ovo je potpis

28.01.2010., četvrtak

Trinaesti arrondissement

Kao da niste u Parizu.

13eme arr. je

pod a) najveći chinatown u Europi
pod b) dio Pariza sa najstrmijim ulicama

I zbilja, na jugoistoku Pariza možete naći trgovine sa azijskim proizvodima, frizeraje za azijsku kosu (i preparate usko vezano za to), tržnice na kojima možete kupiti nešto za vašu kinesku/japansku/vijetnamsku večeru.

Glazba koju baš nećete čuti diljem Pariza svira se i pjeva u Temple du Culte de Bouddha (na adresi 70 avenue d'Ivry).

Nimalo turistički dio grada, u kojem nema nekih muzeja, znamenitosti i svega onoga što ima skoro u svakom dijelu Pariza.

Na najvišoj točki tog arr. je Butte aux Cailles (brdo prepelica) - mjestašce koje se može nazvati 'selo samo za sebe'. Tamo nema puno kuća i zgrada, ali ima restorana i kafića.

U ovom dijelu, manufaktura i dekorativne znanosti datiraju još od 13.tog stoljeća.
Manufacture des Goblins (izrada kraljevskih tapiserija i namještaja) je otvorena za vrijeme Louisa XIV, 1662. godine. Iako je tijekom revolucije (jedva) preživjela, i dan danas njihove izrade krase mnoge palače, dvorce i državne ustanove.

U ovom arr. se nalazi fascinantna Bibliotheque Nationale de France - zalog što je pokojni predsjednik Francios Mitterand ostavio svome gradu (a svaki se predsjednik 'natječe' da ostavi nešto svoje). To je zdanje od četiri nebodera u kojem je smješten po jedan primjerak svih francuskih knjiga ikad izdanih, a glede toga imaju i mjesta odnosno police im mogu primiti 20 miliona knjiga.

Na kraju, odnosno na jugu 13eme arr. je i Orly Airport - drugi najvažniji aerodrom u gradu.




Povratak na: Arrondissements de Paris


- 15:43 - Komentari (4) - Isprintaj - #

21.01.2010., četvrtak

Dvanaesti arrondissement

Sretan rođendan Petru i Marku cerek cerek

Ovaj arr., kojeg Seine dijeli sa trinaestim i koji graniči i sa trećim ali i sa dvadesetim arr. nalazi se na istoku grada, i, u stvari, prilično je ugodan za živjeti. U najboljem slučaju, ugodan je za provesti dan ili za otkrivanje malih sitnih zadovoljstava, iako nije turistički previše atraktivan. Ovdje možete naći trgovce namještajem (koji ručno rade namještaj), stolare, zlatare... koji susjedstvo dijele sa ljudima koji prave violine ili tvorničkim dizajnerima.

Možete kupiti vino (ali ponesite svoju bocu) - jer se vino toči direktno iz bačvi. Možete prošetati po Marche d'Aligere - tržinici koja prodaje voće i povrće, tipičnog pariškog štiha.

Tu se nalazi i jedna željeznička stanica - Gare de Lyon - prometna i uvijek vrlo živa.
Tijekom WW II, na područje Gare de Lyona se doselilo oko 140 000 kineskih radnika, u svrhu pomaganja Francuskoj u tom periodu.

Ostali su tu, napravili su svoju prvu Kinesku zajednicu u Parizu, a malo južnije, u 13eme arr su stvorili i svoju četvrt.

12eme arr. je i mjesto gdje je smještena 'palača svih sportova' - Palais Omnisports - velika arena smještena uz rijeku. Tamo možete otići na sve dvoranske sportove, ili se prepustiti čarima nekog koncerta vašeg omiljenog izvođača.





Povratak na: Arrondissements de Paris


- 15:51 - Komentari (2) - Isprintaj - #

15.01.2010., petak

U školi ...


Baš mi je lijepo u školi. Doduše, ima dana (kao jučer, kada nije bio moj dan nikako) kada sam htjela otići pola sata prije, tj. nakon sat i pol, jer jednostavno mi ništa nije ulazilo u glavu niti sam bila u stanju bilo što zapamtiti. Što nije ni čudo, prošla je hrpa godina otkad sam nešto učila, u stvari.

U razredu nas je malo, samo četvero. Pa mi ga to dođe kao neki privatni sati, u kojima se ima vremena za svakog posebno. Meni se strašno sviđa što sam ja jedina Europljanka, jer mi to, u principu, otvara nove poglede na druge kulture. Ekipica je super.

Imamo jednu sa Filipina. Simpatična je, društvena i vrlo vesela osoba, stalno se smije. Njena opća kultura je dosta dobra, poznaje svijet oko sebe, i ne zna one stvari o kojima nije učila ili je nisu okruživale. Ne zna, recimo tko je Humphrey Bogart, ali ona se odvaljuje od smijeha na tu činjenicu. Ujedno je i moja susjeda, pa nas dvije razmjenjujemo vježbe, nakon kojih obavezno ide "daj pet" thumbup
Također, saznala sam da na njenom jeziku (za koji nikako ne mogu zapamtiti kako ga zovu) pula znači "crveno". Puno bolje značenje od onoga što pula znači na rumunjskom.

Imamo jednu iz Kanade. Njena je maxima "I don't know I don't care" ili "I don't wanna do it". Ona doslovce spava na satu i kad smo svi mislili da je umorna (ovo je njen drugi tjedan u Parizu, pa smo mislili da je u pitanju vremenska razlika), rekla je da nije umorna nego da ona sve to zna. Naime, u Kanadi je učila francuski pa se želi prebaciti na sljedeći stupanj.
Ali mala je za riknut. Ima 18 godina i dok ja pregledavam ormare da vidim hoću li obući još jednu majicu ili ne, ona dolazi na sat u kratkim rukavima ispod kaputa. Nije ni čudo, jer odakle ona dolazi - ovo je pravo proljeće zubo Najsmješniji moment vezan za nju je bio:

dakle, trebali smo si međusobno postavljati pitanja i davati odgovore tko je predsjednik ili premijer zemlje. Npr. ja Filipinka mene pita tko je naš predsjednik, ja dam odgovor onda ja pitam Kanađanku za njenu zemlju pa ona da odgovor.
I pita ona nas "Tko je premijer Kanade?" i mi ono svi... eek i sad ona treba odgovoriti, ali ona šuti. I pitamo mi nju "Pa tko je?" a ona će "Ne znam. I nije me briga". zubo

I treća kolegica u razredu je iz Argentine. Poznavanje opće kulture - odlično, obrazovanje - savršeno (došla je raditi u Pariz kao psihoanalitičar) i strašno nam je draga. Ona zapisuje sve što se kaže, postavlja pitanja i zbilja se trudi. I ide joj thumbup

I ja sam negdje u tom rangu, samo ne znam koliko mi ide. Postavljam pitanja, pišem zadaće i trudim se pričati na francuskom. Tu i tamo "uvalim" koju informaciju o svojoj zemlji, a profesor se iznenadio kad je shvatio koliko transparentnih riječi ima hrvatski sa francuskim (plafon, promenada, žeton, trotoar.....).
Pa i kad smo učili kako se kaže "hvala" na drugim jezicima, profesor je rekao da će se potruditi zapamtiti kako se kaže hvala na hrvatskom - naime, njihovo "voila" se kaže "v'ala", tako da mu to neće biti teško. Još smo se smijali Boris i ja da ću ih ja sve tamo ustrojiti i naučiti naš jezik. zubo
A da ne pričam o tome kako ubacujem "Ček ček..." !Ahaaaaa! Dobro.... Samo malo, može dalje." - u trenucima kad nešto shvatim. Onda me svi blijedo gledaju, a ja se onda malo posramim, pogotovo što je komunikacija isključivo na francuskom.
Šta da velim, osjećam se slobodno

Uglavnom, zanimljivo, zanimljivo.

Sad se ispričavam, moram raditi domaću zadaću. zubo


- 13:44 - Komentari (9) - Isprintaj - #

11.01.2010., ponedjeljak

Okrenuli smo godinu


Jučer.

Čitajući blog, shvatila sam kako je, u stvari, lijepo zapisivati nešto što ti se događalo.
U godini iza mene imali smo

- puno dragih gostiju
- ja sam imala dva putovanja po mjesec dana
- čitajući blog, zavidim sama sebi na onom osjećaju kad Pariz gledaš prvi put
- probanje hrane za koju nisam ni znala da postoji
- prisjetila sam se trenutaka koje bih zasigurno zaboravila.

Sve su to sitnice u kojima, kad te netko pita "Šta ima", ti kažeš "Nema ništa", a u stvari, svega se nakupi. Bilo je i suza i smijeha, i nostalgije i gledanja u budućnost, ali ono što mi se najviše svidjelo - cijelu sam godinu živjela u sadašnjosti. Zbilja lijep osjećaj i nadam se da me neće napustiti.


I tako.... jedna kronološka godina je počela prije desetak dana.
Jedna interna (Pariz) započinje danas.
Jedna biološka započinje sutra.

Da nema kalendara, ne bih ni osjetila kako vrijeme leti.
Da nema brojeva, ne bih se ni sjetila da odrastam (da ne kažem, starim).

Pa, da vidimo šta nam dalje život nudi..... Nadam se samo dobrom zdravlju.







- 13:58 - Komentari (10) - Isprintaj - #

10.01.2010., nedjelja

Jedanaesti arrodissement

Tamo gdje Marais završava, počinje Bastilla - najpoznatiji i središnji dio 11eme arr.

Ovdje je srce Francuske Revolucije - odavde je sve počelo. Ta tradicija 'dizanja na noge' i dan danas je ostala na Bastilli, koja je polazište svih pobuna, demonstracija, događanja, prosvjedovanja - jednostavno, po defaultu - tamo sve počinje i završava.
Na kraju krajeva, neka najveća imena Francuskog otpora tijekom WWII potječu upravo odavde.

Danas je 11eme arr. poznat kao vrvište, prepun kafića, barova i restorana, te noćnog života. Takvom renomeu svakako pomaže i blizina Maraisa, o kome sam i prije govorila.

Rue Oberkampf, koja je u blizini, meka je za mnoge balkance - naime, tamo se nalazi mala trgovinica u kojoj možete kupiti hrvatske, srpske, bugarske i ostale proizvode. Cijene su dosta povoljne za neke artikle, a prodaje se sve - osim kajmaka. Tako nećete ostati bez korica za pitu (jufke), niti bez sarme za Božić (mislim da je to jedno od par mjesta u gradu gdje u određeno doba godine možete kupiti kiseli kupus).

Isto tako, kao što je Makedo doživjela, boraveći u jednom slatkom hotelu blizu Oberkampfa, tijekom jutarnje higijene, kroz otvoren prozor je začula muziku iz auta: "Udara u glavu k'o šampanjac..." Da, to se može desiti samo tamo zubo

11eme arr. je i mjesto kulture, mjesto koje je bilo mnogima inspiracija za filmove (npr. u filmu Trapeze (1956), sa B. Lancesterom i T. Curtisom u glavnim ulogama), ali tu je i poznata opera kontroverzne građe, koja je na mjestu stare tvrđave.

I u ovom dijelu grada su živjeli i radili mnogi umjetnici (Toulouse-Lautrec je ovdje našao inspiraciju za svoju sliku Cirque d'Hiver, a Richard Avendon je tu napravio fotografiju Dovima with the Elephants).

Ako ste ljubitelji Edith Piaf, u ovom dijelu grada se nalazi muzej posvećen njoj - jedini u gradu! Iako ovo mjesto nema veze sa njenim kvartom, ipak se neki zaljubljenik potrudio nabaviti većinu njenih osobnih stvari i napraviti privatni muzej. Ulaznice se, naravno, naplaćuju, a posjet je moguć samo uz prethodni dogovor.

Veseo, zanimljiv, uvijek živahan dio, prometan i sa puno događanja. Najkraće rečeno.




Povratak na: Arrondissements de Paris


- 12:50 - Komentari (6) - Isprintaj - #

05.01.2010., utorak

A brrrrrr......

Hladno je.
Ne znam kakve su zime ovdje, mislim inače, ali je hladno.
Kažu da snijega nema, pa je padao ove godine, kao i svugdje.

Temperature su u minusu, ali to je (nisam vjerovala da ću ovo ikad reći) sasvim u redu, jer nema vjetra ni kiše. Dapače, sunce je većinu vremena, zrak je hladan, a moja se kuća zrači redovito (nekad po pet minuta, ali nekad i po dvadeset minuta). Pa i nije tako strašno.

U stvari, strašno je ako si vani ili ako nema sunca i tako dalje.

Uvijek sam mislila za naušnjake da su samo modni detalj, ali, služe svrsi. I te kako :) Još da izmisle nešto što bi pokrivalo nos (nanosnjak?) i zima bi bila izdržljiva skroz.

Eto, prođoše blagdani. Nama je bilo lijepo, iako sam ja po drugi put u životu slavila Božić van roditeljske kuće. Ono što smo primijetili je da nije pukla ama baš niti jedna petarda - osjećaj za pet. Božić sam dočekala ispunjena mirom i blaženstvom, osjećaj čiste sreće i smiraja, baš ono što mislim da bit Božića i jest.

Doček Nove godine je bio, za mene osobno (a i znam više ljudi koji se tako osjećaju) - prilično razočaranje. Naime, dan prije smo imali (opet cerek) mostarsku kavu u Parizu - tri para su došli u četverodnevnom aranžmanu - i sve im je bilo divno - osim samog dočeka na Champs-Elysee.

Nije ni čudo.
Kod nas doma smo bili nas četvero, dva para. Nakon bogate zakuske (kud ćeš slaviti novu godinu i to u Parizu a bez francuske salate - koju oni zovu 'makedonska salata' - a našao se tu i pokoji foie gras), 15 minuta do ponoći smo krenuli prema Champs-Elysee, sa šampanjcem u rukama.

Brrrrrrdo ljudi. Nepregledno mnoštvo.
Relativna tišina.
Strahovito puno policije.
Jako puno tinejdžera, pijanih do daske.
Tišina.

Nikakav program, nitko ništa ne vodi. Svi samo stoje i čekaju.
Kad smo čuli nekakve uzvike oduševljenja, rulju koja je počela vikati, shvatili smo da je Nova 2010. službeno započela.
Niti vatrometa, niti odbrojavanja, ama baš ništa.
Tako da vi koji planirate ići za Novu u Pariz - ne očekujte previše od dočeka na otvorenom.
I jedna mala info: metroi rade do 1:30 ali su besplatni tu noć. Taksiji rade cijelu noć.

Mi smo čestitali jedni drugima, nasuli šampanjac u čaše, nazdravili i krenuli doma. Tako da smo već u ponoć i pol bili ponovno kod nas.

Stavili glazbu, malo meze sa strane i opalili po Riziko. smijeh
Do sedam ujutro.

Privatna zabava je bila zaista super.

Pariz se sada već polako ispražnjava, turisti odlaze doma, pristup mnogim znamenitostima je brži i lakši, siječanj počinje kao i svugdje drugdje u svijetu (osim tamo gdje je drugi krug predsjedničkih izbora ili gdje ljigavci nakon pola godine pokušavaju izaći na površinu - neuspješno za sad thumbup), a osim toga - od sutra počinju velika sniženja.

U novoj godini ja sam upisala i školu za jezike, što me beskrajno veseli, naročito nakon današnjeg prvog sata. Ima nas malo, troje, i iako imam osnovu želim naučiti sve ispočetka.

Jako se radujem.


- 16:22 - Komentari (11) - Isprintaj - #

01.01.2010., petak

Sretna Nova godina!


Nadam se da ste je lijepo dočekali i da ćete ju još ljepše ispratiti.
Živjeli sretan




- 14:20 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>


dodaj rss

Komentari On/Off

dan po dan

donazuli@gmail.com

donazuli@gmail.com


page counter

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se