Francuski paradoksi
Razmišljam malo ovih dana, i stvarno.... ova je zemlja puna paradoksa. Ono što mi je palo na pamet.... - u francuskim restoranima nigdje nema čačkalica, jer to nije u skladu sa bon-tonom, a ipak ne stavljaju ruku na usta kad kišu ili kašlju - pljuvanje na ulicu je isto normalna stvar - jezik je strašno kulturan kao takav, svaka rečenica završava na "molim vas" i "hvala", a opet, vozači recimo su u stanju, usred prometne gužve, izaći iz auta na sred ulice i urlati jedan na drugoga - mislim da to čak spada u jedan određeni kod ponašanja - ne poštuju dogovore i kasne na sve moguće sastanke, od ljubavnih do poslovnih, a opet imaju najtočnije metroe, željeznice i općenito javni promet koji sam ja ikad vidjela - rade 35 sati tjedno, djeca ne idu srijedom u školu (a imaju jako i teško obrazovanje, što jest jest), imaju po 6 tjedana plaćenog godišnjeg odmora a ipak su peta ekonomska sila na svijetu - jedu kalorično, piju vino svaki dan, puše, a ipak imaju jako dobro kotiranu stopu zdravlja i općenito, imaju jedan od najboljih sustava zdravstva u Europi (tako sam pročitala) - bune se na sve, po defaultu, a kasnije od toga naprave nacionalni simbol (Eiffelov toranj, recimo ili Nacionalna biblioteka od 4 miljuna knjiga) - prvi kontakti sa nepoznatim ljudima se prilično hladni, da bi kasnije postali najtoplije društvo koje postoji - ne smiješe se strancima, ali ipak nude sve što je potrebno i daju informacije koje treba to je to što mi je trenutno palo na pamet, a znam da toga ima još. Fascinantno. |