Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/modestiblejz

Marketing

Nebo



Meni je to jedna krasna balada. No moj ukus ne određuje pobjednike.

Ali njihov da. Odnosno, to je ono što oni o sebi misle i što bi željeli da mi također mislimo o njima - da su nacionalni arbitri ukusa i spasitelji nacionalnog obraza (među ostalima i glazbenog), što god to značilo.

Prilikom najave pjesme koja će Hrvatsku predstavljati na Eurosongu, oko kamere je samo na sekundu, ali namjernu sekundu, ulizivački potražilo njihova lica, lica Ksenije Urličić i Ljudevita Grgurića Grge:
– Vaša Carska Veličanstva, izvolijevate li udijeliti blagoslov za izvođenje pobjedničke pjesme koju su Vaša Veličanstva odabrala, je li Vam to po volji?
Uspravne šije i ozarena svečarska lica Njihovih Veličanstava iz prvog su reda odgovorila:
– Neće nama jedna muslimanka Lejla predstavljati Hrvatsk... ups, krivi izbor belj
Ovaj put je Njihovo Veličanstvo ipak velikodušno odobravajući (ta ne pjeva muslimanka) u oko kamere potvrdilo:
– Mi smo odlučili. Samo Nebo nam je granica. Mi smo zaslužni za ovo, nama idu lovorike. Mi smo ćunke koje odlučuju.
Jer vidite, uopće nije bitna pjesma. Oni su bitni. Njihova Svemoćna Veličanstva. Oh pardon, Njihova Veličanstva Mi. A servilna kamera morala je, makar sekundom, naglasiti naciji tko je tu zapravo glavna faca. Tko je zaslužan za sav taj cirkus.
Bacih oko na razmišljanja po forumima i potvrđuje mi se nevjerojatna nadarenost ove nacije, osim što su svi Hrvati nogometni izbornici, svi su i neupitni eksperti za glazbu.

Da nije bilo one pomno izrežirane sekunde najvulgarnijeg izljeva taštine, ne bih ni riječ o temi rekla.


Post je objavljen 20.02.2012. u 00:00 sati.