Parizjednačenje (utakmica Francuska - Hrvatska 0:0)
|
Ovaj je naslov parafraza onoga "Izgubišvili", mada se ne može reći da je izjednačenje - jer do golova nije ni došlo. Dakle, sinoć se na Stade de France održavala utkamica Francuska - Hrvatska, i obzirom da je to bila prijateljska utakmica, stadion je bio prilično pun. Naš prijatelj, Francuz, rekao je da otkako on dolazi na taj stadion nije vidio toliko kockica: Na početku utakmice, osim uobičajenih predstavljanja igrača i izbornika, te pjevanja himne, ovaj put su predstavili i novi francuski dres. Naš prijatelj, onaj isti Francuz, rekao je da je očajan, a ja sam rekla da mi je drago da je on prvi to rekao na glas. Nimalo mi se ne sviđa. Dobra je strana što su naši jedini na terenu imali plave dresove, a cijeli stadion je urlao: Allez les bleus!!!!" Utakmica kao takva nije bila uopće zanimljiva. Ali ja sam fan događanja na stadionu i one svekolike atmosfere, tako da sam u par navrata došla na svoje. Naših navijača je, u odnosu na cijeli stadion, bila tek jedna šačica, ali su bili glasni i jasni cijelo prvo poluvrijeme. Na svaku našu pjesmu i navijanje bi dolazila reakcija cijelog stadiona, u smislu urlanja "Buuuuu, uuuuuuu", i onda bi se opet sve nakratko smirilo. U jednom momentu su neki boozedovani (neorganizirana skupina) počeli spominjati ustaše, četnike i tako dalje, što je izazvalo sveopće zgražanje svih onih koji su razumjeli. Ti pijani muloni koji su došli na tribine samo da bi mogli istresti svoje frustracije su mi u jednom momentu totalno ubili užitak gledanja i bila sam presretna što ih Francuzi nisu razumjeli. Vidjela sam po medijima da su naši navijači ispali divljaci. Vjerojatno radi ovoga: I stvarno, ali stvarno nije bio ugodan prizor, dapače, sasvim nepotreban. Cijeli stadion je počeo negodovati, uključujući kockaste koji su sjedili među Francuzima, a ovi okolni navijači su počeli bacati letke na njih. Cijela "drama" je trajala kraće od pet minuta, i od tada su naši navijači bili mirni kao bubice. Nisu više pjevali, pljeskali su na izmjene navijača (i naših i francuskih), radovali se u pravom trenutku i odavali počast dobrim akcijama. (Digresija: kad je u igru ušao Ribery, stadion je jednostavno poludio, kao da je riječ o njegovoj zadnjoj utakmici). Tako da sam, u izmjenama ponosa i srama što sam Hrvatica, na kraju ipak izašla ponosna. Na početku utakmice bilo je kupiti raznih rekvizita (15 € komad): a na kraju utakmice mi smo kupili tri šala za ukupno 2 eura (uz "razdragani" povik prodavača: "evo ti šal, j*** te šal!") Sve u svemu, jako dobar provod, uz odličnu organizaciju prometa (kako se Stade de France nalazi malo izvan grada, vlakovi su išli jako često, a prijevoz do gradskog središta je bio besplatan), tako da smo za manje od 10 minuta nakon kraja utakmice bili u vlaku za nazad. I da. Kad je poluvrijeme, nema reklama. Doveli su navijačice i nekog D.J., mi smo se naslikavali dok baterija nije krepala, tako da 112 minuta zbilja prođe u trenu. A da niti jednom Konzum nisu spomenuli. I još jedna mala napomena, da ne zaboravimo igrače (ipak je nogomet to radi čega smo se sastali): ma kako da je izgledalo na televiziji, naši igrači su imali više prilika za gol. Ne puno, možda jednu više, ali obzirom da je cijela utakmica bila nekako na sredini terena, i to je dosta. Nadam se da ćemo sljedeći put ubrati pobjedu, na bilo kojem terenu. Bilo bi vrijeme :) |
