mali brat karlo
15.02.2010., ponedjeljak
KOLUMNA ka LIBRAR: RUKOMETNI POKRET
Ovaj moj post nema nikakve faktografske aspiracije u smislu pisanja rukometne povijesti Ali želim kazati i u kratkim crtama napisati kako sam sredinom 60-tih, kao gimnazijalac doživio procvat rukometnog pokreta u Makarskoj. O cemu je rječ? Do 1963. godine prošlog stoljeća u Makarskoj su slobodno kazano bila dva sporta, koja su pljenila pažnju makarski ljubitelja sporta. To je bio liti vaterpolo, kada se na utakmicama gdje je sada benzinska pumpa INE na mulu, preko puta Gradskog muzeja, na pravim tribinama i brodovima okolo na utakmica znalo skupit preko 500 ljudi. A o tadašnjem RNK Zmaju kao sportskoj instituciji ne treba ni govoriti, jer o tome postoje knjige i monografije. Svaka čast i tadašnjim veslačima i jedriličarima koji su dali veliki doprinos sportu u Makarskoj U tom sportskom ozračju, početkom 60-ih sazrijevaju neki ozbiljni "nadobuni" mladići koji najprije pod okriljem DTO "Partizan" osnivaju mušku i žensku sekciju u košarci. Nakon što je taj projekt zbog manjka košarkaških klubova, da bi se oformila jedna natjecateljska liga, propao ti mladići su se slobodno kazano "prešaltali" u rukomet. Sjećam se više utakmica makarskih rukomeša. Na sadašnjem teniskim terenima na stadionu do finala kupa Dalmacije sredinom 60-ih u protiv RK Splita u Tučepima koje će mi ostati uvijek u živom pamćenju. To su bili pravi sportski festivali. Posebni sami za sebe. Utakmice su se većinom igrale u 11 sati ujutro subotom ili nedjeljom. Većinom su na utakmice dolazili mladi ljudi( i ženske i mladici, za razliku od nogometa, gdje su mahom bili muškarci) i stvorila bi se posebna sportska atmosfera. To me podsječa na nekadašnja studenska sportska natjecanja u Engleskoj. Zaključno kazano - bilo je to poetično vrijeme Makarskog sportskog romantizma u kojem su rukometaši sa svojom publikom prednjačili.Ali da se vratim u stvarnost. U subotu 12. veljače RK Osejava je obilježio 47 godina postojanja. Povodom toga u novootvorenoj sportskoj dvorano prodefilirale su sve generacije rukometaša. Igrali su i roditelji sa svojom djecom. Jednom rječju to je bio pravi rukometni festival. Nisam odolio da u nesvakidašnjim i svedružećim "katakombama" stolnoteniske dvorane, te prave sportske amatere ne počastim češkim šampanjevcem, koji mi je poklonio bivši igrač RK Osejave. Poseban doprinos su dale domaćice tog trećeg poluvremena. koje su majke i supruge mladih i starijih rukometaša. Sveukupno uživao sam tog dana i zahvaljujem se svima na druženju. Mislim da smo svi skupa tog dana imali prilike dodirnuti sportski panteon i sportske muze u smislu kako bi to vjerodostojno trebalo biti.         |
