srijeda, 20.11.2013.

Referendumsko pitanje - objašnjeno

**"In the End, we will remember not the words of our enemies, but the silence of our friends." Martin Luther King, Jr.
*****************
Referendumsko pitanje 1. prosinca 2013. godine glasi:
Jeste li za to da se u Ustav RH unese odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca?

U ovom tekstu pokušati ćemo razjasniti što to pitanje povlači i koje su dugoročne posljedice ishoda referenduma. Ako niste sigurni zašto je došlo do referenduma, trebate li izići glasati, ili kako ćete glasati, molimo čitajte dalje.

Nije li brak već sada definiran u Hrvatskoj kao zajednica muškarca i žene?

Da, prema Obiteljskom zakonu trenutačno nije moguć brak istospolnih parova. Ustav RH ne definira brak i poziva se na Obiteljski zakon za srodne definicije.

Ako se u Ustav unese definicija braka kao zajednica žene i muškarca, u bliskoj budućnosti bit će teže zakonski dozvoliti istospolne brakove, jer više neće biti dovoljno promijeniti Obiteljski zakon, nego će biti potrebno raspisati novi referendum za izmjenu Ustava.

Što se pokušava postići promjenom Ustava?

Najveće značenje referenduma o braku trenutno je simbolično:

Želi se odgoditi eventualno izjednačavanje istospolnih zajednica i braka;
Želi se pokazati homoseksualnim osobama kako njihove veze nisu jednako vrijedne kao one od raznospolnih parova;
Želi se učvrstiti mišljenje da homoseksualni roditelji nisu kadri odgajati djecu;
Indirektno, želi se utjecati da se ukine 4. modul zdravstvenog odgoja u školama koji djecu uči npr. da je masturbacija prirodna, a da diskriminacija seksualnih manjina nije prihvatljiva.

Je li važno da i neodlučni iziđu glasati?

Da referendum prođe, potrebno je da 50% + 1 osoba od birača izišlih taj dan zaokruži ‘ZA’. Trenutno su pobornici inicijative “U ime obitelji” koji će glasati ‘ZA’ izuzetno angažirani da iziđu na izbore. Ako se samo oni pojave na 1. prosinac, uspješno će izglasati promjenu Ustava, čak i ako sveukupno ne čine većinu stanovništva.

Ukoliko ste neodlučni ili se ne slažete da bi se ovakve rasprave uopće trebale voditi oko Ustavnog zakona, svejedno trebate izići glasati kako bi barem zadržali trenutno stanje.

Nije li brak crkvena institucija?

Brak sklopljen u crkvi jest vjerski sakrament, ali temama vjere u Ustavu RH kao sekularne države nema mjesta, te ovaj referendum o tome ne raspravlja.
Brak je primarno pravna i društvena institucija. Kao pravna institucija, nudi mnoge pravne i ekonomske povlastice. Kao društvena institucija, stupanje u brak ostvaruje podršku obitelji i prijatelja te je viđeno kao važan stupanj sazrijevanja u životima suprižnika.

Kao posljedica toga, ljubav koja rezultira bračnom vezom se smatra vrijednijom od onih koje nisu. One ljubavi koje nemaju mogućnost braka općenito nemaju niti mogućnost dobiti istu vrstu podrške od društva.

Trebaju li zaista istospolni parovi brak?

Inicijativa “U ime obitelji” poziva se na slogan:

Brak = žena + muškarac
Sve ostalo je nešto drugo

Što je to ‘nešto drugo’?
Istospolne zajednice. Građanske zajednice. Civilne zajednice. Registrirano partnerstvo. Suživot.

Niti jedna od tih zajednica ne omogućava ni približno poput braka. Istospolne zajednice u Hrvatskoj nemaju pravo na:

posvajanje djece,
zakonsko nasljeđivanje,
stjecanje državljanstva,
porezne olakšice,
kreditne olakšice,
pristup mirovinskom osiguranju,
mogućnost korištenja potpomognute oplodnje,
ne mogu dobiti bolovanje za partnera kao člana obitelji,
ne mogu pravno urediti odnos prema djeci jednoga od njih.

Makar su civilne zajednice korisna mogućnost za parove koji nisu u mogućnosti da stupe u ili ne žele brak, zbog gore navedenih razloga civilne zajednice nisu ravnopravna alternativa bračnoj zajednici. Da se to popravi, u tijeku je izrada Zakona o životnom partnerstvu koji istospolnim parovima nudi mnoge povlastice braka.

No čak i ukoliko životno partnerstvo postane moguće za istospolne parove, činjenica da njihova prava i dalje nisu uvrštena u Obiteljski zakon je signal društvu da homoseksualno partnerstvo i dalje nema istu vrijednost kao ‘pravi’ brak.

"Treba očuvati tradiciju i općeljudske vrijednosti"

“Tradicionalan brak” nešto je što se stalno mijenja i vjerojatno će se nastaviti mijenjati. U raznim razdobljima povijesti, a negdje i danas, u definiciju braka (bili) su uključeni i dogovorni brak bez suglasnosti oba supružnika, ekonomska razmjena za mladu, uskraćivanje ženama prava koje posjeduju njihovi muževi, itd. Današnji brak, a posebice kulturološko shvaćanje braka kao ravnopravne zajednice motivirane prvenstveno ljubavlju, relativno je nova, a za mnoge i iznimno dobrodošla promjena.

“Općeljudske vrijednosti” je pojam na kojega se pozivaju mnogi politički pokreti kako bi opravdali svoje stavove, ali taj pojam sam po sebi nema značenja. Ne postoji opći sustav ljudskih vrijednosti koji zahvaća svakog čovjeka; postoje samo društveno i upravno dogovorene vrijednosti unutar jedne grupe ljudi ili nacije.

Jedan sustav vrijednosti koji smo i mi službeno usvojili jest Povelja Europske Unije o temeljnim ljudskim pravima, koja sadrži članak koji, između ostalog, zabranjuje diskriminaciju ljudi s obzirom na njihovu seksualnu orijentaciju.

.. niti jedna knjiga Novog zavjeta jasno ne osuđuje homoseksualnost. I makar Isus Krist izričito osuđuje razvod, razvod nije načinjen protuzakonitim čak ni u Hrvatskoj koju sačinjava 86% katolika.

No kod ovog referendumskog pitanja nije bitno što Biblija ili Isus nalažu o braku i homoseksualnosti. Hrvatska je sekularna država, što znači da naše zakonodavstvo nije poučeno katoličkim ni drugim religioznim načelima.

"Homoseksualnost nije prirodna"

Homoseksualnost je zabilježena kod oko 1500 životinjskih vrsta. Procjenjuje se da je 2–11% ljudi tijekom života imalo nekakav seksualni kontakt s osobom istog spola, a 16–21% je imalo nekakav seksualni kontakt s i/ili osjećalo nekakvu privlačnost prema osobi istog spola. Homoseksualni odnosi se redovito javljaju u svijetu prirode, bez obzira na zakone i regulacije.
“Neprirodnost” homoseksualnosti temelji se isključivo na kulturološkoj ideji “prirodnog”, koja proizlazi iz dojma o nečemu kao uobičajenom i kulturološki prihvatljivom.

Je li u redu formulirati individualna mišljenja kao “loše je za sve”, “to se ne smije dozvoliti”, i to kroz Ustav?

Brak = Seks = Djeca?

Jedna od uloga seksa jest reprodukcija. Ipak, velika većina seksualnih činova ne rezultira trudnoćom (djelomično zahvaljujući kontracepciji koju svjesno upotrebljavamo), ali zato doprinosi većoj bliskosti partnera. Mnoga djeca jesu rođena unutar bračnih zajednica, no čak i parovi bez djece uživaju u raznim pravnim i ekonomskim povlasticama koje dolaze sa statusom braka. I brak i seks imaju i svrhu i smisao, čak i bez djece u računici.

"Svako dijete treba imati i mamu i tatu"
Mnoga djeca nalaze se u situaciji u kojoj imaju samo jedno od toga dvoga, a neka niti jedno. G. 2001., 15% hrvatskih roditelja (oko 188 000) bili su samohrani, od toga 83% majke i 17% očevi. G. 2008., u domovima i udomiteljskim obiteljima živjelo je 2871 dijete. Zbog kompliciranosti postupka posvajanja u Hrvatskoj, posvojeno ih je tek 132.

Treba imati na umu i to da neki roditelji u istospolnim vezama već imaju djecu iz prethodne, heteroseksualne veze. Ako drugi partner nema mogućnosti posvojiti dijete (oko 13% posvajanja u Hrvatskoj je od strane očuha ili maćehe), smrću biološkog roditelja dijete gubi obje roditeljske figure s kojima je živjelo.

Dijete u istospolnoj zajednici moglo bi imati problema u odrastanju"
Ovaj argument podložan je dvjema zabludama:
prepostavka da djeca heteroseksualnih parova nikad nemaju problema u odrastanju;
pretpostavka da istospolni partneri ne mogu biti dobri roditelji.

Neki se protive roditeljstvu istospolnih (muških) partnera jer misle da će oni napastovati djecu. Da to odmah riješimo: ne postoji veza između pedofilije i homoseksualnosti. Veliki postotak pedofila uopće ne privlače odrasle osobe. Također, većina se znanstvene zajednice slaže da sama spolna orijentacija ne utječe na roditeljsku sposobnost.

Ono što je već mnogo puta pokazano jest da su, statistički, stabilne veze i dva prisutna roditelja dobro okruženje za odgoj djece. Zajednica s više ekonomskih i pravnih povlastica te društveno prihvaćanje zajednice potpomažu stabilnost te veze, a time i djecu roditelja u toj vezi. Bitno je napomenuti i to da roditelji, bilo kojeg spola i spolne orijentacije, nisu nikad jedini, a u mnogim situacijama ni najbolji uzori rodnih i drugih životnih uloga.

"Djecu će zezati u školi!"
Ako dijete već ima dvije mame ili dvojicu tata, moguće je da će u današnjem društvu imati problema s vršnjacima. Problema će vjerojatno imati i djeca koja ne pripadaju istoj etničkoj skupini kao i njihovi roditelji, kao i sva djeca koja ne pripadaju etničkoj ili vjerskoj većini, koja se čine manje ili više inteligentnima od prosjeka, koja nisu standardne težine, koja nose rabljenu odjeću, itd.

To je problem bullyinga i netolerancije (koju su djeca naučila od odraslih) u školama, a ne djece homoseksualnih parova.

"Treba spasiti brak!"
Od čega? Od čestog nasilja u obitelji? Od brojnih razvoda, kojih je 2011. bilo oko 28% od broja sklopljenih brakova? Možda. Jesu li ta dva problema koja utječu na velik broj stanovnika Hrvatske ikako povezana s pravima istospolnih zajednica? Ako postoji ta poveznica, onda nije jasno vidljiva.

Postoje različiti problemi u današnjim obiteljima. Istospolni parovi nisu jedan od tih problema, a i ne napadaju tuđe brakove. Kako bi promjena Ustava koja je predložena, a koja ne bi ni na kakav način utjecala na sadašnje zakone, zapravo pomogla obiteljima?

Pravo pitanje referenduma

Inicijativa “U ime obitelji” vješto je sročila sve svoje argumente u pozitivnom obliku i zelenom bojom: “za referendum”, “zaštititi brak i obitelj”, “za budućnost djece”, “za općeljudske vrijednosti”, “učvrstiti pouzdanje građana da mogu donositi pozitivne društvene promjene”… Samo, njihova je politika ‘protiv’: protiv seksualnih manjina, protiv zdravstvenog odgoja djece.

A oni koji će na referendumu glasati ‘protiv’ i krase se crvenom bojom su zapravo ‘za’: za ravnopravnost svih zajednica, za to da nezbrinuta djeca jednom nađu roditelje koji možda budu istospolni, za zdravstveni odgoj koji djecu uči toleranciju i prihvaćanje.

Ono veće, značajnije pitanje referenduma neće biti napisano na glasačkom listiću, a ono glasi:

Jeste li za to da u Hrvatskoj ostvarimo ravnopravnosti svih građana?

Molimo, 1. prosinca iziđite na referendum i zaokružite pravi odgovor.

Izradio: Mislav Marohnić u suradnji sa Sanjom Miklin .izvor...fb..
-pokret za sekularnu Hrvatsku-

Oznake: Referendum, protiv, FB, glasovanje


- 17:13 - Komentari (29) - Isprintaj - #

srijeda, 13.11.2013.

??? zar..


Međugorje – 30 godina šarlatanstva
(od ghost na Lipanj 25, 2013)

U svjetlu ponavljajućih žustrih polemika oko fenomena “Međugorje” objavljujemo tekst kolumniste Gorana Pandže s bosansko-hercegovačkog portala Tacno.net od prije dvije godine.

********
Sve je počelo 24.06.1981. godine, kada su dvije djevojke, Ivanka Ivanković i Mirjana Dragičević, prema vlastitoj priči, prilikom potrage za ovcom na brdu Crnica pokraj Međugorja, poznatijem kao „Podbrdo“, navodno doživjele ukazanje Djevice Marije. U nadolazećim danima je ukupno šestero djece tvrdilo da imaju svakodnevna ukazanja, a još dvoje kako čuju Gospin glas.

„Gospino“ predomišljanje
Iako su djeca prvobitno tvrdila da je posljednje ukazanje Gospa najavila za 03.07.1981., iz nikada utvrđenih razloga navodna Gospa se predomislila, te ukazanja traju do dana današnjeg i nastavljaju se „na neodređeno“. Vicka Ivanković tvrdi da doživljava svakodnevna ukazanja, Mirjana Dragičević svakog „drugog“ u mjesecu, Marija Pavlović svakog 25-og, Ivan Dragičević svakoga dana, Ivanka Ivanković jednom godišnje, te Jakov Čolo jednom godišnje, za Božić.

Šestero „vidioca“ su do sada ukupno zabilježili preko 40 000 „ukazanja“, što međugorski fenomen čini ubjedljivo prvim u svijetu po brojnosti, u odnosu na slične kršćanske fenomene svijetu
(najpoznatiji: Lourdes – 18 ukazanja, Fatima – 6).

Michael Davies, autor knjige „Međugorje – The Definitive History“, smatra da je razlog za ovako dug kontinuitet održavanja priče o ukazanjima, težnja „vidioca“ i njihovih duhovnih mentora da se osigura priliv hodočasnika – turista, koji Međugorju, osobito „vidiocima“, donose višemilionske profite svake godine.

Lažni iskazi
Priča o Gospinim ukazanjima u Međugorju, od početka je građena na kontradikcijama i lažima. Dvije djevojčice, Mirjana i Ivanka, prve navodne „vidjelice“, su pod zakletvom mostarsko-duvanjskom biskupu Žaniću priznale
(izvor: Izjava o Međugorju – Biskup Žanić 1990. godine, paragraf 5),
da u noći prvog ukazanja nisu tražile ovcu, već se sakrivale od roditelja kako bi zapalile cigaretu.
Očigledno se, po uzoru na legendu o djeci-pastirima iz portugalske Fatime, koji su (prema crkvenom stavu) 1917. godine viđali Djevicu Mariju, izmislila i do danas održala priča o potrazi za ovcom, jer pravi povod šetnji ne zvuči dovoljno kršćanski.

Kako je Vicka „hvatala Isusa“
Tzv. „vidioci“ su tvrdili da tokom ekstaze, prilikom ukazanja Djevice Marije, ne vide i ne čuju ništa oko sebe. Fra Janko Bubalo je 1983. uradio intervju sa jednom od „vidjelica“, Vickom Ivanković, u kojem ona kaže:
„Vidimo Djevicu Mariju, ali ne vidimo i ne osjećamo ništa drugo…Čim počnemo da molimo, zid nestaje, sve nestaje.“
Jednu takvu ekstazu / viziju je 14.01.1985. godine snimio kanadski parapsiholog i tadašnji profesor na teološkom fakultetu u Montrealu, Louis Bélanger.
Navodnom ukazanju je prisustvovao i mladi Francuz Jean Louis Martin, koji je tokom višemjesečnog boravka u Međugorju počeo sumnjati u iskaze „vidioca“ i njihovih duhovnih vođa, lokalnih fratara, stoga je odlučio sam testirati vjerodostojnost „ukazanja“.
U jednom trenutku je učinio nagli pokret rukom prema očima Vicke Ivanković, kako bi provjerio da li djeca stvarno ne vide ništa oko sebe. Na zaprepaštenje prisutnih, Vicka je reagirala.
Petnaestak minuta kasnije u prostoriju se vraćaju Vicka i jedan od duhovnih vođa „vidioca“, fra Ivica Vego, pokušavajući uvjeriti profesora Bélanger-a da Vicka nije vidjela nikoga u prostoriji, već da je reagirala zato što joj se u jednom trenutku učinilo (baš kada je Jean Louis mahnuo rukom) da će mali Isus ispasti iz ruku Djevice Marije, te ga je ona, navodno, krenula uhvatiti.

Hercegovački slučaj
Upravo je Ivica Vego, zajedno sa drugim duhovnim vođama „vidioca“,
bio u središtu afere koja je potresala crkvu u Hercegovini od 60-ih, kulminirajući početkom 80-ih godina prošloga stoljeća, zbog spora o nadležnosti nad župama između hercegovačkih franjevaca i mostarske biskupije.

Da bi se u potpunosti shvatile okolnosti u kojima se javlja priča o međugorskim „ukazanjima“, potrebno je vratiti se malo dalje u prošlost. 1846. godine, Sveta Stolica uspostavlja apostolski vikarijat u hercegovačkom misijskom području.
Prvi vikari bili su franjevci, na čiji se zahtjev 1881. godine obnavlja mostarsko-duvanjska biskupija. Za biskupa je izabran fra Paškal Buconjić sa zadaćom da određeni broj župa popiše, pripremi za predaju na upravu biskupijskom kleru (kojem po crkvenom ustrojstvu pripada pravo vođenja župa), te spisak dostavi na odobrenje Svetoj Stolici. Spisak je dostavljen, a dogovor o tome koje župe franjevci trebaju predati biskupijskom kleru, odobrio je papa Leon XIII. 1899. godine. Ova odluka, međutim, sve do danas nije u potpunosti sprovedena.

1968. godine Sveta Stolica naređuje hercegovačkim franjevcima da predaju 5 župa u nadležnost mostarske biskupije, što samo djelimično izvršavaju, predavši dvije. Nakon godina pregovaranja, 1975. godine, Sveta Stolica izdaje Dekret o podjeli župa u Hercegovini
(Romanis Pontificibus), 06.06. 1975. kojim se propisuje da polovica mostarsko-duvanjske biskupije dolazi pod pastoralnu brigu franjevaca, a druga polovica pod brigu biskupijskog svećenstva.
Ovaj Dekret lokalni franjevci javno odbijaju, nakon čega Vatikan donosi niz kazni (1976. i 1979. godine) oduzimajući hercegovačkim franjevcima nezavisnost (stavljajući ih pod direktno tutorstvo vrha Reda, ad instar) i pravo na učestvovanje u izborima vrhuške Reda. (izvor: Izjava o Međugorju – Biskup Pavao Žanić 1990. godine, paragraf 23).

Godinu dana prije „međugorskih ukazanja“, 1980. godine, mostarsko-duvanjski biskup Pavao Žanić, donosi odluku o osnivanju nove župe u Mostaru i reduciranju veličine postojećih franjevačkih župa. Ovome se žestoko protive neki hercegovački franjevci, posebno mostarski kapelani Ivica Vego i Ivan Prusina. Vego i Prusina su izbačeni iz Reda i suspendirani „a divinis“ u skladu sa uputama Svete Stolice. 1993. godine je ova odluka poništena zbog proceduralne greške, što nije mijenjalo posljedice u Veginom slučaju, jer je prekršio pravila stupivši u vezu sa izvjesnom časnom sestrom, Leopoldom, s kojom je dobio dijete i oženio je. Prusina je preselio u Njemačku i nije mu dozvoljeno obavljati svećeništvo u Hercegovini.

Na vrhuncu napetosti između neposlušnih franjevaca na jednoj strani i mostarsko-duvanjskog biskupa Žanića, odnosno Svete Stolice na drugoj, šestero međugorske djece počinje da svjedoči „Gospinim ukazanjima“.

Obzirom da su upravo „ukazanja“ i navodne Gospine izjave korištene u sukobu neposlušnih franjevaca protiv biskupa Žanića, opravdane su sumnje da je cijela priča o „Gospinim ukazanjima“ zapravo fabrikacija lokalnih franjevaca, dok su djeca, prvobitno manipulirana, vremenom našla vlastiti finansijski interes u fabrikacijama.

„Gospa“ protiv biskupa Žanića
„Vidjelica“ Vicka Ivanković, „kontakte sa Gospom“ uredno bilježi u rokovniku. Iz tih zapisa se može vidjeti da u sporu biskupa i franjevaca, „Gospa“ nedvosmisleno zauzima stranu pojedinih franjevaca.

Datuma 19.12.1981. godine piše:
„Pitala sam za hercegovački problem, posebno na ono što se odnosi na Fra Ivicu Vego. Gospa je rekla da je za ove nerede najkrivlji biskup Žanić, za Fra Ivicu Vegu je rekla da on nije kriv…“.

03.01.1982.
„…Gospa je odgovorila: Ivica nije kriv. Ako ga izbace iz fratara, neka bude hrabar…Nek ostane!…Biskup ne pravi red i zato je on kriv. Neće ni on vazda biti biskup. Pokazat ću ja pravdu u kraljevstvu.“

11.01.1982.
“Pitali smo ponovno za dvojicu Mostarskih kapelana i
Gospa je ponovila dva puta ono što je prije rekla.“

20.01.1982.
„…Jučer, dok smo bili sa Gospom, pitali smo je može li izmoliti jedan Očenaš za njih dvojicu. Odmah je rekla: Može. I počela je moliti…“


Javno sotoniziranje biskupa Žanića, povodom njegovog spora sa pojedinim franjevcima otišlo je tako daleko, da „vidioc“ Ivan Dragičević, u pismu namijenjenom biskupu, prenosi prijetnje od „Gospe“:

„Poruka za mons Pavla Žanića.
Dana 19 06. 1983. ukazala se Gospa s kupa s Vidiocima Jakovom, Marijom, Ivicom. Nakon što mi je odgovorila na neka pitanja za bolesnike počela mi je sama govoriti o Vama, Oče Biskupe. Ovo su misli koje mi je rekla: ’Reci O. Biskupu da od njega tražim hitno obraćenje prema događajima u župi Međugorje, da ne bi bilo kasno….O Biskup glavni je otac svih župa u Hercegovini. On je glava crkve u Hercegovini. Zato od njega tražim obraćenje, ovim događajima. Šaljem mu predzadnju opomenu. Ako se ne obrati ili popravi slijedi ga moj sud i sud moga sina Isusa. Ako ne ostvari ovo što mu poručujem znači da nije pronašao put moga sina Isusa.’

Gospa mi je rekla da Vam ovu poruku uručim.

Pozdravljam Vas mnogo
Ivan Dragićević
Bijakovići, 21. 06. 1983.“

Izvor: Ogledalo Pravde – Biskupski ordinarijat u Mostaru o navodnim ukazanjima i porukama u Međugorju

„Gospa“ izdaje graditeljsku dozvolu
Osim što je, prema tvrdnjama „vidioca“, zauzela stranu prilikom svađe unutar jedne lokalne biskupije, navodna Gospa se bavila i drugim „ključnim“ pitanjima za čovječanstvo, poput hotelijerstva u Međugorju.

1994. godine, obitelj (N.N.) porijeklom iz Hrvatske, namjeravala je podići Pastoralni centar u Međugorju (hotel od stotinjak kreveta sa kapelom i prihvatilištem za hodočasnike). S tim u vezi, obratili su se „vidjelici“ Vicki, kako bi upitala „Gospu“ kada je pravi trenutak za izgradnju. Nakon dva odlaganja, Vicka napokon prenosi dobre vijesti(02.12.1994.):

“Ja sam sinoć pitala Gospu za vas i ona kaže da možete polako početi sa gradnjom. Puno pozdrava i ja molim za vas. Vicka.”

(Izvor: Ogledalo Pravde – Biskupski ordinarijat u Mostaru o navodnim ukazanjima i porukama u Međugorju, str. 98.

Obitelj je zamolila jednu zajednicu iz Nizozemske za posudbu novca potrebnog za izgradnju hotela, nakon čega spomenuta zajednica šalje faks jednom od duhovnih vođa „vidioca“, Slavku Barbariću, sa pitanjem: “Je li Vicka u Marijino ime rekla obitelji N. N. – ’Sada možete polako početi sa gradnjom’”?

Prije nego je fra Slavko odgovorio na faks, javila se osobno “vidjelica” Vicka, jer je primjetila da zajednica oklijeva posuditi novac za izgradnju hotela. Pismo u izvornom obliku, uz sve gramatičke greške, glasi:

„Međugorje 19.03.1995.

Cjenjeni i poštovani prijatelji! Već jednom sam vam pisala preko mojih prijatelja N. N. i

njegove obitelji pa vam se ponovno javljam jer me možda niste dobro razumjeli, a ujedno sam na neki način i malo začuđena da preko Gospinih Majke Božje poruka tražite i nečije druge. Kada Gospa Majka Božja odobrava i naglašava početak radova na izgradnji objekta onda neznam čemu vaša sumlja i traženje nekakvi naknadni poruka i odobrenje od obični ljudi. Gospa Majka – Božja je preko mene dala odobrenje za izgradnju objekta pa ako vjerujete u Međugorje i ukaznja GospeMajke Božje neznam čemu sumlja. Ja vam od srca želim sretan početak gradnje i zajedničke suradnje.

Puno vas pozdravlja i za vas moli Vicka“



„Gospa“ protiv mješovitih brakova
U župnoj „Kronici ukazanja“ kroničar je bilježio razna pitanja običnih ljudi upućena „Gospi“, kao i njene odgovore. Tako 18.08.1982. bilježi zanimljiv odgovor na pitanje djevojke koja se namjerava udati za pravoslavca. Preko „vidjelice“ Mirjane „Gospa“ odgovara:

„U mojim i Božjim očima sve je jednako. Nije jednako za vas koji ste se razdijelili. Bolje je onda, ako je moguće, da se ne udaje za toga, jer će trpjeti ona i djeca, teško će moći živjeti na putu vjere…“

U kritici međugorskog fenomena , Žanićev nasljednik, biskup Ratko Perić, osvrnuo se između ostaloga na ovo pitanje:

„… ‚Ukazanje’ nagovješćuje da će ta katolkinja, uda li se, imati djece, i da će trpjeti i ona i njezina djeca zbog mješovite ženidbe. Hoće li muž trpjeti? Zar sve katolkinje koje se udaju za katolike ne pate u ovoj suznoj dolini? I oni i one i djeca? Za ovakav odgovor ne trebaju svakodnevne „nadnaravne“ objave, tajne, poruke i ukazanja!…”,

te kao konačni zaključak dodaje:

„Je li to samo psihogena proizvođevina dječje mašte i psihe? Ili je neka čudnovata sila uplela svoje prste u ovaj fenomen? Jedno je za sada sigurno: ovakve izreke i poruke ne smiju se pripisivati Blaženoj Djevici Mariji, kao što glase i službene crkvene izjave: ne može se ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima ili objavama.“

Profesionalni „vidioci“ i šarlatanski biznis

Već su tri crkvene komisije odbacile međugorski fenomen kao fabrikaciju (izmišljotinu), a isti ishod se očekuje i od četvrte, nedavno formirane, sa ciljem ponovnog ispitivanja „vidioca“. Brojni su razlozi za negativan vatikanski stav spram Međugorja, od kojih je samo mali dio naveden u ovome tekstu. Jedan od osnovnih razloga, pored svih kontradikcija i laži izgovorenih od „vidioca“, je taj, da se niko od njih nije posvetio crkvenom životu, vjeri, već su navodne kontakte sa Gospom dobro unovčili postavši profesionalni „vidioci“. Dodatni razlog za apsolutno nepovjerenje spram „vidioca“ od strane Vatikana je i taj, da su tokom zadnjih 30 godina njihovi duhovni vodiči, lokalni franjevci, svi kažnjeni, ili suspendirani, zbog kršenja nekog od crkvenih zakona.

Sami „vidioci“, uprkos činjenici da osim „viđanja Gospe“ većinom nisu zaposleni, postali su imućni građani u posjedu raskošnih nekretnina i bogatih bankovnih računa, dok se Međugorje iz nerazvijene provincije pretvorilo u svjetsku turističku destinaciju. Tipičan je primjer Ivana Dragičevića , koji uspostavlja novi pojamreligijskog nepotizma. Dok po svijetu prenosi „Gospine poruke“, njegova žena, bivša Miss Massachusetts, Loreen Murphy, rukovodi turističkom agencijom za hodočasnike u Međugorje.

U pismu napisanom Fr. Hugh Thwaites-u 17.08.1987. godine, biskup Pavao Žanić navodi da su „ukazanja“ u Međugorju plod izmišljotine, prevare i neposlušnosti spram crkve, te da je osnovni motiv svega – novac, ono što inspiriše „vidioce“.

Ma koliko finansijska injekcija, od strane oko milion hodočasnika godišnje, bila pozitivna stvar za Međugorje i Bosnu i Hercegovinu uopšte, zarađivati na mukama bolesnih, kojima se obećava ozdravljenje u Međugorju (navodno oko 400 natprirodnih lijekova postoji u Međugorju – niti jedan nije dokazan), ne samo da je pogrešno, već bi trebalo biti i zakonski kažnjivo. Autor knjige „Međugorje – The Definitive History“, Michael Davies, navodi primjer djevojke kojoj su doktori 1983. godine dijagnosticirali rak i preporučili operaciju – uklanjanje dojke. Djevojka je konsultovala „vidioce“, te su je oni savjetovali da nema potrebe za operaciju. Umrla je u velikim bolovima iste godine.

Moguće da neki vjernici – katolici, atak na međugorski „fenomen“ smatraju blasfemijom. Međutim, teško je zamisliti goru blasfemiju i izrugivanje samoj (kršćanskoj) religiji, od pripisivanja preko 40 000 besmislenih poruka, putem kojih se prijeti biskupu, izdaju graditeljske dozvole, rješavaju lokalne svađe i izvlači finansijska korist, simbolu religije, Djevici Mariji.

U duhu prethodnih 40 000 trivijalnih, je i zadnja „Gospina“ poruka, 25.06.2011. :
„Draga djeco! Zahvaljujte sa mnom Svevišnjem na mojoj prisutnosti s vama. Radosno je moje srce gledajući ljubav i radost u življenju mojih poruka. Mnogi ste se odazvali, ali čekam i tražim sva zaspala srca da se probude od sna nevjere. Približite se još više dječice mom Bezgrješnom srcu da vas sve mogu voditi prema vječnosti. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.“

Poručuje Marija Pavlović iz šesterokatne palače u Italiji.

Autor: Goran Pandža


Izvor: http://znanost.geek.hr/clanak/medugorje-30-godina-sarlatanstva/#ixzz2kY6iGGY6

Oznake: međugorje ; Gospa ; ukazanje


- 18:47 - Komentari (12) - Isprintaj - #

četvrtak, 07.11.2013.

kako? ma nee... to vidim, zašto? e to je pitanje

… svih pitanja
(koje ja neću, nema teorije da postavim, ne sada, ne još,
jer ne mogu..jednostavno ne mogu, još)
i fura me nevjerica
WTF?
nakon tako krasnog dopodneva provedenog u jesenskoj šumi,
sa svim onim bojama, kad sam mislila da sam eto ipak u tom nekom miru
a na kraju nisam..već sam u pravoj.. ti di di di..twilight zoni..
i opće ne vrijedi ona.."budi dobar, dobro se dobrim vraća" i sva takva gluparija, a a jok
dobih udarac ispod pojasa, onaj koji boli, od kojeg nestaje zraka
zbog kojeg ti je žao ko psu
i znaš negdje u primozgu, da ..ma nijee baš tak, mora se to nešto tako valjda
ocrniti, mora se pretjerati, jer inače ta tužba ne prolazi, nema osnove..
ali svejedno svrdla me..kako, kako, kako...
kako je mogao dozvoliti da se to tako složi, tako ljuto, gadno, nakazno, i skroz neistinito...
i onda ja to radije ne čitam
jer me i sami podsjetnik na pročitano
tjera na tugu
i bezglasne suze…

- 13:21 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se