"Svjestan jednom sagledane istine, čovjek sad posvuda vidi samo ono užasno i apsurdno bitka", piše Nietzsche.
'Što se tu događa? Gdje se pokazuje užasno? Je li ono užasno sagledana istina dionizijskog ili je to svakodnevna zbilja koja poprima užasno naličje, zbog toga i nakon što smo doživjeli slasti dionizijskog prekoračenja granica? Nietzsche misli na dvostruki užas: s gledišta svakodnevne svijesti dionizijsko je užasno, a s gledišta dionizijskog užasna je svakodnevna zbilja. Svjestan život kreće se između te dvije mogućnosti. No to je kretanje koje više nalikuje rastrganosti. Privučeni dionzijskim, s kojim život mora biti u doticaju kako se ne bi pretvorio u pustoš; i istovremeno upućeni na zaštitne mehanizme civilizacije kako ne bismo bili prepušteni na milost i nemilost razgrađujuće sile dionizijskog.
Ne iznenađuje da je Nietzsche metaforu za tu neugodnu situaciju pronašao u Odisejevoj sudbini, kada se dao vezati za jarbol ne bi li mogao čuti pjev sirena, a da ga ne odvuku u vlastitu pogibiju. On čuje ono stravično, no da bi sačuvao sebe prihvaća okove kulture.' (R. Safranski)
Post je objavljen 23.04.2024. u 13:10 sati.