni životni standard (čl. 25.),

pravo na zaštitu materinstva i djetinjstva, koje uključuje i zaštitu izvanbračne djece (čl. 26.),

pravo na obrazovanje, koje uključuje obvezno osnovno obrazovanje, besplatno srednjoškolsko obrazovanje, te pravo na pristup visokoškolskom obrazovanju "jednako dostupno svima na osnovi uspjeha" (čl. 26.),

pravo prvenstva roditelja u izboru vrste obrazovanja za svoju djecu (čl. 26.),

pravo na pristup kulturi i znanosti (čl. 27.),

pravo na zaštitu moralnih i materijalnih interesa koji proizlaze iz kulturnog i znanstvenog stvaralaštva (čl. 27.)

pravo na društveni i međunarodni poredak u kojem se mogu ostvarivati ljudska prava (čl. 28.).

Sadržaj 30 članaka Opće deklaracije o pravima čovjeka kasnije je ugrađivan u druge međunarodne akte, uvijek uz stanovite izmjene. Najvažniji od tih akata su Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima - oba proglašena od Opće skupštine Ujedinjenih naroda 1966. godine; nakon dovoljnog broja ratifikacija od nacionalnih parlamenata (koji su propisali da će se prava i slobode iz tih akata poštivati u njihovim državama) oba su pakta stupila na snagu 1976.




- Lovci na krzno
- Crkva protiv golotinje – kako perverzno
- Lampedusa
- O grešnosti smijeha...
- Evo što činite svojoj djeci
- Verbalne manipulacije kao način komunikacije
- Zvijezda Smrti
- Paunovi
- Fight club
- Pocijepane zastave
- Kada tučeš tuci u glavu
- Ovisnost o tehnologiji i njene posljedice
- Gnjevna rulja, nova platforma
- Kultura ulizništva
- Čini zlo, ali nipošto o njemu ne govori
Ja mislim kao ti, ali
XXX
Tko to (po)tura Turcima?
po aboridžinima

Slijepa sljedba toboženizma
Papanstvo kao star-novo paganstvo
tri slova
Kad veliki padnu
Ime poze

da? SLUŠAONICA 1


Justin Timberlake - Say Something ft. Chris Stapleton

BBC News
World News SBS
Internet Monitor
Index.hr
Net.hr
Slobodna Dalmacija
Novosti
e-novine
H-alter
N1
Radio Gornji Grad
Tacno.net
Lupiga
Novi list
Tportal
Dnevnik.hr
Jutarnji list
24sata
Večernji list
Al Jazeera Balkan
HRT

*
DHMZ-tjedna vremenska prognoza
National Geographic
Meridijani
Booksa
Culturenet.hr
Vijenac
NikTitanik
Filmski.net
Film-mag.net
CineStar
The Pirate Bay
Eventim
ulaznice.hr
*
YouTube
Wikipedia
TV Program
Kostenlos Bilder und Fotos...
Gmail
Yahoo.mail



"Volim ljude, ali ne znam šta ću s njima.

Iskustvo me naučilo da ono što se ne može objasniti samome sebi, treba govoriti drugome. Sebe možeš obmanuti nekim djelom slike koji se nametne, teško izrečivim osjećanjem, jer se skriva pred mukom saznavanja i bježi u omaglicu, u opijenost koja ne traži smisao. Drugome je neophodna tačna riječ, zato je i tražiš, osječaš da je negdje u tebi, i loviš je, nju ili njenu sjenku, prepoznaješ je na tuđem licu, u tuđem pogledu, kad počne da shvata. Slušalac je babica u teškom porođaju riječi. Ili nešto još važnije. Ako taj drugi želi da razumije.

Više je dobrih ljudi na svijetu nego zlih. Mnogo više! Samo se zli dalje čuju i teže osjećaju. Dobri ćute.

Riječi su vazduh, kakvu štetu mogu nanijeti?
Riječi su otrov, od njih počinje svako zlo.
Onda, da ćutimo!
Ne treba da ćutimo. Ima se o čemu govoriti, ne napadajući. Pomoći treba, a ne odmagati. Država je to, bolan, hiljadu briga i nevolja, imanje svoje ne možes urediti kako valja, a kamoli toliki svijet. I onda počne neko da zakera, te ne valja ovo, te ne valja ono, e čudna mi cuda! Jašta da ne valja. Pravo je čudo kako išta valja: toliki ljudi, a svako vuče na svoju stranu.

Ne voliš da budeš na smetnji, ne voliš da te ko krivo pogleda, ne voliš da ti iko ružnu riječ kaže. Kako onda misliš da živiš?

A meni se čini da je strah najveća sramota ovog svijeta, i najveće poniženje čovjekovo. Izmahnut je nad njim, kao bič, uperen u grlo, kao nož. Čovjek je opkoljen strahom, kao plamenom, potopljen njime, kao vodom. Plaši ga sudbina, plaši ga sutrašnji dan, plaši ga vladajući zakon, plaši ga moćniji čovjek, i on nije ono što bi htio biti, već ono što mora da bude. Umiljava se sudbini, moli se sutrašnjem danu, poslušno ponavlja zakon, ponizno se smiješi mrskom moćnom čovjeku, pomiren da bude nakazna tvorevina sačinjena od straha i postajanja.

Lakše je nagovoriti ljude na zlo i mržnju nego na dobro i ljubav. Zlo je privlačno, i bliže je ljudskoj prirodi. Za dobro i ljubav treba izrasti, treba se pomučiti.

Da sam drukčiji, da život nosim kao tegobu, da sam ogorčen, počeo bih da se gubim, da pijem, da mrzim, postao bih nezadovoljnik koji se okreće protiv cijelog svijeta.
A ne mogu to. Uprkos svemu, živim kao i drugi ljudi, koji su bez moga biljega, veseo i tužan zbog običnih stvari, veseo zbog dobrih ljudi koji su pomalo zli, tužan zbog zlih ljudi koji su rijetko dobri...

Hodaćemo bez razloga, radovaćemo se, bez razloga, smijaćemo se, bez razloga, s jednim jedinim razlogom, što smo živi i što se volimo. A kud ćeš veći razlog.

U početku ljubav,
u životu mržnja,
na kraju sjećanje.

Ljubav je ipak jača od svega.
"


SLUŠAONICA 2


Kristina Train - Dark Black

I. Fanatizam – smak ljudskog uma
II. Grijeh šutnje

- Obdukcija divljaštva
- O projekciji projektora
- Da, to je spin
- Yodin poučak
- Egzibicionisti
- Rasizam i svi njegovi preračuni

A. Perspektiva obrata
B. Jedan metak

Knjižno-filmski kutak:
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?


SERIJE





Manhunt: Unabomber

GoT

The Handmaid's Tale

American Gods

Legion

Stranger Things

The Young Pope

Black Sails

Sherlock

The Man in the High Castle

SS-GB

Westworld

Horace and Pete

The Crown

Lethal Weapon

Designated Survivor

Taboo

Grantchester

The Big Bang Theory





FILMOVI




Tajna broja sedam / What Happened To Monday

Geostorm

Blade Runner 2049.

Victoria i Abdul

War for the Planet of the Apes (2017)

Spider-Man: Homecoming (2017)

Unbroken (2014)

Čuvari galaksije Vol. 2

Viceroy's House

Valerian and the City of a Thousand Planets / Valerian i grad tisuću planeta

Dunkirk

Denial (2016)

Saving Mr. Banks / Kako je spašen gospodin Banks

Wonder Woman (2017)

The Boss Baby

Patriots Day

The Mummy

The Space Between Us (2017)

Kongens nei / The King’s Choice (2016)

King Arthur: Legend of the Sword

The Exception (2016)

To Walk Invisible: The Bronte Sisters

Colossal (2016)

A United Kingdom (2016)

Beauty and the Beast (2017)

Kong: Otok lubanja

Logan

Hidden Figures

Jackie (2016)

Underworld: Blood Wars (2016)

Assassin's Creed

Elvis & Nixon

Loving (2016)

Lion / Lav (2016)

The Invisible Woman

Tang shan da di zhen / Aftershock

Sve ili ništa / Hell or High Water - Comancheria

Greben spašenih / Hacksaw Ridge

Dolazak / Arrival

The Great Wall (2016)

Putnici / Passengers

Deepwater Horizon

The Girl on the Train / Djevojka u vlaku

The Hateful Eight

The Accountant

Rogue One: A Star Wars

Dom gospođice Peregrine za čudnovatu djecu

Ben-Hur (2016)

Inferno

Sully (2016)

Jason Bourne (2016)

Fantastic Beasts and Where to Find Them

Doctor Strange

The Nice Guys

Star Trek Beyond (2016)

Legenda o Tarzanu

Warcraft

Independence Day: Resurgence (Dan nezavisnosti 2)

Captain America: Civil War

Me Before You

Locke

The Huntsman: Winter’s War

The Divergent 1, 2, 3...

Batman v Superman: Dawn of Justice

London Has Fallen


Igre gladi: Šojka rugalica 1./The Hunger Games: Mockingjay – Part 1

Gone girl

Birdman

Interstellar

St.Vincent

U šumi / Into the woods

The Judge / Sudac

Trance

Welcome to the Punch

Against the Sun

The Secret Life of Walter Mitty / Tajni život Waltera Mittya

Čuvari galaksije

Kako izdresirati zmaja 2

Planet majmuna: Revolucija

Godzilla
Još jedan film o Godzilli u kojemu Godzillu jedva da vidite. Holivudski tupež. 4/10

Noah
Inače volim Russella Crowea kao glumca, ali nema tog glumca koji bi glumeći biblijskog Nou koji u arci spašava čovječanstvo mogao spasiti i ovaj film. Najnoviji film Darrena Aronofskya je ukratko rečeno - dosadno pretenciozno smeće. Poštedi me blože biblijskih spektakala (sa porukom pride)! Kamo sreće da sam uštedila i na karti. 4/10

Hobit: Smaugova pustoš / The Hobbit: The Desolation of Smaug
Trilogija Hobit ne posustaje ni u drugom nastavku. Odlično. Nema se tu što reći. Tata spektakla. 9/10

Igre gladi: Plamen / The Hunger Games: Catching Fire
Igre gladi ne posustaju pod krinkom distopije šamarati ni u drugom nastavku, koliko će ih još biti ne znam. Jako dobro. 8/10

Rush/Utrka života
Po istinitim događajima. Nabrijana sportsko-psihološka drama (biografija) o rivalstvu svjetskih prvaka Nikija Laude i Jamesa Hunta, karakterno potpuno suprotnih velikana trka F1. Izuzetno napeto i dojmljivo. Soundtrack - miljenik Oscarovaca plodni skladatelj Hans Zimmer, uobičajeno na visini zadatka. Film za muškarce koji vole automobile, kojeg evo vrlo dobro prihvaćaju i žene. 8/10

Gravity/Gravitacija
Vizualno i scenaristički prekrasan film-drama, pisan da bude mali - ali opet veći od života (od svemira). Dakle, inteligentno prilazi s "nečasnim" namjerama. Kojim? Vidjet ćemo... Priča s porukom (neki bi rekli tipično američki patetičnom, što i jest, ali ok, u ovom slučaju /svemiru - patetika štima) koja puca na Oscara. Ženska uloga (odlična Sandra Bullock) pisana da puca na Oskara. Muška uloga (oscarovac Clooney) za sporednu ulogu također. Na učestale trenutke napeto, stresno, užasavajuće, jezivo, nategnuto, dirljivo, ali opet i lijepo. Prvi 3D film koji, po meni, u potpunosti opravdava nošenje naočala na projekciji. 9/10

Olympus Has Fallen
Začuđujuće ok akcijski film (kvalitetna šora i rasturačina Bijele kuće), na tragu Willisovog ciklusa Umri muški, s tim da ovaj put muški umire Gerard Butler. Totalno pretjerivanje, naravno, ali to se očekuje, neuništiva junačina veća od života. Cijepljeno od baš potpune patetike Misije: Bijela kuća, Olimpova filma blizanca ove ljetne sezone. It`s ok. 7/10

Ljubav / Amour
Drama, drametina, naddrametina. Film čija se projekcija nerijetko i napušta. Michael Haneke, kao jedan od naj filmskih (kant)autora ovog stoljeća, opet nemilosrdno, do kosti. 10

Star Trek: Into Darkness
Treker sam, ali ovo je scenarij koji mi baš nije imao nekog smisla. Lik Khana u Star Treku ima preveliku reputaciju da bi ga se ovako potraćilo. U redu, sam Khan je mračan i zgodan, dečki također, i oni logični i oni nelogični, a ni akcija ne staje, ali sama akcija bez logike? Ma Star Trek može bolje. I ići gdje nijedan čovjek išao nije. Samo kad bi ekipa u Hollywoodu umjesto profita na pameti imala muda u gaćama. 6/10

Elysium
O nesvijetloj distopiji, a zapravo stvarnosti, planeta Zemlja, na kojem postoji većinska sirotinja koja se bori da preživi i manjinska privilegirana kasta nedodirljivih bogataša koji žive visoko, visoko gore iznad Zemlje na svemirskoj stanici. Goruće pitanje sukoba (preslika SADa danas) - zdravstvo (dostupno svima). Bitka za preživljavanje je neizbježna. Rekla bih da je poruka subverzivna, ali budući je izrečena neskriveno, jasno i glasno - o subverziji nema riječi. 7/10

Bitka za Pacifik / Pacific Rim
Besramna i profita gladna kombinacija Godzille, Transformersa i iritantnih Power Rangersa za kojima luduju djeca i Japanci. Više je no očito da je autorima na umu dodatna zarada u prodaji / podvali akcijskih figurica maloj djeci. No u redu, kad se to tako prihvati, to je solidan dječje-akcijski zabavnjak za razbiti dosadnu večer. 7/10

Misija: Bijela kuća - White House Down
Ubi me ta gadljiva američka patriotska patetika. Toliko je klišeizirano da ispada kao da se netko fakat zajebava. Inače može proći kao solidni akcić kojemu je cilj bio izreklamirati Tatumove bicepse. Sve žen(s)ke sad uzdahnušsmo - aaaaaah. 7/10

Red 2
Stara ekipa opet praši, simpa, ali ništa više od toga. Prvi dio originalniji. Osrednji akcić. 6/10

Specijalne agentice / The Heat
Simpa i na trenutke smiješno, američki humor vulgaris, ženski buddy-buddy policijski film, šprdanje na vlastiti račun i račun žanra. Ali ništa više od toga. 6/10

Gru na supertajnom zadatku / Despicable Me 2
Ma ni sjena prvog filma. Niti smiješno niti zabavno. Naporno. Cilj izvući još više love roditeljima klinaca. 5/10

Usamljeni jahač
Genijalna satira, posveta žanru, komedija, originalan scenarij, glumci (vanserijski Johnny Depp). Jedan od rijetko inteligentnih i zabavnih filmova ljetne sezone 2013. 9/10

The Impossible / Nemoguće
Snimljeno po istinitoj priči o katastrofalnom tsunamiju u Indijskom oceanu koji je 2004. pokosio ljetovališta u Tajlandu i usmrtio tisuće ljudi. Nevjerojatno potresna priča, zastrašujući specijalni efekti i vrhunska angažiranost vrhunskih glumaca (Naomi Watts i Ewan McGregor, plus djeca), kao i neočekivana elementarna katastrofa udaraju nemilosrdno i direktno u želudac. Kolizija stvarnosti (činjenice da je film snimljen po istinitom događaju) i filma, te jasno naznačena krhkost pretanke granice između rajske idile i pakla na zemlji (uvodna i završna scena leta avionom), stvaraju nadrealne, a zapravo hiperrealistične slike. Same pohvale. Snažan mali-veliki europski film. 9/10

Zabranjena ljubav/Upside Down
Film koji bi bio samo jedan u nizu limunadnih ljubića za tinejdžere da nije impresivne vizualnosti i originalne scenarističke SF premise o dva dijametralno različita (naopačka), ali međuovisna svijeta suprotnih gravitacija. Iako je scenaristička ideja o distopijskom strogo razdvojenom svijetu/ovima (Gornjem bogatom i Donjem siromašnom) neuvijenom simbolikom namjerno otvorila prostor za ozbiljniju dramu koja propituje današnje neoliberalističko-korporativno-totalitarno društvo i sve veći svjetski jaz između bogatih i siromašnih, scenarij tu premisu ipak koristi samo kao impresivne kulise, ne upuštajući se do kraja u poozbiljivanje, ostajući na razini bajkovitog spektakla (zbog ciljanja na tinejdžersku publiku). U pamćenju ostaje ideja, simpatičnost glumaca i raskoš efekata, film stvoren za gledanje na velikom platnu. 7/10

Jadnici
Ok, volim Hugoa i mjuzikl Les, ali filmom nisam impresionirana. Korektno, ali ništa više od toga. 6/10

Django Unchained/Odbjegli Django
Tarantino u svom elementu, na svoj jedinstven način opet propituje novo povijesno razdoblje, ovaj put neslavnu američku robovlasničku prošlost, u maniri špageti vesterna. Nije njegov najbolji film, kao da je neuobičajeno nenadahnuto odradio scenaristički rasplet, ali film je ipak klasa za sebe, barem jedna njegova tarantinovski urnebesna scena opet ulazi u filmsku antologiju (čitaj: problem KKKa s kukuljicama). 7/10

Hobit-Neočekivano putovanje
Odlično, tek prvi dio trilogije, ali tri sata koja se ne osjete i nisu dosadna ni na tren, upravo suprotno, razina LOTRa na malo neozbiljniji i zabavniji način, na kraju samo izgarate od nestrpljenja i razočaranja što treba čekati godinu dana do sljedećeg nastavka. Jackson je i dalje majstor mašte. Vizualno spektakularno. Svijet Međuzemlja i dalje fascinantan. 9/10





Što se zadnje pročitalo?




KNJIGE


Lee Child, serijal o Jacku Reacheru

Rat i mir, Tolstoj

Savez kapetana Vorpatrila, Lois McMaster Bujold
Ledene opekline, Lois McMaster Bujold

Pero Kvesić (babl), Pudli lete na jug

Ha Joon Chang, 23 stvari koje vam nisu rekli o kapitalizmu

Witold Gombrowicz, Posmrtna autobiografija

O koristi i štetnosti historije za život, Friedrich Nietzsche

Katherine Jenkins, Pouke redovnika za kojega sam se udala

Godina opasnog sanjanja, Žižek Slavoj

Khaled Hosseini, Gonič zmajeva

Časni trgovci, Philippa Gregory

Vedrana Rudan, Ljubav na posljednji pogled

Europski duh, Viktor Žmegač

Susan Sontag, Istovremeno - eseji i govori

C. J. Sansom, Otkrivenje

Anđeli u tami, Eduard Pranger

G.R.R.Martin, Ples zmajeva - 1. i 2. dio: Pjesma leda i vatre - knjiga peta

Reinhold Messner, Gola planina

Pedeset nijansi sive - Ovo knjiga 2012.?! Sto nijansi treša. Bljuv.

Tragovima Odiseja, Jasen Boko

Kurosawin nemir svijeta, Branko Sbutega

Andrej Nikolaidis, Sin i Homo Sucker: Poetika Apokalipse

Čovjekovo traganje za smislom, Viktor E.Frankl

1941.: Godina koja se vraća, Slavko Goldstein

Shusaku Endo, Šutnja

Noć, Elie Wiesel

Kundera, Nepodnošljiva lakoća postojanja

Knjiga mrtvih filozofa, Simon Critchley

Milan Kundera, Identitet

Kradljivica knjiga, Zusak

Gustav Mahler-biografija

Raznoliki stavovi - Život Lenarda Cohena

Povijest opere, Michael Raeburn

Amos OZ, Pantera u podrumu

Čiji je jezik?, Mate Kapović - jednom o tome i sama pisah u postu naslovljenom Jezični puritanizam.

Ivana Simić Bodrožić, Hotel Zagorje; mučno svjedočanstvo mučnog vremena.

Stvoriteljeva karta, Emilio Calderon; kada se strastveni povjesničar baci u pisanje romana, umjesto romana dobijemo besmisleno i zamarajuće nabrajanje povijesnih trivia.

Kate Quinn - Ljubavnica Rima: antički ljubić na tragu Gladijatora isto evidentno napisan za filmsku ekranizaciju.

Ken Follett - Stupovi Zemlje; srednjovjekovni ep o gradnji katedrale napisan za filmsku ekranizaciju.

Sofijin svijet - Jostein Gaarder; roman o povijesti filozofije.

Stieg Larsson - trilogija Millenium; skandinavska legenda.

Svatko umire sam, Hans Fallada - drama Njemačke II.svj.rata.

Deadline-knjiga o jednoj ljubavi i previše smrti, Roberta Valdeca, vrlo živopisno opisuje njegov novinarski i ljubavni put po ratištima svijeta, od Afganistana do Bagdada pred američku invaziju na Sadamov režim, životno, krvavo i do bola napeto!

Nevjernica-Moj život, roman a zapravo životna priča Ayaan Hirsi Ali, knjiga je koja se ne ispušta iz ruku. Poučna, bolna i detaljna odiseja nama nepoznatom kulturom afričkog i bliskoistočnog islama, ispričana iz prve ruke, ruke jedne potlačene muslimanske žene, presjek jednog društva i kulture koja egzistira paralelno sa našom i koja autodestruktivno vrši nasilje nad ženama i djecom, kulture koja je toliko različita od zapadne da nam zvuči kao srednjovjekovna bajka. Hrabra Ali iskreno iznosi surove detalje i ne skriva ništa, zbog svojeg političkog djelovanja, ali nadasve nešutnje na nju je bačena fatva, život spašava bijegom prvo u Nizozemsku potom u SAD, gdje i danas živi.

Čudo u Poskokovoj dragi, Ante Tomića je roman za ispišat se od smijeha! Nešto genijalno duhovito, toliko da vas tjera da se čitajući grcate od smijeha dok vas ukućani gledaju u čudu jer im ništa nije jasno smijeh Vrlo pitak i taman ne predug romančić da ga progutate u jednom danu, jer kad ga uzmete u ruke ne ispuštate do zadnje strane, provjereno thumbup Kao stvoreno za odličnu filmsku komediju.

Snovi mojega oca, Barack Obama; ne mogu se oteti dojmu kako je ova knjiga zapravo politički pamflet namijenjen skupljanju bodova među crnačkom zajednicom SADa. Obama ju je pisao prije svog ozbiljnijeg političkog angažmana, a bi li se uopće mogao upustiti u politiku da nešto ovako nije prije napisao, veliko je pitanje. U knjizi se spisateljski vješto bavi svojim afričkim naslijeđem (i dubokim kompleksima afroameričke zajednice), repovima svojega neprisutnog oca (nevjerojatan lik nevjerojatnog životnog puta) i vječitom potragom za vlastitim identitetom, prva polovica knjige govori o bijeloj strani obitelji, druga o onoj kompleksnijoj - afričkoj. Nalazim veliku sličnost sa nedavno pročitanom knjigom D.Mengestua (osvrt dva reda niže), iščitava se ista međukulturna izgubljenost, problematika identiteta i pripadnosti.. ne baš vedro štivo, ponekad baš bremenito.

Koliba, razvikani bestseler William P. Younga, po meni spada u onu vrstu new ageovske coelhovske literature koja natrpana univerzalnim porukama puca visoko, ali literarno malo daje. Poruke su naravno lijepe, ali nije to Dostojevski. Proizvod na kakav već poslovično padaju Ameri, ali me brine što ih sve više slijedi i ostatak svijeta.
Poučak: razvikanost nije garancija kvalitete.

Egzil, Enza Betizze je uz Matvejevićev Mediteranski brevijar jedna od onih minucioznih knjiga koje bih preporučila pročitati svakom Dalmatincu koji drži do sebe i svoga kraja.

Lijepe stvari što se nebom gnijezde, Dinaw Mengestu; život između dvaju svjetova, između dvaju kontinenata, Amerika i Afrika te bolna izgubljenost između dvije kulture, sivo i tegobno.

Noćni let, Antoine de Saint-Exupery. Predivno! Ova je knjiga čista poezija, roman koji pjeva misteriju pionira avijacije, čista poezija koja mi je napojila dušu!

Mirjana Krizmanić, Tkanje života, zgodan self-priručnik, kojeg ne privedoh kraju, meni je to dosadno, self-priručnici nisu moj đir.

Otok, Victorie Hinslop

Ovo nije zemlja za starce Cormac McCarthya, još jedna filmska uspješnica koju još nisam pogledala no knjiga je pročitana i samo mogu reći da mi je nakon Ceste i ove knjige McCarthy prirastao srcu. Zreo promišljeni pisac koji ima što poručiti, koji -sad je to očito- ima određeni uvid i kojeg je užitak čitati.

U divljini, Jona Krakauera

Cesta, odličan postapokaliptični roman Cormac McCarthya koji govori o ljudskosti, snimljen i film sa Viggo Mortisenom, biti će to više nego dobro.

O nasilju - Slavoja Žižeka; da nije povremenih duhovitih referenci na neke pojmove opće kulture bilo bi potpuno nerazumljivo, jer to je Žižek – kad čitate Žižeka mozak vam cvrlji. Moćno.

Harry Potter and the Deathly Hallows, J.K.Rowlingsove.

Sto godina samoće, Gabriel Garcia Marqueza, su jedan tako naporan roman, tako ubitačno naporan roman da mi je ne jednom došlo tu prokletu knjižurinu bacit u zid nut A opet, od svega što sam od Marqueza pročitala, ovo mi je do sada njegovo najpitkije štivo. Čitajući knjigu naprosto klizite, plutate, lebdite, gutate stranicu za stranicom, bez ikakva zastoja. Nelogično? Besmisleno? Ludo? Genijalno? Upravo tako, ili riječima stare Ursule: Ovo je kuća luđaka, kuća luđaka! Sto godina samoće su mirakul, cirkus, latinoameričko prikazanje ili sveto prikazanje Latinske Amerike. To je kao da gledate Kusturicu, čitate leteće tuke, leteće mladenke, leteće pope, zlatne ribice, žive mrtvace, pukovnike, generale, banane, svece i sotone - kaleidoskop bunovnog ludila. Tisuće Aurelijana i Hose Arkadija, tisuće odvratnih, prokletih, svetih Buendija koje ciklički iz generacije u generaciju srljaju u suđenu im propast, a vi više ne znate ni tko je kome otac, djed, mater, tetka, sin, brat, ćaća, mater, baba, dida, čukundida… Uspon Makonda, pad Makonda. Čitate i šizite, šizite jer čitate, a kad konačno pročitate kunete se sebi – nikad više, i kad konačno pročitate dičite se – pročitala sam!

Meša Selimović, Tvrđava. I kako već jednom rekoh, Meša je genij. Nije lak, nije za svakog probavljiv, zahtjeva punu koncentraciju, ali kao utjeha evo – Tvrđava je donekle pitkija od Derviša i smrti. Njegova pitkija verzija, ili se to samo čini, ali u svakom slučaju još jedno – pisano remek-djelo. Što je to u Meši, da mu se kolko god bio težak i zahtjevan - otkad ga otkrih, uvijek i nanovo vraćam? Jer Meša kad ruje po duši ruje po duši cijelog svijeta. Pa čak i kad dođe do zamora pri probavljanju ove ili bilo koje njegove teške knjige, ta ista knjiga zove natrag, gotovo kao droga ili ovisnost, da je se čita i čita i čita. To je gotovo kao mazohizam. A šta da vam kažem, to se ne može opisati - to se treba čitati.

No numero uno i dalje je stari Dosti, Braća Karamazovi. E to je bio žrvanj. Jao. Dvotjedna patnja. Ali ova priča o Bogu, čovjeku, bogočovjeku - ga je vrijedna.

Za dušu i tilo
*
Tišina mora, J.P.Melvilla
Kubrickove Staze slave
Dina - pješčani planet
Das Boot
Blade Runner
Vrućina
Leon
Posljednji Mohikanac
Open range/Divlja prostranstva
Cyrano de Bergerac
Opasne veze
Tri boje: Plavo
Prije kiše
Ame agaru/Poslije kiše
Breza
Zemlja sjena
Rashomon
Posljednji samuraj
Tasogare seibei/Twilight samurai
Tigar i zmaj
Ubiti pticu rugalicu
Mississippi u plamenu
Boja Purpura
12 gnjevnih ljudi
Polja smrti
U plamenu Nikaragve
13Days
Cry Freedom
Pogodi tko dolazi na večeru
Momci iz Brazila
Zavjera
Bitka na Neretvi
Der Untergang
V for Vendetta
Hellboy 2
Entre les murs/Razred
Egipat
CIRQUE DU SOLEIL

Čeka se...


Star Wars: The Rise of Skywalker (2019)

Čitati...

serijal SPQR, John Maddox Robertsa
L.M.Bujold - ciklus Vorkosigan
Frank Herbert - ciklus DUNE (Muad`Dib!)
Brian Herbert - Kuća Atreides, Harkonnen, Corrino
ali Butlerijanski džihad mu je shit
Douglas Adams, Vodič kroz galaksiju za autostopere
skandinavska trilogija Millenium
J.K.Rowling - ciklus Harry Potter
L.R.King - Pčelareva naučnica, ciklus Sherlock Holmes
Gospodar prstenova - J.R.R. Tolkien
George R.R.Martin - Pjesme leda i vatre (Igra prijestolja)
Lee Child - Jack Reacher Novels
Modesty Blaze

Want to Get Sorted?I'm
a Gryffindor!


Slušati...

Sting
Dulce Pontes - Cancao Du Mar
Stefanovski & Tadić - Krushevo
Lajko Felix - Szeretni/To love
Dead Can Dance
Joan Osborne - Relish
Pat Metheny - Secret Story
Peter Gabriel - Solsbury Hill
Dire Straits - On Every Street
TBF - tuto kompleto
David Bowie
Chris Rea - Looking for the summer
Rolling Stones - Almost hear you sigh

Modesti Blejz on Facebook

SOUNDTRACKS

Mutiny on the Bounty - Vangelis
Piano i Prospero`s books - Michael Nyman
Amelie - Yann Tiersen
Braveheart - James Horner
Posljednje Kristovo iskušenje - Peter Gabriel
Jesus of Nazareth (Zefirellijev) - Maurice Jarre
Gladijator i Posljednji samuraj - Hans Zimmer




komad mjeseca
Kit Harington (aka Jon Snow)



sadržaj ovog bloga zaštićen je Copyrightom ©

29.02.2012., srijeda

Veljača, oprez



Taman zaustih reći - Mačak, sunce ti škotsko, ja ću da te liječim naughty
Kadli...




...tić nije ni ušao, a već izašao. Razočaranje. Bio je ovo brz i kratak belj mjesec.

- 19:00 - Reci da se čuje (5) - Isprintaj - #

28.02.2012., utorak

red carpet, jer to je u modi







...držim da uopće nije upitno tko je na ovom ćilimu koji se crveni, bio suveren modnog stila smijeh
- 19:25 - Reci da se čuje (7) - Isprintaj - #

25.02.2012., subota

sirijski



...aha, znači ipak al-Assad. Drugim riječima, sve po planu, Ahmadidžedo će morati još mrvicu pričekati. Dotle svijet neka drhti pred zastrašujućim nindža-Irankama, najnovijom prijetnjom svjetskoj sigurnosti i demokraciji. Čuvajte se Jenkiji, ajm Sirijus, jer kad ih konačno krenete oslobađati, tko zna kakve sve poteze te ooooooopasne iranske žene-nindže skrivaju u rukavu.

...a taman kad pomisliš da svijet u globalu ne može biti luđi nego što je rolleyes ma može, uvijek može.



- 13:45 - Reci da se čuje (15) - Isprintaj - #

23.02.2012., četvrtak

Gnjevna rulja, nova platforma

Buahahahaha, oduševljava me argumentiranje "javna je osoba pa mora biti spremna na to i to, javna je osoba sama je kriva, javna osoba od toga živi i to je sam/a tražio/la", oduševljava me to pranje zmazanih ručica, obraza i savjesti, to opravdavanje počinjenog i pomišljenog zla, ti izgovori, to pranje sebe, ta spika da je i cura u minjaku hodala mračnom ulicom pa je sama kriva što su je silovali, da je dečec imal` dugu kosicu pa je sam kriv što su ga skinsi namrtvo iscipelarili, svi oni sami su si krivi jer su eto takvi bili, dok rulja, silovatelji i skinsi u zločinu nisu igrali ama baš nikakvu ulogu, aha-hahaha.
Ma kako je samo divno u nekim godinama naučiti od kojekakvih mudraca da se kurvu može nekažnjeno zatući jer je kurvetina to svojim slikavanjem tražila i zaslužila, kako je samo divno naučiti da naša osobna etika ne služi tomu da čovjek bude etičan, nego da etika bude prekidač koji se u pojedinim praznim tikvama pred pojmom javna osoba (i još nekim drugim pojmovima) prigodno isključuje.

Ta kakva etika me spopala, pa on/a je jedna najobičnija javna osoba?! A po mudracima to valjda znači da nečijim postankom javnom osobom ta osoba prestaje biti osoba i postaje predmet, nevrijedna pojava na koju se slobodno može nabacivati blatom. Gnjusna pojava nevrijedna primjene etičkih principa, pojava čija se ljudska prava javnošću također dokidaju, a naši osobni etički nasadi pred takvim podčovjekom poništavaju i mi ih više nismo dužni imati. Što je vidite valjda ok, općeprihvaćeno, jer ona je ipak jedna najobičnija javna osoba, niža vrsta, nečovjek, pred kojim ne trebamo više glumiti da u sebi gajimo moralne zakone, jer je to svakodnevno glumatanje fakat naporno. Pa po toj ic`ok logici, svaka javna osoba mora biti spremna objeručke prihvatiti isključivo vlastitu krivicu, kada ju ta ista javnost svojim pravom javnosti, bez razuma i razloga pljuje i nad njom se izdrkava, jer javnost je inače vrlo-vrlo etična, ali eto ona je poblogu javna osoba i njena su prava po mišljenju javnosti manja i nju je dozvoljeno zvati kurvom i tući ispod pojasa jer sama je to tražila kad je postala javna osoba. Ta ne može neka tamo jebena teta etika stati na put svetom i neupitnom pravu javnosti na povremeni sladostrasni brutalni linč, na povremeni rekreativni predah (od životarenja pod čizmom etičnosti) uz javno kamenovanje. Dajte nam kamenovati, dajte nam linčovati, to je naše pravo! A ako nam se to pravo usudite uskratiti, linčovat ćemo i vas!
Ma znate što, linčujmo i tu staru napornu kurvetinu etiku, linčujmo tu droculju najobičniju, tu dosadnu flundru koja samo zvoca, filozofira i preserava se! Ona je nosila minjak na ulici u crnu ponoć i sama je to tražila, on je imao dugu kosicu i u po` bijela dana išao tamo gdje nije smio, dobili su što su zaslužili! I to što je ta osoba cura prekratke suknjice i dečec preduge kosice i javna osoba (kurvetina na krivom mjestu u krivo vrijeme), to nama po našim procjenama daje privremenu ili trajnu dozvolu za neargumentirano bljuvanje, silovanje, ubojstvo, daje osobno svima nama dozvolu da širom zatvorimo oči i bestijalno linčujemo etičnost u sebi, a zatim bestijalno i bez grižnje savjesti linčujemo i njih (iako smo inače vrlo-vrlo-vrrrrrrrlo etični), jer oni su to sami kao javna osoba tražili, čak i ako to baš ničim nisu zaslužili. Oni su sami krivi za sve što ih je snašlo, jer su javni, jer jesu, jer takvi su bili pa su krivi, oni su krivi jer su takvi - ma fuj javni, a u tom linču baš nikakvu ulogu ni slučajno ne igra naš izopačeni, oštećeni, nedozreli, hendikepirani, krnji i nepostojeći osjećaj za ispravno i neispravno.

Buahahahahaha, ma o čemu ja pričam, ma koju etičnost rulja uopće ima?! Ta kakva je to samo suluda pomisao, kontinuirana osobna etičnost?! Etika da bi se bilo etičnim? Ma svašta i meni baš pada na pamet. Ta što rulja zna o etici?! Kako će rulja znati što je etika kad se prvo sa sobom, a onda i tim pojmom, nikada u životu nije srela? Kako će kreten znati da je kreten ako mu nitko nije rekao da je kreten?!

Divno, diiiiiiiiivno je znati da gnjevna rulja, drkadžo-kreteni i linč-dame, u tim svojim svetim križarskim lešinarskim pohodima, ama baš nikad-nikad ne gube iz vida tko im je i zašto kriv, i da ne gube iz vida da ih ta tuđa krivnja abolira i pere kao sveta papinska vodica od vlastitih govana, i da ne gube iz vida (jer je u vidu ni nemaju) kako se s etikom mogu slobodno poigravati, malo je imati pa puno nemati, uključivati-isključivati, povremeno je pred nekim pojmovima zanemariti, oglušiti se o nju, pomesti je pod tepih i svako malo zaboraviti. Ma to je ono što iskonski raduje i budi vjeru u ljude, solidarnost, razum i ljudsku inteligenciju. Hear-hear!

To je zaista jedna divna platforma koja pruža jedan diiiiiiiiivan osjećaj osobne i društvene svijesti, odgovornosti, životne sigurnosti u zemlji u kojoj živim, na ulicama kojima se krećem, blog-servisu na kojem pišem, slika jednog diiiiiiiiiiiivnog i visoko etičnog društva u kojem svatko može slobodno i javno raditi što hoće, biti što hoće i ići gdje hoće... ali, ovaj, khm-khm, jel`, samo pod jednim malim-malim-sitnim-gotovo zanemarivim uvjetom... da pri uživanju te potpune slobode niste oooo nedajblože javna osoba, peder, srbin, crnčuga, cigan, lezba, kurva, ćifut, žućo, retard, žabar, šiptar, masnjak, prosjak, cotav, balija, da ne hodate u minjaku, da ne šetate noću, da ne nosite martensice, da nemate dugu kosicu, da niste takav, i da ni na koji drugi način ni slučajno ni u mislima ni u snovima ne odskačete od ostatka te inače vrlo-vrlo etične, moralne i miroljubive mase koja inače dobrodušno okolo šetucka, ne pača se u svoja i bludno gleda samo tuđa posla, sa bakljama, vilama, krunicama, kosama i sjekirama u svojim nedužno grabežljivim ručicama.

Ovo gore je inače moja nova omiljena sličica, platforma koju bi kao trajan podsjetnik na čemu jesmo i Blog.hr trebao uzeti za svoju podlogu ili bar logo. Pa da konačno sve u ovom kraljevstvu bložjem bude potpuno transparentno.

- 19:30 - Reci da se čuje (16) - Isprintaj - #

PREDAJ SE!


Policija u pancirkama uhitila 30-ak mljekara

- 10:45 - Reci da se čuje (5) - Isprintaj - #

22.02.2012., srijeda

izokrenuta slika



Prenosim sa portala Danas.hr:
Tko im je kriv?
Umjesto siromaštva, gade nam se siromašni

Iako je promjena 'kaste' gotovo nemoguća, ono što se zaista 'preselilo iz viših sfera', od bogatih nadolje, jest da mnogi ljudi, koji ni sami nemaju puno, preziru one koji su u rangu nižem od njihovog. Sirotinja im se gadi. Sama je odgovorna za svoj neuspjeh.

U potresnom tekstu 'Umjesto da nam se gadi siromaštvo, nama se gade siromašni ljudi', kolumnistica Guardiana Suzanne Moore upozorava na gnjusan rastući trend u doba ekonomske krize - pogled na siromašnije od nas kao na nižu kastu nemoralnih ljudi.

"Tamo je kad god krenem u trgovinu. Svaki puta kad pomislim da je nemoguće da postane sličnija kosturu, njoj to nekako uspije. Njene divlje oči bulje u različitim smjerovima, iako mislim da je nekoć morala imati lijepo lice. Ponekad mi se, doduše, unosi u lice i traži od mene da joj nešto kupim, jer su njoj zabranili da ulazi unutra. Srećku. Osjeća se kao da bi joj se moglo posrećiti. 'A da vam kupim malo hrane?', sugeriram joj besmisleno, iako hrana nije ono za čim ona žudi. Hrana nije crack. Ni sreća", piše ona.

'Siromaštvo nije stvarno'

"Ovisnik je autor vlastite nesreće. Svoje si je siromaštvo skrivila sama. Svi ti beznadni ljudi: odakle uopće dolaze? Njih je, naravno, moguće nikada ni ne vidjeti kako treba, jer je njihova nesreća tako uznemirujuća. Kome to treba? Siromaštvo, kako nas se često uvjerava, nije 'stvarno', jer ljudi posjeduju televizore. Ovo postupno propadanje empatije je trijumf ekonomske klime u kojoj su svi, bili ovisnici ili ne, odgovorni za vlastiti neuspjeh. Siromašni ljudi jednostavno nisu poput nas s tom razlikom da nemaju novca: oni su druga vrsta. Njihovo siromaštvo je osobni neuspjeh. Oni su se pustili. Ovo čak ne vrijedi samo za ljude, već i za čitave države. Pogledajte Grke! Što su oni mislili s tim svojim penzijama i minimalnim plaćama? Da su poput nas? Bogata elita im sad govori da je vrijeme da ustanu iz plamena, poput Feniksa. Možda mogu uzgojiti novac na drveću?", navodi u komentaru.

U međuvremenu, nastavlja, ni u Sjedinjenim Američkim Državama nije puno bolje: ljudi žive u šatorima i u kanalizacijama, dok tvornice i napuštene stambene zgrade obrastaju korovom i prizor je postapokaliptičan.

Čirevi i truli zubi

"Ovi ružni ljudi, s čirevima, hernijama i trulim zubima su druga strana Američkog sna", piše. S druge strane, republikanski pretendenti za kandidata za predsjednika SAD-a naklapaju o poreznim olakšicama za onaj jedan posto elite koji posjeduju petinu američkog bogatstva.

Autorica ističe paradoks u poimanju svijeta koji dovodi do toga da netko "navija za bogate dok 47 milijuna građana SAD-a živi u uvjetima koji nalikuju onima u zemljama Trećeg svijeta". No, navodi i kako se i Britanci dobro nose s tom kontradikcijom. Prisjetila se kako je slušala radio emisiju u kojoj je bivši odlični student govorio kako ne može pronaći posao već tri godine.

Lijen si, potrudi se malo

"Reakcije slušatelja su bile da je lijen i da bi se trebao više truditi. Pala mi je na pamet ona 'pokušaj bolje propasti' Samuela Becketta. Shvaćanje što tri godine nezaposlenosti može učiniti mladom čovjeku neće proizvesti posao, kao što ni srećka neće promijeniti život ovisnika o cracku, ali osuda, strah i prezir prema onima na dnu su duboko uznemirujući".

Prije tri godine, prisjeća se, bila je na Konvenciji o modernim slobodama u društvu, britanskog liberalnog demokrata Vincea Cablea, političara i ekonomista, koji je trenutno poslovni tajnik koalicijskog kabineta britanskog premijera Davida Camerona. On je tada govorio o svojim predviđanjima recesije.

Uspon fašizma

"Rekao je da će financijska kriza značiti gaženje ljudskih sloboda. No, u svijest mi se utisnula jedna rečenica koju je promrmljao, a ticala se stvaranja preduvjeta za uspon fašizma. Je li to bilo utjerivanje straha? Emocionalna pretpostavka za to je apsolutno ovaj stav prema slabima i siromašnima, da ih treba kazniti", piše Moore.

Gađenje prema siromašnima, smatra, ne odnosi se tek na djecu, budući da su ona nevina pa se zbog njih osjećamo kao da im trebamo pomoći i postajemo sentimentalni. Možda ne dovoljno, budući da izvješće organizacije "Save the Children" (Spasimo djecu) govori o tome da je svako četvrto dijete u zemljama u razvoju pothranjeno. No, kako ipak pothranjenost nije isto što i umiranje od gladi, nastavlja, postavlja se pitanje: "Možda je to teško za probaviti, ali, nije li sve to zapravo krivica država u kojima žive?"

Postoji li trenutak kad ne možemo više izbjegavati sirotinju, ni našu, niti onu svjetsku, pita se nadalje.

Ljevica je zaposlena

"Štoviše, dokad možemo izbjegavati koncept koji plaši ljevicu, jednako kao i desnicu: preraspodjelu bogatstva, resursa, rada, radnih sati. Gdje je tu ljevica? Prezaposlena je traženjem puta da se ovo zaobiđe, i to već jako dugo. Ideja da bi siromašni trebali pomoći sami sebi je, u općem zastoju socijalne mobilnosti, nelogična; zasnovana je na vjeri koju ne potkrepljuje dovoljno dokaza. No ta se ideja zaista 'preselila iz viših sfera', od bogatih nadolje, pa mnogi ljudi, koji ni sami nemaju puno, preziru one koji su u rangu nižem od njihovog", piše.

Odgovor na siromaštvo, podcrtava ona tu tezu, dakle, leži u tim Grcima, hendikepiranima, u nezaposlenoj mladeži.

Bolji smo od njih

"Dat ćemo im financijsku pomoć, možda i milostinju i lekcije kako da postanu poduzetniji. Ekonomija empatije se urušila, a ovo je državni udar koji je podmukao i individualiziran. Ne možemo više "biti okrutni da bismo pomogli". Moramo, jednostavno, biti okrutni. Argument da ima dovoljno dobara za sve sada je jednostavno bajka, poput zgoditka na lutriji. Siromaštvo nije znak kolektivnog neuspjeha, nego individualnog nemorala", poučava, da bi zaključila:

"Puč koje je u svijesti ljudi izvelo neoliberalno razmišljanje je jednostavno ovo: umjesto da nam se gadi siromaštvo, nama se konkretno gade siromašni ljudi. A gađenje je industrija u porastu. I pred tu sirotinju stavljamo taj moralni bankrot, dok sebi govorimo da smo bolji od toga".

Danas.hr
17.02.2012.



- 00:00 - Reci da se čuje (10) - Isprintaj - #

20.02.2012., ponedjeljak

šuljanje


glavno da se narod zabavlja

- 20:00 - Reci da se čuje (11) - Isprintaj - #

Nebo



Meni je to jedna krasna balada. No moj ukus ne određuje pobjednike.

Ali njihov da. Odnosno, to je ono što oni o sebi misle i što bi željeli da mi također mislimo o njima - da su nacionalni arbitri ukusa i spasitelji nacionalnog obraza (među ostalima i glazbenog), što god to značilo.
Prilikom najave pjesme koja će Hrvatsku predstavljati na Eurosongu, oko kamere je samo na sekundu, ali namjernu sekundu, ulizivački potražilo njihova lica, lica Ksenije Urličić i Ljudevita Grgurića Grge:
– Vaša Carska Veličanstva, izvolijevate li udijeliti blagoslov za izvođenje pobjedničke pjesme koju su Vaša Veličanstva odabrala, je li Vam to po volji?
Uspravne šije i ozarena svečarska lica Njihovih Veličanstava iz prvog su reda odgovorila:
– Neće nama jedna muslimanka Lejla predstavljati Hrvatsk... ups, krivi izbor belj
Ovaj put je Njihovo Veličanstvo ipak velikodušno odobravajući (ta ne pjeva muslimanka) u oko kamere potvrdilo:
– Mi smo odlučili. Samo Nebo nam je granica. Mi smo zaslužni za ovo, nama idu lovorike. Mi smo ćunke koje odlučuju.
Jer vidite, uopće nije bitna pjesma. Oni su bitni. Njihova Svemoćna Veličanstva. Oh pardon, Njihova Veličanstva Mi. A servilna kamera morala je, makar sekundom, naglasiti naciji tko je tu zapravo glavna faca. Tko je zaslužan za sav taj cirkus.
Bacih oko na razmišljanja po forumima i potvrđuje mi se nevjerojatna nadarenost ove nacije, osim što su svi Hrvati nogometni izbornici, svi su i neupitni eksperti za glazbu.

Da nije bilo one pomno izrežirane sekunde najvulgarnijeg izljeva taštine, ne bih ni riječ o temi rekla.


- 00:00 - Reci da se čuje (10) - Isprintaj - #

18.02.2012., subota

Three strikes

Ovo je stvarno vrijeme maškara. Vrijeme potpune groteske. Još prije samo nekoliko dana Premijer je, za svaku pohvalu, odlučno odbrusio - "Mi se nećemo slikati u snijegu, jer ne želimo raditi predstavu odlazeći na snijeg. Ići ćemo tamo gdje je zaista teško."

Da bi potom uslijedio ovaj salto orale, ova predstava nad predstavama, odlučno slikavanje u loži austrijskog saveznog kancelara na tradicionalnom balu u Bečkoj državnoj operi (Opernball).

U pozlaćenoj loži Bečke državne opere stanje je zaista teško, povampirene horde mladih bečkih djevica i bečkih vitezova djevaca izvode neviđene plesne vratolomije na parteru, dok se atavističkom plemenštinom (plemenski, ne plemenito) bečkog dvora iniciraju u svijet odraslih, plavokrvnih, kočo-peraca. Stoga iz pozlaćene lože treba bludno paziti na dvorski ceremonijal, i to je strašno teško, jer nedajblože da se koji mladi nekastrirani bečki dječak posklizne o ulašteni parket i izgubi moć samokontrole, a koja posrnula mlada bečka djeva - svoju staklenu cipelicu i nevinost.

Da, vjerovali ili ne, usred najgore moguće krize koja iz temelja trese ovu banana-državu posklizlu o koru banane, premijer Milanović odlazi tamo gdje je zaista teško, teže i najteže, na - bečki bal. Među paunove. Na rudimentarni ostatak izopačenih aristokratskih tlapnji o carskom sjaju Europe. Na autentični bal vampirai pjani pir snobizma.

Izborni verbalizam neohrvatske Skromnosti & Predanog Rada ("znoja, krvi i suza") nevjerojatnom je lakoćom bačen u odvod kitnjaste bečke kanalizacije. Moliću lijepo, iz pozlaćene lože - u elitni odvod napirlitanih mitteleuropskih plavokrvnih govanaca.

Čovjeku koji bi, po svojim socijaldemokratskim svjetonazorima (soc+demos), trebao voditi računa o socijali demosa, a ne o zastarjelim ostatcima ostataka dvorskih ceremonijala feudalaca, odlazak među paunove očito i (ni)je pao tako jako-jako teško. Nikome od njih ne pada. Umjesto kočoperenja sa cirkuskom trupom, hrvatskom premijeru recimo nije palo na pamet - austrijskom kancelaru se ljubazno zahvaliti? „Ekscelencijo bla-bla, želimo Vam zahvaliti na Vašem ljubaznom pozivu bla-bla, no s obzirom na tešku situaciju u zemlji i u skladu s novoproglašenom državnom politikom štednje bla-bla, dolazak na Vaš tradicionalni bal moramo odgoditi do daljnjega, bla?“

Ne, ni to bla mu nije palo na pamet.

Beč, ta stara habsburška kurva, za koju su drugi vodili ratove dok se ona (u)davala, vrlo dobro zna kako opčiniti kojekakve dotepence s rubova ofucanih carstava koji svijetlog cara dolaze moljakati milostinju. Jučer Balkance, danas Kineze, Arape i Japance, dami je svejedno. Ona se zna prodati jer zna njihovu slabost, ona njuši njihove provincijske komplekse i njihovu malograđansku taštinu. Konj je potkovan, pa bi isto tako htjela i žaba. Bez problema će tako stara dama natjerati i tu provincijsku žabu na dvorsku etiketu. Bez problema će joj navući neudobne frakove i glamurozne toalete, natapirati iznajmljene tupee, napudrati noseve, priučiti je kniksevima i rukoljubima, natjerati je da se njenom ofucanom sjaju ukočeno klanja. Uostalom, provincijalci i balkanski malograđani oduvijek su bili slabi na cirkuse, predstave, privid, zlato, svilu i kadifu, sjaj, glamur, kič. Balkanska žaba se tome raduje, ona će se čak osjećati počašćenom. Kad si u Beču ponašaj se kao Bečanin? Kad si u Beču ponizi se kao Hrvat.

Izraz lica austrijske prve dame dok iz tapecirane aristokratske lože s visine gleda na potčinjeni puk, govori više od svih riječi. Tako se na taj priprosti plebs iz pozlaćene bečke lože gleda. Na sprd neviđenih razmjera sprdom se treba sprdati. Realnost oduvijek nadmašuje i najluđe montipajtonovske skečeve.

Problem ove Vlade čak nije ni u nedosljednosti, koliko je problem baš u njihovoj dosljednosti. Dosljednosti govorenja jednog a činjenja drugog, dosljednosti sjediguza na dvije tapecirane stolice (jedne u vlast, druge u katedrali), dosljednosti proturječnosti (u mjerama štednje na carskome balu), u dosljednosti politike netalasanja, dosljednosti kukavičluka, dosljednosti promašenih poteza. U ovih kratkih mjesec dana nova garnitura je uspjela toliko puta sama sebi dosljedno uskočiti u usta, da ih je već postalo teško pratiti. Piškili bi a ne kakili, štedili a ne štedili, rezuckali a da se nitko ne naljuti, bili junaci a kukavice, bili skromni ali glamurozno.

Mjere štednje

Uz obavezno mantranje o nužnim rezovima i mjerama štednje s jedne strane (igranja good cop/bad cop odnosno igre zločestog i dobrog policajca), tu je i ekspresno zbrinjavanje sebe i svojih pulena s druge strane:

1. Unatoč najavama o štednji, ministrica vanjskih i europskih poslova Vesna Pusić tri dana prije referenduma u tajnosti je podigla plaće svojim zaposlenicima i tako minirala plan štednje.

I dok su im usta puna štednje i obračuna s korupcijom, korupcija ulazi na širom otvorena vrata Vladinom odlukom da nepravomoćno osuđeni mogu biti birani i raditi u nadzornim odborima:

2. Kandidati mogu biti osobe koje 'nisu pravomoćno osuđene na naknadu štete društvu ili njegovim vjerovnicima'.

Ma divno, jednostavno divno, ovo je revolucionaran pristup borbi protiv nezaposlenosti – unaprijed osigurajmo posao i ferenčacima i čačićima i svim stranačkim kriminalcima, pardon, nepravomoćno osuđenim građanima koji su nevini dok im se ne dokaže krivnja.

Božićno hodočašćenje katedrali možda je i moglo proći pod civiliziranost, da vrlo brzo potom nije uslijedio neviđen kukakvičluk poštedom Crkve od najavljenih nužnih financijskih rezova, koji je ogolio ono unizničko kupovanje Crkvene šutnje, njenog privremenog nemiješanja i neutralnosti:

3. Crkva bi u 2012. temeljem međunarodnog sporazuma sa Svetom Stolicom trebala imati isto novca kao i u prošloj godini, odnosno 245 milijuna kuna, dok je s 5,5 milijuna na 7,7 milijuna kuna povećana naknada pravnim osobama Katoličke crkve za oduzetu imovinu. U 2013. crkva bi prema projekciji proračuna u dijelu koji se odnosi na sporazum sa Svetom Stolicom trebala dobiti pet milijuna kuna više nego ove godine, odnosno 250 milijuna kuna.

A zašto ne oporezovati svetu kravu? Ne može se, svetokravci bi se odmah digli na stražnje noge (kopita), radili bi nam o glavi -već ih čujem. Ali može se, može, sve se može, no ni to im nije palo na pamet. Ne usuđuju se da im to padne na pamet.

Zato je najveći domet njihovih umova, najhrabriji potez kojeg su se usudili dosjetiti - potez kontra naroda, potez kojim neće uznemiriti Sveto Goveče - udar na osiromašene džepove građana dizanjem stope PDVa na 25%. Građani su ionako ovce, stoka sitnog zuba. Šišati ih treba, derati na živo.

Neozbiljnost, amaterizam, proračunatost, klijentelizam, sukob interesa i nabiguzičavost isijavaju iz sad već skoro svake izjave koju Premijer i njegovi suradnici prevaljuju preko usta:

"Nije u redu da članovi Vlade izvan Zagreba plaćaju dvostruke troškove stanovanja."

Jer vidite, nije im lako, stvarno im nije lako, njima je teško. I praksa je u ovih mjesec dana pokazala, premijer Milanović bez ikakvih će problema verbalno „Ići tamo gdje je zaista teško“, no tamo gdje i kad je zaista teško (provoditi rezove i mjere štednje koje treba provoditi, ali prvo u svojim redovima), on će doista dosljedno podviti rep i pobjeći od svih tih teškoća - ravno pod kristal bečke balske dvorane. On dosljedno NEĆE biti tamo gdje je zaista teško, jer bi to zaista bilo, uf, teško.

Teško je svojoj ministrici vanjskih poslova odbrusiti što je ide, teško je otpisati svoje nepravomoćno osuđene suradnike, teško je dirati u bogatstvo svete matere Crkve. Teško je provoditi mjere štednje da se pri tom ne polupaju nečija, a napose njihova vlastita elitistička jaja.

I zato jer je teško doslovce živjeti ono što se propovijeda, oko privilegiranih se hoda kao po jajima, dok se odlučno i nemilosrdno gaze ona pučka vulgaris, jer pobogu - to jedino nije teško.

Obični kajinići, obični mali uplašeni pohlepni dvolični kajinići. Za koje naravno postoji rješenje.

Three strikes law

...zakon koji nemilosrdno određuje - počini tri prekršaja i više te nema. Kao u bejzbolu, Three strikes and...

Što se mene tiče, ne treći već trideset i treći prekršaj je upravo ispucan iz zlatne lože bečkog bala krvopija.



p.s. bala na kojem nedostaje još samo grof Drakula... o, pa evo i njega, iz hibernacije se reaktivirao (i uvijek će se pored mlakonja u nekom vampirskom obličju reaktivirati) ozloglašeni Doktor sa dva imena i najavljuje pobjednički povratak u političku arenu, valjda nam se sa svojim kompanjonima nije napio dovoljno krvi namcor

- 04:00 - Reci da se čuje (10) - Isprintaj - #

17.02.2012., petak

Idila



namcor No dobro, poluidila, s obzirom da još uvijek ne prolivaju med.

- 08:00 - Reci da se čuje (15) - Isprintaj - #

15.02.2012., srijeda

Napokon!



Agresivne marketinške kampanje umjesto pozitivnog, u pravilu polučuju upravo suprotan efekt. Kampanje koje se komunikacijski srozavaju na simplificiranu signalizaciju koja kao da je namijenjena nedotupavcima, naprosto iritiraju. Nitko ne voli biti prevaren niti da ga se pravi i smatra budalom, stoga se od prevaranata bježi što dalje glavom bez obzira. Barem bi po zakonima logike i zdravog razuma tako trebalo biti.
Klasičan primjer jedne takve podcjenjujuće i samim time bumerang-kampanje, bili su recimo nedavni vladini eurofilni spotovi pred referendum, koji su svojom demagogijom i površnošću vrijeđali ljudsku inteligenciju. Jedini uspjeh takvog pristupa bio je da je i od suzdržanih glasača učinio skeptike.
No na tržištu pohlepe danas je nerijetko slučaj da marketinške agencije, u trci za profitom, svoju oglašivačku strategiju grade na principima - "prodavati rog pod sviću", "obećavati brda i doline" te "hvalite me usta moja" - koji upravo računaju na ljudsku površnost, naivnost i budalastost (to jest računaju na itekako prisutan fenomen da će im jajani, samo ako ih dovoljno glasno dozivaju, obzirom bez glave trčati - ususret).
Pa je tako oglasna industrija nažalost preuzela intelektualne standarde američkog tržišta koji zapravo računaju na ispodprosječnost, a u slučaju da tržište još uvijek pokazuje znakove samostalnog razmišljanja - forsiranjem marketinškog baby-talka sustavno promiču zatupljivanje (za buduće sjetve i žetve).
Što je tržište tuplje i gluplje, to mu se lakše može prodati svjetlucavi paket velikog Ništavila. To mu se lakše može izmusti lova. Konačni sadržaj tog agresivno reklamiranog paketa i takvog papilova marketinškog pristupa, kojeg svuda oko nas možemo lako uočiti, najbolje može opisati još jedna poslovica - "tresla se brda rodio se miš".

I jel`vam konačno jasnije što se tu uopće reklamira? Pa niš!


- 20:00 - Reci da se čuje (22) - Isprintaj - #

13.02.2012., ponedjeljak

Povratak Misterioza



Na prvu bi možda rekli da se netko na portalu @nove predozirao Marti Misterije ili A.Clarkovih Misterija svijeta dok je bio mali, pa sad izuzetno ljubi riječ misterija. Vrlo je moguće da je to doista tako, bilo bi lijepo kad bi uzroci i rješenja svih problema na ovom svijetu bili tako jednostavni i benigni. Ali bojim se da nisu.

Sociološki i psihološki fenomeni, kao i poslovične nevolje, rijetko kad dolaze sami. Obično se uparuju, multipliciraju, stvaraju živopisan ćušpajz koji je površnijim promatračima teže čitati. No to zamršeno klupko društvenih kretanja valja budno promatrati i iščitavati, jer ono je poučna slika ljudske vrste.

1. U jednom od nedavnih postova dotaknula sam vječnoprisutan fenomen apologiranja zločina, onaj opasan fenomen odvraćanja pogleda od izvorišta zla, to jest od bjelodanog epicentra krimena.
Korijen te nevjerojatne pojave slijepila, slijepog alibiranja i odvraćanja pogleda od izvorišta užasa, naslutila sam u ljudskoj psihi koja se ne želi suočiti sa istinom, jer je ona prestrašna, preužasna, premonstruozna. Ljudi je uopće ne žele, niti su je ikada željeli, jer se ne žele suočiti sa svojom ulogom u krvavoj istini, sa svojim ulogom, sa svojim doprinosom - sa sobom. Njima je potreban bastion samoobmane. Pa se od istine i svoga osjećaja krivice, od svoje naivnosti, svoje lakovjernosti, svoga nerazmišljanja, skrivaju zavaravajući druge, ali najprvo sebe. I to čine odvraćajući pogled, ublažavajući, iskrivljavajući, uljepšavajući bjelodani užas - uljepšavajući, idealizirajući i apologirajući zločine i kolovođe monstruznih zločina (lažove, lopove, ubojice).

2. Uparimo sad taj fenomen sa fenomenom spina kojeg sam također promišljala govoreći o politici i medijima i metodama spin-doktora. Spin je izraz koji se koristi da bi opisao potrebu suzbijanja informacija, odnosno kada neka istina iziđe na svjetlo dana, onaj kome ta istina ne odgovara pribjegava kontroliranju/saniranju štete spinom. Spin-mehanizam služi da bio zavrtio priču, odvratio oči javnosti sa istine.

3. I kao završan prstohvat soli ovom našem živopisnom fenomenološkom ćušpajzu, dodajmo zapažanja o medijima i manipulacijama kao načinu komunikacije, kao i zapažanja o hrvatskim medijima, koji su kako jednom navedoh ...odavno samo kopirne trač službe stranih portala, te prenose (kopi-pejstaju) vijesti bez pokušaja njihova razumijevanja, te je stoga teško od njih očekivati ikakvu suvislost, da ne spominjem sposobnost tumačenja i prevođenja. Vjerni profitu, žutilu i senzacionalizmu, domaći portali namjerno dohranjuju niske strasti čitatelja, bombastičnim naslovima te predumišljeno iskrivljenim i potencijalno opasnim interpretacijama (ispisujući tako nove stranice hrvatskog medijskog tranzicijskog beščašća).

Sada analizirajmo primjerovane medijske naslove kroz prizmu ovih fenomena. Prvi naslov navodi da je pacifičkom obalom Srednje Amerike MISTERIOZNA bolest ubila i ubija na tisuće ljudi. Drugi naslov navodi da njemačko selo, u kojem gotovo svaka kuća ima oboljelog od raka, obilježava MISTERIJA.

1. Fenomen apologiranja zločina(ca) naglašenu upotrebu riječi MISTERIOZNO i MISTERIJA objašnjava odvraćanjem pogleda od bjelodanog epicentra krimena. Dakle ako je naš pogled naglašenom upotrebom ovih parapsiholoških pojmova odvraćen sa epicentra krimena, dolazimo do dva zaključka:
- iza ovih naglašenih riječi očito postoji neki krimen,
-odbacivanjem tih naglašenih riječi moći ćemo sagledati zločin(ca).

Stoga, ako smo zaključili da iza naglašene upotrebe riječi MISTERIOZNO i MISTERIJA, samoobmanjujuća ljudska psiha skriva neki zločin s kojim ne želi suočiti, jer je zločin prestrašan, preužasan, premonstruozan – objelodanimo ga pobogu!

Odbacimo MISTERIOZNU MISTERIJU i vratimo pogled u središte zločina, u središte mete koju nam riječ MISTERIJA želi misterizirati, omađijati, zamagliti i odvratiti, alibirati i apologirati. U Srednjoj Americi kao i u navedenom njemačkom selu dakle na (ne)djelu nisu MISTERIOZNE bolesti već nekakav - zločin.

Kakva je to toliko monstruozna istina (o zločinu) da zbog nje ljudska psiha vara samu sebe?

Ta evo ga, smišljen, sustavan, monstruozan zločin vrišti potpuno ogoljen i očit.

Tisuće i tisuće oboljelih i umrlih ljudi u Srednjoj Americi kao i u njemačkom selu naprosto je – potrovano! Netko, konkretan netko ih je nečim kroz dugi vremenski period sustavno trovao i otrovao. A monstruoznost je veća što je taj netko najvjerojatnije njihov poslodavac, onaj tko njima i njihovim obiteljima donosi kruh na stol, onaj kome bi trebali dugovati zahvalnost jer ih održava na životu, ali ih taj zauzvrat hrani (otrovom) - i ubija. Ljudi su pobijeni, smaknuti, odbačeni, istrijebljeni, žrtvovani. Riječ je o bjelodanom zločinu svjesnog interesnog korporacijskog - masovnog ubojstva.

Informacije s terena to i potvrđuju, riječ je o masovnom trovanju, ove ili one vrste, poznatog ili još uvijek nepoznatog uzroka. Nikakvim misterioznim bolestima nema traga, bolesti su vrlo poznate i konkretne. U slučaju Srednje Amerike riječ je mahom o radnicima sa korporacijskih plantaža šećerne trske koji su obolili od zatajenja bubrega, a u slučaju njemačkog sela slika je nešto mutnija jer se znanstvenici ne usuđuju usuglasiti (oglasiti?) o potencijalnom trovaču (nuklearka, brodogradilište ili neki još nepoznati XY zagađivač) koji u svakoj kući toga sela uzrokuje vrlo poznatu zloćudnu bolest - rak.

Riječ je o sustavnom zločinu kojeg treba sagledati, kao i konkretne monstrume (lažove, lopove, ubojice) koji su ga počinili. O njihovom identitetu možemo raspravljati, ali zločin je bez sumnje počinjen.

2. Fenomen spina pak naglašenu upotrebu riječi MISTERIOZNO i MISTERIJA u ovim naslovima objašnjava spin-doktorskom potrebom suzbijanja informacija koje su izišle na svjetlo dana, odnosno potrebom onog kome ta istina ne odgovara i tko ima dovoljno financijskih sredstava da je zataškava (lažovi, lopovi ubojice = korporacije/zagađivači = krupni kapital) - da kontrolira/sanira štetu spinom.

U ovom slučaju informacije o masovnom ubojstvu (kad se više ne mogu zataškati), po rezoniranju interesenata, valja barem spinom ublažiti, kontrolirati, becićirati & kerumizirati, a krivnju sa evidentnog trovača i zagađivača umanjiti, odvratiti i prebaciti na MISTERIOZNU bolest i MISTERIJU sela. Na ono nekonkretno i mistično, nadrealno i paranormalno, nebesko i onostrano, eterično i neuhvatljivo, a nadasve - neutuživo.

Tu je već riječ o dodatnom zločinu tih lažova, lopova i ubojica - zločinu svjesnog zataškavanja svojih kriminalnih radnji.

3. Pri čemu će im kao alat vrlo dobro poslužiti one spomenute verbalne manipulacije (MISTERIOZNI MISTERIJ) kao način medijske komunikacije, i oni požutjeli neprofesionalni mediji koji su odavno samo službe stranih portala/interesa, vjerni profitu, žutilu, senzacionalizmu i bombastičnim naslovima (kojima predumišljeno ispisuju nove stranice hrvatskog medijskog tranzicijskog beščašća).

Povratak na naslov(e)

Stoga u raskrinkavanju MISTERIOZNE MISTERIJE zaključno pozivam da još jednom usmjerimo pogled u samo središte mete i da se prisjetimo zemlje Blufonije, njenog legendarnog vladara Misterioza i njegove ´Tajne veeeeeelike moći`.

Raskrinkavajući Misterioza i njegovu Veeeeliku Tajnu kao najobičniji blef, retorički sam priupitala - Znate koja je bleferska TAJNA blefera? I potom odgovorila - Ta TAJNA je zapravo javna...

Tajna je da tajne nema – Misteriozo je jedan najobičniji bezveznjak.
U pluralu - bezveznjaci. Oni su najobičniji lažljivi bezveznjaci.

A tragedija ovog svijeta je da bezveznjacima dopušta nametati svoja bezveznjačka pravila ponašanja, svoj beskrupulozni poredak, svoje MISTERIJE - kojima, na koncu, tim istim svijetom zločinci drmaju na blef.


Misterije uopće nisu misteriozne. Pa zločin je jasan, vidljiv, bjelodan!

Ničeg misterioznog nema u pljački i trovanju tisuća i tisuća ljudi, ničeg misterioznog nema u masovnom transgeneracijskom ubojstvu pobogu! To je ono što bi lopovi, lažovi i ubojice, htjeli da njihov zločin (p)ostane i bude – vječni misterij, neotkrivena tajna, nekažnjeni grijeh pometen pod tepih tajanstva. Zločinci na taj način od svog bjelodanog zločina peru ruke i odgovornost prebacuju na pleća misterioznih nevidljivih sila.

Misteriozo se stoga nije vratio, jer nikada nije ni otišao. Misteriozo je oduvijek tu, on i dalje za vlastite interese nesmetano prodaje, ratuje, piruje, pljačka, vodi, kupuje, propovijeda, vlada, kolje, zagađuje, masovno truje i nekažnjeno ubija, a sve uz pomoć starog prokušanog blefa MISTERIOZNIH MISTERIJA.

Misterije su tragične laži i blef, manipulacije i projekcije, zloćudna obmana i spin.

Misterije su sredstvo zločina protiv čovječnosti.

One same su - zločin.

- 19:30 - Reci da se čuje (9) - Isprintaj - #

12.02.2012., nedjelja

pobjednički par



Barbara, skidam kapu pobjedničkim atributima, energetski revitaliziraju hrvatske muškarce, stoga u tvoju čast party

Barbara

Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.

To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, i bijelo i crno farbana!)

Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina, koje valja?

U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia."

Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.

Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, spora ko kobra,
nijedan brod nije joj rod!

More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
"Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac."
"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi" - nalog je moj.

"Barbaro brodi, more nam godi,
nijedna stvar nije ti par."
I tako Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja
e il naufragar xe dolce in questo mar.


Ivan Slamnig
smijeh

- 09:54 - Reci da se čuje (11) - Isprintaj - #

08.02.2012., srijeda

Splitskim komunalnim službama



...nagomilalo se brale.

- 02:00 - Reci da se čuje (11) - Isprintaj - #

06.02.2012., ponedjeljak

Vezala sam konja



Vezala sam konja za vrh crkvenog zvonika.
Bile koke (ol` mutirane tuke) s neba pale i naše malo misto zatrpale.
Zamelo, odsjeklo, bez struje, telefona, kruv-v-v-va.
Cvokoće cvokot, ugrijat se kako? Lako!
Vani storming, pod jorganom i dvi-tri dekice pride,
brejnstorming!
Konzumirat nešto napaljivo i vruće naughty
Uz poslovičnu sviću, dakako.
Nešto kipuće.
Nešto užareno.
Nešto pri ruci.
Avantura! Uzavrela krv! Strast!
Eks na xexx!
Zavijaju vuci.
Vampirska kiosk-pornjava nut
Tvrdokorno mehkoukoričena.
Bejbi bum-bum u jedanesti misec.
Lipi srednji vik.
Auuuuuuuuuu...
Ne šta ja lažem, nego šta je barun Münchausen bija neshvaćen.


- 19:00 - Reci da se čuje (13) - Isprintaj - #

02.02.2012., četvrtak

Ljudi



Glorificirati one koji su u smrt poslali tisuće i koji su oduzeli na tisuća života, a razapinjati one koji su život spremni ljubiti i dati.

Hajmo u njen brlog, otkrijmo gdje leži, prokažimo tu ljudsku izopačenost:




Slaviti i obožavati ubojice, a suditi i kamenovati čovjekoljublje. Mentalno, moralno, etički i na svaki mogući način naopako postavljena, naglavačke izokrenuta, no stvarnost. Stoga kamenujući čovjeko-ljublje, 2112puzzle, TheAjlaaaaaaaaaaaaaa, gandra7117 i gogulenin, nesvjesno razotkrivaju suštinu ljudske izopačenosti (svoje izopačenosti) koja krasi njih i slične njima, jer upravo je ta njihova izopačenost - sramota ljudskog roda.

- 18:45 - Reci da se čuje (9) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>