Bila sam u slikovnici
OK, bila sam u Maastrichtu, ali to vam dođe na isto ovo je fontana: Uglavnom, prije nego sam pošla, o Nizozemskoj nisam znala ništa. Osim da je to zemlja tulipana, klompi, vjetrenjača, zemlja liberalnog zakona i da je u svijetu zovu i Holandija. Holandija je samo dio Nizozemske, jedna pokrajina, i zemlja se službeno zove Netherlands. Netherlands obuhvaća više pokrajina, među kojima je, svakako, i Holandija. U zemljama koje ovu državu nisu prevele kao Holandija, ime znači upravo to - niska zemlja (Nederland). Na hrvatskom je Nizozemska, na francuskom je Pays-Bas, i tako dalje. O Maastrichtu sam znala još manje. Osim da je tamo 1993. godine osnovana Europska unija (točnije, potpisan je ugovor u Maastrichtu '92. ali je stupio na snagu '93). Da me je netko pitao gdje se točno taj Maastricht nalazi, vjerujte da mu ne bih znala reći. Maastricht je smješten u najjužnijem dijelu Nizozemske, i glavni je grad pokrajine Limburg. Leži na obali rijeke Maas, i jedan je od najstarijih gradova u toj državi. Službeni jezik je nizozemski, ali oni pričaju svojim dijalektom koji je, recimo to tako, teško razumljiv u drugim dijelovima Nizozemske. Nedaleko od grada nalazi se sjecište triju država (odnosno, tu se križaju četiri države, ali mislim da je četvrta država davno izumrla i nisam joj zapamtila ime): U ovoj točki se sijeku Belgija, Njemačka i Nizozemska (i još ta četvrta, zaboravih_joj_ime, država), tako da sam imala priliku stajati sa dvije noge i jednom rukom u sve tri države. Zanimljivo iskustvo. Kažu da se tamo tijekom ljeta čeka i po sat vremena da se poslikaš, ali mi smo došli sa rukama u džepovima i jednostavno se slikali. Nije bilo gužve. U tom se predjelu nalazi i najviša točka u Nizozemskoj: (327,5 metra). Sami grad je jako lijep. Nije velik (ima oko 120 000 stanovnika), a ja sam svaki čas očekivala kad će doći ljudi koji rade u filmskom studiju i maknuti kulise. Zbilja posebno mjesto: mene je oduševio detalj kad smo išli gledati stare zidine grada: i kad su nove zgrade ustupile mjesto starim zidinama (obratite pažnju na fasadu koja izgleda kao da je srušena, ali nije - iza ovih "ruševina" oko prozora je fasada od stakla), ostala je uspomena: a na dnu fasade piše: Nisam što sam bio. Jako impresivno. Grad je inače dobio ime po rijeci Maas, i nisam se nadala da je tako široka: Općenito me je iznenadilo da u tako malom gradu u principu ne očekuješ ništa, a onda naletiš na crkve ogromnih razmjera: Lijevo je protestantska, a desno katolička crkva. Protestantizam je glavna religija u Nizozemskoj, osim u pokrajini Limburg, tako da je katoličanstvo glavna religija u Maastrichtu. Maastricht je postao dio Nizozemske tek 1839. godine, iako je kulturno bliži Njemačkoj i Belgiji. Ali do dana današnjeg, ovaj grad je ostao sasvim svoj, različit od svega što ga okružuje. Najbliže njemačko mjesto je Aachen, udaljeno nekih 40-ak kilometara. Budući da je Njemačka dosta jeftinija od Nizozemske, puno ljudi tamo ide u nabavku hrane i svega ostalog. Nisam ostala dovoljno dugo da naučim koja im je hrana tradicionalna, ali postoje dvije stvari koje se prave samo tamo (i koje sam donijela u Pariz, hvala D&M ): limburška kobasica i džem koji se proizvodi u jednom selu kraj Maastrichta. Taj džem je od jabuka ili marelica, bez imalo konzervansa i na izgled liči na med. I odličnog je okusa Jedu jako puno pomfrita i sve zalijevaju kečapom. Kao posljedicu imaju dosta debelih, čak i pretilih ljudi, iako svi, ama baš svi, voze bicikl. Ako se desi prometna nesreća u kojoj je vozač auta udario biciklista, vozač automobila je kriv bez obzira na situaciju. Jezik im je strašno čudan, osjećala sam se gluha pored ušiju (ništa ne razumijem) i slijepa pored očiju (čitam, ali znam samo slova, ne znam ni izgovor ni značenje). Zato još jednom hvala mojim domaćinima koji su bili i više nego savršeni (da Du, falit će mi razgovori do 5:30 ujutro), a moja mi je rodica svako jutro pripremala ovakvu kavu: Pa tko ne bi bio zadovoljan |