|
bi bilo da se nakon razdvajanja i odvajanja..razgovor vodi..i dalje, da se prevladaju osobne netrpeljivosti..da se ne skače na svaku intonaciju, primjedbu… da se zanemari očita..neinformiranost.. da se prijeđe oko uobičajenog izvrtanja činjenica.. da se ne komentira kako je sve kasnije i nakon..ionako dokaz da smo bili u pravu…jer sadašnje činjenice idu tome u prilog.. da se pokuša tolerirati…i dalje.. ono… što nas je nevjerojatno živciralo.. za vrijeme.. da se elegantno postavi u stav…“iznad“… ali pamet i zrelost je jedno…činjenice i njegove riječi i postupci nešto sasvim drugo… i ja ponekad jednostavno odbijam… biti pametna i zrela..i zaista bih ga opet poslala…nekam…i rekla nešto što nije pristojno, ni pametno, ni zrelo i skroz je neuljuđeno…i jako obojano osobnim emocijama… ali tako je… |