Galop na minusu
Iako je vani bilo sunce, ipak je pržio minus. Al mi smo odlučili otići na hipodrom, u stvari na konjsko trkalište, jer je sezona upravo počela. U stvari, kad poznajete nekoga tko živi za to (i pomalo i od toga, ali to je druga priča), i kad vas taj netko uputi kamo treba ići, kako se ponašati i što se tamo događa, onda se i popne interes. Tako nas je barba S. odveo na trkalište. Nas mlade i neupućene, željne drugačijeg dana. A izgledalo je nekako ovako: Prvi pogled na trkalište smo bacili iz restorana, odakle smo zbilja uživali u pogledu, širini, zelenilu i suncu. pratili smo utrku... a poslije svake utrke imate njih koji zatrpavaju rupe koje napraviše konji svojim kopitama Kad smo se spustili na tribine, bilo je malo manje romantično (minus šest), ali jednako zanimljivo: ovdje sam zbilja dobila dojam "trkaćeg konja" - jako su elegantni i brzi iako je u kockicama i iako se konj zove "Dunja" i iako je bio prvi u utrci, nema veze sa Hrvatskom a on, kao da je sišao sa nacrtanog plakata s lijeve strane gdje su konji, tu je i Rohan Kasnije smo ipak ušli unutra. Iako se ne čini da je bilo puno ljudi (izlazili bi iz zgrade samo tih par minuta dok je trajala utrka, zdušno navijali, a onda bi se vratili u toplinu), bilo je negdje oko 2000-3000 duša. Ovako je izgledalo na kasama za uplate: i okolo: Možete samo zamisliti koliko je novca samo tu, na podu. Ali, općenito, ambijent je bio super! |