Bilo bi uistinu lijepo i dobro kada bi se sportu prilazilo na dobar način. Ovo danas nije ono što je nekada bilo. Neki će reći da ja nisam što sam nekada bio, i to je točno, ali sjećam se koliko smo puno vremena i energije uložili u razne tjelesne aktivnosti, nekada popularno dijeljene u dvije osnovne kategorije: sport i rekreacija. Itekako sam bio aktivan. Igrao sam nogomet u pionirima Dinama, kasnije u lokalnom klubu Dubrava. Prošao sam par godina škole klizanja na Šalati, okušao se u hokeju i plivanju. Nogomet, košarku, tenis, skvoš i ping-pong smo igrali svaki dan kada se to moglo. Tada se uistinu uvažavao značaj sporta, sa posebnim naglaskom na masovnost. Danas me u te dane tek na tren vraćaju hokejaši Medvešćaka. Kod njih je baš prava atmosfera, i dolaze mali i veliki, muški i ženski, i jednostavno uživaju u pravom sportskom ozračju. Kada sam se prije koju godinu kupao u Makarskoj sjećam se dva vaterpolo gola na strani zaljeva prema svjetioniku, ali nije se baš nešto igralo. Sjećam se i ranojutarnjih veslača. Drago mi je za ovu lijepu manifestaciju koju si kroz postom malo ovjekovječio. Lijep pozdrav i svako dobro :)
15.02.2010. (15:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
17.02.2010. (19:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sićanja
e, i ja se toga vrimena jako dobro sićam, ali ovako je bilo. osvanila bi nedilja i valjalo je poć u crkvu. i ko za inat uvik se utakmice igrale u devet ili u deset, a nama dici nijedan termin nije pasa jer bi misa počinjala u osam i pol. nisi smija s mise pobić. ja i danas mislin da su se utakmice igrale u tu uru samo zbog nas dice vjernika. ipak je to bilo u vrime komunizma i tribalo nas je izolirati na svaki način. ali, lipo se sitit i toga. a sićan se i kako me je znala bubati u rebra irena grozdanić danas ne znam kako s ezove , i kada je tribalo i kada nije. ni danas je ne volin vidit na cesti.
20.02.2010. (22:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vidim ja, ovdje je mnogo sportskog duha, i mnogo plesa, i mnogo putovanja... dovoljno da čovjek bude ispunjen i sretan, i da to dijelom prenese i na druge, zar ne... hvala na ostavljenom tragu... :)) ps. inače, volim plesati. nisam neki savršeni poznavalac plesnih pokreta, ali - volim se gibat, gibat...
24.02.2010. (23:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dražeN ;)
Bilo bi uistinu lijepo i dobro kada bi se sportu prilazilo na dobar način. Ovo danas nije ono što je nekada bilo. Neki će reći da ja nisam što sam nekada bio, i to je točno, ali sjećam se koliko smo puno vremena i energije uložili u razne tjelesne aktivnosti, nekada popularno dijeljene u dvije osnovne kategorije: sport i rekreacija. Itekako sam bio aktivan. Igrao sam nogomet u pionirima Dinama, kasnije u lokalnom klubu Dubrava. Prošao sam par godina škole klizanja na Šalati, okušao se u hokeju i plivanju. Nogomet, košarku, tenis, skvoš i ping-pong smo igrali svaki dan kada se to moglo. Tada se uistinu uvažavao značaj sporta, sa posebnim naglaskom na masovnost. Danas me u te dane tek na tren vraćaju hokejaši Medvešćaka. Kod njih je baš prava atmosfera, i dolaze mali i veliki, muški i ženski, i jednostavno uživaju u pravom sportskom ozračju.
Kada sam se prije koju godinu kupao u Makarskoj sjećam se dva vaterpolo gola na strani zaljeva prema svjetioniku, ali nije se baš nešto igralo. Sjećam se i ranojutarnjih veslača.
Drago mi je za ovu lijepu manifestaciju koju si kroz postom malo ovjekovječio.
Lijep pozdrav i svako dobro :)
15.02.2010. (15:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borut
Eeeeee, bila su to lipa vrimena!
17.02.2010. (19:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sićanja
e, i ja se toga vrimena jako dobro sićam, ali ovako je bilo. osvanila bi nedilja i valjalo je poć u crkvu. i ko za inat uvik se utakmice igrale u devet ili u deset, a nama dici nijedan termin nije pasa jer bi misa počinjala u osam i pol. nisi smija s mise pobić. ja i danas mislin da su se utakmice igrale u tu uru samo zbog nas dice vjernika. ipak je to bilo u vrime komunizma i tribalo nas je izolirati na svaki način. ali, lipo se sitit i toga. a sićan se i kako me je znala bubati u rebra irena grozdanić danas ne znam kako s ezove , i kada je tribalo i kada nije. ni danas je ne volin vidit na cesti.
20.02.2010. (22:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
poezija duše
vidim ja, ovdje je mnogo sportskog duha, i mnogo plesa, i mnogo putovanja...
dovoljno da čovjek bude ispunjen i sretan, i da to dijelom prenese i na druge, zar ne...
hvala na ostavljenom tragu... :))
ps. inače, volim plesati. nisam neki savršeni poznavalac plesnih pokreta, ali - volim se gibat, gibat...
24.02.2010. (23:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...