Marketing
Three strikes
Ovo je stvarno vrijeme maškara. Vrijeme potpune groteske. Još prije samo nekoliko dana Premijer je, za svaku pohvalu, odlučno odbrusio - "Mi se nećemo slikati u snijegu, jer ne želimo raditi predstavu odlazeći na snijeg. Ići ćemo tamo gdje je zaista teško."
Da bi potom uslijedio ovaj salto orale, ova predstava nad predstavama, odlučno slikavanje u loži austrijskog saveznog kancelara na tradicionalnom balu u Bečkoj državnoj operi (Opernball).
U pozlaćenoj loži Bečke državne opere stanje je zaista teško, povampirene horde mladih bečkih djevica i bečkih vitezova djevaca izvode neviđene plesne vratolomije na parteru, dok se atavističkom plemenštinom (plemenski, ne plemenito) bečkog dvora iniciraju u svijet odraslih, plavokrvnih, kočo-peraca. Stoga iz pozlaćene lože treba bludno paziti na dvorski ceremonijal, i to je strašno teško, jer nedajblože da se koji mladi nekastrirani bečki dječak posklizne o ulašteni parket i izgubi moć samokontrole, a koja posrnula mlada bečka djeva - svoju staklenu cipelicu i nevinost.
Da, vjerovali ili ne, usred najgore moguće krize koja iz temelja trese ovu banana-državu posklizlu o koru banane, premijer Milanović odlazi tamo gdje je zaista teško, teže i najteže, na - bečki bal. Među paunove. Na rudimentarni ostatak izopačenih aristokratskih tlapnji o carskom sjaju Europe. Na autentični bal vampirai pjani pir snobizma.
Izborni verbalizam neohrvatske Skromnosti & Predanog Rada ("znoja, krvi i suza") nevjerojatnom je lakoćom bačen u odvod kitnjaste bečke kanalizacije. Moliću lijepo, iz pozlaćene lože - u elitni odvod napirlitanih mitteleuropskih plavokrvnih govanaca.
Čovjeku koji bi, po svojim socijaldemokratskim svjetonazorima (soc+demos), trebao voditi računa o socijali demosa, a ne o zastarjelim ostatcima ostataka dvorskih ceremonijala feudalaca, odlazak među paunove očito i (ni)je pao tako jako-jako teško. Nikome od njih ne pada. Umjesto kočoperenja sa cirkuskom trupom, hrvatskom premijeru recimo nije palo na pamet - austrijskom kancelaru se ljubazno zahvaliti? „Ekscelencijo bla-bla, želimo Vam zahvaliti na Vašem ljubaznom pozivu bla-bla, no s obzirom na tešku situaciju u zemlji i u skladu s novoproglašenom državnom politikom štednje bla-bla, dolazak na Vaš tradicionalni bal moramo odgoditi do daljnjega, bla?“
Ne, ni to bla mu nije palo na pamet.
Beč, ta stara habsburška kurva, za koju su drugi vodili ratove dok se ona (u)davala, vrlo dobro zna kako opčiniti kojekakve dotepence s rubova ofucanih carstava koji svijetlog cara dolaze moljakati milostinju. Jučer Balkance, danas Kineze, Arape i Japance, dami je svejedno. Ona se zna prodati jer zna njihovu slabost, ona njuši njihove provincijske komplekse i njihovu malograđansku taštinu. Konj je potkovan, pa bi isto tako htjela i žaba. Bez problema će tako stara dama natjerati i tu provincijsku žabu na dvorsku etiketu. Bez problema će joj navući neudobne frakove i glamurozne toalete, natapirati iznajmljene tupee, napudrati noseve, priučiti je kniksevima i rukoljubima, natjerati je da se njenom ofucanom sjaju ukočeno klanja. Uostalom, provincijalci i balkanski malograđani oduvijek su bili slabi na cirkuse, predstave, privid, zlato, svilu i kadifu, sjaj, glamur, kič. Balkanska žaba se tome raduje, ona će se čak osjećati počašćenom. Kad si u Beču ponašaj se kao Bečanin? Kad si u Beču ponizi se kao Hrvat.
Izraz lica austrijske prve dame dok iz tapecirane aristokratske lože s visine gleda na potčinjeni puk, govori više od svih riječi. Tako se na taj priprosti plebs iz pozlaćene bečke lože gleda. Na sprd neviđenih razmjera sprdom se treba sprdati. Realnost oduvijek nadmašuje i najluđe montipajtonovske skečeve.
Problem ove Vlade čak nije ni u nedosljednosti, koliko je problem baš u njihovoj dosljednosti. Dosljednosti govorenja jednog a činjenja drugog, dosljednosti sjediguza na dvije tapecirane stolice (jedne u vlast, druge u katedrali), dosljednosti proturječnosti (u mjerama štednje na carskome balu), u dosljednosti politike netalasanja, dosljednosti kukavičluka, dosljednosti promašenih poteza. U ovih kratkih mjesec dana nova garnitura je uspjela toliko puta sama sebi dosljedno uskočiti u usta, da ih je već postalo teško pratiti. Piškili bi a ne kakili, štedili a ne štedili, rezuckali a da se nitko ne naljuti, bili junaci a kukavice, bili skromni ali glamurozno.
Mjere štednje
Uz obavezno mantranje o nužnim rezovima i mjerama štednje s jedne strane (igranja good cop/bad cop odnosno igre zločestog i dobrog policajca), tu je i ekspresno zbrinjavanje sebe i svojih pulena s druge strane:
1. Unatoč najavama o štednji, ministrica vanjskih i europskih poslova Vesna Pusić tri dana prije referenduma u tajnosti je podigla plaće svojim zaposlenicima i tako minirala plan štednje.
I dok su im usta puna štednje i obračuna s korupcijom, korupcija ulazi na širom otvorena vrata Vladinom odlukom da nepravomoćno osuđeni mogu biti birani i raditi u nadzornim odborima:
2. Kandidati mogu biti osobe koje 'nisu pravomoćno osuđene na naknadu štete društvu ili njegovim vjerovnicima'.
Ma divno, jednostavno divno, ovo je revolucionaran pristup borbi protiv nezaposlenosti – unaprijed osigurajmo posao i ferenčacima i čačićima i svim stranačkim kriminalcima, pardon, nepravomoćno osuđenim građanima koji su nevini dok im se ne dokaže krivnja.
Božićno hodočašćenje katedrali možda je i moglo proći pod civiliziranost, da vrlo brzo potom nije uslijedio neviđen kukakvičluk poštedom Crkve od najavljenih nužnih financijskih rezova, koji je ogolio ono unizničko kupovanje Crkvene šutnje, njenog privremenog nemiješanja i neutralnosti:
3. Crkva bi u 2012. temeljem međunarodnog sporazuma sa Svetom Stolicom trebala imati isto novca kao i u prošloj godini, odnosno 245 milijuna kuna, dok je s 5,5 milijuna na 7,7 milijuna kuna povećana naknada pravnim osobama Katoličke crkve za oduzetu imovinu. U 2013. crkva bi prema projekciji proračuna u dijelu koji se odnosi na sporazum sa Svetom Stolicom trebala dobiti pet milijuna kuna više nego ove godine, odnosno 250 milijuna kuna.
A zašto ne oporezovati svetu kravu? Ne može se, svetokravci bi se odmah digli na stražnje noge (kopita), radili bi nam o glavi -već ih čujem. Ali može se, može, sve se može, no ni to im nije palo na pamet. Ne usuđuju se da im to padne na pamet.
Zato je najveći domet njihovih umova, najhrabriji potez kojeg su se usudili dosjetiti - potez kontra naroda, potez kojim neće uznemiriti Sveto Goveče - udar na osiromašene džepove građana dizanjem stope PDVa na 25%. Građani su ionako ovce, stoka sitnog zuba. Šišati ih treba, derati na živo.
Neozbiljnost, amaterizam, proračunatost, klijentelizam, sukob interesa i nabiguzičavost isijavaju iz sad već skoro svake izjave koju Premijer i njegovi suradnici prevaljuju preko usta:
"Nije u redu da članovi Vlade izvan Zagreba plaćaju dvostruke troškove stanovanja."
Jer vidite, nije im lako, stvarno im nije lako, njima je teško. I praksa je u ovih mjesec dana pokazala, premijer Milanović bez ikakvih će problema verbalno „Ići tamo gdje je zaista teško“, no tamo gdje i kad je zaista teško (provoditi rezove i mjere štednje koje treba provoditi, ali prvo u svojim redovima), on će doista dosljedno podviti rep i pobjeći od svih tih teškoća - ravno pod kristal bečke balske dvorane. On dosljedno NEĆE biti tamo gdje je zaista teško, jer bi to zaista bilo, uf, teško.
Teško je svojoj ministrici vanjskih poslova odbrusiti što je ide, teško je otpisati svoje nepravomoćno osuđene suradnike, teško je dirati u bogatstvo svete matere Crkve. Teško je provoditi mjere štednje da se pri tom ne polupaju nečija, a napose njihova vlastita elitistička jaja.
I zato jer je teško doslovce živjeti ono što se propovijeda, oko privilegiranih se hoda kao po jajima, dok se odlučno i nemilosrdno gaze ona pučka vulgaris, jer pobogu - to jedino nije teško.
Obični kajinići, obični mali uplašeni pohlepni dvolični kajinići. Za koje naravno postoji rješenje.
Three strikes law
...zakon koji nemilosrdno određuje - počini tri prekršaja i više te nema. Kao u bejzbolu, Three strikes and...
Što se mene tiče, ne treći već trideset i treći prekršaj je upravo ispucan iz zlatne lože bečkog bala krvopija.
p.s. bala na kojem nedostaje još samo grof Drakula... o, pa evo i njega, iz hibernacije se reaktivirao (i uvijek će se pored mlakonja u nekom vampirskom obličju reaktivirati) ozloglašeni Doktor sa dva imena i najavljuje pobjednički povratak u političku arenu, valjda nam se sa svojim kompanjonima nije napio dovoljno krvi 
Post je objavljen 18.02.2012. u 04:00 sati.