Idemo u kino
|
Volim ići u kino. Ne samo radi filma, to je nešto sasvim sporedno u priči. Volim sjedala, zvuk, ekran, kokice. I vodu. Volim kad se desi neka radnja u filmu, i onda to svi kolektivno doživljavamo. Još mi je ostala scena iz filma "Djevojka od milijun dolara", kad je cijelo kino zdušno navijalo u jednom momentu, a već u sljedećem je nastao potpuni muk. To mi je super. Kina u Parizu ima, kako sam prije rekla, na svakom koraku. Doslovce. Baš u meni najbližem kinu (koje je specijalizirano samo za hommage) daju filmove Audrey Hepburn. VO naravno. Ako u Parizu želite ići u kino, a ne poznajte francuski jezik, onda obavezno pogledajte daje li se VO verzija. VO = version original, VF = version francaise. VOSTF = originalna verzija sa francuskim titlovima. (dakle, španjolski filmovi su mi sad - zasad out) Karta je oko 12€, s tim da nude i mjesečne karte za nekih 20 € - to znači da možete ići svaki dan u kino, na svaku predstavu koju daju, i to ako baš želite - i više puta. Dakle, karta pojedinačno je dosta skupa (popust je srijedom), ali za nekih 150 kn imate mjesečnu kartu sa neograničenim gledanjima filmova.  Par puta godišnje, po jedan tjedan, sva kina daju popuste na karte. I onda je karta 3€. Tako smo mi uboli "Anđele i demone" (odličan je, iako nisam čitala knjigu), i naravno, za Borisovu dušu "Star trek" (isto tako, odličan je).  E sad, postoji jedna kvaka kad idete u kino u Parizu. Idete si lijepo kupiti kartu (možete kod tete na blagajni, a možete i na kartomatu - uopće ne znam kako se zove ta sprava). Lijepo si izaberete film koji želite gledati (daju ih obično po desetak, ili koliko već sala ima), izaberete si vrijeme, ubacite kreditnu karticu, lijepo zavičete "printaj" i on isprinta.  Na ulaznici piše "početak u 19:05" I tu je kvaka. Dakle, vi u kino trebate doći barem 20 minuta ranije (ako je neki novi hit film, onda pola sata ranije i više), jer na ulaznici nemate obilježen broj sjedala. Dakle, što ranije dođete, imat ćete bolje mjesto. I tako ćupite u kinu 20ak minuta, gledate u prazan ekran, gledate kako dolaze ljudi i smještaju se jedan kraj drugoga (pričala sam o osobnom prostoru Francuza prije, tj, o njegovom nedostatku), tako da nije neobično da se u društvo od npr. četvero ugura neki singl i lijepo si sjedne s njima U 19:05 se napokon gase svjetla, i počinju reklame. Tako da film, u stvari, počinje u 19:30. Do tada pojedete sve kokice, popijete svu vodu, raskomotite se (u ugodnim stolicama), i uvalite se u svijet mašte. Zamislite šta bi se desilo da kod nas nema oznake sjedala na ulaznicima. Pa potukli bi se.  |
