Ljudi današnji, rakova djeca prezrelog postmodernizma, "strašna djeca novog vijeka", slijepi crvići što buše svoje male tunele u trulom truplu modernizma, tunele koji tvore labirint, sve u nadi da će pronaći nit prije no što nabasaju na Minotaura.
"Svjestan jednom sagledane istine, čovjek sad posvuda vidi samo ono užasno i apsurdno bitka", piše Nietzsche.
'Što se tu događa? Gdje se pokazuje užasno? Je li ono užasno sagledana istina dionizijskog ili je to svakodnevna zbilja koja poprima užasno naličje, zbog toga i nakon što smo doživjeli slasti dionizijskog prekoračenja granica? Nietzsche misli na dvostruki užas: s gledišta svakodnevne svijesti dionizijsko je užasno, a s gledišta dionizijskog užasna je svakodnevna zbilja. Svjestan život kreće se između te dvije mogućnosti. No to je kretanje koje više nalikuje rastrganosti. Privučeni dionzijskim, s kojim život mora biti u doticaju kako se ne bi pretvorio u pustoš; i istovremeno upućeni na zaštitne mehanizme civilizacije kako ne bismo bili prepušteni na milost i nemilost razgrađujuće sile dionizijskog.
Ne iznenađuje da je Nietzsche metaforu za tu neugodnu situaciju pronašao u Odisejevoj sudbini, kada se dao vezati za jarbol ne bi li mogao čuti pjev sirena, a da ga ne odvuku u vlastitu pogibiju. On čuje ono stravično, no da bi sačuvao sebe prihvaća okove kulture.' (R. Safranski)
Birati manje od dva zla i dalje znači birati zlo.
O LJUDI SPASITE RAT!
(Josip Sever)
O, ljudi, spasite rat
Valja se ubijati
Ne valja sijati žito, djecu, uzgajati stoku
U ženu treba utaknuti plač
A potom iz nje vaditi svjež kostur
Čavlima dijete probiti za gredu
ili deblo hrasta još bolje
O ljudi spasite rat!
Kako je divno gledati ratni krajolik
Gdje prekrasna je glazba
Samrtnični krik
Gdje nož uđe u grudi, metak u zatiljak
Gdje se kočopere raskošni lešinari
O, ljudi spasite rat!
Koljite se širom paralela
Redajte svoje lešine dužinom meridijana
Redajte se, vješajte mirotvorce
Svakog novog dana
I one okrutne mudrace
Rasporite trbuh Siddharthe
Presjecite arterije ljutskih visina
Spalite Giordana Bruna opet
Sokratu dajte kukutu iz ovih stopa
Galileja šutnite bogom
Udijelite mu oprost
Ili ga stavite na galiju, da mornarice
Na debelim morima opstane
Punim jedrima plovite u smrt
I burnim rukama
I tad će konačno zavladati mir
O, ljudi spasite rat!
Biste li odjenuli džemper koji je nosio Hitler? Možete li obrazložiti svoj odgovor?
"Nepodnošljivo je zbog pogrešnog uvjerenja da je izlječivo."
(Charlotte J. Beck)
Piše Nietzsche, "kad dugo gledaš u bezdan, i bezdan se zagleda u tebe".
A Angelus Silesius piše, “Bezdan mojeg duha / uvijek doziva u kriku / bezdan Boga".
"Ponegdje bi se pojavila sirotinjska kućica bez krova, zarasla u šikaru nabujalu od posljednjeg rata. Na nagorenim zidovima još su stajali potpisi rušitelja, simboli, nazivi jedinica, čisto da se pohvale.
Sirotinja je dizala sirotinju u zrak. Sirotinja se svetila sirotinji i sirotinja je postajala još veća sirotinja. Spiralno sirotinjstvo, pomisli."
(Robert Perišić, Područje bez signala)
"Fraza o tome kako te vojska učini čovjekom i kako se u toj tvrdo složenoj strukturi očvrsnu dječaci u odrasle ljude jedna je od najvećih i najgroznijih gluposti koje sam ikada čuo. Sav smisao vojske i leži u tome da te se onečovječi, da te se dekarakterizira, impersonalizira, da ti se oduzme svaka mrvica samopoštovanja i vlastite volje i da se u strogo kontrolirano subordinativnim uvjetima zloupotrebljava atavistički poriv za ubijanjem, da ga se aktivira na određene komande i spram izmišljene svete koristi. Puška kao ekstenzija primordijalnog zla i vojska kao okvir unutar kojega ubijanje postaje ne samo dozvoljeno nego i poželjno (...) od tinejdžera čini dihotomni lom potencijalnih ubojica i potencijalnih leševa, istovremeno, i u toj istini leži sam smisao vojske."
"Hajte, pustite napokon te priče o vilinskoj domovini, božanskoj naklonosti koja nas miluje milenijima, o kulturi i načinu života koje nam valja sačuvati od agresora, o agresorima koji i nas vide kao agresore, o neotuđivom pravu da ginemo za ciljeve koje su definirali kalkulatori kapitala i vrijednosti dionica. Recite otvoreno: očekujemo da ginete za ciljeve poslovanja, globalnog tržišta, naftnih bušotina, geostrateške kontrole, nalazišta sirovina, za kontinuitet vlasti, za skrivene namjere povlaštenih, za konzervaciju postojećeg stanja u kojem tisućljećima isti ginu i isti ih uvjeravaju da ime je to sveta dužnost."
"Zato bi bilo otvoreno reći svima nama, a posebno djeci čiji mobilizaciju spremaju, sprema li se to novi rat, hoćemo li opet u masovno klanje i koliko smo blizu točke ludila iz koje nema povratka u razum."
(Goran Gerovac, Večernji list, 24. veljače 2023., ulomci)
Thanatos je in, Eros je out.
| < | travanj, 2024 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Eksperimentalna
autobiografska fikcija.
Dobro je imati na umu
moguću razliku
između blogera
gospona profesora
i autora kao privatne osobe.
darko.milosichr@gmail.com
Škola je zjenica svih društvenih ustanova,
a učitelj je zjenica te zjenice.
Sartre
Prvo podignemo prašinu,
a zatim se tužimo da ne vidimo.
Berkeley
Put van vodi kroz vrata.
Zašto nitko neće upotrijebiti taj izlaz?
Konfucije
Cilj mi je naučiti vas da od prikrivene besmislice
napredujete do nečega što je očito besmisleno.
Wittgenstein
Ma koliko bilo izazovno istraživati nepoznato,
još je izazovnije propitivati poznato.
Kaspar
Neuroza je zamjena za legitimnu patnju.
Jung
Ni budućnost više nije što je nekad bila
Valery