Srdačnost, razumijevanje, suosjećaj

Mnogi se ljudi danas pitaju ne samo kako da nađu unutarnji mir nego i kako da razviju srdačnost. Odgovor glasi: jedno je s drugim neraskidivo povezano. Unutarnji mir put je prema srdačnosti. Šanti ti naime daje toliko snage da ti postaje mogućim sve više i više otvarati srce. Jer šanti je djelatna ljubav. Zato je osjećaj ljubavi unutarnji mir.

Većina ljudi je odbojna, nestrpljiva, bijesna, zato što se boji. Čega se boji? Sebe samih! Da, ne bilo kakvih zlih ljudi nego sebe samih. Ljudi koji nisu našli unutarnji mir ne boje se ničega toliko kao mogućnosti da ih prozru. Ali što to znači? Oni se plaše da će netko u njima vidjeti ono čega se odavno boje. Oni ne idu svijetom s povjerenjem u Boga i neopterećeni kao djeca zato što se boje da bi netko mogao vidjeti koliko su oni loši, odnosno koliko misle da su loši. Mnogi, mnogi ljudi u današnje vrijeme vuku sa sobom svjesne ili podsvjesne misli o nasljednom grijehu. Oni su uvjereni da su u temelju loši. Zato su tako zatvoreni, tako nestrpljivi, tako neljubazni, zato im je njihovo pravo određenje, ljubav, tako velik teret.


Otvaranje srca

Zato služi, razvij strpljenje, pronađi time put do unutarnjeg mira i vidjet ćeš da se tvoje srce otvara samo od sebe. Svoje srce trebaš zamisliti kao da je opskrbljeno snažnom, snažnom oprugom koja ga stalno nastoji otvoriti. Da bi ga održao zatvorenim, moraš uporabiti veliku snagu kako bi se suprotstavio toj opruzi. Zbog toga nije potrebno da otvaraš svoje srce, jednako kao što ne moraš vodu učiniti mokrom ni vatru vrućom. Određenje srca jest da se otvara. Ti ga, dakle, trebaš samo prestati držati zatvorenim. No kako ti to ne činiš svjesno, ne možeš svjesno ni prestati zatvarati svoje srce. Zbog toga moraš činiti stvari koje djeluju na tvoje srce, a da ništa svjesno ne poduzimaš. Tu je služenje odlučujuća djelatnost. Time što se korak po korak privikavaš na to da postojiš za druge, tvoje se srce otvara samo od sebe. Uopće nije potrebno da bilo što svjesno poduzmeš.

A što se događa kada se tvoje srce otvori? Sve one osobine koje su toliko važne za jedan odnos, kao što su srdačnost, razumijevanje, suosjećanje, dolaze same po sebi. Kako to? To sam već dvaput rekao, usputno: same po sebi. U onom trenutku kada si tu za druge, ti se otvaraš za svoje Sebstvo jer glavna je osobina Sebstva da postoji za druge. Tko ne može druge susretati s ljubavlju, otvorenošću, požrtvovnošću i suosjećanjem, nužno time daje do znanja da je odijeljen od svoga Sebstva. Zato postojati za druge, za dušu znači isto što i tjelovježba za tijelo: ona te otvara, daje kondiciju, održava te mlađim i štiti te od mnogih problema.

Srdačnost, razumijevanje, požrtvovnost i suosjećanje prava su bit svakoga pojedinog odnosa. Ako partnerstvo nije u redu, tada je gotovo isključivo riječ o nedostatku nečeg od toga, i naravno, o nedostatku strpljenja i povjerenja.

Drugim riječima: Isus bi mogao s gotovo svakom ženom imati sretan brak, jer On je zračio toliko ljubavlju da se svako srce otvaralo samo od sebe. Sada samo nemoj reći: „Da, da Isus, On je to mogao. Ali ja nisam Isus!“ Nemoj to reći ni u kojem slučaju jer kao prvo, Isus je mjerilo prema kojem bi ti stalno trebao mjeriti sebe, a drugo, naravno da ti jesi Isus. Ti imaš svu Njegovu ljubav u sebi. Riječ je samo o tome da je otkriješ, da je pustiš da oživi. Otjeraj zato svaku negativnu misao, jer ona ima kao posljedicu samo jednu stvar: ona zatvara tvoje srce.


Učiti zajedno

Gotovo sva srca su zatvorena iz samo jednog razloga: iz straha. I srce tvoga partnera. Zato mu prilazi s ljubavlju, razumijevanjem, požrtvovnošću i suosjećanjem. Pokušaj se uvijek iznova prenijeti u njegov položaj, pokušaj svijet gledati njegovim očima, pokušaj osjetiti što on osjeća. Zbog toga su te osobine toliko ženske. Žene su povezane s drugima mnogo više od muškaraca. Žene se mogu mnogo bolje od muškaraca uživjeti u misli i osjećaje drugih ljudi. To je među ostalim i jedan od razloga zašto muškarci imaju tako jak seksualni nagon. On ih privlači ženi kako bi kroz ženu učili ono što im nije baš blisko. Duša koja se često utjelovljava u muškom tijelu ne može tako lako suosjećati s drugim osobama. Duša koje je često imala muško tijelo najradije će se baviti praktičnim stvarima. Ona će biti oduševljena ako može rukama nešto stvoriti da bi to zatim promatrala. Njoj su psihički procesi većinom strani. Ona će zbog toga vjerovati da je sve to samo mašta jer u osnovi tako nešto ne postoji. Ona smatra da je stvarno samo ono što se može dohvatiti rukama i da je sve drugo samo izmišljotina.

Istina je naravno sasvim suprotna. Jedino stvarno je ono što se može vidjeti samo unutarnjim okom. To je istinito, stalno, nelažno. Sve ostalo, posebno ono što je moguće dohvatiti rukama, kolebljivo, nema trajnosti i više pripada prividu nego stvarnosti. S druge strane, duša koja se oslanja samo na djelo svojih ruku, također je na određen način u pravu. Postoje duše koje zbog loših iskustava kroz koja su prošle na ovom svijetu više ne žele s njime ništa imati. One se žele odmah i isključivo baviti još jedino duhovnim svijetom. No taj put ne vodi daleko. Svijet ima odlučujuću zadaću. On te treba naučiti snazi materijalne realnosti, kroz nju trebaš na svojoj koži prepoznati slijed uzroka i posljedice. Zato je svaka duša dobra i svaka inkarnacija savršena jer jedna duša uči u svakoj od inkarnacija upravo ono što ima naučiti u toj razvojnoj fazi.

Zato je zbližavanje muškarca i žene toliko važno: ono znači nevjerojatno obogaćenje za oboje. Žena uči strukturu, racionalnost, odnosno racionalno razmišljanje, a muškarac uči oslanjati se na svoj osjećaj. Najkasnije na ovome mjestu reći ćeš da je poneka žena mnogo racionalnija od svog muža, a neki muškarac mnogo suosjećajniji od svoje žene. To je točno. Ali to nije ono na što sam Ja mislio. Ja sam time mislio na to da žensko tijelo omogućava duši da prolazi kroz posve drugačija iskustva nego muško. Da je neka duša, npr., živjela tijekom pet inkarnacija kao žena i sada je u šestoj kao muškarac posebno suosjećajna, nema naravno s time nikakve veze. Sasvim suprotno: vrlo se često događa da je jedan par tijekom više inkarnacija bio zajedno ne mijenjajući spol. No kada se to dogodi, tada naravno ima poteškoća s prilagođavanjem. To je primjerice često pozadina situacije u kojoj je žena, kako se to kaže, ona koja nosi hlače. Ako je tijekom više inkarnacija bila muškarac, ne može tako lako izmijeniti svoje ponašanje. Isto kao ni muškarac. To je razlog što se izvana ima osjećaj da je neki par prisno povezan, iako se čini da brak ne teče baš tako glatko. Oni se eto poznaju tijekom mnogih života, ali sada moraju preuzeti nove uloge kako bi mogli nešto novo naučiti. Zato je pogrešno ismijavati takav par. Ti to činiš samo zato što još nisi tu gdje su oni. Kada bi se ti trebao prilagoditi potpuno novoj ulozi, sasvim bi ti sigurno to bilo jednako tako teško.


Znanje i srdačnost

Pitaš se zašto sve ovo pričam i kakve to ima veze sa srdačnošću, razumijevanjem, požrtvovnošću i suosjećanjem. Želim pojasniti drugi aspekt vaše izreke „Znanje je moć“. Razumljivo je samo po sebi da znanje vodi do moći. Ali to nije sve. Znanje vodi i srdačnosti, razumijevanju, požrtvovnosti i suosjećaju jer to je smisao svih tvojih inkarnacija. Kroz znanje o velikim povezanostima ti razvijaš razumijevanje, s pomoću razumijevanja možeš suosjećati, a s pomoću suosjećanja razvijaju se srdačnost i požrtvovnost. Osuđuješ li nekog čovjeka pokazuješ time jedino to da premalo znaš. Uzevši u obzir to što kažem, možeš procijeniti na kakvu je stupnju onaj tko je prema strancima odbojan ili ih čak mrzi. On time ne pokazuje ništa drugo, do da ništa ne zna. Kada bi nešto znao, ne bi mogao mrziti ni jednoga stranca jer ne bi znao tko je za njega uopće stranac. Ako je u prošlom životu živio u Mađarskoj, u tom slučaju njegovi tadašnji srodnici još žive u toj zemlji. Dakle, Mađari nisu za njega stranci, nego zemljaci. Ako je u prošlom životu živio u Italiji, to isto vrijedi za talijanski narod. Ako je, npr., proživio pedeset inkarnacija, može biti da je zbog rodbinskih veza, svojih putovanja, selidbi itd. imao sasvim prisne kontakte u više od pedeset zemalja. Gdje je u tom slučaju još inozemstvo? Pedeset zemalja! Zamisli, koliko puta je to više od cijele Europe. Gdje onda još ima stranaca?

A gdje su muškarci i gdje su žene? Kako možeš reći da su svi muškarci okrutni, a sve žene glupe ako znaš da si sasvim sigurno barem jednom, ako ne i bezbroj puta, bio suprotnoga spola?

Srdačnost, razumijevanje, požrtvovnost i suosjećanje zato znače čudesnu zadaću, a time i stup – oslonac svakog odnosa. Odnos između muškarca i žene samo je posebno prikladno vježbalište, a zapravo ni jedna zajednica i ni jedna zemlja ne mogu opstati ako te osobine nisu prisutne u obilnoj mjeri.


Vježbanje u suosjećanju

Iskoristi zato kao žena svoju inkarnaciju u svrhu sve većeg izgrađivanja ženskih osobina. Ženska inkarnacija nudi ti čudesnu prigodu da razviješ svoje osjećaje. Zato se nemoj čuditi mužu, nego ga uvijek nastoj shvatiti. Pokušaj se staviti na njegovo mjesto, pokušaj osjetiti što doživljava. To je očaravajuće polje djelatnosti. Kada bi današnje žene tako živjele, one bi svjesno mogle vježbati svoju sposobnost razumijevanja i suosjećanja i bilo bi mnogo manje teškoća u odnosima.

Najbolje je da započneš sa sobom samom. Prvo moraš shvatiti sebe, moraš znati što osjećaš. Znaš li zašto imaš tako velikih teškoća u shvaćanju svog muža? Zato jer imaš držanje kojega uopće nisi svjesna i koji ti kaže da je partner cilj tvoj sreće. To je krivo i zbog toga te neizbježno vodi u najveće probleme. Zato bi te zahtjev „Prvo upoznaj samu sebe“ trebao dovesti do toga da shvatiš kakva očekivanja donosiš u svoju vezu. Ti kao žena ne ćeš nikada moći shvatiti muža ako ga smatraš jedinim ciljem svoje sreće jer si tada odveć ovisna o njegovim promjenama. On nije cilj tvoje sreće, zato i mora sve ići krivo. Tvoj je partner samo putokaz tvojoj sreći. Doduše, presudni putokaz. Ali on nije ni put ni cilj. Cilj i put nisu u njemu nego u tebi. Zato, imaš li problema s partnerom, pogledaj najprije što donosiš u vezu i čega bi trebala postati svjesnom kroz te teškoće. Teškoće uvijek znače da si došla do raskrižja na svome putu. Tu se moraš odlučiti hoćeš li krenuti lakim putem u slijepu ulicu ili želiš krenuti strmim, teškim putem. Slijepa ulica sastoji se u tome da partnera ne shvaćaš niti suosjećaš s njime. Teški strmi put znači da na tome mjestu moraš u odnos uložiti mnogo napora, odnosno požrtvovnosti.

No, oprez: pojedine žene koje kroče duhovnim putem krivo shvaćaju ovu izjavu i to zato što se usmjeravaju još jedino na Boga i riječi „moj muž nije cilj mojega života“ shvaćaju tako da se uopće više ne upuštaju u odnos i ne žive svoju predanost. Žene lakše bježe iz realnosti nego muškarci i tada Boga smatraju svojim jedinim partnerom.

Imaj na umu: i tvoj muž je Bog kojega trebaš vidjeti kao takva i kojem trebaš predano služiti. Zato se tvoja sloboda sastoji u tome da se u potpunosti posvećuješ svome mužu, ali da istodobno ne stvaraš nikakve vezanosti.

Što to znači? Život je dar, zato što možeš biti u ma kako veliko zabludi, a ipak ćeš uz pomoć milosti Božje uvijek učiti. Kreneš li slijepom ulicom i rastaneš li se od partnera, ti ćeš uvijek nanovo stizati do tog raskrižja, sve dok više ne budeš izabirala slijepu ulicu. Jer tvoj je cilj uvijek i jedino to da ti nađeš sebe, s pomoću partnera, kroz njega ili usprkos njemu. Nikada nije riječ jedino o njemu, već uvijek i na prvome mjestu o tebi. To je čitava tajna.

Zato pokušaj svom snagom da mu prilaziš srdačno, i pokušaj ga shvatiti i suosjećati s njime. Pitaj sebe, a i njega, je li ispravno shvaćaš njegove osjećaje. Vjeruj mi, većina problema u odnosima ne nastaje zato što onaj drugi premalo daje, već zato što mu se ti premalo posvećuješ. To znači da znaš premalo o sebi. To je glavni razlog odjeljivanjima i rastavama. Zato sam ti u ovome poglavlju pokušao prenijeti neka objašnjenja. Ako je dakle znanje moć tada postoji i moć shvaćanja, suosjećanja, požrtvovnosti i ljubavi. Zato su skupine za postizanje iskustva o Sebstvu od tolike pomoći, one ti u načelu mogu prenijeti presudno znanje. Ali Ja kažem „u načelu“ zato što su mnoge takozvane skupine za postizanje iskustva o Sebstvu jednostavno skupine koje dolaze do iskustva o egu i koje stoga više štete nego koriste.
Imaj uvijek na umu: život je izazov. Prihvati ga. Osim toga: i tvoj je partner izazov. Prihvati ga. Tada ćeš naći sebe. Tada ćeš postići ono što neprestano tražiš.





Sai Baba govori O ODNOSIMA dio je serijala od pet knjiga (Sai Baba govori zapadu, Sai Baba govori o svijetu i Bogu, Sai Baba govori o psihoterapiji te Sai Baba govori o odgoju) . Prenositelj svih pet knjiga je Stephan v. Stepski Doliwa, a prevoditelj na hrvatski jezik, Vili Bayer.
Obzirom na suvremenost teme i nužnost pokretanja tako važnih promjena u vlastitim životima krenula sam sa objavljivanjem ove knjige, temu po temu, sa nadom da će Vas barem malo dotaći.
http://putpokazi.com/odvazno_nakladnistvo/sai_ljudske_vrijednosti/sai_baba_govori/sai_baba_govori.html

Blago u tebi

Tijekom trudnoće bila si kao žena ovisna o rastu djeteta u tebi. To ti je pružalo šanti. Nakon poroda dijete više nije u tebi, i zato imaš priliku da taj unutarnji mir stekneš strpljenjem i služenjem. To je pravi blagoslov djeteta: da osjetiš i spoznaš svoju vrijednost. Iz tog je razloga podizanje djece za ženu koja nije duhovna tako naporno i na kraju tako bolno. Ona svoj trud prvih godina rasta djece ne može vidjeti kao duhovni proces i ne može to razumjeti i iskoristiti kao put prema svom najunutarnijem bitku. Ona vrijeme odrastanja djece ne može iskoristiti u svrhu izgrađivanja i učvršćivanja kontakta s Bogom. Ako djeca jednoga dana odu iz kuće i krenu svojim putem, majka ostaje bez svoje zadaće. Nju će obuzeti dubok osjećaj napuštenosti, samoće, bezvrijednosti, besmislenosti. Ne dopusti da do toga dođe! Iskoristi čudesnu priliku koju ti Gospodin pruža kroz trudnoću i brigu o podizanju djece kako bi pronašla dijete u sebi, ono pravo blago svojega života. Mnoge majke djecu nazivaju „svojim blagom“. Važno je i dobro kada roditelji svojoj djeci daju osjećaj kako su im važna. Ako dijete nema osjećaj da je važno svojim roditeljima, ono se ni tjelesno ni duševno ne će razvijati onako kao kada osjeća da ga roditelji vole i cijene i da im je uvijek važno, bez obzira na to što se dogodilo.

Iako dakle roditelji trebaju cijeniti svoju djecu, oni u njima ne smiju gledati cilj svojega života. Djeca su darovi. Veliki darovi – posebno ako imaš na umu koliko možeš i smiješ naučiti kroz svoje dijete tijekom trudnoće i u vrijeme koje slijedi nakon nje! Zato su djeca dragocjenosti. A ona su to još i zbog toga što su Bogu posebno bliska i zbog te bliskosti mogu proširiti mnogo ljubavi, mnogo mudrosti i mnogo čudesnoga. Ali djeca u biti nisu dragocjenosti svojih roditelja. Jer ona ne pripadaju tebi nego Bogu. Nikada ne smatraj djecu svojim vlasništvom. Nikada ne razmišljaj na takav način! Nikada ne traži svoju sreću u svojoj djeci. Inače će patnja biti neizbježna. Radije shvati svoju djecu kao čudesne putokaze koji će ti pomoći da sreću nađeš u sebi samome. Šanti, duboki mir koji tvoj život čini sretnim, ne nalazi se u tvojoj djeci nego samo i jedino u tebi.

Što više osjećaš da djeca postaju smislom tvojega života, to jasnije predoči sebi da će ona jednoga dana otići, da će te napustiti. Krivo je misliti da su djeca nezahvalna. Gotovo je uvijek slučaj da su roditelji nezahvalni. Prvo, jer djecu nisu odgojili u zahvalnosti – vjerojatno zato što su sami bili nezahvalni. Jer uvijek vrijedi Zakon: roditelji koji su zahvalni Bogu imaju zahvalnu djecu. Drugo, oni nisu iskoristili čudesnu priliku za okretanjem u svoju nutrinu, za pronalaženjem djeteta Božjeg u sebi samima. Na to su ih njihova djeca upućivala tijekom cijeloga svog odrastanja. Ali oni nisu bili sposobni zapaziti i razumjeti te jedinstvene putokaze.

Patnja te uvijek upozorava na to da trebaš nešto naučiti. Zato patnja nije nikakva kazna, nego je dar. Ako roditelji pate jer je njihovo dijete otišlo, tada je to prilika da izgrade svoj odnos prema Bogu. Nijedan čovjek ne može ti dati šanti, unutarnji mir, a pogotovo ne djeca. To možeš jedino ti sam. Ta, kako bi tvoj unutarnji mir izgledao kada bi ovisio o nekome drugom? Zato pravi mir može ovisiti jedino o tebi, odnosno o Bogu. Sve je drugo prolazno i zato već od početka obilježeno nemirom. Zato otpusti svoju djecu već od početka. Nemoj kroz to postati prema njima ravnodušnim ili nepristupačnim. Sasvim suprotno, budi pun ljubavi. Ali gledaj u njima Boga.
Onoga Boga kojega tražiš u sebi li si Ga možda već našao. Ako tvoja djeca jednoga dana odu iz tvoje kuće, raduj se. Raduj se, jer učinila su odlučan korak u svome životu. Raduj se i zato što je taj njihov korak test za tebe koji pokazuje koliko si od onog vremena koje su ti djeca dala koristio u svrhu svog razvoja. Pusti ih da odu. Živi u šanti. Uživaj u znanju da ni ona, a ni bilo tko drugi ne može otići od tebe jer svatko je Bog, a taj Bog je svuda. Tako i u tebi. Čudesan u tvome srcu. Tamo, gdje si Ga našao.





Sai Baba govori O ODNOSIMA dio je serijala od pet knjiga (Sai Baba govori zapadu, Sai Baba govori o svijetu i Bogu, Sai Baba govori o psihoterapiji te Sai Baba govori o odgoju) . Prenositelj svih pet knjiga je Stephan v. Stepski Doliwa, a prevoditelj na hrvatski jezik, Vili Bayer.
Obzirom na suvremenost teme i nužnost pokretanja tako važnih promjena u vlastitim životima krenula sam sa objavljivanjem ove knjige, temu po temu, sa nadom da će Vas barem malo dotaći.
http://putpokazi.com/odvazno_nakladnistvo/sai_ljudske_vrijednosti/sai_baba_govori/sai_baba_govori.html

Mirovanje u sebi

Tko voli, ima strpljenja i služi, automatski stječe šanti, vanjski i unutarnji mir. Šanti je ono čemu svatko teži. Čak i užurbani živčenjak koji bez prekida juri kroz svoj život u dnu svoga srca ne traži ništa drugo nego šanti. Ma koliko apsurdno zvučalo: on juri kroz svijet, zato što misli da će na taj način bilo kada naći unutarnji mir. Jer svaki čovjek na Zemlji traži sreću, a time i unutarnji mir. Unutarnji mir i sreća spojeni su kao ruka i šaka, noga i stopalo. Ne možeš odijeliti jedno od drugoga, a da ih ne osakatiš. Šanti je snaga onoga tko je našao sebe, tko je dosegnuo božansko u sebi. Tko je postigao šanti, ide opušteno kroz svoj život i ništa ga ne može izbaciti iz njegova mira. On zna da Bog ne samo da je uz njega već je i u njemu, iznad njega, ispod njega i oko njega. Tko ima to znanje i stvarno ga može oživiti u svome srcu, toga ništa više ne može potresti. Upravo to je tvoj cilj. Nikada se nemoj zadovoljiti manjim od toga.

Žena ima čudesnu priliku da nauči to počivanje-u-sebi. Strpljenje i služenje čudesni su preduvjeti za to. Isto kao i trudnoća. U trudnoći žena na najprisniji način doživljava da je Bog u njoj. Ona osjeća da dijete u njoj dozrijeva, da sve više raste i da se pokreće. Žena točno osjeća da je to čudo. Ona sebe doživljava kao dio tog čuda. To joj daje veliki mir. Mnoge trudnice doživljavaju mirovanje-u-sebi, zadovoljstvo koje prije nisu poznavale. Blisko doživljavanje Božjeg djelovanja u njihovu tijelu jest ono što im podaje taj mir. U nekih žena to ide tako daleko da žele ponovno zatrudnjeti samo zato da bi ponovno doživjele tu neposrednu bliskost s Bogom, tu snagu i mir.

Trudnoća je čudesan dar i velik ženin čin. No ti ne bi smjela na svijet donijeti bezbroj djece samo zato da bi uvijek nanovo doživljavala uživanje u trudnoći. Svijet je već dovoljno napučeN i što više djece neki bračni par ima, to se manje može brinuti za svako pojedino dijete. Umjesto toga trebala bi osjećaj koji imaš u trudnoći potpuno osvijestiti i zapamtiti, a nakon što se dijete rodilo uvijek ga nanovo pokušati u sebi oživjeti. Put prema tome sastoji se u služenju i u strpljenju koje moraš imati da bi se posvetila djetetu. Mnoge se majke tuže na napore koje od njih zahtijevaju dojenčad i mala djeca. Oni su nedvojbeno veliki. To je neporecivo. Ali nemoj se kao majka uplesti u žalopojke, da ne govorim o negativitetu, već iskoristi priliku. Trud nakon poroda ima svoj smisao: on bi ti trebao pružiti mogućnost da strpljenjem i služenjem stekneš mir koji si prije doživljavala kroz čudo trudnoće. Vrijeme nakon poroda je proces koji te - ma kako proturIječno to zvučalo – vodi od izvanjskog prema unutarnjem. Ovo „izvanjsko“ ne mislim u prostornom smislu, već simbolično, kao ovisnost o nekome ili nečemu drugom. „Unutarnje“ mislim na način da izvor svega onog što ti je potrebno tražiš i napokon nađeš u sebi.





Sai Baba govori O ODNOSIMA dio je serijala od pet knjiga (Sai Baba govori zapadu, Sai Baba govori o svijetu i Bogu, Sai Baba govori o psihoterapiji te Sai Baba govori o odgoju) . Prenositelj svih pet knjiga je Stephan v. Stepski Doliwa, a prevoditelj na hrvatski jezik, Vili Bayer.
Obzirom na suvremenost teme i nužnost pokretanja tako važnih promjena u vlastitim životima krenula sam sa objavljivanjem ove knjige, temu po temu, sa nadom da će Vas barem malo dotaći.
http://putpokazi.com/odvazno_nakladnistvo/sai_ljudske_vrijednosti/sai_baba_govori/sai_baba_govori.html

Služenje

Kako ćeš steći strpljenje? Služenjem. Znam da vi taj odgovor danas nerado slušate. Da sam rekao: s pomoću moći, s pomoću ugleda, tada bi to odgovaralo vašim predodžbama. Ali služenje to ne. Danas je služenje toliko izašlo iz mode, da čak i zvanje sluge odumire. Ne zato što zbog velikih troškova više nitko ne bi želio unajmiti sluge, već zato što više nitko ne želi služiti. Sluga koji ne želi služiti, kakav je to sluga? A konobar koji ne želi služiti, koji će ti donijeti tvoje piće samo ako je raspoložen da to učini, kako ti se to čini? To ne bi valjalo, zar ne? A liječnik koji ne služi, koji dolazi tek nakon što je pacijent već dugo patio ili čak umro? Također ne valja. A pekar koji ti prodaje loš kruh jer je na taj način brže obavio posao i k tome više zaradio, kako tik se to čini? Ni to nije dobro.

No, kaži mi, zašto bi samo drugi trebali služiti, a ti ne? I znaš li što se događa ako ne služiš? Tada ni drugi ne služe! Danas više nitko ne želi služiti, svi samo žele biti posluživani. U tome je problem. Jedini koji još služi jest Bog. Kako vi više niste htjeli služiti, On se morao inkarnirati i dati vam primjer da biste vidjeli što je služenje.
A što je služenje? Put prema blaženstvu!!! Zato vam uvijek iznova govorim da ste izgubili ključ škrinjice blaženstva: ne znate da put prema sreći i blaženstvu vodi preko služenja. To je put. Drugi put ne postoji.

Zbog toga što to ne znate, zbog toga i ulogu žene shvaćate posve pogrešno. Vi mislite da se žena nalazi u mnogo lošijem položaju od muškarca. Da muškarac može ostvariti sebe, da on sebi može po volji odabrati zanimanje koje mu najviše odgovara i zarađivati vlastiti novac. Mislite da je nasuprot tome žena vezana za kuću i djecu i ne može jednostavno otići ako joj je zadaća preteška.

Kažem ti da je takvo razmišljanje potpuno pogrešno. Umjesto da razmišljaš na takav način, misli radije na to da si Bog. To jedino ima smisla. Zašto? Zato što Bog stalno čini ono što treba učiniti. On međutim ne djeluje zato što bi morao, nego zato što hoće. „Ha“, reći ćeš sada, „u tome je dakle razlika: Bog je, eto, djelatan zato što hoće, a ne zato što bi morao!“ Ti si se u toliko mjeri prilagodio razmišljanju ovog vremena, da ti teško pada razmišljati na drukčiji način. Bog želi činiti ono što čini zato što On uvijek želi činiti ono što treba činiti. Za Boga je dužnost uvijek ispunjenje. Zato On sve čini u pravo vrijeme, čeka ali ništa ne odgađa i ništa ne zapostavlja. Zbog toga On nema nikakvih obveza jer sve radi iz najdublje radosti. Vi međutim pravite razliku koja vam otežava život. Vi mislite da je obveza uvijek povezana s opterećenjem, a radost sa slobodom da se čini što se hoće. Bog se nalazi u stanju neprekidna blaženstva jer uvijek rado čini ono što je potrebno. Iz toga proistječe Njegova bezgranična sloboda i radost.

Zato i ti uvijek čini rado ono što moraš činiti, tada ćeš biti uvijek sretan, zadovoljan, slobodan.

Služenje je slatkoća života. Ženska inkarnacija pruža duši posebnu priliku da se naučiti služiti. Ako žena ima samo iskricu ljubavi u srcu, ona ne može napustiti muža i djecu da bi sebe „samoostvarila“. Ona ne može jednostavno prospavati noć ako njezino dijete plače ili mu je ona zbog bilo čega potrebna. Žena mora biti sedam dana u tjednu, svaki dan 24 sata, dostupna svojoj djeci. Velika je to stvar koju čine žene. Muškarac to može samo onda ako se u prijašnjim inkarnacijama kao žena naučio takvu služenju. U suprotnom je sklon promijeniti situaciju ili je napustiti. Ako mu se posao ne sviđa, odnosno ako njegov šef ili njegovi radni kolege nisu po njegovu ukusu, on će sebi potražiti drugi posao. Takav muškarac pri tome previđa da se takvim držanjem čini ovisnim o izvanjskome svijetu. Ako je izvanjski svijet „dobar“, i njemu je dobro, ako je „loš“, i njemu je loše.

Žena sebi ne može odabrati djecu, kao ni procese kroz koje ona moraju proći. Majka mora biti na raspolaganju, sasvim i u potpunosti. To je služenje čini jakom. U takvoj situaciji ona uči kako joj uopće ništa ne koristi ako prigovara i bez volje radi svoj posao jer ga usprkos tome mora obaviti. To s vremenom mijenja njezino stajalište. Proživljavanjem ona počinje shvaćati da je za nju najbolje ako ima pozitivno držanje prema svojoj zadaći i da se njezina sloboda zapravo sastoji u tome da rado čini ono što mora učiniti.

Zato žene trebaju obvezno iskoristiti priliku koja im se pruža u njihovoj obitelji, priliku da služe. Služenje te vodi do strpljenja, jer strpljenje je prava srž služenja. Zato te služenje dovodi do snage. Imaj na umu riječi koje je Krišna rekao Arđuni u Bhagavad Giti: „Nijedan slabić ne će nikada postati bramanom.“ Što to znači? Da bi dosegnuo bramana, Boga, da bi dosegnuo svoje pravo biće, da bi mogao spoznati svoj istinski identitet, moraš biti jak. Tu ćeš snagu steći time da se uskladiš s Bogom. To ćeš usklađivanje postići služenjem, jer pravo biće Boga jest Ljubav, a ljubav je neraskidivo povezana sa služenjem.

Shvaćaš li sada zašto je ne samo važno već i presudno za tebe da možeš služiti? Zato što je bit ljubavi služenje. Tko ljubi, želi služiti. Ako nisi sposoban služiti, nisi sposoban ni voljeti. Ljubav, strpljenje i služenje tri su noge istinskoga samoostvarenja – ostvarenja Sebstva, a ne ega koji misli samo na sebe. Samoostvarenje koje uvijek misli i na druge put je prema sreći. Egoostvarenje koje misli samo na sebe ne trebaš posebno razvijati jer ako si spreman da se probiješ na račun drugih, onda ga već imaš i više nego dovoljno!

Ljubav, strpljenje i služenje tri su noge samoostvarenja. Zašto tri noge? Jer su stol ili stolac s tri noge uvijek stabilni. Tri noge daju najsigurniju stabilnost.
Razvij strpljenje. Služi, služi, služi. Služi iz radosti u davanju i ti ćeš sebi samome najviše poslužiti.





Sai Baba govori O ODNOSIMA dio je serijala od pet knjiga (Sai Baba govori zapadu, Sai Baba govori o svijetu i Bogu, Sai Baba govori o psihoterapiji te Sai Baba govori o odgoju) . Prenositelj svih pet knjiga je Stephan v. Stepski Doliwa, a prevoditelj na hrvatski jezik, Vili Bayer.
Obzirom na suvremenost teme i nužnost pokretanja tako važnih promjena u vlastitim životima krenula sam sa objavljivanjem ove knjige, temu po temu, sa nadom da će Vas barem malo dotaći.
http://putpokazi.com/odvazno_nakladnistvo/sai_ljudske_vrijednosti/sai_baba_govori/sai_baba_govori.html

ŠTO BI ŽENA TREBALA PRIDONIJETI U ODNOS 1. – Muškarci i žene
Sai Baba govori o ODNOSIMA

Ja sam uvijek iznova naglašavao koliko je važna uloga žene u društvu. Mislim, međutim, dok diktiram ove retke, da je vama u današnje vrijeme mnogo lakše prihvatiti ono što pišem o obvezama muškaraca od onog što se odnosi na ženu. U današnjem društvu postoji zastrašujući nedostatak ženskih osobina i vrlina.


Strpljenje

Na samom početku želim navesti strpljenje. Mnogi riječ strpljenje (igra riječi: Geduld = strpljenje, du = ti, Geld = novac) uopće ne mogu čitati, jer i ovdje, kao i inače, automatski izdvajaju „ti“ pa tako iz riječi strpljenje nastaje riječ „novac“. Tko misli samo na novac, ne može razviti nikakvo strpljenje nego tek njegovu suprotnost, nestrpljenje. Ta bolest danas mnoge muči. Oni bez zastoja jure kroz život isplažena jezika i pogleda kruto usmjerena na ručni sat – i u potpunosti ga promašuju. Uvijek kažem: Time waste is life waste, rasipanje vremena rasipanje je života. Kažem također i ovo: Haste makes waste, žurba vodi rasipanju. Tko juri kroz život, promašuje ga.

Evo maloga primjera. Neki čovjek, koji je sebe uvijek požurivao, jurio je na željezničku postaju namjeravajući otputovati vlakom u drugi grad. Bio je toliko u žurbi da je bacio tek letimičan pogled na plan vožnje, pojurio na peron i upravo još stigao uskočiti u vlak koji je već kretao. Našao je slobodno mjesto, na brzinu preletio pogledom izgužvane novine i zatim dokono gledao kroz prozor. Sve dok nije došao kondukter. Tada je njegovo iznenađenje bilo veliko. Od silne žurbe uskočio je u krivi vlak!
Tebi se taj primjer čini čudnim ili čak otrcanim? Mene to začuđuje, jer slične događaje vidim mnogo, mnogo puta svakoga dana. Jedan sjeda u krivi vlak, drugi u krivu podzemnu željeznicu, treći se opet od silne žurbe odveze u krivom smjeru; jedan se oženi krivim partnerom zato što ne može čekati, drugi se rastaje jer više ne može dočekati pozitivni razvoj situacije.

A sve zbog toga što je nedostajalo malo strpljenja. Pričekaj. Napravi ono što moraš napraviti. To je jedno. Drugo je čekanje. Znati kada moraš čekati, a kada djelovati, to je mudrost. To je ženska vrlina. Žene mogu bolje čekati nego muškarci. One su u mnogom pogledu prisnije povezane sa životom nego što su to muškarci. Dijete raste u njihovoj utrobi. Žena ga mora mjesecima nositi, hraniti i na kraju roditi. Usprkos tome žena, koja je u dodiru sa svojim osjećajima, sve to vrijeme može bez nestrpljenja čekati. Muškarcima to često mnogo teže pada.

Majka Zemlja, glavni simbol ženskog, može čekati. Godinama, desetljećima, tisućama godina. Majka Zemlja uvijek je djelatna, a ipak neprekidno čeka. Njezino strpljenje je ono koje čini da sjeme klija, biljka raste i plod sazrijeva. Majka Zemlja ne želi ništa ubrzati, ne želi skratiti ni jedan proces. Ona je uvijek tu. Puna strpljenja. Zato uvijek pobjeđuje. Nasuprot tome, čovjek ili bolje rečeno muškarac želi stvarati s pomoću brzine. Muškarca ništa toliko ne zadivljuje kao brzina. No brzina je, na kraju krajeva, mnogo polaganija od polaganijeg strpljenja. Postojanost je naime ono što uvijek pobjeđuje. Koliki muškarci ili muški usmjerene žene npr. jure
autocestama i ušteđeno vrijeme troše na često nadolijevanje goriva a kada stignu na cilj od silnoga stresa ni za što više nisu sposobni ili prouzroče nesreću koja ih tek stoji mnogo vremena. Tko u životu želi pobijediti, treba biti dugoga daha. Od kakve je koristi najbrži auto ako stalno treba nadopunjavati gorivo, ako ga stalno treba servisirati? Ako nasuprot tome ideš polako i postojano svojim putem, istodobno svladavaš dva puta: izvanjski i unutarnji, u obliku razvoja.

Strpljenje je duboka snaga žene. Mnoge se duše rađaju kao žene zbog toga što se moraju naučiti strpljenju. Ali upravo se ta prilika ženama danas u mnogo slučajeva ne pruža. Za razvoj strpljenja potrebna je sigurnost. Upravo to ženi danas često nedostaje od samog početka. Ako se roditelji neke djevojčice rastanu, ona gubi sigurnost koja joj je nužna da bi razvila strpljenje. Kao žena, ona isto tako ne će imati nužna strpljenja s mužem i djecom. A kakve će biti posljedice? Rastanci, rastave. Većina problema nastaje zbog nedostatka strpljenja. Nauči se pričekati i tvoj će život procvasti.

Što imaš od toga ako svaki dan ili samo svaki tjedan vadiš cvjetne lukovice iz zemlje da bi vidio jesu li već proklijale? Ostavi ih u zemlji. Kada dođe njihovo vrijeme, procvast će. Ako je njihovo vrijeme cvatnje u travnju ili svibnju, tada ništa ne pomaže, odnosno samo šteti, ako ih u studenom ili prosincu vadiš i provjeravaš. Ostavi im njihovo vrijeme i Majka Zemlja, Majka Priroda, Majka Vrijeme učinit će svoje.

Strpljenje je ženske naravi. Žene koje imaju strpljenja vrlo su jake. Ako muškarac nema nikakvih božanskih ideala za koje može živjeti i u nuždi i boriti se, on je slab. Slab muškarac ne može izdržati snažnu ženu. Zato slabi muškarci vole nestrpljive žene. One im doduše svojim nestrpljenjem idu pomalo na živce. Ali preko toga oni rado prelaze jer nestrpljiva žena nije tako snažna. Žena koja može čekati, koja vjeruje u život, koja svoju sudbinu stavlja Bogu u ruke, nepobjediva je. Na Zemlji ne postoji jače biće od takve žene. Toga se muškarac boji jer se on već zbog svojeg ustrojstva mora više boriti s nestrpljenjem nego žena. Muškarac želi stvarati, on želi vidjeti uspjeh – to stvara nestrpljenje. Nasuprot tome, žena pušta dozrijevati, žena pušta da život stvara. To je čini strpljivom, čini je blagom, čini je snažnom.

Zato je za ženu najviši cilj razviti strpljenje – ne pasivnost. Ona mora naučiti dopustiti da je život pokreće. Ona je tada u struji, a ipak u miru strpljenja.

Ako žena ide kroz život na takav način, ona je za muškarca koji je može podnijeti i za zajedničku djecu nenadomjestiv oslonac. Strpljenje je unutarnja snaga života. Strpljenje pušta svakome njegovo vrijeme. Zato je život tako lak. Život ne pokušava ništa prisiliti, ništa skratiti. Život ide svojim tijekom, zato se i prostire od Vječnosti do Vječnosti. To je snaga strpljenja.





Sai Baba govori O ODNOSIMA dio je serijala od pet knjiga (Sai Baba govori zapadu, Sai Baba govori o svijetu i Bogu, Sai Baba govori o psihoterapiji te Sai Baba govori o odgoju) . Prenositelj svih pet knjiga je Stephan v. Stepski Doliwa, a prevoditelj na hrvatski jezik, Vili Bayer.
Obzirom na suvremenost teme i nužnost pokretanja tako važnih promjena u vlastitim životima krenula sam sa objavljivanjem ove knjige, temu po temu, sa nadom da će Vas barem malo dotaći.
http://putpokazi.com/odvazno_nakladnistvo/sai_ljudske_vrijednosti/sai_baba_govori/sai_baba_govori.html

Suodgajanje djece

Što čvršću cjelinu čine roditelji, to je dakako bolje za djecu, pod uvjetom da se roditelji ne udruže protiv djece. Razumije se da je važno da roditelji svojoj djeci ne govore, odnosno dopuštaju potpuno različite stvari. Dijete ne može drugo nego izgubiti orijentaciju ako mu otac zabranjuje ono što mu majka dopušta.

Isto tako nije dobro ako su roditelji bezuvjetno složni, i ako djeca nikada nemaju šanse protiv njih. To je posebno loše u slučaju ako se dijete ne osjeća shvaćenim, ako misli da se prema njemu nepravedno postupa i ne suosjeća s njim. Zato neprekidno ponavljam: prema djetetu se trebaš odnositi s ljubavlju i poštovanjem. Imaj stalno pred očima da je tvoje dijete u svom prijašnjem životu moglo sakupiti najmanje isto toliko znanja kao i ti. Neka te ne zavarava to još malo tijelo, već gledaj na njega jedino kao na priliku da djetetu pružiš posebno mnogo ljubavi i razumijevanja.

Ako ne shvaćaš svoje dijete, ako te često ljuti, ako nalaziš da je „tvrdoglavo“, tada meditiraj, poduzmi terapiju, razgovaraj s prijateljima, ali ni u kojem slučaju nemoj misliti da je problem samo u djetetu. Ti uvijek sudjeluješ sa više od 70%. U gotovo svim slučajevima tvoje dijete živi tvoje probleme, a ne svoje.

Naravno da postoje karmički zapetljaji. Ali oni se u većini slučajeva sastoje u tome da roditelji prema svojoj djeci krivo postupaju. To je u prvom redu povezano s karmom roditelja, a zatim automatski postaje karmom djece.

Zato se odnosi prema djetetu s ljubavlju, razumijevanjem, jasnoćom i jasnim načelima, tj. sa strahopoštovanjem prema Bogu – to je najbolji način da se izgradi sretna obitelj.

Sada ćeš reći da to uopće nije tako jednostavno! Ja međutim uzvraćam pitanjem: nije li također vrlo teško i na duže vrijeme jako naporno sebe uvijek činiti tako malenim? Zašto ne misliš da si Bog? Da sve te osobine čine tvoje biće i da zato svome djetetu ne daješ iz oskudice nego iz punine? Daj, vjeruj čvrsto u to da možeš davati, i davat ćeš sve više i više.

Na žalost mnogi muškarci uopće i ne dolaze na tu pomisao. Oni su već i zbog toga zajedno sa ženom u opoziciji prema djeci, jer nisu prisutni. Njih jednostavno nema. Nestali su. Bez obzira nalaze li se u kući li ne. Oni jednostavno nisu prisutni. Nedohvatni su kako za svoju ženu tako i za djecu. Oni misle da su ionako suvišni u kući, pa se zato skrivaju iza svog posla, bilo kakvih obveza, termina, navodnih izvanjskih nužnosti. Istina je međutim ta da sa svim tim ne žele imati posla.

Na to mogu samo reći: na to su trebali ranije misliti! Seksualnost nije nikakva igra. Mnogi je tako shvaćaju, ali ona to nije. Seksualnost ima veze s Božanskom stvaralačkom snagom. Sve što je božansko, označeno je ljubavlju, odgovornošću i služenjem. Na isti način bi se i ti trebao odnositi prema seksualnosti. Jer dijete se brzo začinje, ponekad tu uopće ne pomažu kontraceptivna sredstva.

Ako je dijete tu, ti se kao otac ne smiješ izvlačiti iz odgovornosti. Dijete te treba isto toliko koliko i majku. Jedan od razloga zašto su društva na Zapadu u tako lošem stanju je između ostalog taj što mnoga, mnoga djeca stvarno ili u prenesenom smislu odrastaju bez oca. I ti čudni dogovori o posjećivanjima nakon rastava u osnovi nisu ništa drugo nego kap vode na vrući kamen. Djeci su roditelji potrebni u svakodnevnom životu. Otac koji se pojavljuje jednom tjedno ili čak i svaki drugi tjedan nije mnogo bolji od uopće nikakva oca. Vi to ne želite shvatiti, jer je mnogima od vas rastava važnija od dobrobiti vaše djece. Znam da postoje slučajevi u kojima djeca više trpe od svakodnevne svađe nego od konačne rastave. Ali i takve svađe bi se mogle izbjeći, kada bi oba roditelja imala manji ego. Ja mogu reći samo na način koji odgovara istini: rastava ima uvijek veze s pobjedom ega, i s time što partneri premalo ponavljaju Ime Gospodinovo (namasmarana). Da su oboje obuzdali svoj ego, da su prakticirali namasmaranu, sasvim bi sigurno pronašli mogućnost da ostanu zajedno.

Djeci su potrebna oba roditelj. Sve su drugo rješenja iz nužde. Prirodno je da čovjek koji je izgubio nogu pokuša hodati uz pomoć štaka. I ako napreduje, reći će da mu ide dobro. Usprkos tome gubitak noge je veoma bolno iskustvo, koji nitko ne želi dobrovoljno preuzeti na sebe. Ista je stvar s odrastanjem bez oca. Djeca se aranžiraju. Ona racionaliziraju situaciju tako da kažu kako im je ipak dobro samo sa majkom. Ali u osnovi im nedostaje nešto presudno, kao npr. življeni, pozitivni muški dio u odgoju, a time i u njihovu odnosu prema životu, zbog čega će to možda cijeloga života tražiti.

Budi zato djeci ne samo tjelesni nego i duševni otac. Budi tu za njih. Daj im oslonac, razumijevanje, ljubav, granice koje su im potrebne da bi postala potpuni ljudi.
Za to te tvoja žena treba najmanje isto toliko koliko te i djeca trebaju. Teret koji nosi žena pri odgajanju djece golem je. Mnogi muškarci to uopće ne mogu shvatiti, zato što se u većini slučajeva ne upuštaju toliko u osjećaje, suosjećanje i osjećanje; oni se ne mogu i ne žele toliko upustiti u to kao žene. Zato jedva da mogu procijeniti koliko mnogo žena daje duševno. Zahvaljujući svojoj osjećajnosti žena je mnogo podložnija psihičkim promjenama od muškarca, što je još pojačano mjesečnim kolebanjima u njezinu hormonalnom sustavu. Zato je Gospodin tako uredio da se pored žene i djece nalazi i muškarac kao oslonac. To je za duševnu ravnotežu žene često od presudnoga značenja.

Zato je najbolje da odmah zaboraviš na pomisao da bi odnos imao veze jedino s radošću, strašću i razonodom. Odnosi imaju veliku, mnogo veću vrijednost nego što vi to dana pretpostavljate. Oni ti pored radosti i uživanja pružaju i mogućnost da postojiš za druge. Služenje je za vas u današnje doba gotovo zastrašujuća riječ, ali ono je sol života. Bez služenja ne može ni jedno društvo nastati ni opstati. Bez služenja ni jedan par ne može ostati zajedno. Bez služenja nema budućnosti ni jednom čovjeku. Pogodi, zašto danas ima toliko rastava, toliko suza, toliko mnogo razočaranja, toliko mnogo gorčine. Krivnja posve sigurno nije u nezadovoljenim užicima, već je u tome što danas nitko ne može služiti i kada bi htio, jer je u tom slučaju izložen ismijavanju. Kako žalosno!

Kao muškarac trebaš služiti svojoj obitelji na taj način da joj budeš pouzdanim, opipljivim osloncem. Tada se događa čudo: tada ne samo da si shvatljiv svojoj ženi i djeci, već postaješ bliskijim i samome sebi. Budi tu za druge, i bit ćeš i za sebe. To je Čudo života, koje sam Ja došao naučavati.





Sai Baba govori O ODNOSIMA dio je serijala od pet knjiga (Sai Baba govori zapadu, Sai Baba govori o svijetu i Bogu, Sai Baba govori o psihoterapiji te Sai Baba govori o odgoju) . Prenositelj svih pet knjiga je Stephan v. Stepski Doliwa, a prevoditelj na hrvatski jezik, Vili Bayer.
Obzirom na suvremenost teme i nužnost pokretanja tako važnih promjena u vlastitim životima krenula sam sa objavljivanjem ove knjige, temu po temu, sa nadom da će Vas barem malo dotaći.
http://putpokazi.com/odvazno_nakladnistvo/sai_ljudske_vrijednosti/sai_baba_govori/sai_baba_govori.html

Otvoriti se

„Zašto je on to sebi dužan?“ pitaš. Zato što je žensko u određenom pogledu duša muškarca. Čudiš se? Tada si muškarac. Žene to već odavna znaju.

Ali što to znači „žensko je u određenom pogledu duša muškarca“? Moraš znati, da duše u ovome svijetu imaju gotovo uvijek suprotne zadaće. Ako žena ima jako ženstveno tijelo, tada je zadaća njezine duše da razvije mušku jasnoću. Ako npr. ima ženstveno tijelo kao Marilyn Monroe i k tome posve nježnu psihu, ona ne može opstati. A ako žena ima manje ženstveno tijelo, tada je njezina zadaća u tome da razvije ženske osobine.

Ista je stvar u muškarca. Ako ima izrazito muško tijelo, tada je njegova zadaća da razvije ženske osobine kao što su nježnost, oprez, suosjećanje i služenje.
Ako nasuprot tome ima manje muško tijelo, ako je, npr. tjelesno slabiji, tada se njegova zadaća sastoji u tome da razvije duševnu snagu, jasnoću i odlučnu volju. Otkuda to dolazi? To dolazi otuda što većina ljudi tek onda uči, odnosno počinje drugačije razmišljati, kada više drukčije ne ide. Ako su muškarci ili žene slabi i imaju probleme da se dokažu, oni žive u iluziji kako bi sve bilo drukčije kada bi samo bili tjelesno jaki.

A ako u nekom drugom životu imaju jako tijelo, a usprkos tome ne napreduju, tada se moraju odreći iluzije.

To je primjerice sudbina mnogih boksača, sportaša i atleta općenito. Oni prije ili poslije dolaze do zaključka da je put preko tijela, preko snage i tjelesnih uspjeha doduše važan put, ali da ih ne dovodi do cilja. To je trenutak u kojem se otvaraju za novo, gdje traže duševnu snagu, i to čak i onda ako to novo dođe do izražaja tek nakon smrti ili u sljedećem životu.

Kako je žena glavni simbol za ljubav – jer ljubav prihvaća, stvara i hrani, žena je cilj muškarca u tom smislu da tijekom svojih različitih inkarnacija u sebi razvije te osobine.

Zato je jedna od glavnih zadaća muškarca da se u braku otvori. Mnogim je muškarcima teško otvoriti se. Muškarac je već po građi tijela čvršći, „zatvoreniji“ tip od žene, čiji su oblici meki i zaobljeni. Muškarac ima čvršće tijelo. To mu daje eleganciju, ali ukazuje i na to da mu je teško otvoriti se. Muškarac zato mora učiti da postoji i druga vrsta elegancije, naime elegancija žene. On mora učiti otvarati se za duševno, izdržati osjećaje, doista se upustiti i suočiti se s brigom otvorenih očiju. To muškarcu nije lako. On se tome mora učiti tijekom više inkarnacija, toliko mu to ne leži. Jer njega ne vuče da gleda u nutrinu, već da ide u svijet. On se radije bori s tri medvjeda istodobno, nego da se povjeri zamršenim putevima nekoga sna. Za njega ne postoje duševna pitanja ili čak problemi – on ode u šumu, sruši tri stabla i već je opet sve u redu, misli on. Previđa da je današnji svijet upravo zato toliko negostoljubivo mjesto jer se živi upravo na ovaj način: ne gleda se u nutrinu, već se sve traži u izvanjskom svijetu. Pri čemu ovdje dolazimo do paradoksa tipičnog za ovaj svijet: što je čovjek usmjereniji n svijet , tim se lošije odnosi prema njemu. Što se čovjek više usmjerava na Boga, tim bolje za svijet! Zato će ostvarenje Boga značiti izlječenje za vaš svijet.

„Trenutak“, reći ćeš ti, „to s muškarcima ne može tako biti. Ta postoje mnogi muškarci koji imaju vrlo dobar kontakt s animom, sa svojom ženskom stranom. To proturječi Tvojem izlaganju!“ Vrlo točno, postoje mnogi muškarci koji su u sebi razvili mnogo nježnosti. A kada su to razvili ? u prijašnjim inkarnacijama. Na koji način? Time što su i sami bili žene, ili time što su se tome naučili od žene.

S inkarnacijama je naime stvar ovakva: u odnosu se pojavljuju razna pitanja, za muškarca npr. to u kolikoj se mjeri može otvoriti prema svojoj ženi. Ako on to ne može, iako je žena pokušala sve moguće i ako se čak rastane od nje, dakle istupi iz procesa učenja, tada je velika vjerojatnost da će se u sljedećem životu inkarnirati kao žena. Ne znajući to svjesno, on dolazi na svijet upravo s tim pitanjima, pa će zato doživjeti što to za ženu znači ako se njezin partner pred njom zatvara i povlači, ako je nedostupan. On će na svojoj koži osjetiti ono što je njegova žena u prošlom životu doživjela s njim. Ako u bilo kojem budućem životu opet bude muškarac, on će se prema svojoj ženi moći posve drugačije otvoriti.

Što to znači? Otvaranje je cilj života. Žene se zbog svoje psihe i svog tijela mogu mnogo lakše i bolje otvoriti od muškaraca. Muškarci moraju upravo to naučiti. Otvoriti se, za njih je jedna od najvažnijih zadaća u odnosu. Nesposobnost otvaranja stoga je jedan od glavnih razloga zbog kojega muškarci prekidaju odnos. Kada dođe do prisnosti, kada osjeti da žena sve jače dira njegovu dušu, muškarca spopadne veliki strah i on se povlači.

Današnji muškarac međutim treba znati da njegova zadaća nije više u tome da dokazuje svoju hrabrost u lovu na veliku divljač. On je naime ta velika divljač koju treba dokrajčiti. On mora biti spreman dopustiti da ga se dirne. Što prije, tim bolje. Ako je zbog tog straha već prekinuo mnoge odnose ili uzrokovao njihov neuspjeh, on ne samo što sebi natovaruje mnogo negativne karme koju bilo kada treba odraditi, nego mu s vremenom postaje i sve teže da se upusti jer stareći ne postaje fleksibilnijim nego krućim.

Zato se kao muškarac trebaš suočiti s izazovom koji za tebe znači ženska blizina. Žena koja je uz tebe nije nikakav stranac, već je ona dio tebe. Čudo života i punina univerzuma učinili su da se taj tvoj dio nalazi pred tobom, da ti prilazi i time daje čudesnu priliku da na najintimniji način upoznaš samoga sebe. Ne odlazi zato u divljinu, bez obzira kakav njezin oblik odabrao od svih onih koji ti stoje na raspolaganju kao sklonište na tvom bijegu. Radije se približi partnerici, priđi joj. Otvori joj se, prihvati u sebe njezine osjećaje, njezine želje, njezin život. Dopusti da te ženstvenost dotakne. Izdrži početnu napetost. Ako si dugo lutao pustinjom i jako si žedan, tada za tebe nema ničeg opasnijeg od vode. Moraš polako piti. U malim gutljajima. Promišljeno. Ako se nasuprot tome baciš u prvi izvor i požudno piješ, možeš doživjeti srčani udar i ostati na mjestu mrtav. Toga se muškarac najviše boji. On se boji da će ga žena potpuno nadvladati. Da će ga srušiti. Zato se polako približavaj ženi. Ne dopusti se zavesti vlastitom seksualnošću. Upravo onom brzinom kojom se nađeš sa ženom u krevetu isto tako brzo i bježiš iz njega. Ne žuri. Daj tvojoj ženi vremena. Što joj više daš do znanja da si tu za nju i time joj pružiš sigurnost, tim je manje prisiljena „bockati“ po tebi. Daj sebi vremena. Daj njoj vremena na taj način, što će osjetiti da postojiš. Otvori se vlastitim osjećajima, budi postojan s pomoću Božanskih ideala, koji neka vode tvoj život, i ti ćeš biti sve bliskiji svojoj ženi. Jedan muškarac, jedna žena, jedna cjelina, jedan cilj.





Sai Baba govori O ODNOSIMA dio je serijala od pet knjiga (Sai Baba govori zapadu, Sai Baba govori o svijetu i Bogu, Sai Baba govori o psihoterapiji te Sai Baba govori o odgoju) . Prenositelj svih pet knjiga je Stephan v. Stepski Doliwa, a prevoditelj na hrvatski jezik, Vili Bayer.
Obzirom na suvremenost teme i nužnost pokretanja tako važnih promjena u vlastitim životima krenula sam sa objavljivanjem ove knjige, temu po temu, sa nadom da će Vas barem malo dotaći.
http://putpokazi.com/odvazno_nakladnistvo/sai_ljudske_vrijednosti/sai_baba_govori/sai_baba_govori.html

Postavljanje granica

Retke koje bi trebali pojasniti da put prema sreći vodi preko davanja moram pobliže objasniti. Postoje naime mnogi različiti oblici davanja. I mnogi različiti oblici primanja. Ovdje moraš dobro razlikovati jer u suprotnom uopće ne ćeš doći onamo kamo želiš, naime do sretnoga odnosa, nego ćeš se „izgubiti u šumi“. I to sam!
Danas u mnogih muškaraca vlada posve čudna predodžba koju – još gore! – mnoge žene čak i prihvaćaju. To je predodžba da je blag i popustljiv muškarac idealan muškarac. „Muškarčina je mrtav, živio mekušac!“ moglo bi se plakativno reći.

Muškarčina je naravno bio naporan muškarac. On se brinuo i brine se (jer ni u kojem slučaju nije izumro) u prvome redu za sebe. Na ženu gleda kao na ugodan, lijepi privjesak. Zato joj je činiti što on hoće. Inače teško njoj.

Žene su se pobunile protiv takvoga muškarca i emancipirale se. Muškarac – kako nije glup! – uskočio je u novu ulogu: ulogu mekušca. On se sada prikazuje posve blagim, nježnim, vrlo susretljivim, uvijek obzirnim prema ženi. Krajnje dobrim.

Ali oprez! Mekušac je od svih tipova muškaraca jedan od najgorih. Jer on ponekad guta godinama, ne odgovara ništa, prikazuje se sasvim susretljivim i prijateljskim, da bi jednoga dana iznenada nestao s drugom ženom. U tom se trenutku mekušac odjednom pokaže kao veoma tvrd tip. Ne trepnuvši okom, napušta dugogodišnju partnericu. Ona može plakati koliko hoće, biti zdvojna, i zahtijevati – u svakom slučaju zasluženo – objašnjenje. On ostaje krajnje ljubazan, ali nepokolebljiv i duboko u svom srcu ledeno hladan.

Mekušac je u mnogim slučajevima nedodirljiv, ali on to može čudesno sakriti iza svoje vrlo prijateljske maske. Tek kada dobije osjećaj da je dovoljno progutao, i zbog toga odlazi, postaje jasno što je sve skrivao iza krinke. Pri tome je u mnogim slučajevima sam uzrokovao ono što predbacuje svojoj potresenoj partnerici. Time što nikada nije postavljao granice, što je uvijek bez pogovora sudjelovao u svemu i nije izrazio osjećaje, on je svoju ženu doveo do toga da ga je ona sve više „testirala“, sve više izazivala, postajala sve više „jogunasta“. Ona je naime osjećala da se ne može na njega osloniti, zato ga je izazivala. Ali mekušac ne može drugačije. On ne može zauzeti otvoreno držanje, ne može postaviti granice. On u osnovi ne može ništa dati, već uzima utoliko što stalno sve podnosi.

Postaviti granice i jasno reći što se hoće je nasuprot tome davanje, zbog toga jer onaj drugi zna gdje si, što želiš i s čime mora računati. Ženi je to potrebno. Ako to ne dobije, ona „svrdla“ i testira sve više. Zato što joj je potrebna sigurnost i što želi znati stajalište muža, kao i je li on također može postaviti vanjske granice, čime štiti obitelj.

Žena želi znati koliko daleko smije ići, i želi moći poštovati svog muža kroz pozitivne granice. Iz tog razloga kažem svakom muškarcu: ako je tvoja žena „jogunasta“, sam si kriv. Zašto dopuštaš da ti pleše po glavi, umjesto da joj jasno kažeš što misliš, što osjećaš, što želiš? Gdje živiš svoje božanske ideale i kako se za njih boriš? Ako ti žena pleše po glavi, ima pravo, jer ti za nju kao muškarac ne postojiš. Ne pružaš joj toliko da ona zna na čemu je s tobom i koliko se u tebe može pouzdati. Zato je važan dio svakog odnosa postavljanje granica – osim ostalog i zbog toga jer su potrebni angažman i hrabrost da bi se postavile konstruktivne granice.

Većina današnjih muškaraca su mekušci. Oni sebi veoma pojednostavnjuju stvar. Prave se vrlo nježnima, vrlo blagima, vrlo mekima. Kako su današnje žene na Zapadu već duboko povrijeđene od strane njihovih očeva ili „prijatelja“, one vjeruju kako je taj blagi muškarac ono što su uvijek tražile. Mekušac se prikazuje mekanim kao pero, i time skriva činjenicu da se uopće ni u što ne upušta. Ako žena želi više, ako želi jednom naići i na granicu, a ne samo kopati po vati, on se povlači uz pomoć ljubaznosti, sve dok mu ne bude dosta, i tada jednostavno odlazi. Jer granica je kontakt. I granica dviju država je točka na kojoj one imaju kontakt. Današnje društvo u kojem vlada promiskuitet društvo je bez granica, a time idealno društvo za mekušca. Tu se on može divno razviti, može ponijeti što mu se sviđa, a na kraju tiho reći „servus“ – da, upravo s asocijacijom na toaletni papir!

Pri tome je žena toliko nade polagala u njega, nakon što ju je muškarčina toliko razočarao. Muškarčina joj je doduše postavio granice, ali ne u obliku davanja nego uzimanja. Granice se trebaju shvatiti kao uzimanje ako onaj tko ih postavlja misli samo na svoje interese. Tako se muškarčina ponašao, i tako se ponaša još i danas. On ne postavlja granice iz zanimanja za svoju ženu, nego zato što je želi držati dalje od sebe. Njegova žena treba biti zgodna, draga, privlačna i jednostavna za uporabu. Sve što je više od toga njega ne zanima. Da nema seksualnosti i svih onih potvrđivanja koja muškarac stječe osvajanjima, on se uopće ne bi bavio ženama već bi mnogo radije svoje vrijeme provodio s „klupskim prijateljima“. Ali muškarčina ima veliku prednost pred mekušcem: njegova žena barem zna na čemu je. Ona može biti ljuta na njega, jer zna s kime ima posla. Ona se može s njime svađati, uzbuđivati, zdvajati. On će joj se nepokolebljivo suprotstaviti i time barem pokazati da je prisutan, iako je inače s obzirom na emocije teško, ako ikako, dostupan svojoj ženi. Kod mekušca ženi sve to nije moguće. Tu je dugo vremena jedino pamuk a nakon njega dolazi konačni udarac.

Iako je muškarčina svojoj ženi više dostupan od mekušca, on je ipak muškarac koji ženu razočarava, vrijeđa i slabo poštuje, ako uopće ima poštovanja prema njoj.
Granice koje on postavlja nisu granice o kojima Ja govorim. Posljednjima nije svojstvena hladnoća, odnosno neobzirnost, već ih karakteriziraju angažman, poštovanje, ljubav, dostojanstvo i suosjećanje. Takvo držanje trebao bi usvojiti svaki muškarac, jer će mu prije ili poslije zatrebati: jer to je put prema sretnom odnosu.
Primjer na tu temu: neka se žena bila sprijateljila s nekim mekušcem. Nakon tri godine nejasnih odnosa, htjela je znati kako će njihov odnos ubuduće izgledati. Umjesto da jedan jedini put kaže da će život provesti s njom, da će budućnost izgrađivati zajedno s njom, a da ne kažemo da bi spomenuo kako će je oženiti, muškarac je ostao na nejasnim izjavama. Nakon toga žena je otišla od njega, da bi napokon unijela jasnoću u svoje osjećaje, a time i u svoj život. Mekušac je imao karakter. On se nije smjesta bacio u bilo kakav odnos s ciljem da zaboravi bol i ranu zbog rastanka, već je ostao sam i započeo terapiju, jer neke stvari koje mu je njegova prijateljica rekla – da je mlak, neodlučan, majčin sin – navele su ga na razmišljanje. Terapeutkinja kojoj je došao i sama je prije duže vremena imala odnos s nekim mekušcem kojeg je mukotrpno izliječila u vlastitoj terapiji. Zato je veoma dobro poznavala takav tip muškarca. Tijekom prvih sati terapije suosjećala je s našim mekušcem, ali tada je odlučila suočiti ga s njegovim vlastitim osobinama; rekla mu je da je on taj koji je izazvao rastanak od prijateljice, i to time što se nikada nije uistinu odlučio za nju, što nikada nije rekao što stvarno hoće, jednom riječju, nikada nije bio potpuno uz nju. Mladić je najprije bio veoma začuđen, ali kako ne samo da je bio iskren prema drugima nego i prema sebi, prihvatio je to, primio k srcu i odlučio da će svakako naučiti ono što mu nedostaje: posvetiti se ženi, postaviti granice, učiniti da žena osjeti njegovu prisutnost.

Nastavio je terapijom i trudio se naučiti gdje, kada i kako mora postavljati granice. Tada je nazvao svoju bivšu prijateljicu i zamolio ja da se sastanu. Ona je po njegovu glasu i po načinu kako je govorio odmah osjetila da se nešto promijenilo, pa je prihvatila prijedlog – već i zbog toga što je i ona bila dovoljno pametna da ostane sama. Pri njihovu razgovoru njemu je postalo jasno koliko mu je stalo do nje, koliko ju je zapostavljao i „izgladnjivao“ i da je njegova prijateljica otišla kako ne bi „umrla od gladi“. Sada mu je postalo još i jasnije nego što je to sama terapija pokazala da je to bila žena s kojom je želio provesti život. Time je postavio granicu svim svojim sumnjama, svojim „možda“ i „može biti“. Kada mu je predbacila koliko je malo mario za nju, on je sve strpljivo saslušao i zamolio da mu oprosti. No kada je ponovno htjela o tome govoriti, on joj je vrlo ljubazno, ali odlučno skrenuo pozornost na to da je tijekom faze rastanka, a i sada dugo o tome slušao, a i ispričao se zbog toga, te je upitao je li je ona njegovu ispriku uopće čula. Osjetila je da je on u pravu, i veselila se da je mogao tako jasno reći što hoće, kao i da je to rekao tonom koji je za nju bio prihvatljiv. On je sa svoje strane bio iznenađen koliko je ona otvorenija nego što je prije bila i koliko manje „bocka“ po njemu, kako je on to nazivao. Koliko ga je bila u stanju ostaviti na miru, ne zahtijevajući stalno nešto.

Još su jedno vrijeme išli zajedno na terapiju i pojasnili neke probleme koji su ih opterećivali. Tada se on cijelim srcem odlučio za vjenčanje, i njih se dvoje sve do danas nalaze u sretnom braku.

Nauči postavljati granice na njegovu primjeru. Imaj na umu da moraš biti prisutan za svoju ženu. Ona mora osjećati gdje si. Tvoje su granice tvoji obrisi. Granice jedne figure čine njezin oblik. Ako je nešto bez granica, tada je amorfno, bezoblično, neuhvatljivo, nedodirljivo. Tvoje granice stvaraju kontakt s partnerom. Tako što jasno i ljubazno kažeš gdje su tvoje granice, onaj drugi zna na čemu je. Time što postavljaš granice ti ideš putem istine, jer jasno pokazuješ što hoćeš. Istina je temelj jasnoće, a ona je osnova dobra odnosa. Budi istinit, budi jasan, postavi granice i tvoj će odnos procvasti.

„Istina, kontura i kontakt pripadaju također u važne stvari koje bi i žena trebala dati svome mužu. Zašto se postavljanje granica nalazi u poglavlju u kojem se opisuje što bi muškarac trebao dati ženi?“ pitat ćeš. Tvoje je pitanje ispravno, i žene bi trebale postavljati granice. Ali žene su više od muškarca upućene na odnos. Njima je sigurnost u odnosu nužnija nego muškarcu, jer one su te koje i mnogo više riskiraju u odnosu. Pomislimo samo na mnoge, mnoge žene koje danas moraju same odgajati svoju djecu. Zato što je žena često u slabijoj poziciji – emancipacijski pokret je između ostalog nastao i zbog tog osjećaja izloženosti – muškarac mora znati da je njegova zadaća da svojoj ženi jasno kaže što hoće, što priželjkuje i gdje je njegovo srce.

On je to njoj dužan, on je to dužan svojim idealima – jednom riječju: samome sebi.





Sai Baba govori O ODNOSIMA dio je serijala od pet knjiga (Sai Baba govori zapadu, Sai Baba govori o svijetu i Bogu, Sai Baba govori o psihoterapiji te Sai Baba govori o odgoju) . Prenositelj svih pet knjiga je Stephan v. Stepski Doliwa, a prevoditelj na hrvatski jezik, Vili Bayer.
Obzirom na suvremenost teme i nužnost pokretanja tako važnih promjena u vlastitim životima krenula sam sa objavljivanjem ove knjige, temu po temu, sa nadom da će Vas barem malo dotaći.
http://putpokazi.com/odvazno_nakladnistvo/sai_ljudske_vrijednosti/sai_baba_govori/sai_baba_govori.html

Spremnost na slušanje

Mnogi su muškarci toliko zabavljeni sobom da dijelom u potpunosti zapostavljaju nešto što je od odlučna značenja: slušanje. Tko ne sluša, promašuje život. Slušanje je snaga mudraca. Slušanje je svjetlo ljubećih. Slušanje je sjaj produhovljenih.

Mnogi su muškarci toliko zabavljeni sobom i svojim poslom, da se uopće i ne upuštaju u slušanje. To ne samo da je šteta, to je ponekad u pravom smislu tragično za njih. Jer žene imaju osobinu da jasno i dijelom vrlo opširno kažu što misle i - što će napraviti. Mnogi muškarci međutim misle da žene isto tako olako shvaćaju ono što kažu kao i oni sami. Razlika između žena i muškaraca je u tome, da žene misle ono što kažu. Nasuprot tome muškarci često govore o svojim snovima, željama i strastima na način kao da su sve to realnosti. Muškarci se moraju pomiriti s činjenicom da su u zabludi s obzirom na nešto što je od odlučna značenja: oni se smatraju jako racionalnima, uvijek logičnima i naglašeno razumnima. Ali u mnogim su stvarima usprkos ili upravo zbog te svoje racionalnosti jako iracionalni. Muškarci naime u većini slučajeva previđaju da je mišljenje usko povezano sa željama i s egom. Zato je mišljenje veoma zavodjivo. Ono tada pronalazi mnoge racionalne razloge da bi opravdalo svoje postupke. Iracionalne osobe, koje pokušavaju opravdati svoje postupke, u najvećem su broju slučajeva naporni sugovornici. Bolje bi bilo da slušaju.
Time smo opet kod teme: muškarci trebaju učiti slušati. Muškarac može biti ne znam kako dobar ratnik, ako ne zna slušati, on nije stvarno jak. Samo onaj tko sluša i tko ono što čuje prihvati srcem i mislima te izrazi svoje vlastite misli u vezi s time, bit će trajno uspješan. Tko ne sluša, automatski se zatvara prema svojoj okolini. Kako će znati nešto o duhovnom i emocionalnom stajalištu svog partnera, šefa ili svojih podređenih, ako ih ne sluša? Prije ili kasnije bit će suočen sa situacijama koje će ga potpuno iznenaditi, zbog toga što nije slušao. Ne će biti u mogućnosti utjecati na tijek stvari, jer nije slušao da bi se tako moglo dogoditi – i, kako nije ništa protiv toga poduzeo, tako se i dogodilo.

Zato slušanje nije samo važno, nego i nužno. Slušanje može biti od odlučna značenja za tvoju sudbinu i tvoj život. Znam mnoge slučajeve u kojima je muškarac obraćao toliko malo pozornosti na svoju ženu, da je ona na njegove uši (!) planirala rastavu, a on nije uopće ništa zapazio. To neobraćanje pozornosti odnosno preziranje išlo je tako daleko, da je čak prečuo i napad na vlastiti život! Kakav egocentrik!

Zato dobro i aktivno slušaj tvoju ženu. Zamoli je neka te upozori ako nisi sasvim usredotočen na ono što govori. Nikako je ne smatraj dosadnom nego joj budi zahvalan, jer ona te uči nečem presudnom.

Odredi npr. dan u tjednu kada ćete sat ili dva pričati o sebi. A na koji ćeš način ti kao muškarac najbolje iskoristiti to vrijeme? Tako da se uvijek nanovo pitaš što ti tvoja žena kaže, što traži od tebe, i pri tome razmisliš što moraš pridonijeti zajedništvu.

Muškarci vole biti aktivni. Oni vole djelovati, vole nešto oblikovati, nešto poduzimati. No ako je riječ o njihovu odnosu, o osjećajima, oni često gube svu svoju aktivnost i postaju potpuno pasivni. A slušanje, na kakvo Ja mislim, nije uopće pasivno, nego je posebno aktivno. Slušati znači htjeti sugovornika točno razumjeti, odnosno točno čuti što on misli. Slušanje je zato vrlo aktivna djelatnost, jer tu pripada i to da na pravim mjestima kažeš pravu stvar. Slušanje je i u vezi s poticanjem, naime utoliko što tvoj partner kroz tvoje ponašanje treba dobiti osjećaj kako te zanima ono što on priča, da ga razumiješ i suosjećaš s njime.

Zato slušanju pripada i to da kažeš što osjećaš, da pustiš partnera da sudjeluje u tvome životu. Mnogi muškarci pričaju malo, odveć malo o sebi, o svojim mislima, svojim osjećajima. Kroz to mnoge žene emocionalno izgladne. Česta šutnja muškarca jednaka je potkopavanju odnosa, koji opstaje samo tako dugo dok se sve ne sruši.

Jedan primjer; Jan je bio oženjen s Antje već više godina. Antje je uvijek iznova ponavljala da tako više dalje ne ide. Da se nešto mora promijeniti. No Jan ju je uvijek samo gledao raširenim očima, rekao „da, da“, i na tome je ostajalo.

Antje je s vremenom povećavala pritisak. Govorila je da tako više ne može dalje živjeti. Ni na to Jan nije reagirao. Nakon nekog vremena, Antje mu je rekla da će ga prije ili kasnije napustiti. Jan ju je opet pogledao raširenim očima i nekoliko puta klimnuo glavom.

Jednog je dana Jan došao kući, otvorio vrata i nije vjerovao svojim očima: cijeli je stan bio ispražnjen! U njemu su se nalazili samo još stol, stolac i krevet.
Na stolu se nalazila cedulja, na kojoj je pisalo: „Uvijek sam ti to govorila! Antje.“

Jan je bio bez riječi. To nikada nije očekivao od Antje. „To nikada nije govorila“, mislio je – i ništa više nije shvaćao! (Ništa više? Je li uopće ikada išta shvaćao?).
No kako da shvati svijet, svijet jedne žene, ako je nikada nije slušao, niti posvećivao pozornosti onome što govori? A što u osnovi radi Jan? Što rade toliki muškarci? Oni imaju toliko veliki strah od osjećaja, da zatvaraju oči i uši. I što se onda događa? Oni svojim ne-slušanjem stvaraju upravo ono čega se toliko boje: na kraju sjede u praznome stanu – i puni su osjećaja!


Suosjećanje

Srce je aktivna slušanja suosjećanje. Kroz suosjećanje partneru daješ osjećaj da ga razumiješ, da si tu za njega, da možeš osjetiti što je on doživio.
Suosjećanje oživljava razgovor i sugovorniku daje osjećaj da ga razumiješ, da ga shvaćaš srcem.

Mnogi ljudi danas misle samo na sebe. A zašto to čine? Zato što ne misle na ništa kada misle na sebe! Oni se u dnu srca smatraju bezvrijednima, savršeno nezanimljivima. Zato uvije misle na sebe: s jedne strane, ne bi li napokon ipak našli nešto zanimljiva na sebi, a s druge zato što se boje da bi netko drugi na njima mogao otkriti nešto što oni sami ne poznaju – a ono što drugi otkriju, u svakom je slučaju nešto strašno, misle oni.

Egocentričnost odnosno egoizam uvijek su u vezi sa zastrašujućim gubitkom osobne vrijednosti. Kako današnji čovjek sebe samoga u velikoj mjeri smatra bezvrijednim, on se boji sugovornika i zato ga ne može slušati, a o suosjećanju da ne govorimo.

Pitanje je, dakako, kako možeš nadoknaditi taj gubitak osobne vrijednosti, sposobnosti ophođenja s drugima. Najbolji je put da drugima prilaziš otvorena srca. Uvijek misli na to: tko daje, tome će se dati. To neka bude tvoja nit vodilja u odnosima. Slušaj partnera otvorena srca i promatraj kako u tebi djeluje ono što on kaže. Pri tome ne misli u prvome redu na sebe, nego na njega. Usredotoči se na to što on trenutno doživljava, osjeća, kroz što prolazi. Ne moraš trošiti velike riječi. U mnogim je slučajevima dovoljno ako sućutnim tonom izraziš što vidiš: „To te jako pogađa! Koliko te opterećuje!“ Ili ako kažeš: „Shvaćam da sada plačeš, da si bijesan, uzbuđen, potpuno iznenađen itd.“

Uvijek iznova ti kažem: ne bi trebao stvarati toliko veza. Mnogi vole da gdje god dođu steknu nove prijatelje i da uspostave kontakte gdje god je moguće. Savjetujem ti da se ne vežeš toliko za ljude, k tome još za tako mnogo ljudi, jer veze opterećuju. Poneke su veze teške kao lanci. Nemali broj ljudi vuče cijele snopove takvih lanaca iza sebe, čudeći se kako se polako – ako uopće! – miču s mjesta. Zato budi na oprezu s vezanostima. Ne daj se sputati lancima.

Ima međutim ljudi koji me krivo shvaćaju, misleći da postupaju u mojem smislu ako su hladni, neljubazni ili čak grubi prema drugima. Posebno vi Nijemci trebali bi paziti na svoj govor. Vi ste tolika desetljeća, ne, čak stoljeća trpjeli od loše komunikacije, da mnogi od vas uopće ne znaju da nisu ljubazni, odnosno da nisu suosjećajni.

Duhovni razvoj cilj je tvojega života. Bez duhovnog usmjerenja tvoj život postaje plitkim. To gubljenje dubine može ići sve do potpune besciljnosti. No što je to, duhovni razvoj? To znači da se tvoje srce otvara. A kako osjećaš da je tvoje srce otvoreno? Tako što se tvoj partner osjeća ugodno u tvojem društvu. Zato ga pri svakom važnom razgovoru pitaj je li se osjetio shvaćenim i je li je osjetio da suosjećaš s njime. Što bi on želio da bude drugačije, što bi ti mogao promijeniti, i još mnogo toga.
Tvoj bi cilj trebao biti da se partner uz tebe osjeti stvarno zaštićenim. Da se nakon razgovora osjeti osnaženim, ohrabrenim, oživljenim. Zagrli ga svojim srcem, i ti ćeš i sam osjetiti što znači: tko daje, primit će.

Daj, daj, daj, suosjećaj, i tvoj će odnos procvasti. Suosjećaj, i tvoj će partner procvasti. Suosjećaj, i ti ćeš procvasti.

Ovdje postaje jasnim u kolikoj je mjeri tvoj partner tvoj najosobniji put prema sreći.


Suradnja

Uz slušanje i suosjećanje ide suradnja, koja ima presudno značenje.

Danas se problem mnogih parova sastoji u tome što odnos izgrađuju na seksualnosti i strastvenosti, te se nakon nekog vremena čude da njihov odnos ne hoda. Znaš li zašto? Jer ga uopće nemaju! Čega nema, ne može ići! Na seksualnosti i strastvenosti partnerstvo se ne gradi, time se u najboljem slučaju stvara platforma na kojoj se može učiti kroz patnje i potrese.

Odnosu je potrebno zajedništvo, međusobna podjela, suradnja. Suradnja je kada se oba partnera posvećuju istoj stvari. Suradnja znači da partneri imaju zajednički cilj, kojemu zajedno teže i koji žele zajednički dosegnuti. Surađivati znači da je svatko od njih dvoje spreman ravnati se prema potrebama onog drugog, uskladiti ih s vlastitim željama i pronaći što svatko od njih može dati i pružiti, odnosno čega se mora odreći, da bi se postigao zajednički cilj.

Svjetski problem ne sastoji se u zloj volji. Većina ljudi nema zlu volju, oni su jednostavno u neznanju. Neznanje je svjetski problem. Mnogi svaljuju krivnju na Boga i misle da je On svijet stvorio takvim da svatko biva uvijek nanovo kažnjavan za svoja nedjela. To stajalište, koje je danas na žalost nadaleko rašireno, pogrešno je. Problem nije Bog koji kažnjava, kakva zapravo nema, već je to jedino i samo vaše neznanje. Zbog neznanja vi sebi stvarate probleme, koje zatim smatrate kaznom. Umjesto da sami sebi pripišete krivnju za problem i iz toga naučite nešto, vi činite Boga odgovornim, i tako ponovno propuštate priliku da se oslobodite neznanja.
Pitat ćeš se zašto upravo sada govorim o neznanju. Činim to zbog toga jer mnogi parovi samo zbog neznanja sebi čine život teškim, ako ne čak i paklom. Koliko često jedan prelazi preko drugoga, pozljeđuje ga i ne obraća pozornost na njega, a da svega toga uopće nije svjestan. Kada bi znao nešto malo o sebi, kada bi bio sposoban prihvatiti malo kritike od strane partnera, kada bi mogao malo više suosjećati s partnerom – oboje bi imali od toga više koristi jer bi mogli u većoj mjeri sjediniti svoje snage i u većoj mjeri surađivati.

Suradnja je za odnos zbog toga toliko važna jer znači idealnu „blanjalicu za ego“. Da bi mogao surađivati, potrebno je da suspregneš svoje želje, da se obuzdaš. To naravno ograničava tvoj ego. Ako imaš jaki ego, on će se suprotstaviti tom ograničavanju. Tada ćeš pokušati progurati svoje interese na račun partnera. No uvijek imaj na umu sljedeće: to je put neznanja, zato što vodi u slijepu ulicu. Bilo kada doći ćeš do kraja – i možda ćeš se naći pred zidom. Zid je izgrađen od želja tvog partnera, za kojeg si tako dugo mislio da ga možeš zaobići. Danas do mnogih rastava dolazi zbog toga što u jednoga ili oba partnera nema spremnosti na suradnju. Oni pod odnosom podrazumijevaju samoposlugu, ali pri tome previđaju da posjet samoposluzi uvijek završava kod blagajne. Možeš u košaru natrpati stvari koliko god hoćeš, ali na kraju moraš i platiti. Sve dok ne napustiš trgovinu, u košaru možeš natrpati stvari u vrijednosti od tisuće maraka. Nitko te u tome ne sprečava. Ali na blagajni odlučuje novac koji imaš na raspolaganju. Imaš li manje novca nego što stvari stoje, moraš ih ostaviti u trgovini. Isto je tako i u odnosima. Ti se možeš ne obzirati na interese partnera sve dotle dok ti on ne podnese račun. Račun na kraju uvijek dolazi. Pa i ti moraš jednom napustiti trgovinu – najkasnije onda kada se zatvara. Upravo se to danas događa i odveć često. Jedan od partnera živi svoj egoizam u odnosu toliko dugo dok onaj drugi ne zaključi odnos. Tada nerijetko od čuđenja „blijedo gleda“, jer tako nešto sebi nikada nije mogao zamisliti.

Mnogi su doživjeli ružno iznenađenje koje im je donijelo njihovo neznanje.

Zato se čuvaj toga da živiš svoj egoizam na račun partnera. Radije uvijek nastoj pronaći pravedne kompromise. Budi velikodušan. Tvoj je brak idealna prigoda da se učiš velikodušnosti. Ne sanjaj o nekoj dalekoj sreći, već uživaj sreću koju ćeš sebi stvoriti kroz dobru suradnju s tvojim partnerom, odnosno kroz velikodušnost.

Ne vjeruj nikada da se egoizam isplati, gledano na duži rok. Brak je ustanovljen kako bi se ljudi učili obraćati pozornost jedan na drugoga, imati obzira, biti pravednima i velikodušnima. Tko to ne uspije naučiti, trpjet će.

Zato nemoj ići tim putem, nego se nauči nalaziti radost u partneru i u sebi. Uživaj ako daješ. Uživaj ako nađeš kompromis koji će tvog partnera učiniti sretnim. Uživaj ako si velikodušan.

Suradnja, pronalaženje kompromisa, pravednost i davanje, to su sposobnosti Sebstva. One uvijek ukazuju na smjer, jer tvoj cilj je Sebstvo. A to Sebstvo si ti.
Suradnja npr. ne znači biti poslušnim i tako izgrađivati vezanosti, već znači imati sposobnost za nalaženje zajedničkog puta.

Suradnja te dovodi na put. A na tom putu, na svakom koraku, osjećaš cilj.

To je snaga suradnje. To je smisao davanja.





Sai Baba govori O ODNOSIMA dio je serijala od pet knjiga (Sai Baba govori zapadu, Sai Baba govori o svijetu i Bogu, Sai Baba govori o psihoterapiji te Sai Baba govori o odgoju) . Prenositelj svih pet knjiga je Stephan v. Stepski Doliwa, a prevoditelj na hrvatski jezik, Vili Bayer.
Obzirom na suvremenost teme i nužnost pokretanja tako važnih promjena u vlastitim životima krenula sam sa objavljivanjem ove knjige, temu po temu, sa nadom da će Vas barem malo dotaći.
http://putpokazi.com/odvazno_nakladnistvo/sai_ljudske_vrijednosti/sai_baba_govori/sai_baba_govori.html

ŠTO MUŠKARAC MORA DATI U ZAJEDNIŠTVU 1. – MUŠKARCI I ŽENE
Sai Baba govori O ODNOSIMA


Materijalni oslonac

Upravo smo vidjeli da je presudni doprinos muškarca u zajedništvu, odnosno obitelji, to što mora voditi brigu o materijalnoj dobrobiti. To je velika stvar koju se ne smije podcjenjivati. Koliko neki muškarci moraju raditi da bi zaradili mjesečnu plaću! Njihova bi žena to trebala uvijek znati cijeniti. A ako nisu prisiljeni na težak način zarađivati svoj novac, žena bi trebala misliti na to da njezin muž sada koristi zasluge iz prijašnjih života. Žene moraju svojim muževima odavati priznanje jer se u suprotnom lako može dogoditi da odu tako gdje će to priznanje naći.

Na žalost danas su muškarci toliko usmjereni na uživanje da poneki uopće i ne misle na skrb za svoju ženu i djecu. Mnogi se uopće i ne žene, samo da ne bi morali preuzeti odgovornost na sebe. Ako im se situacija s njihovom ženom ili djecom ne sviđa, jednostavno se izgube. Kako nečasno i kako glupo! Kako možeš kao muškarac misliti da tako nešto može proći? Misliš li da je život stvoren tako malenim da možeš jednostavno nestati i k tome još nekažnjeno? Ti sebi stvar pojednostavljuješ tako što ne vjeruješ u reinkarnaciju! Budi oprezan jer sve skupa i nije tako jednostavno! Ili možda vjeruješ da ne ćeš dobiti neku bolest samo zato što je ne poznaješ? Upravo su oni koji ne prepoznaju bolest posebno ugroženi! Ako si muškarac, poštuj i podupiri svoju ženu, u suprotnom možeš biti siguran da ćeš u jednoj od sljedećih inkarnacija proći kroz upravo onakva iskustva kroz kakva sada mora prolaziti tvoja žena s tobom.

Ja znam da to ne samo što zvuči kao prijetnja već ona to stvarno i jest!

Mnogi doživljavaju Boga kao kruta, a sebe same kao jadne, bespomoćne ovčice. Ja uvijek nanovo doživljavam suprotno: uvijek sam iznova prisiljen posegnuti za najjačim sredstvima jer se neki uopće ne drže dharme, Božanskog Reda kakav Bog želi.

A Božanski Red je u tome da ni jedan muškarac nema pravo svoju ženu – s djecom ili bez nje – ostaviti u siromaštvu i oskudici, a sebi izgraditi novi, ugodan život u samoći ili u zajednici s nekom drugom ženom.

U onom trenutku kada muškarac spava s nekom ženom, on svjesno ili nesvjesno ulazi u rizik da dođe do trudnoće. Time je on odgovoran za materijalnu dobrobit te žene i tog djeteta.

Ako žena može sebe s lakoćom prehraniti i ima osiguran krov nad glavom ne zapostavljajući djecu i ne naprežući se suviše, tada muškarac nije prisiljen skrbiti za nju. On je međutim naravno odgovoran za to da djeca dobiju dobru naobrazbu.

Ako je žena napustila muža zato što joj se neki drugi muškarac više svidio, tada ovaj posljednji treba skrbiti za nju a dijelom je odgovoran i za djecu. On je naime u velikoj mjeri pridonio tome da se brak raspao i da je muž time pretrpio – ponekad veliki – financijski gubitak.

Zato je najbolje: živite u dharmi, u Božanskom Redu, budite i ostanite međusobno vjerni. Razjasnite razlike u mišljenjima s ljubavlju i Božji vam je blagoslov siguran – tj. vi sasvim sigurno ne ćete imati beskrajno mnogo problema koji pogađaju partnere koji se rastaju.


Zaštita

Sljedeća zadaća koju muškarac ima sastoji se u tome da štiti obitelj. Zadaća je muškarca da obitelj štiti od tjelesnih i/ili psihičkih napadaja. Mnogi se muškarci danas uopće ne brinu je li je njihovoj ženi potrebna zaštita. Postoje slučajevi gdje, npr., susjed na njihove oči napada njihovu ženu, psuje, vrijeđa i pripisuje joj nevjerojatne stvari koje mogu ići sve do prostitucije, a da muškarac na sve to šuti. To je z ženu strašna situacija zato što svog muža doživljava kao suučesnika onoga drugog, kao izdajicu, te je prema tome i u odgovarajućoj mjeri povrijeđena.

Kako u ovim vremenima dolazi do obrtanja svih vrijednosti, mnogi muškarci vjeruju da se više ne moraju zaštitnički postavljati ispred svoje obitelji. Misle da to žene mogu mirno same učiniti. Neki idu čak i tako daleko da od žene očekuju ne samo da brani samu sebe. Nego i njih, odnosno svojega muža.

Mnogi se muškarci više ne žele založiti, ne žele se eksponirati, ne žele se boriti. Žele jedino ugodan život. Ako nešto postaje teškim, a posebno ako je to trajno, tada odlaze. To je tako jednostavno – misle oni!


Borba za ideale

Jedna je od glavnih zadaća muškarca da se bori za ideale. On sebi mora potražiti Božanske ideale koji će ga uvjeriti, koji će ga tako oduševiti da će za njihovo ostvarenje uložiti svu svoju snagu. Tako su se ponašali vitezovi u srednjem vijeku. Vi se često podsmjehujete tom dijelu svoje povijesti kao epohi u kojoj su ljudi još bili jako „nezreli“. Ja to tako ne vidim. U srednjem vijeku vladalo je snažno usmjerenje na Boga, ponekad vrlo duboko doživljena suodgovornost prema bližnjima i muškarci su branili ne samo svoje obitelji već su se išli boriti i za svoje ideale. Mnogi su mislili da će postati posebno bliski Bogu ako se budu borili za ideale, za koje su znali da su Njemu posebno važni. Jedan od tih ideala bila je vjernost obitelji i zajednici, odnosno vladaru.

Danas velik, zastrašujuće velik broj ljudi nema uopće nikakvih ideala. Ako uopće imaju neki cilj, tada je to samo jedan, a taj je da zarade novac. A kakve su posljedice takva cilja? Da poneki ni okom ne trepnu i spremni su izdati sve i svakoga samo da bi zaradili još više novca. Zarađivanje novca kao životni cilj osiromašuje život i razara zajednicu, odnosno društvo.

Muškarac koji ne živi prema vrednotama koje su ljubav, istina, ispravnost, mir i nenasilje, a osim toga i prema vrlinama koje čine vjernost, hrabrost, smjelost, požrtvovnost, poštenje, izdržljivost, pouzdanost, taj rasipa svoj život. Vrline su za dušu kao zrak za tijelo. Bez zraka za disanje čovjek umire za nekoliko minuta i uskoro se raspada. Ista je stvar s vrlinama, idealima i vrednotama. Bez njih duša brzo propada i nakon toga mora se dugo nositi s negativnim posljedicama svojeg djelovanja.
Sjeti se Alberta Schweitzera, koji je studirao medicinu da bi pomagao ljudima. Otišao je u Afriku jer je znao da je tamo bezbrojnim ljudima potrebna njegova pomoć. On je svoju sreću gradio na tome da je živio za druge, da je svoj život usklađivao s potrebama ljudi koji su bili u nevolji. On je bio blagoslovljen.

Sjeti se također Bude, koji je odbacio svako blagostanje da bi pronašao uzrok patnji u svijetu. On je išao do krajnje granice svojeg postojanja da bi našao istinu. Postao je svjetionikom koji će uvijek svijetliti čovječanstvu.

Misli isto tako na Isusa Krista, čiji su ideali i ljubav promijenili cijeli svijet. Ako naiđeš na ljubav u svome srcu, naišao si na Isusa, jer Krist je esencija cjelokupne energije ljubavi. I ta ljubav si ti.

Nikada nemoj o sebi misliti da si malen. Ti si Albert Schweizer, ti su Buddha, ti si Isus Krist. Nikada ne zamišljaj sebe manjim od njih. Imaj velike ideale. Čvrsto ih drži i postani – ne, budi! – velik. Misliš li sebe velikim, tada jesi velik, tada tvoj život postaje velikim. I Božji je blagoslov uz tebe.

Zato moli Boga da ti udijeli milost kako bi našao ideale za koje se možeš zauzeti i uzvisiti svoj život. Nemoj se kao muškarac nikada baviti nečim, ne pitajući se je li to dobro. Neka tvoj odgovor nikada ne bude da je tvoj motiv zarađivanje novca, ili apsurdna izjava: „Ako ja to ne napravim, napravit će netko drugi.“ Tvoj je rad glavno sredstvo s pomoću kojeg ćeš se približiti Bogu ili ga čak samoostvariti. Ne rasipaj i ne propuštaj tu nevjerojatnu priliku time što ćeš misliti samo na novac. Novac je važan da bi mogao opstati i da bi sebi mogao omogućiti poneku ugodnost. Ali kao što je rečeno, novac nije nikakav važan cilj, a pogotovo ne ideal visoke vrijednosti. Drži se prije spomenutih vrednota i vrlina i pokušaj ih ugraditi u svoj život. Živi ih sve više i više. Ispuni ih svojim životom i naći ćeš sve ono što si uvijek tražio.
Kao muškarac ti bi trebao ostvariti ideale i zbog toga što je za ženu vrlo teško da mužu prenese ideale. Muškarci su više razumski orijentirani od žena. Oni zbog toga teško preuzimaju ideale od žena. Oni argumente svojih žena često smatraju odveć emocionalnima, neracionalnima, a da bi ih mogli prihvatiti.

Zato kao muškarac prinesi u odnos ideale koji uzdižu tebe i tvoju ženu, koji će vas usrećiti, i uskoro će ti ti ideali – posebno oni već spomenuti – donijeti još nešto: dobar odnos! Jer odnosi ne žive samo od ljubavi nego u velikoj mjeri od ideala, od načela.

Mnogi ljudi danas misle kako mogu svoje ideale zamijeniti raspoloženjima, naravi i osjećajima. Raspoloženja, narav i osjećaji važni su jer nas mogu naučiti nečemu o nama. Ali kao nit vodilja odnosa oni su potpuno neprikladni jer su s jedne strane previše labilni, a s druge brzo dovode do napuhavanja ega, zato što je pojedinac zabavljen još jedino sobom samim.

Nasuprot tome, ideali, vrednote i načela izdižu te iznad sebe samoga. Ljubav uopće ne može postojati bez objekta ljubavi. Ljubav želi ljubiti. Ljubav želi biti tu za drugoga. Ako ljubljeni nije tu, zaljubljeni pati.

Ista je stvar s istinom. Mora postojati netko kome ćeš moći reći istinu, inače sve skupa nema smisla. Kako ćeš se izjasniti za istinu, ako nema nikoga da te posluša?
Kako ćeš živjeti u ispravnosti, kako da budeš nenasilan ako nema nikoga prema kome bi mogao biti ispravan odnosno nenasilan?

Vrline, vrijednosti i načela uvijek ukazuju na nekog uz tebe, na zajednicu, na svijet oko tebe; dok je nasuprot tome za slabosti najbolje ako ih nitko više ne doživljava.
Muškarcima je potrebna borba. Muškarci se moraju dokazati. Muškarci se moraju natjecati. Zato je od životne važnosti za društvo da njegovi muškarci imaju pozitivne, božanske ideale za koje će moći živjeti i boriti se. Ako ih nemaju, oni će uništiti društvo. Svađa, zavist, borba i rat bit će na dnevnome redu. To je današnja situacija.
Zato je Moja misija: uči s radošću obavljati svoj posao. Nemoj pri tome misliti na novac koji možeš zaraditi, već na zadaću koja će te tvojim trudom uzdići. Neka ti teškoće budu drage. One postoje zato da bi ti mogao rasti. Bez teškoća ne može biti rasta, ne može biti samodokazivanja. Ako se hrabro suočiš s teškoćama i nadvladaš ih, sve više i više ćeš pronalaziti svoju osobnu vrijednost i stjecati sigurnost u sebe. Drži se temeljne životne istine: tko daje dobiva. Neka tvoje davanje kao muškarca bude u tome da imaš božanske ideale i da ih živiš. To će ti neizbježno donijeti Božji blagoslov.





Sai Baba govori O ODNOSIMA dio je serijala od pet knjiga (Sai Baba govori zapadu, Sai Baba govori o svijetu i Bogu, Sai Baba govori o psihoterapiji te Sai Baba govori o odgoju) . Prenositelj svih pet knjiga je Stephan v. Stepski Doliwa, a prevoditelj na hrvatski jezik, Vili Bayer.
Obzirom na suvremenost teme i nužnost pokretanja tako važnih promjena u vlastitim životima krenula sam sa objavljivanjem ove knjige, temu po temu, sa nadom da će Vas barem malo dotaći.
http://putpokazi.com/odvazno_nakladnistvo/sai_ljudske_vrijednosti/sai_baba_govori/sai_baba_govori.html

RAZLIKE I SLIČNOSTI – MUŠKARCI I ŽENE
Sai Baba govori O ODNOSIMA

Muškarci i žene u osnovi su slični i isto tako iz osnove različiti. U Svetom pismu, 1. Mojsije, 2, piše da je Eva stvorena iz Adamova rebra. Što to znači? Prije svega, to nikako ne znači da je muškarcu dana prednost. Muškarac i žena po svojim su vrijednostima savršeno jednaki. Ne postoji nikakva razlika u vrijednosti. Gospodin nije nikada imao želju stvoriti razliku u vrijednosti između muškarca i žene. To već zbog toga nije moguće jer bi to bilo u suprotnosti s pravednošću, a prema tome i prema dharmi, ispravnosti. Gospodin ne može nikada učiniti nešto što je protiv pravednosti i ispravnosti jer On ih je stvorio. On je apsolutna Pravednost i Ispravnost – zbog čega je i cijeli svemir stvorio ispravnim odnosno savršenim.

Između muškarca i žene dakle nema razlike u vrijednosti. Usprkos tome u Svetom pismu stoji da je Bog najprije stvorio Adama. Dakle Adam je ipak bio prvi. A tko je prvi, više vrijedi – moglo bi se pomisliti.

Sveto pismo ne smije se shvatiti na taj način. To što je muškarac stvoren prvi pokazuje da je on obično starije od žene. Pitaš zašto. Zato što muškarac mora stvoriti financijsku podlogu za obitelj. Za tu je zakonitost Gospodin znao, zato je najprije stvorio Adama. Zato sam i Ja u ovoj knjizi uvijek najprije govorio o muškarcu. To bi ga uvijek trebalo podsjećati na to koliko veliku odgovornost i zadaću ima prema svojoj obitelji.

Zašto je međutim Gospodin Evu stvorio iz Adamova rebra? Rebro se nalazi blizu srca. To simbolizira da bi žena muškarcu trebala ležati na srcu. Osim toga, to pojašnjava da su muškarac i žena jedno tijelo. Da na neraskidiv način pripadaju zajedno. I da se muškarac treba brinuti za ženu. Isto kao što se treba brinuti za djecu koja su tijelo njegova tijela i krv njegove krvi. Isto tako treba se brinuti i za ženu. Zašto? Zato što je žena u većini slučajeva toliko opterećena djecom, da se ne može brinuti još i za uzdržavanje obitelji – i ne treba. To je dužnost muškarca, zato ga je Bog stvorio kao prvog i zato je stvorio Evu iz njegova rebra. Sve je to njegova dužnost, zbog čega je grijeh ako je vlastitom krivnjom ne ispunjava.

No razmotrimo još malo to mjesto iz Svetog pisma, ono je vrlo poučno za našu temu.

Stoji napisano da su Adam i Eva smjeli jesti sve plodove osim plodova sa Stabla spoznaje. No tada je došao vrag da bi zaveo Adama i Evu kako bi prekršili tu zapovijed. Došao je u obliku zmije koja je nedvosmislen simbol ovog svijeta. Zmija je simbol prikradajućega, nezadrživog uništenja, ali i mudrosti. Upravo ta dva pola nudi svijet. Upleteš li se u njega, u maju (privid, iluzija), doživjet ćeš neuspjeh. Ali ako ideš putem s Bogom, tada će te svijet neizbježno dovesti do mudrosti, do savršenstva. Zmija je dakle došla i zavela Evu, koja je pak zavela Adama. Bog, tako stoji napisano u Svetom pismu, kaznio je taj prekršaj tako što je oboje istjerao iz Raja, što žena mora u bolovima rađati, a muškarac mukotrpno obrađivati zemlju.

To mjesto u Svetome pismu potrebno je objasniti, u suprotnom slučaju ono stvara negativnu sliku o Bogu, o ljudima i o svijetu. Bog nikada nikakav prekršaj ne kažnjava tako strogo – još k tome do u sljedeće naraštaje. To Bo ne čini nikada. Također Bog nikoga ne proklinje, ni zemlju koju ljudi obrađuju, ni đavla kojega simbolizira zmija.

To važno mjesto u Svetom pismu ima zato potpuno drukčije značenje: Adam i Eva bile su duše koje su htjele steći samospoznaju. One nisu htjele živjeti samo prema Božjim zakonima već su htjele svjesno znati da su Bog i u skladu s tim djelovati. One su zato odabrale put koji vodi preko ovog Svijeta. Tko ide kroz Svijet, uči kroz pokušaj i zabludu, kroz želje i patnje. One duše koje krenu tim putem posebno su hrabre i zato Gospodinu osobito bliske. Umjesto da ih proklinje, Gospodin im je obećao da će uvijek biti za njih tu i da ni jedna od njih ne će biti izgubljena.

Patnja u svijetu nastaje zato što čovjek ima slobodnu volju, koja ga može zavesti u zabludu. Svijet reagira prema Zakonu karme, dakle načelu uzroka i posljedice koje te uči gdje griješiš, u čemu moraš promijeniti mišljenje i u kolikoj si mjeri zaboravio Boga.

Zbog toga patnja ima i to značenje da osjetiš koliko si se udaljio od Boga. Božji put u početku je teža, ali vremenom postaje sve lakšim. Svjetovni put u početku je lagan da bi vremenom postajao sve težim.

Treće je značenje patnje da naučiš služiti. Zadaća svijeta ne sastoji se samo u tome da naučiš spoznati kako si ti Bog, već i u tome da iskusiš kako biti Bog prije svega znači služiti, a ne vladati.

A zašto žene trebaju rađati uz bolove? Gospodin time nije izrekao kaznu, već je ukazao na činjenicu da žene trudnoćom, porodom i podizanjem djece čine nešto veliko. Žena je duša obitelji. To uvijek iznova naglašavam. Žena ljubaznim, mudrim i požrtvovnim podizanjem djece stvara sutrašnje društvo. Žene su one koje od svoje djece stvaraju odrasle ljude sutrašnjice.

To je veliko djelo koje nitko ne smije podcjenjivati. Žena je zbog toga srce obitelji i društva. Ako žena nije uspješna, propada i društvo. Muškarci mogu biti ne znam koliko uspješni u svojim zvanjima, obitelji će – a time i društvo – usprkos tome pretrpjeti štetu ako žene ne ispune svoju dužnost.

Zbog toga su u Svetome pismu uloge muškarca i žene jasno opisane. Muškarac se treba brinuti za materijalnu dobrobit obitelji, žena za duševnu.

Vaše je društvo toliko razoreno zbog toga što uopće više ne shvaćate vrijednost žene. U vas jedino karijera i novac znače nešto. Kako glupo! Što ti vrijedi karijera i novac ako si nesretan? Vjeruješ li da sreću, zadovoljstvo i unutarnji mir možeš kupiti? Da to nije moguće, trebali ste već do sada naučiti, uzevši u obzir da živite u takvu materijalnom blagostanju, a duše su vam osiromašile.

Žena je srce obitelji jer ona na sebe preuzima ono što se nikada toliko jasno ne vidi. Odnosno vidi se samo ako nije učinjeno. Koliko često žena sa „samo“ dvoje djece mora kuhati i ujedno pospremati stan! Koliko se često događa da je upravo sve pospremila, a sljedećeg trenutka već izgleda kao da tjednima ili mjesecima nitko nije ništa radio! Kuhati, te kuhinju i stan održavati urednim, već je nevjerojatno velik posao! Osim toga žena se mora i satima i satima posvećivati djeci! A tko zapaža koliko ona radi? Samo malobrojni.

Zbog toga vaše društvo može ozdraviti samo u slučaju ako poštujete žene i majke. Između Site, Radhe, Lakšmi ili Marije i dobre majke i kućanice ne postoji nikakva razlika i ne smije postojati nikakva razlika u vrednovanju. Nemati poštovanja prema dobroj majci i dobroj kućanici veliki je grijeh, zbog toga što takvo ponašanje ima kako posljedicu propadanje društva. Žene se ne osjećaju poštovanima, zato bježe od peći i traže zaposlenja. A tko se onda brine za obitelj i djecu? Nitko. Vi ste sada dosegnuli taj stupanj i u skladu s time i vaše se društvo nalazi u očajnom stanju.

U Svetom pismu piše i to da je žena bila ta koja je prva kušala plod sa Stabla spoznaje. Što to znači? Možda da je posebno loša – kao što se stoljećima pretpostavljalo? Sigurno ne, već upravo suprotno. Žena je posebno otvorena za unutarnje znanje. Ženu jako zanima što se krije u njezinoj duši – zato su žene koje žele više o sebi saznati, odnosno koje Me dolaze posjetiti, brojnije od muškaraca. Žena ili ono što je žensko u ljudima, to je ono što traži znanje o dobru i zlu, o vječnu i prolaznu. Žena kao utjelovljenje ljubavi i služenja posjeduje mnoge sposobnosti koje joj omogućuju da otkrije Boga u sebi, da Mu teži i da Ga ostvari. Zato nije žena ta koja u društvu kroz svoje biće izaziva posebne opasnosti, već je ona zbog svoje ljubavi i angažmana posebno sposobna muškarcu otvoriti nove vidike koji ga lako mogu uplašiti. Isto kao što je žena bila ta koja je hrabro kročila u ovaj svijet da bi kroz neposredno doživljavanje ostvarila Boga, isto je tako žena ona koja u obitelji često prva nešto pokrene, koja krene novim putevima da bi odvratila krizu, riješila probleme, pronašla nove razine zajedništva. Kao što je već rečeno: žena je hrabro srce obitelji i društva i zato Meni posebno bliska.

Muškarac sa svoje strane također često čini veoma mnogo da bi osigurao materijalnu osnovu obitelji. Mnogi muškarci ne samo što žrtvuju snagu već žrtvuju i svoje zdravlje da bi obitelji osigurali sretnu budućnost. I to je služenje i zato je Božji blagoslov uvijek uz njih.

Kada govorimo o tome, dolazimo automatski do presudnoga stajališta: Sveto pismo kaže da je žena odgovorna za djecu i kuću, a muškarac za rad na polju. To su dva područja koja su doduše odijeljena, ali sjedinjena kada je riječ o uzdržavanju obitelji i podizanju djece.

A koje su zajedničke zadaće muškarca i žene? Što imaju uvijek zajedničko? To da se oboje nalaze na Zemlji kako bi iskusili i saznali da su Bog, da služe od srca i da mogu živjeti požrtvovnost. Muškarac i žena nisu potpuno različita bića, već su različiti oblici postojanja jednoga bića, duše. Duša je jednom muškarac, a drugi put žena. Jednom crna, jednom bijela. Jednom bogata, drugi put siromašna. Vi pravite razlike. Za Boga je sve to jedno, sve je dobro, sve je u svjetlu, sve je Bog.

Izvuci zato odlučujuću pouku iz svega ovoga: poštuj sebe, voli sebe, poštuj i voli svog partnera (i sve druge ljude isto tako) kao samoga sebe. Tada ti je put prema znanju o tvojoj Božanskoj naravi tj. put prema trajnom blaženstvu, siguran.

Sve drugo samo su manje ili više teške obilaznice.





Sai Baba govori O ODNOSIMA dio je serijala od pet knjiga (Sai Baba govori zapadu, Sai Baba govori o svijetu i Bogu, Sai Baba govori o psihoterapiji te Sai Baba govori o odgoju) . Prenositelj svih pet knjiga je Stephan v. Stepski Doliwa, a prevoditelj na hrvatski jezik, Vili Bayer.
Obzirom na suvremenost teme i nužnost pokretanja tako važnih promjena u vlastitim životima krenula sam sa objavljivanjem ove knjige, temu po temu, sa nadom da će Vas barem malo dotaći.
http://putpokazi.com/odvazno_nakladnistvo/sai_ljudske_vrijednosti/sai_baba_govori/sai_baba_govori.html

TRUDNOĆA– Seksualnost
Sai Baba govori O ODNOSIMA

Trudnoća je istinski izražaj života. Ona zato sadrži nešto što je tipično za život, odnosno paradoks ili prividnu proturječnost. Trudnoća je naime završetak stanovitoga razvoja, a istodobno njegov početak. Kroz trudnoću je određeno razdoblje u odnosu zauvijek zaključeno. Brak kroz trudnoću dobiva sasvim novu kvalitetu.
Ta nova kvaliteta može doći do izražaja i u tome što tijelo žene zbog trudnoće može doživjeti promjenu. Izaći na kraj s tom promjenom ponekad je vrlo velika stvar, koja zavređuje divljenje svih nas, jer je jasan čin ljubavi kao i predanosti životu i odgovornosti.

Ako sebi predočimo razvoj zajedništva od upoznavanja pa sve do zajedničkog djeteta, vidjet ćemo da se ono sastoji od različitih stupnjeva: partneri se najprije upoznaju na duševno-duhovnoj razini, a svojom željom i kasnijom odlukom da postanu par, te i uz Božji blagoslov, oni postaju cjelinom. To nalazi svoj odraz u tjelesnom sjedinjenju. Plod toga duševno-duhovno-tjelesnog sjedinjenja jest zajedničko dijete. Trudnoća iznosi na vidjelo da je tim duševno-duhovno-tjelesnim sjedinjenjem nekoj duši omogućeno da se utjelovi. Trudnoća je time završetak jednog razvoja. Nov početak sastoji se u vidljivom novom životu nakon poroda. Trudnoća omogućava duši da iskoristi vrijeme tjelesnoga sazrijevanja, koje joj je potrebno kako bi nakon njega mogla živjeti izvan te čudesne zaštite. Trudnoća je čudo, isto kao što je i sav život čudo. Zato sam odlučio da o trudnoći govorim na kraju ovog poglavlja: jer trudnoća jasnije od svega pokazuje koliko je život raskošan!
Trudnoća je čudesan prijelaz duše iz kozmičke savršenosti u svjetsku nesavršenost. Zato embrio tijekom normalne trudnoće ima sve što mu je potrebno: idealnu količinu hrane, kisika, topline, tjelesnoga kontakta, brižnosti.

Trudnoća je sama po sebi i svom trajanju tako uređena da se duša može ponovno prilagoditi uvjetima zemaljskoga svijeta.

Time je sve rečeno: u trudnoći ne nastaje tijelo, već duša tijekom trudnoće dobiva tijelo kakvo joj pripada s obzirom na njezinu karmu u toj inkarnaciji, te se tijekom trudnoće može polako pripremati na zemaljski život. Zato novorođenče nije glupo malo dijete, već duša – možda i vrlo velika duša – koja se trenutačno nalazi u malenom tijelu.

Zbog toga se prema djeci treba odnositi sa svom brižnošću i ljubavlju, ali nikada na način kao da ne shvaćaju što se oko njih događa. Mala djeca često shvaćaju mnogo više od odraslih. Osim toga ona lako uspostavljaju kontakt s kozmičkom sviješću. Kako ih se međutim ne potiče ili kako osjećaju da sa svojim osjećajima nailaze na zatvorena vrata, ona se s vremenom sve više zatvaraju u sebe. Mala djeca imaju beskrajno mnogo mogućnosti da na osjećajnoj razini uoče nešto, što odraslima u većini slučajeva više nije dostupno. Duša malena djeteta također je i savršeno savitljiva, zbog čega je sposobna sve usvojiti.


Čitanje

Iz tog bi razloga žena, čim primijeti da je trudna, trebala početi naglas čitati svete tekstove ili zahtijevati da joj se oni čitaju. Duša u njezinu tijelu to sluša i na taj se način usmjerava na duhovno. Pojam „usmjerava“ u biti nije točan. Kako duša dolazi iz duhovna svijeta, ona je ionako usklađena na božansku vibraciju. Čitanjem svetih tekstova majka djetetu daje na znanje da je i ona povezana s istim praizvorom, i da dijete dolazi u zajednicu u kojoj može njegovati svoju povezanost s Bogom. To dušu koja se inkarnira ispunjava beskrajnom radošću. Naime, za nju je teško i bolno što se mora udaljiti iz neposredne blizine Božje i što se mora nanovo inkarnirati. A ako sluša svete tekstove, tada ima osjećaj da se nije toliko udaljila, odnosno da još uvijek uživa blizinu Božju.

Mnoge duše koje dolaze na ovaj svijet i koje ne nailaze na takvo okruženje nego na ravnodušnost i na odbojnost prema Božanskom, time su duboko razočarane i povrijeđene. One reagiraju na taj način da se zatvaraju u sebe – i to ponekad traje cijeli život. To je među ostalim razlog što poneki ljudi postaju ateistima i što nikakav argument na ovome svijetu ne može promijeniti njihovo uvjerenje. Oni su u ovoj inkarnaciji bili tako rano i tako duboko pozlijeđeni, da se drže zatvorenima – ovdje ponovno nailazimo na proturječnosti toliko tipične za život! – kako ne bi dopustili da se dotakne njihova vjera što se nalazi u njihovoj najdubljoj nutrini. To je i razlog zbog kojeg su poneki ateisti mnogo bolji ljudi te žive u mnogo većem skladu s Božanskim redom od mnogih takozvanih vjernika koji doduše svaku nedjelju idu u crkvu, ali nikada ništa ne naprave za druge.

Ako ti ateisti koji su Boga sačuvali u svojoj najdubljoj nutrini, sretnu sveca ili čak avatara, inkarnaciju Boga, tada se zaštitni oklop koji štiti njihovo srce topi i oni se otvaraju u suzama radosnicama.


Govor

Što se tiče odnosa prema još nerođenoj djeci, mogu samo ponoviti što sam rekao o tvom ponašanju prema djeci. Kao majka ili otac, imaj uvijek na umu da se u zaštićenosti majčine utrobe ne nalazi maleno tijelo, već da se duša, možda i velika duša, priprema za dolazak na ovaj svijet. U skladu s tim trebaš se i odnositi prema toj duši. Razgovaraj s plodom u svojem tijelu, odnosno tijelu tvoje žene onako kako razgovaraš ili kako bi trebao razgovarati s nekim razumnim i osjećajnim čovjekom. Ako kao žena imaš osjećaj da je duša u tebi nemirna, tada ili razgovaraj neposredno s njom ili uz posredovanje Najvišeg Sebstva. Bit ćeš iznenađena, kakve ćeš ponekad odgovore primiti i što ćeš sve saznati. Ako imaš osjećaj da ni izravno ni preko Najvišeg Sebstva ne možeš uspostaviti kontakt s dušom koje se u tebi nalazi, tada nemoj za to kriviti ni Najviše Sebstvo ni dijete, nego razmisli što je tebi potrebno da bi se uzmogla više otvoriti.

U svakom je slučaju važno da i otac i majka, čim saznaju da je došlo da je došlo do začeća, uvijek nanovo razgovaraju s dušom koja se inkarnira. Oni npr. trebaju pitati što joj je potrebno, i trebaju joj govoriti što se u ovom ili onom trenutku događa. Objašnjavati joj što je vožnja autom, kupnja, plivanje, vožnja biciklom, let, pjevanje, meditacija i slično.

Poneke duše npr. smeta ultrazvuk i na njega reagiraju nemirom – usput rečeno, takva se ispitivanja ne bi smjela prečesto provoditi. I ovdje je dobro pitati dušu u svome tijelu podnosi li ultrazvuk, i ako da, koliko često. Ako ideš na pretragu ultrazvukom, tada objasni duši u tebi što se događa, zatim predstavi sebi da je malo tijelo u tebi potpuno ovijeno svjetlom – svjetlom koje ga štiti od svega negativnog. K tome pjevaj Gayatri mantru i predoči sebi da je tvoje dijete uvijeno još i u te čudesne zvučne valove. Nakon što si to učinila, objasni mu da si uvijek tu za njega i da ga voliš, pa ćeš smjesta osjetiti kakvo čudesno djelovanje to ima na vas oboje, a k tome i na tvog muža – čak i ako nije prisutan!

Ako se spremaš na meditaciju, tada objasni duši u sebi da ćeš sada uspostaviti kontakt s Bogom u vama objema, i da vas još više od zajedničkog krvotoka spaja Jedan, zajednički Bog. Da bi to još više naglasila, možeš izravno preko djeteta u svome tijelu, preko svog osjećaja ili preko Sebstva saznati koju pjesmu ili koji bađan duša u tebi posebno voli, pa je možeš pjevati uvijek prije početka meditacije.

Djeca koja su već tijekom trudnoće na takav način uključena u službu Božju i nakon rođenja ponašaju se sasvim drugačije od djece koja to nisu imala priliku iskusiti. Jedna majka, koja je to prakticirala od samog početka trudnoće, bila je iznenađena da je njezino dijete nikada nije smetalo dok je meditirala. Ponekad se čak događalo da je zaplakalo upravo onoga trenutka kada je ustala od oltara, no do toga je trenutka bilo apsolutno mirno.
Čudesnost života nalazi se u tvojoj ruci, ona nije rasuta negdje u svemiru.

No da se vratimo pretporođajnom dobu. Vrijeme prije i nekoliko godina nakon poroda – posebno prve dvije godine – veoma je prilagodljivo razdoblje. To možeš vidjeti i po sljedećem: ako npr. još-ne-rođenom ili novorođenom djetetu uvijek nanovo čitaš na engleskom, njemu će jednoga dana biti mnogo lakše naučiti taj jezik. Iskoristite zato to važno vrijeme da bi duši koja dolazi s vama dali najljepši oblik dobrodošlice, naime, da zajedno s vama sudjeluje u kontaktu s Najvišim Sebstvom, s Bogom. Jer svi se vi nalazite na ovoj Zemlji da biste ostvarili Boga, da bi duboko u svojoj nutrini znali da ste vi Bog. Da ste ostvarili Boga, tj. da znate da ste Bog, vi se ne biste bili nanovo rodili.


Prehrana tijekom trudnoće

Sve što je do sada rečeno ima smisla samo ako se majka drži duhovne prehrane. Ona naravno ni u kojem slučaju ne bi smjela pušiti, da ne govorimo o uzimanju droga, što bi bio veliki grijeh prema duši u njoj. I alkohol bi trebala izbjegavati – kao i svaki čovjek koji se nalazi na duhovnom putu. Misli uvijek na to: prvo imaš bocu, zatim boca ima tebe, a na kraju i sam postaješ bocom.

Također obvezno izbjegavaj jesti meso. Jesti meso veliki je grijeh, osim toga uzimanje mesa kao hrane proizvodi odnosno pojačava agresivne sklonosti u tebi i tvojem djetetu.

Jedi naprotiv mnogo voća, salate, sirova ili pirjana povrća, te samljevene i preko noći omekšane ili kuhane žitarice.

Drži se savjeta Edgara Caycea i pojedi dnevno tri badema. Djeca do desete godine trebala bi jesti samo jedan badem dnevno – a čak i ako su bolesna, količina se smije povećati samo na dva, najviše tri badema dnevno. Od desete do petnaeste godine života preporučuju se dva badema dnevno. Nakon toga je povoljno uzimati svakodnevno tri badema. Bademi potpomažu rad sustava žlijezda i sprečavaju nastanak izraslina i tumora.

Postoje i slučajevi u kojima je buduća majka svjesna posljedica jedenja mesa, ali usprkos tome ima veliku želju za mesom. Ako ta želja nije izraz stare navike, ona je tada znak da budućoj majci nešto nedostaje. Vjerojatno joj nedostaju – kao uostalom i mnogim vegetarijancima – osnovne aminokiseline koje su obilno prisutne, npr., u algama kao što je spirulina. Ako trudnica usprkos svemu ima veliku želju za mesom, tada ga mora jesti! Pri čemu su rakovi ili jastozi bolji od peradi. Izbjegavaj jesti govedinu ili svinjetinu, da ne govorim o janjetini i ovčetini. Čini to tijekom trudnoće samo u slučaju ako ti se čini da se toga baš nikako ne možeš odreći.

Hrana je za mnoge trudnice uopće važna, ponekad velika, odveć velika tema! Poneke trudnice tijekom trudnoće ne jedu za dvoje, nego za troje ili četvero. To je problem i stoga što je trudnoća sama po sebi veliko opterećenje za tijelo i što svaki dodatni kilogram znači teret za kosti, zglobove, mišiće, vezivo tkivo i kožu. Ako je koža prenapregnuta, ona se kida i tako nastaju rodiljski ožiljci koji, kao što je poznato, jako ograničavaju sjaj kože.

Osim što treba paziti na odmjerenu i razumnu prehranu, trudnica bi svoj trbuh trebala svaki dan masirati maslinovim, hladno prešanim uljem u koje je stavila neprskanu limunovu koru. Eterična ulja limuna zajedno s maslinovim uljem blagotvorno djeluju na kožu. Pritom žena može prilikom masiranja sebi zamisliti kako ta mješavina kožu čini mekanom i da trudnoća ne će naštetiti njezinu izgledu.

I na kraju još jedno malo pitanje! Što bi buduća majka trebala što češće raditi? Da, sasvim točno, pogodio si! Ona bi uvijek nanovo trebala ponavljati Ime Božje. To je najveći blagoslov. Posebno pri porodu.





Sai Baba govori O ODNOSIMA dio je serijala od pet knjiga (Sai Baba govori zapadu, Sai Baba govori o svijetu i Bogu, Sai Baba govori o psihoterapiji te Sai Baba govori o odgoju) . Prenositelj svih pet knjiga je Stephan v. Stepski Doliwa, a prevoditelj na hrvatski jezik, Vili Bayer.
Obzirom na suvremenost teme i nužnost pokretanja tako važnih promjena u vlastitim životima krenula sam sa objavljivanjem ove knjige, temu po temu, sa nadom da će Vas barem malo dotaći.
http://putpokazi.com/odvazno_nakladnistvo/sai_ljudske_vrijednosti/sai_baba_govori/sai_baba_govori.html

POBAČAJ– Seksualnost
Sai Baba govori O ODNOSIMA


Erotika je određena lakoćom. Čovjek međutim mora biti vrlo jak da bi mogao izdržati tu lakoću. Mnogi nemaju tu snagu. Oni tada pokušavaju dohvatiti nedohvatljivo, zadržati neopterećeno. Jedan o puteva da to učine jest taj da erotiku pretvore u seksualnost. To naravno u igru dovodi posve drukčiju energiju. Igra postaje ozbiljnošću, od lakoće nastaje jasna stvarnost. Nasuprot erotici, seksualnost je uvijek povezana sa životom i smrću. Sjedinjenje muškarca i žene stvara mogućnost da se sjemena i jajčana stanica spoje, čime nastaje novo tijelo. Ako ga roditelji ne žele, to može značiti i njegovu smrt, tj. napravi se pobačaj.

Shvaćam da postoje situacije, npr. nakon silovanja, gdje nošenje djeteta koje je nastalo na takav način pretpostavlja posjedovanje golemih unutarnjih snaga.

Ali u većini se drugih slučajeva kao muškarac i kao žena trebaš pitati jesi li uvijek imao pred očima povezanost između seksualnosti i trudnoće. Stajalištu da će „već sve dobro proći“ pogoduju i kontraceptivna sredstva. Mnogi se odveć oslanjaju na njih ili uopće ne razmišljaju o mogućnosti da dođe do trudnoće.

Uvijek iznova kažem da je seksualnost usko povezana s karmom. Osim jezikom, dakle onim što on jede i što kaže, čovjek ničim drugim sebi ne stvara toliko karme (k tome još negativne) kao seksualnošću. Jezikom i seksualnošću većina ljudi mnogo više i mnogo češće pozljeđuje, nego rukama. Osim toga, povrede nanesene riječima i/ili seksualnošću mnogo dublje i mnogo teže zacjeljuju od rana koje se mogu zadati rukama.

Zato moraš pažljivo postupati sa seksualnošću da ne bi pozlijedio druge, a ni sebe. Zato je najbolje da se seksualnost živi samo onda ako su okolnosti jasne i ako je i dijete dobrodošlo.

Misliš da to često nije moguće. Ja kažem: to ti se čini nemogućim, jer smatraš da nema ničega što pruža više ispunjenja od seksualnosti. Bez drugog usmjerenja osim na materijalno čovjek nema ništa što bi mogao suprotstaviti seksualnosti te joj prije ili poslije ne će moći odoljeti, ako ne i podleći. Time je mogućnost trudnoće odnosno pobačaja pretprogramirana.

Kao što je rečeno, postoje slučajevi u kojima se pobačaj jedva može izbjeći, kao npr. nakon silovanja ili ako vrlo mlada djevojka koja je došla u tešku situaciju, ostane trudna ili ako zbog neke slabosti trudnoća , odnosno porođaj, može ugroziti život majke.

No u ovom i u svim ostalim slučajevima imaj na umu da trudnoća nikada nije proizvod slučajnosti, već je uvijek izražaj karmičke konstalacije. Jer ti ne doživljavaš slučajno ni silovanje ni trudnoću. Ovim izjavama ne želim još više otežati položaj jadnih žena, već želim samo pojasniti da ne postoje jednostavna rješenja. Stajalište koje poneki imaju – „ako je plod uklonjen, stvar je riješena“ – sasvim sigurno ne stoji. Karmički, a time i osobni zapetljaji odveć su veliki da bi tako bilo.

Postoji i druga krajnost, da se prilikom poroda treba odlučiti između života majke i života djeteta.

Kao što neki lakomisleno izvrše pobačaj, tako se i ovdje neki – što je jedva moguće povjerovati! – odlučuju za dijete i time gube ženu, odnosno majku djeteta ili čak djece.

Ja na ovo kažem: ovakva je odluka protiv dharme, protiv Božanskog Reda. Svaki muškarac koji na takav način žrtvuje svoju ženu u jednom od budućih života naći će se na njezinu mjestu. Nakon toga više se nikada ne će tako odlučiti.

Ma kako to bolno moglo biti: u takvoj se situaciji muškarac uvijek mora odlučiti za ženu i protiv djeteta. Jer ako žena umre, to je gore nego ako se izgubi dijete. Zato Božji Red određuje da se žena ni u kojem slučaju ne smije žrtvovati.


Dva oblika pobačaja

Tema o pobačajima vrlo je nabijena emocijama. Jedni smatraju pobačaj nečim sasvim normalnim, drugi u paru koji izvrši pobačaj vide ubojice bez savjesti.
Zbog tih emocionalnih pretjerivanja moramo o svemu razmisliti mirno i otvorena srca.

Kao prvo, moramo pojasniti jedno: postoje dva oblika pobačaja. Prvi je kada se duši oduzima mogućnost da se inkarnira. To se događa do 70. dana nakon začeća. Do tog dana može se govoriti o pobačaju. Od 71. dana nakon začeća to više nije pobačaj, nego ubojstvo.

Tu izjavu smatraš krutom, a naravno i moralnom. Mogu ti samo odgovoriti da nemaš pojma što se u nekim klinikama radi. Obavlja se pobačaj kada bi plod već bio sposoban živjeti i izvan majčina tijela. Jednostavno ih se pušta da umru ili ih se ubija s pomoću injekcije, gušenja ili na neki sličan strašan način.

Osim toga, ti ne pomišljaš na to da dijete nakon 71. dana razvija svoju sposobnost zapažanja i pamćenja te se cijeli život (podsvjesno) sjeća ako je majka, npr., pokušala počiniti pobačaj.

Nakon 71. dana trudnoće dakle nastaje nešto potpuno novo, zbog čega moraš računati s time da je duša tada u potpunosti inkarnirana, iako tijelo još nije sposobno živjeti izvan majčina tijela.

Do 70. dana duša se djeteta nalazi pokraj majke.

Od 71. dana ona se nalazi u majci.

I do 70. dana pobačaj je zahvat koji duša koja se želi inkarnirati teško prima. Ali nakon 71. dana ostaju posebno duboke povrede, koje u sljedećim inkarnacijama mogu doći do izražaja u obliku nedostatka osjećaja osobne vrijednosti i straha od života.

Ta se izjava dakako ne smije obrnuti u smislu da je svatko tko se boji života i ima probleme s osobnom vrijednošću u nekom prijašnjem životu nakon 71. dana prošao iskustvo pobačaja.

Ali u nekih se to dogodilo.


Posljedice

Međutim, i unutar granice koju čine prvih 70 dana pobačaj je povezan s komplikacijama.

Kao prvo, dijete je nesvjesni simbol za osjećajni svijet i odnos. Prirodni tijek partnerstva upravo se i sastoji u tome da dvoje ljudi koji se vole, tu ljubav i tjelesno izraze, te je žele vidjeti otjelotvorenu u djetetu. Zato nesvjesno u ljudima poistovjećuje dijete s odnosom. Ako par ukloni dijete, a već su i prije postojale teškoće u odnosu, problemi se mogu toliko pojačati da se odnos na njima slomi. Ali i u slučaju da nema ozbiljnih problema, pobačaj može dovesti do neslućenih sukoba. Kao prvo, želje partnera mogu se razlikovati, tj. može se dogoditi da jedan dijete želi, a drugi ne.

Drugo, situacija može biti teška utoliko što su partneri doduše svjesno istog mišljenja, ali nesvjesno nisu. Nesvjesno ima npr. jedan od njih osjećaj kako je to odraz nedostatka ljubavi, ako onaj drugi pristaje na pobačaj ili ga čak želi. On smatra da ga njegov partner ne voli dovoljno, inače bi sigurno našao neki put da osnuje obitelj i iz ljubavi preuzme odgovornost za dijete.

Kako su međutim takvi osjećaji nesvjesni, on ih nikada ne će izraziti. Iz toga mogu nastati velike napetosti i teškoće u odnosu, koje nerijetko dovode do prekida odnosa.


Pobačaj i karma

Sada želim s još jednog gledišta govoriti o tome zašto pobačaj može dovesti do karmičkih zapetljaja.

Duša, koja bi kroz trudnoću trebala dobiti tijelo, može to sprečavanje inkarnacije jao zamjeriti. Pri ponovnoj trudnoći čest je slučaj da se ponovno inkarnira ista duša. Zbog toga što se inkarnirajuća duša još točno sjeća doživljenih povreda i u skladu s time se ponaša, može doći do znatnih problema, nemira i strahova majke. Majka i otac obvezno se moraju preko Najvišeg Sebstva toj duši ispričati. To traženje oprosta katkad je jedino što toj duši može opet vratiti nužan mir koji joj je potreban da bi roditeljima, a naravno posebno majci, bila omogućena mirna trudnoća.

Može se dogoditi i to da trudnoća protekne dosta mirno, ali da problemi nastanu nakon poroda. Dijete je glasno, nemirno, nesretno. Takvo stanje može potrajati godinama. Ovdje može jedna molba za oproštenje – kao i inače u svemu! – učiniti prava čuda, zbog čega to stvarno mogu staviti na srce svim roditeljima koji su učinili pobačaj.

Drugim riječima: pobačaj pozljeđuje dušu, ponekad i veoma jako. Duša se pripremila za ulazak u tijelo, ona je napustila više nebeske sfere, što nije mala promjena, a iznenada biva odbijena. To stvara zbunjenost. Duša u Nebu poznaje samo jasnoću i pouzdanje. Ona zbog toga čin kakav je pobačaj sebi uopće ne može zamisliti. Ta zbunjenost može ponovno oživjeti pri sljedećoj trudnoći u kojoj se ista duša nanovo inkarnira.

K tome dolazi još i to da su duše u većini slučajeva na razne načine vezane uz određene osobe. Na primjer, jedna duša (A) posebno je vezana uz oca. Ona se želi inkarnirati, ali njezino buduće tijelo biva uklonjeno, nakon čega se par rastaje. Sada muškarac upozna drugu ženu i s njom dobije dijete. Oni bi u osnovi trebali dobiti drugo dijete jer je žena vezana za neku drugu (B) dušu: ali sada mora duša B odstupiti jer je tijelo duše A bilo pobačeno.

Kada se duša A rodi, lako se može dogoditi da joj je nova majka jako strana,, ili da nju smatra odgovornom za pobačaj koji je učinila sasvim druga žena. To možda zvuči nelogično, ali nesvjesno funkcionira na taj način: dijete naime živi u odvojenosti između zahvalnosti sadašnjoj majci i predbacivanja prethodnoj.

Uz te poteškoće, može doći još i do toga da nakon duše A i duša B dođe na ovaj svijet. I u tom slučaju mogu nastati veliki problemi. Vrlo se često događa da drugo dijete nije poželjno. Mnog roditelji u Europi planiraju samo jedno dijete. Dođe li još jedno, reagiraju s odbojnošću -posebno u slučaju ako su s prvim imali teškoća. Drugo dijete može već pri porodu sa sobom donijeti razne odbojnosti: prema bratu (ili sestri) koji mu je oduzeo prvo mjesto, prema ocu koji je stvorio takvu situaciju jer ga u prošloj vezi nije prihvatio, ili prema majci ako ga nije željela.

Lako sebi možeš zamisliti kakav životni početak takva situacija donosi djetetu.

Najkasnije na ovom mjestu reći ćeš da je sve skupa odveć ishitreno, vrlo negativno mišljeno, a osim toga da je u to teško povjerovati.

Istina, koju ja svakodnevno promatram, još je mnogo dramatičnija nego što ti možeš pretpostaviti. Zapetljaja ima toliko mnogo da graniči s čudom što poneke obitelji nemaju još mnogo više problema.

Ovo o čemu Ja govorim nije nikakvo mudrovanje, već meni jasno vidljiva istina, koja bez prekida mnoge, mnoge duše veže jedne za druge, ispunjavajući njihove odnose problemima.

Meni nije stalo do toga da u tebi pobuđujem strah, već jedino želim izoštriti tvoju svijest. Život nije tako banalan kako se nekima čini. Život je čudesna mnogoslojnost koja se odigrava na bezbrojnim različitim razinama. Život također nije ni okrutan ni prožet bilo kakvim osvetničkim mislima. Cjelokupan život ima jednu jedinu zadaću, a ta je da se povećavaju i šire i tvoje srce i tvoja svijest. Tko bez mnogo razmišljanja počini pobačaj – a to se danas događa jako, jako često – taj sebi automatski ne stvara konstelaciju koja će povećati njegovo srce i njegovu svijest. Ako su ti naime određeni problemi nepoželjni i ne želiš doći u doticaj s njima, upravo u tom ćeš se slučaju ubrzo s njima suočiti.

Bezbrojni ljudi pate, a da ne znaju zbog čega. Ove riječi koje Ja diktiram imaju namjeru da uzmogneš izbjeći poneku od teškoća, a ako budeš trpio da imaš neka od objašnjenja zašto je tako.

Molim te, vjeruj mi kada ti kažem da je sve za tvoje dobro. Ja uistinu ne slijedim nikakav drugi cilj.


Posljedice na različitim razinama

Do sada sam govorio o karmičkim zapetljajima koji zbog pobačaja utječu na dušu.

Osim navedenih, postoje još i teškoće koje se odnose posebno na ženu. Kako je žena ta koja ostaje trudna, ona se mora i podvrgnuti pobačaju. Ona se u gotovo svim slučajevima osjeća više krivom od muškarca. U najmanju ruku, ona neposrednije od muškarca osjeća krivnju. Danas se mnoge žene nastoje obraniti od tog osjećaja tako što ga ili potiskuju ili uopće ne dopuštaju da se pojavi. Pobačaj se međutim manifestira na mnogim razinama: na duševnoj, duhovnoj, tjelesnoj i finomaterijalnoj razini, na razini čakri.

Na duševnoj razini može žena na pobačaj reagirati depresijama, strahovima, unutarnjim nemirom, nesanicom itd. Zatim se može dogoditi da nakon pobačaja ima problema sa svojom seksualnošću, jer ima svjesni ili nesvjesni strah od nove trudnoće – posebno i zato što jedan njezin dio točno zna da ona želi dijete, jer inače ne bi zanijela.

Na duhovnoj razini pobačaj može doći do izražaja tako da žena svom snagom nastoji ne misliti više na tu temu i da to djeluje kao blokada. Ili se događa suprotno, da mora stalno na to misliti.

Na tjelesnoj razini pobačaj može djelovati tako da žena ima problema s ciklusom, tj. da se pojave neredovita krvarenja ili čak krv urinu. Postoje žene koje imaju godinama ili čak desetljećima probleme jer se u dubini duše kaju zbog pobačaja, ali nitko za to ne zna, te zbog toga nije moguće naći vezu između tjelesnoga simptoma i duševnog uzroka.

Na finomaterijalnoj razini pobačaj dolazi do izražaja u obliku blokade u seksualnoj, katkada i u korijenskoj čakri. Ta blokada uvjetuje da finomaterijalna energija ne teče kako bi trebala, što može dovesti do problema u donjem dijelu tijela. Zbog toga je pobačaj kako u muškaraca tako i u žena vidljiv u seksualnoj čakri.

Kod muškaraca pobačaj također ima duboke posljedice. Muškarci su često skloni većem potiskivanju od žena jer oni i nisu tako neposredno umiješani kao žene koje neposredno na svome tijelu osjećaju posljedice svoje odluke. Usprkos tome i u njih se – kao i u žena – pobačaj odražava na svim razinama, zbog čega bi se oni prema njemu trebali odnositi isto tako odgovorno kao i žene.

Postoje, kao što je rečeno, jasni slučajevi u kojih je razumljivo da je žena više sklona učiniti pobačaj nego roditi dijete. Ona to mora odlučiti. Zbog toga i ima slobodnu volju. Ali ona bi trebala biti uvijek svjesna da svaka trudnoća ima duboko značenje i da ni jedna žena ne zatrudni „slučajno“, već da je to uvijek povezano s njezinom karmom i karmom njezina partnera.

Ako je neka žena silovana, možda je za nju od stanovite pomoći, u smislu mirenja sa svojom sudbinom ako sebi predoči što će se to njezinu silovatelju dogoditi u sljedećem životu jer samo je po sebi razumljivo da će on u jednoj od sljedećih inkarnacija doživjeti ono što je sada njoj učinio.

Ta misao nema nikakve veza s osvetom ni s uklanjanjem njezine boli zbog tog strašnog događaja. Ne, stvarno, ne, jer Ja njezinu povredu i odveć dobro osjećam. Ja to nisam rekao ni zbog toga da bi netko sudio o njoj i pomislio: „Pravo joj budi. Sasvim sigurno je u nekom prijašnjem životu napravila isto to!“ Nitko nema pravo reći tako nešto. Ja tu misao nisam spomenuo zato da bih osuđivao, već da bih pojasnio da je svjesno osjećanje, promišljanje i razumijevanje jedino što trajno pomaže.

Ako je neka žena silovana, ona zbog toga ne bi smjela stati pri optuživanju muškarca koji joj je to učinio. Ona bi bol i bijes trebala uporabiti u svrhu istraživanja svojeg djetinjstva jer možda će tamo naći presudan ključ za razumijevanje ove traume. A pronađe li dobra i produhovljena terapeuta, neka se dopusti prenijeti u prethodne živote, možda će tamo naći još jedan presudni ključ za razumijevanje onoga što joj se dogodilo.

Imaj uvijek na umu: ni jedna trauma nije tako strašna, da ne bi uz pomoć razumijevanja, trpljenja i s time povezane milosti mogla voditi velikoj sreći.
Ako mlada djevojka ostane trudna, trebala bi pitati samu sebe je li je u njezinoj dobi pravi trenutak i postoje li pravi uvjeti za seksualnost.

Mladim ljudima njihovi roditelji ne bi trebali pojasniti samo organsku funkciju seksualnih organa, već obvezno i to kakva je velika snaga seksualnost i da ona uvijek ima veze sa životom i – ponekad – sa smrću. I da trudnoću nije uvijek moguće spriječiti s pomoću kontracepcijskih sredstava.

Mnogi mladi ljudi danas su prepušteni sebi samima. Njihovi se roditelji malo brinu za njih, ako uopće mare. Oni zato u prvom redu odrastaju sa svojim vršnjacima, što se na njih vrlo negativno odražava. Djeci su nužno potrebni ljudi koje mogu idealizirati te i mjerila u koja mogu vjerovati i držati ih se.

Zastrašujuće velik broj pobačaja u mladih djevojaka jasno pokazuje da nemaju ništa na što bi se mogle osloniti. Zato prelaze preko svoje duše i svog tijela. One ne znaju kako veliko blago predstavlja njihov život. Beznadne kakve jesu, one često gube mnogo, beskrajno mnogo od tog dragocjenog blaga.


Invaliditet i pobačaj

Ne manje teška odluka je ako roditelji uz pomoć pretraga saznaju da će dobiti invalidno dijete. To ih stavlja pred iznimno tešku odluku. Oni se nužno pitaju mogu li od svog djeteta zahtijevati da provede život kao invalid. Nije li to strašna perspektiva za dijete? I oni se naravno pitaju hoće li i sami uspjeti nositi veliko opterećenje, kakvo invalidno dijete znači za roditelje i cijelu obitelj.

Shvaćam dvojbu roditelja i mogu suosjećati ako se, iz straha od tereta koji ih čeka, odluče za prekid trudnoće. To je nešto što svatko može vrlo lako shvatiti.

Ali postoji još i drugi, opet karmički aspekt. Ako situaciju promatramo s tog gledišta, ona će izgledati nešto drugačije. To što upravo ta duša dolazi tim roditeljima, nužno ima veze s jednim od njihovih prošlih života. I u vezi je s karmom te duše d je dobila oštećeno tijelo. A s karmom je svih sudionika u svezi to da je oštećenje tako rano uočeno, da se uopće može postaviti pitanje hoće li se izvršiti pobačaj ili ne. Kada odgovorni ne bi imali mogućnost svjesnog odlučivanja, invaliditet se ili ne bi otkrio ili bi, npr. nastao tek tijekom porođaja.

Pojasnit ću to uz pomoć primjera.

Jedna duša, nazovimo je Gabor, bila je u jednom od prijašnjih života liječnik, godine 1756. tom je liječniku došla žena, Marika, i zamolila ga da joj prekine trudnoću. On je uzeo mnogo novca za zahvat, koji je izveo jako nemarno. Ženi je uzrokovao jako bolove i oštetio je plod, ali ga nije uklonio. Žena je zbog jakih bolova koje je trpjela i zbog jakog krvarenja mislila da je plod uklonjen. Tek poslije je shvatila da je još trudna i rodila je invalidno dijete. Obavijestila je o tome liječnika, ali njega to nije posebno ganulo.

U sljedećem životu taj je liječnik ponovo bio muškarac. Njegova je žena, Inja, zatrudnjela. On ovaj put nije bio liječnik, ali je ipak utjecaj iz njegova prethodnog života bio toliko jak da je svakako želio da se Inja podvrgne temeljitoj pretrazi. Pri tome se ustanovilo da Inja nosi dijete koje će biti teško oštećeno. Tek što je to saznao Gabor je na Inju počeo vršiti pritisak da pobaci. Ona je to učinila. Kratko vrijeme nakon toga njihov se brak raspao. Gabor je gubitak Inje kompenzirao tako što je mnogo radio, a uživao je i u brzim vožnjama autom. Jednoga je dana sletio sa ceste, udario u stablo i umro na putu do bolnice.

U sljedećem se životu rodio kao žena te je imao kratku aferu sa Marikom, koja je u ovom životu bila muškarac i koja ga je napustila nenadano, preko noći. Gabor je ostala trudna. To je bilo godine 1964. Bila je toliko siromašna da sebi nije mogla platiti nikakve pretrage. Tako je na svijet donijela dušu koju je u prošlome životu Inja na njezin zahtjev pobacila. Usprkos tome što je dijete bilo invalidno, ono je bilo sunce njegova života: kroz to dijete njegovo se srce otvorilo i on je postao sposobnim osjetiti suosjećanje, na koje se u prošlim životima nije moglo ni pomišljati.

Na ovom je primjeru vidljivo kako precizno djeluje karma, i to uvijek na dobrobit svih sudionika.

Ne uzimaj olako svoju seksualnost. Isto tako, nemoj se olako odnositi prema prekidu trudnoće.

Ako si učinio pobačaj i imaš osjećaj da si pogriješio, moli Boga za oproštenje. Zamoli Ga da te opravda u duše čiju si inkarnaciju spriječio. Pjevaj Gayatri-mantru, ponavljaj Ime Gospodinovo jer On ima moć da ukloni brda negativne karme. Iskoristi problematiku pobačaja da bi probudio svoju duhovnost i uspostavio bolji kontakt s Bogom, a time i sa sobom i svojom okolinom, pa ćeš tada usprkos svim teškoćama na koje možda naiđeš, sa sigurnošću steći iskustvo milosti.






Sai Baba govori O ODNOSIMA dio je serijala od pet knjiga (Sai Baba govori zapadu, Sai Baba govori o svijetu i Bogu, Sai Baba govori o psihoterapiji te Sai Baba govori o odgoju) . Prenositelj svih pet knjiga je Stephan v. Stepski Doliwa, a prevoditelj na hrvatski jezik, Vili Bayer.
Obzirom na suvremenost teme i nužnost pokretanja tako važnih promjena u vlastitim životima krenula sam sa objavljivanjem ove knjige, temu po temu, sa nadom da će Vas barem malo dotaći.
http://putpokazi.com/odvazno_nakladnistvo/sai_ljudske_vrijednosti/sai_baba_govori/sai_baba_govori.html

SEKSUALNOST I EROTIKA– Seksualnost
Sai Baba govori O ODNOSIMA

Ako se seksualnost tematizira, tada se naravno mora nešto mora reći i o erotici.

Pod seksualnošću podrazumijevam sve što je vezano uz tjelesno sjedinjenje i što je manje ili više s time neposredno povezano. Tu pripada i flert koji se posebno onda ne smije zamijeniti s erotikom, kada u osnovi ne znači ništa drugo, nego seksualnu predigru. Ti nikako ne smiješ flertovati ni ako flert za tebe predstavlja sredstvo za povećanje svoje samosvijesti, ako pritom u drugima budiš ili pothranjuješ nade koje uopće nisi spreman ispuniti.

Živite u vremenu koje je usmjereno na seks. Sve se prilično izravno vrti oko genitalnog područja. Genitalno područje često je posljednja postaja nakon koje više nema mnogo toga. Zbog toga su vaši odnosi vrlo nestabilni.

Nasuprot tome, u vas se erotika piše malim slovima. Vi doduše mnogo o njoj govorite, ali je malo poznajete jer je stalno zamjenjujete sa seksualnošću.
Erotika je privlačnost, misteriozno, čarobno, umjetničko, što može nastati i među pripadnicima istoga spola, a ne samo suprotnog.

Seksualnost je ozbiljna. Erotika je zaigrana. Seksualnost je plod, erotika miris. Seksualnost je realnost, erotika snivanje.

Platon je erotiku izvanredno opisao u svojem čudesnom dijalogu Simpozion. On tamo kaže da je erotika dijete Penije (siromaštvo, nedostatak) i Porosa (obilje). Zato erotika uvijek u sebi sadrži oboje, obilje čežnje i nedostatak ispunjenja. Ta mješavina uvjetuje njezinu dinamiku i čini njezinu težnju.

Platon kaže još nešto važno: Eros, vječni težitelj, idealan je motor za tragaoca jer on je tek onda zadovoljan kada je dosegnuo svoj konačni cilj, naime samu Ljepotu.
Uzmi sebi za primjer ovaj oblik Erosa. U svom traganju, ne ostani visjeti o jednom partneru i nemoj ga time preopteretiti. On ti nikada ne može dati Ljepotu samu, naime Boga kojega zapravo tražiš. Tvoj je partner samo putokaz tom Beskrajnom. Ali on je poseban putokaz koje ne ostaje na rubu puta, već zajedno s tobom kroči putem – ukoliko ga, uvijena u vašu erotiku, povedeš na svoj put.

Erotika je ono čudesno u svakom odnosu jer ona nikada ne preopterećuje. Erotika je kao dar mirisa – ti mu se raduješ, a da prije toga nisi osjetio da nedostaje.
Seksualnosti je potrebna težnja da bi nastala napetost i čar.

U erotike je ta težnja prenesena na sasvim drugu razinu. To je težnja za razigranim upoznavanjem, elegantnim, za nježnim i čudesnim na putu prema zajedničkom, Najvišem Sebstvu.

I upravo kao što si uvijek nanovo pokušavao uživati u mirisu nekoga čudesnog cvijeta, a da ti nije nedostajao ako ga nisi mirisao, tako je i s erotikom. Ona se raduje svemu što je lijepo očaravajuće, savršeno i privlačno jer za nju sve to ukazuje na najmilije Lijepo, koje toliko traži. To erotiku čini tako lakom i tako posebnom jer njezin je cilj nenametljivo, estetsko, dostojanstveno, lagano, koje je zbog te lakoće savršeno. To čini čar erotike. Taj čar čini erotiku, da tako kažemo, „mudrijom“ od seksualnosti. Seksualnost brzo dolazi do rezultata, a time i do završetka. Nasuprot tome, erotika živi od toga da „najvažnije“ ostaje lebdjeti u zraku. A to najvažnije je traganje, odnosno – još ne – nalaženje.

Platon zato Erosa naziva filozofom. On time misli na vječnog Tragatelja, na prijatelja Mudrosti. To je istinsko određenje erotike da kroz kontakt dvoje ljudi nadraste oboje. Ona nadvisuje.

Erotika je tak koja iz „normalna“ čovjeka iznenada čini pjesnika, slikara, glazbenika, mistika. Povezanost erotike s nečim mnogo većim, to je ono što erotikom obuzetima daje krila i što ih vodi do sasvim novih, do tada nepoznatih neslućenih visina. Neslućenih visina? Ne, nije baš tako. Svijest je ona koja ih ne naslućuje. Nesvjesno, kozmičko u tebi i ne traži ništa drugo nego to jedinstveno Savršeno, koje se čini kao da se sada napokon manifestira u ovom biću, s kojim se osjećaš povezanim u erotici, ili u njezinu produžetku, ljubavi.

Ovdje dolazimo do presudne točke: ako erotika gubi lakoću prelazeći u težinu, ona postaje seksualnošću, ako gubi dubinu, postaje ljubavlju. Erotika je dijete koje se odrastajući sve više pretvara u ljubav. Punu dubine, punu dostojanstva, punu angažmana, ali ne više tako laku jer sada je ono prijašnje razigrano odraslo i ustupilo mjesto odgovornosti, požrtvovnosti, brižnosti. Ne kao ograničenjima, već kao proširenjima.

Stari Grci imali su pravo kada su duševne procese izražavali u mitološkim božanskim likovima. Time su plastično pojasnili nešto što inače nije tako lako izraziti na prikladan način: jedan Bog umnogostručava se u mnogim bogovima, što se može označiti kao Savršenost koja je postala materijom. Ili, još jednom rečeno na drugačiji način: bogovi utjelovljuju sve one čudesne osobine koje bi čovjek mogao i trebao imati, kao što su to šarm, dostojanstvo, hrabrost, pravednost, požrtvovnost. Erotika je ona koja spaja sve te osobine, povezujući ih sa sveodređujućom energijom što leži ispod svega, Ljubavlju.

Zato je krivo ako grčku mitologiju shvatite onako kako ju je Homer opisao. Homer je bogove odveć spustio na negativnu ljudsku razinu, zbog čega su prestali biti bogovima.

Prapočetna misao u staroj mitologiji bila je pojasniti kako su sve ljudske ćudi Božanske naravi, da se sve one hrane Ljubavlju. Da čak ni najveća mržnja ne može trajno opstati i da je jedino trajno ono što je uvijek bilo: beskrajna Ljubav Božja koja bez prekida okružuje ljude i koja teče u njima. Nitko se ne može trajno odupirati tom strujanju Ljubavi. Čak i najveći razbojnik ili demon mora jednoga dana doći u dodir s Ljubavlju jer je ona i njegovo određenje. Sve su drugo samo prašina i rđa koje prekrivaju dušu. Tek što se one uklone, duša biva magnetski privučena svojim najvišim određenjem. Ako magnet ne privlači komad željeza, ne mora uzrok biti u magnetu, već u tome da ono što bi trebalo biti privučenim ima suviše slojeva prašine na sebi. Ako se slojevi prašine i rđe uklone, željezo opet može biti privučeno, ono je time opet „erotično“ i opet će nastaviti težiti prema Najvišem.

Time je erotika biti-pristupačnim, biti-otvorenim za Više i Najviše. A kakvo je to Najviše? Puno ljubavi, a ipak lako. Upravo otuda potječe fascinacija erotike. Tu je razlog da svatko u njoj rado sudjeluje.





Sai Baba govori O ODNOSIMA dio je serijala od pet knjiga (Sai Baba govori zapadu, Sai Baba govori o svijetu i Bogu, Sai Baba govori o psihoterapiji te Sai Baba govori o odgoju) . Prenositelj svih pet knjiga je Stephan v. Stepski Doliwa, a prevoditelj na hrvatski jezik, Vili Bayer.
Obzirom na suvremenost teme i nužnost pokretanja tako važnih promjena u vlastitim životima krenula sam sa objavljivanjem ove knjige, temu po temu, sa nadom da će Vas barem malo dotaći.
http://putpokazi.com/odvazno_nakladnistvo/sai_ljudske_vrijednosti/sai_baba_govori/sai_baba_govori.html

SIDA– Seksualnost
Sai Baba govori O ODNOSIMA

Kada govorimo o prostituciji ni pomisao na spolne bolesti nije daleko. Spolne bolesti imaju posve jednostavno značenje i poruku: budi vjeran, imaj jednog jedinog partnera. One nemaju nikakvu drugu poruku ni značenje.

Ako si vjeran partneru, većinu spolnih bolesti ne možeš dobiti.

Ta ti se izjava čini vrlo konzervativnom, gotovo reakcionarnom, jer se suprotstavlja svim onim tekovinama novih seksualnih sloboda posljednjih trideset godina. Ja na to ne gledam kao ti. Možda će te potresti, ali Ja ne vidim nikakve seksualne tečevine. Sasvim suprotno, vidim da se iznimno povećao broj povreda, razočaranja, očaja i osamljenosti na tom području. Nije nikakav slučaj da je takozvana seksualna revolucija išla ukorak s blagoslovom koji je donijelo otkriće penicilina. Odjednom su strašne odnosno smrtne bolesti kao što su sifilis i gonoreja postale izlječive. S čovječanstva je bio skinut golem teret. Ali ta su postignuća bila uporabljena tako da se proširio seksualni moral koji više ne poznaje nikakve granice.

I što se dogodilo? Nova neizlječiva bolest postavila je granice. A gdje je počela? U ovisnika o drogi i homoseksualaca. Mnogi od vas tu su činjenicu uzeli kao povod da osude obje skupine. Čak su se pojavili strašni, difamirajući pojmovi kao što je „pederska kuga“. Budi na oprezu od takvih izjava jet ti ni najmanje ne znaš jesi li i ti sam bio homoseksualac ili ti to možda predstoji. Umjesto da osuđuješ grupe koje su izvan društvenih okvira, radije razmisli zašto to baš njih pogađa. Suosjećati s pogođenima i izvoditi zaključke iz njihova života, to je način na koji bi se trebao odnositi prema teškim sudbinama.


U ovisnika

Ako ti nedostaje susjećanje, možeš izvesti sljedeće zaključe: sida se proširila među ovisnicima zato što ti ljudi u drogi vide način da pobjegnu od realnosti i pritom se niti najmanje ne brinu što se događa s njihovim tijelom. Trpi li ono, ili se upropašćuje, sve to njih mnogo manje zabrinjava od pitanja kako će doći do svojeg otrova, na legalan ili ilegalan način. Često ih uopće ne zanima činjenica da svojim novcem podupiru jednu od najopasnijih kriminalnih organizacija svijeta. Tko se tako ponaša, ne smije se čuditi ako iznenada preko svog tijela, na koje je do tada jedva – ako uopće – obraćao pozornost, bude suočen s posljedicama svog načina življenja.

Zato na prijetnju koju sida znači, gledaj kao na važnu prilikuk da preispitaš svoje ponašanje. Ne upuštaj se u užitke koji su opterećeni s toliko mnogo negativne karme. Ne razmišljaj u uskim materijalnim kategorijama. Nije samo prljava igla velika opasnost zaraze. Nije dovoljno da samo igla bude čista. Život je onaj koji mora biti čist da bi ti bio uistinu siguran. Strahuj od droge kao od sveproždirućeg čudovišta. Ne vjeruj nikada da ćeš moći izaći na kraj sa svojom ovisnošću. Ne vjeruj ni svojem razmišljanju ni svojem egu. Kao prvo, kada bi oni bili na visini, objasnili bi ti da su droge ludost – i kao drugo, da se jedna od sigurnih zaštita u životu sastoji u tome da poštuješ zakone zemlje u kojoj živiš.


U homoseksualca

Sida se nije najprije pojavila samo u ovisnika o drogi nego i u homoseksualaca, ne zbog toga što je homoseksualnost nešto vrijedno prezira, već zato što su odnosi mnogih homoseksualaca veoma kaotični. Veliki broj homoseksualaca nalazi se pod izrazitim seksualnim pritiskom te ima ponekad i više od deset (!) različitih seksualnih partnera dnevno. Nije nikakvo čudo što je u takvim okolnostima opasnost zaraza iznimno velika i što se virus sukladno tome brzo proširio.
Nije međutim riječ primarno o tome jer to objašnjava samo na materijalnoj razini zašto su se toliki homoseksualci zarazili.

Presudno pitanje glasi drukčije: zašto su uopće oboljeli od side? Odgovor je jednostavan: zato što je njihovo ponašanje usmjereno protiv života. Velika množina letimičnih odnosa doslovno proizvodi egoistički pritisak. Čovjek koji ima mnoge različite odnose ponajprije misli na sebe, inače bi se drukčije ponašao. Njegov se egoizam s vremenom sve više povećava. On je tada zaokupljen još samo sobom, svojim potrebama i zadovoljavanjem svojih strasti. To je u suprotnosti s Kozmičkim zakonom ljubavi i partnerstva jer taj zakon je određen ljubavlju, davanjem, požrtvovnošću, odgovornošću i dostojanstvom, u suprotnom bi cijelo Stvaranje doživjelo kolaps.

Gledamo s kozmičke razine, sida znači da je nesposobnost upuštanja i preuzimanja odgovornosti i obveza za druge smrtonosna i to ne samo za pojedinca nego i za cjelokupno društvo.

Homoseksualnost je razvojni stupanj kao i svaki drugi.

Živjeti kao homoseksualac često je jako teško jer imaš teškoća u nalaženju svoje individualnosti budući da ne znaš točno kamo pripadaš.
Osim toga imaš teškoća zbog toga što često nailaziš na odbijanje, porugu ili čak neprijateljstvo.

Zato se drži dharme. Božanski red čuva one koji žive u skladu s njime. Imaj samo jedan odnos. Budi vjeran. Drži se pravila koja ti pokazujem u ovoj knjizi i bt ćeš zaštićen.


Krv za transfuziju

Sida međutim ne pogađa samo ovisnike i homoseksualce nego i sve one koji su u nekoj vezi s krvlju za transfuziju. Nevjerojatno je što ovdje ljudi moraju pretrpjeti zbog pohlepe pojedinaca. Ima neodgovornih koji na nevjerojatan način žele uštedjeti novac, te zato miješaju zaraženu krv sa zdravom, donoseći bezbrojnim ljudima strah, patnju, bol i smrt.

No nisu samo beskrupulozni vlasnici laboratorija i njihovi pomoćnici odgovorni za taj zločin. Odgovorni su također i liječnici, službenici, političari. Ovdje postaje vidljivom moralna provalija, čiju veličinu jedva da je još moguće nadmašiti. Što misle oni koji su odgovorni za to? Vjeruju li da se novac može jesti? Zar misle da ne postoji Kozmička pravda? Zar nisu nikada do sada razmišljali o tome zašto jedni imaju malo, a drugi mnogo? Vjeruju li da svoj život zahvaljuju nekoj čudi atoma ili „prvobitnih stanica“ ili nekoj sličnoj njihovoj ideji? Oni smatraju opravdanim da imaju mnogo, a da nasuprot njima drugi nemaju ništa.

Posebno liječnici, ali i političari te svi ostali odgovorni trebali bi se pripaziti jer oni snose vrlo veliku odgovornost prema čovječanstvu. O njima ovisi i dobro i zlo – u današnje vrijeme na žalost posebno zlo – mnogih ljudi. Oni bi trebali biti neprestano svjesni da će jednoga dana biti mjereni prema onome što im je bilo dano i što su iz toga napravili: prema odgovornosti, prema svojim mogućnostima da čine dobro i prema tome na koji su način te mogućnosti uporabili, odnosno kolikim su ljudima naštetili.

Njima bi sida trebala pokazati kako bi brzo sudbina bespomoćna čovjeka koji je ovisan o transfuziji, a dobije smrtonosnu bocu krvi mogla postati i njihovom sudbinom. Oni bi trebali razmisliti o tome kako se brzo sve u životu može promijeniti, da ništa nije slučajno i da je jedina i najbolja zaštita činiti dobro.


Perspektive

Sida već odavno ne zahvaća samo tri rizične grupacije, naime ovisnike o drogi, homoseksualce i primaoce krvi. Sida sve više i više prožima društvo. Veliki izvor širenja je prostitucija. Bezbrojni su koji vole ruski rulet i seksualnost bez kondoma. Oni su igru očito krivo shvatili! Kod ruskog ruleta u bubnju se nalazi samo jedan metak. Bubanj se zavrti, revolver prisloni na sljepoočnicu i okine. Ali kod ove nove vrste ruskog ruleta bubanj nije prazan s iznimkom jednog mjesta, nego je – sasvim suprotno – pun osim jednog mjesta!

Na ovome mjestu moram spomenuti još nešto, što se odnosi na vašu odgovornost. Sida se smatra posebno podmuklom bolešću, zato što ima dugo vrijeme inkubacije – može proći deset i više godina od infekcije do izbijanja bolesti. Osim toga, virus stalno mutira. U tom pogledu sida je doista podmukla. Ali zar to nije isto tako i muž koji ima odnos s prostitutkom, a ne želi se čak ni zaštititi kondomom te tako svjesno ulazi u rizik da zarazi sebe i svoju ženu? Sida je nastala zbog vaše ravnodušnosti prema životu, kako bi vas naučila da se ne možete i dalje tako lakomisleno odnositi prema svojoj i tuđoj seksualnosti. Ili rečeno drugim riječima: vaš seksualni moral može vas stajati života!

K tome još nešto. Vi vjerujete da su kondomi sigurna zaštita. Vjeruj mi: samo etika, odgovornost i ljubav prema sebi i partneru nude sigurnu zaštitu. Sve drugo je krajnje nesigurno.

Naravno da su kondomi mnogo sigurniji nego nikakva zaštita. Ali oni se kao prvo, mogu poderati, čime se njihov učinak gubi. Kao drugo, moraš znati da su međuprostori između molekula kaučuka iz kojeg se oni prave doduše dovoljno mali da bi zaustavili sjemene stanice, ali su mnogo veći od virusa. Virusi dakle mogu vrlo lako proći kroz kondom.
Ja time ne kažem da su kondomi besmisleni. Ja također ne kažem da od njih nema nikakve koristi. Samo želim reći da nikako ne treba vjerovati kako oni pružaju sigurnu zaštitu.
Danas uvelike raširen seksualni moral koji govori da bi svatko trebao imati što je moguće više iskustava – pri čemu ponekad čak i roditelji potiču na to – jedna je varijanta prije opisana ruskog ruleta.

Ta je ideologija i zbog toga tako opasna, što postaješ onim što misliš, i jer radiš ono što misliš. Ako misliš da su ti potrebni mnogi partneri da bi postigao sreću, tada ne ćeš biti zadovoljan sve dok ih nisi imao.

Sida je tek počela svoje širenje. Ona će pokositi još mnoge od onih koji žive prema nastranoj predodžbi da moraju sakupiti što je moguće više iskustava.
Naravno da moraš steći iskustva. Zbog toga život i postoji. Upoznaj sebe i svoju seksualnost. To je važno i čudesno. Ali učini to sa samo jednim partnerom.
Time ćeš uvidjeti da nije riječ o napetosti i strasti već o ljubaznom zajedništvu, o međusobnom poštovanju i njegovanju zajedničke intime. Drugim riječima, riječ je o šanti, o unutarnjem Božanskom miru koji iz dvoje ljudi može stvoriti cijeli jedan svemir koji treba istražiti.

Ja shvaćam da žudiš za širinom i intenzitetom svemira. Shvaćam da žeđaš za blaženstvom. No tvoj put nije ispravan. Nije ispravno pokušavati pronaći blaženstvo u vanjskome svijetu. Put prema izvanjskom crpe tvoju snagu, a na kraju ostaješ praznih ruku.

Idi u nutrinu. Koristi prisutnost partnera da bi pronašao taj put i raduj se svim teškoćama na koje na tom putu nailaziš. One čine taj put. One postoje zato da bi ti povećao svoju snagu i tako se sve više uspinjao. Susresti se s teškoćama i izaći na kraj s njima, najizravniji je put prema sreći. One su znak da se krećeš prema cilju. Samo mirno napreduj dalje jer teškoće i njihovo nadvladavanje pokazuju da si blagoslovljen.





Sai Baba govori O ODNOSIMA dio je serijala od pet knjiga (Sai Baba govori zapadu, Sai Baba govori o svijetu i Bogu, Sai Baba govori o psihoterapiji te Sai Baba govori o odgoju) . Prenositelj svih pet knjiga je Stephan v. Stepski Doliwa, a prevoditelj na hrvatski jezik, Vili Bayer.
Obzirom na suvremenost teme i nužnost pokretanja tako važnih promjena u vlastitim životima krenula sam sa objavljivanjem ove knjige, temu po temu, sa nadom da će Vas barem malo dotaći.
http://putpokazi.com/odvazno_nakladnistvo/sai_ljudske_vrijednosti/sai_baba_govori/sai_baba_govori.html

PROSTITUCIJA– Seksualnost
Sai Baba govori O ODNOSIMA



Iz ovog razloga ti savjetujem da budeš na oprezu s maštanjima jer te ona mogu voditi sve više i više, sve dok napokon ne počneš raditi stvari koje ti mogu nanijeti veliku štetu.

Mnogi muškarci, ali i žene, toliko se upuste u maštanja i želje, da na kraju steknu nesavladive seksualne potrebe koje imaju kao posljedicu da spavaju s gotovo svakim tko im se obrati, ili zadovoljavaju svoje potrebe s prostituiranima, ili oboje.

Mogu ti samo najozbiljnije savjetovati: čuvaj se takva puta. On ti doduše u početku može pribaviti seksualno zadovoljstvo, ali će ti na kraju stvoriti mnoge, mnoge probleme.

Ovdje ne želim spominjati bezbrojne bolesti koje lako možeš steći takvim načinom življenja. Ovdje ponajprije želim govoriti o karmičkim upetljavanjima.
Kao što uvijek iznova kažem, seksualnost stvara vezanosti, često vrlo, vrlo dubokosežne vezanosti. Već sam više puta spomenuo da seksualnost utječe na čakre, na finomaterijalna središta tijela. Ako si oženjen i ako si samo jednom imao odnos s prostitutkom, tvoja će se čakra obojiti crnom bojom.

Ali i ako nisi oženjen, tvoja čakra mijenja boju, ako ne baš u crnu, a ono u tamnosmeđu jer je čakra prostituirane osobe zatamnjena i ta se energija prenosi na tebe.
Osim toga, možeš ostati vezanim uz tu ženu mjesecima ili čak godinama. Ti misliš da pretjerujem, da te bezrazložno plašim. Uvjeravam te da te samo pokušavam sačuvati od još gorega. Ja naime nemam nikakva interesa da te plašim jer strah čini više slijepim nego otvorenim.

Poznajem međutim mnoge, mnoge sudbine, o kojima ti ništa ne znaš. Pritom mislim na muškarce koji su u svome gradu ili stranoj zemlji imali seksualna iskustva koja su ih toliko oduševila da ih se nisu više mogli riješiti, a to je dolazilo do izražaja na način da su stalno mislili na ta iskustva i po njima mjerili seksualnost sa svojom ženom. To je u mnogim slučajevima uzelo tolike razmjere da su svoju partnericu još samo kritizirali – otvoreno ili u mislima – i to toliko dugo dok se brak nije raspao. A znam i za bezbrojne slučajeve u kojima su muškarci krenuli na tzv. poslovno putovanje, npr. u Bankok, tamo se zaljubili u neku djevojku koju su zatim poveli sobom u Njemačku. Tu su tek posredovanjem odvjetnika obavijestili svoju ženu da žele rastavu i od tada živjeli s djevojkom iz noćnog života Bankoka.

Karma je raznolika, ali uvijek pravedna.

Te djevojke naime u najvećem broju slučajeva nisu muškarca pratile u Njemačku iz ljubavi, nego zato što su u tome vidjele veliku šansu da pobjegnu od tamošnjih životnih uvjeta. Mnoge od njih više je zanimao novac i položaj njihova ljubavnika, nego on sam. Neke od njih su se i u Njemačkoj iza leđa svog muža i dalje prostituirale.

Ali to i ne mora otići tako daleko. Dovoljno je strašno što djevojke osjećaju kako su izgubile korijen, da ih boli živjeti u stranoj zemlji, govoriti strani jezik i živjeti prema njima stranim običajima. To njima i njihovim ljubavnicima pravi tolike probleme da se već i po tome mogu jasno vidjeti karmički zapetljaji koje dakako napuštena, razočarana i povrijeđena žena još produbljuje.

No ne moramo se dugo zadržavati pri tim ekstremnim primjerima koji doduše jesu ekstremni, ali u ovo posebno vrijeme sve drugo nego rijetki.
Dovoljno je već i ako sebi predočimo kako je to ako neki muškarac – ili žena – tjednima, mjesecima ili čak godinama misli na nekoga tko prodaje plaćenu ljubav. Pri tome moraš znati da seksualnim kontaktom energiju tamne čakre prenosiš na partnera!

Imaj uvijek na umu da je seksualnost zanat kojim se bavi prostitucija. To je područje na kojem je ona profesionalac. Ako izvodiš, primjerice, neke radove u stanu, obično će ti trebati mnogo više vremena i bit će manje savršeno napravljeno nego kada bi ti uradio neki majstor. Stručno umijeće onih koji prodaju svoje tijelo sastoji se u tome da to obave tako majstorski da je mušterija brzo zadovoljna. Pri tome već i sama atmosfera u javnoj kući djeluje kao afrodizijak, odnosno nadražujuće. K tome dolazi još i to da su prostituirane osobe na mnoge, dijelom zaista odbojne i zastrašujuće načine , naučile prelaziti preko svih zamislivih tabua. Jer mnoge žene vrednuju seksualnost drugačije, nego što to čine muškarci. Za njih su tjelesna prisutnost, bliskost i ljubav često važniji od seksualnog doživljaja. U mnogih muškaraca to je drugačije. Za njih je seksualnost bez ispunjavajućega vrhunca nezadovoljavajuća, gledano na duže vrijeme. Ako se to češće događa, u njih se mogu pojaviti maštanja, odnosno sjećanja na prošle doživljaje. To znači: dolazi do izražaja karma koja se odnosi na već doživljeno.

Mogu jedino stalno ponavljati: čuvaj se omalovažavanja seksualnosti! Ni jedan znalac ne igra se vatrom. Seksualnost je velika vatra. To međutim ne znači da ne bi trebao zapaliti ugodnu vatricu u svome kaminu. Nije potrebno da se odrekneš svega. Moraš samo razlikovati.

Imaj na umu još i ovo: ako ideš prostitutki, u mnogim slučajevima potpomažeš time kriminalnu organizaciju. Mnoge prostitutke robovi su svojih svodnika. One nemaju pravo na samostalan život i često moraju gotovo sve što zarade predati svodnicima. Nemaju pravo na privatan život, često bivaju pretučene, mučene, silovane ili čak i ubijene.

Razmisli o činjenici da svojim novcem podupireš tu kriminalnu mrežu. To znači, kada se ti i svi ostali ne biste služili njihovim uslugama, te bi djevojke bile slobodne i ta bi strašna močvara koju čine prostitucija, droge, nasilje i novac isušila.

Zato misli na to da tebe pogađa doduše nešto manja, ali ipak slična krivnja kao i svodnike. ti si neposredno odgovoran za sve ono što se događa u tom okružju jer ga ti svojim novcem održavaš na životu.

Imaj zato na umu karmička upetljavanja i dobro razmisli što činiš.

No na žalost ima mnogo, previše mnogo ljudi u vašem društvu koji su toliko izgubljeni da bi bez usluga koje im pružaju prostitutke počinili veliku štetu, tj. još veću štetu. Njima naime njihova seksualnost vlada u tolikoj mjeri da bi bez prostitutki kao ventila njihovih nagona bili sposobni na najgora kriminalna djela koja sežu od silovanja do ubojstva. Takvi se ljudi naravno dobro uklapaju u okruženje u kojem nalaze svoj odušak zbog čega ne čudi što neki od njih postaju svodnicima.

Sve su to stanja koja će se promijeniti jer se moraju promijeniti. Dolazi novo vrijeme i u njemu ne će biti mjesta za takvo međusobno preziranje, ponižavanje i manje ili više otvorenu brutalnost, koji su karakteristični za ovakvo okružje.

Veliku odgovornost snose duhovni, duševni i politički vođe vaših zemalja. Oni su vam vrlo malo toga pružili što bi vam moglo pomoći da naučite pozitivno se ophoditi prema seksualnim potrebama. Oni vam nisu dali nikakve pouzdane duhovne smjernice, ali ni vrijednosti koje bi nadilazile čisto tjelesno područje.

Jer, bez duhovnog usmjerenja i prakticiranja prije spomenutih duhovnih tehnika kao što su ponavljanje Imena Božjeg, meditacija, molitva i aktivno druženje s Bogom i dobrim ljudima, većini je – a posebno muškarcima – jedva moguće svoju seksualnost na pozitivan način integrirati u svoj život. Vaši duhovni, duševni i politički vođe ni sami ne nisu brinuli za te važne duhovne tehnike, već su dijelom i sami provodili svoje slobodno vrijeme s prostitutkama, iako su se javno zgražali nad njima ili čak i zabranjivali prostituciju.

Onaj tko tako licemjerno i to još na račun nezaštićenih i ovisnih, kao što to prostituirane osobe često jesu, zloupotrebljuje svoju moć, taj ne kvari samo sebi buduće živote nego i cijelo društvo strovaljuje u laž i bijedu.

Za posebnu je osudu što su ne samo svjetovni nego i crkveni vođe živjeli na takav način. Tko se tako ponaša, taj je za društvo od jednake pomoći i isto tako dobar primjer kao i filozof koji je u javnoj kući pisao svoju etiku: kada su mu postavili pitanje u tom smislu, odgovorio je: „Ni putokaz ne ide putem koji pokazuje!“
Društvo koje ima tako cinične uzore osuđeno je na propast. Sve takve galijonske figure odgovorne su za današnje očajno stanje društva.

To će se promijeniti. Ali do tada bi svatko trebao imati više srca i više odgovornosti prema prostitutkama. Svaki pojedini trebao bi razmisliti o tome da sa svakom markom, svakim dolarom, svakom funtom, svakom lirom i svakim frankom koji izdaje podupire sustav koji žene prezire, izrabljuje, muči, siluje i ubija.
Ako želiš naći unutarnji, božanski mir, tada budi toliko daleko od tog okružja koliko je to samo moguće. Ljudima koji su upleteni u njegove mreže šalji svjetlo i susreći ih svojom ljubavlju. Ni u kojem slučaju nemoj ih prezirati, umjesto toga imaj na umu da oni žive dio svoje nesavršenosti, koju si i ti na jednom ili drugom području i u nekom od prijašnjih života možda isto tako, ako ne još i gore, proživio.

To što ljudi u tom okružju svoje probleme iživljavaju na seksualnom polju, samo po sebi još i nije loše jer seksualnost nije ništa loše. Lošim postaje sve to zbog prezira i brutalnosti. To je zbog toga toliko zastrašujuće jer je usmjereno protiv onoga što je ljudsko u njima.

Zar nije isti slučaj i kod svih ratova? A koliko su brojni oni koji se na njih mršte, kome su oni odbojni?





Sai Baba govori O ODNOSIMA dio je serijala od pet knjiga (Sai Baba govori zapadu, Sai Baba govori o svijetu i Bogu, Sai Baba govori o psihoterapiji te Sai Baba govori o odgoju) . Prenositelj svih pet knjiga je Stephan v. Stepski Doliwa, a prevoditelj na hrvatski jezik, Vili Bayer.
Obzirom na suvremenost teme i nužnost pokretanja tako važnih promjena u vlastitim životima krenula sam sa objavljivanjem ove knjige, temu po temu, sa nadom da će Vas barem malo dotaći.
http://putpokazi.com/odvazno_nakladnistvo/sai_ljudske_vrijednosti/sai_baba_govori/sai_baba_govori.html

SAMOZADOVOLJAVANJE – Seksualnost
Sai Baba govori O ODNOSIMA

Kada se govori o seksualnosti i uvjetnoj sigurnosti koju pružaju kontracepcijska sredstva, tada je bliska i pomisao na samozadovoljavanje, naime pomisao na seksualnost koja pruža zadovoljenje, ali s druge strane sa sigurnošću ne dovodi do trudnoće.

Kako su tijekom mnogih stoljeća a posebno u 19 stoljeću, tijelo i još više seksualnost bili tretirani kao polje utjecaja đavola, samozadovoljavanje nije prošlo ništa bolje, da ne kažemo da je prošlo još gore. Samozadovoljavanje je stoljećima bilo žigosano kao veliki grijeh, zbog čega su mnogi ljudi u sebi razvili mnoge teškoće, komplekse i neuroze. Ovdje su psihoanaliza, a zatim i psihologija stekle mnogo zasluga pojašnjavajući, što je u velikoj mjeri dovelo do opuštanja stajališta prema vlastitom tijelu.

U vezi s tim radom na pojašnjavanju, želim se osvrnuti na tri točke.

Kao prvo, samozadovoljavanje je važno ako netko traži seksualno zadovoljenje, a nema partnera.

Danas su u optjecaju predodžbe kako je potrebno imati partnera da bi se zadovoljilo seksualne potrebe. To je potpuno krivo jer seksualni partner nije nikakva stvar za uporabu koja se može iskoristiti u svrhu zadovoljavanja vlastitih potreba.

Zato je mnogo bolje i poštenije da pojedinac živi svoju seksualnost kroz samozadovoljavanje, nego da se baci u negativne karmičke zapetljaje.

No i tu postoji granica. Uvijek je granica u životu ono što je previše. Time mislim na neurotično samozadovoljavanje. Postoje ljudi koji tijekom cijeloga dana ni na što drugo ne misle i koji imaju osjećaj da će iskočiti iz kože ako se bezbroj puta dnevno ne samozadovolje.

To može tijekom određene razvojne faze biti posve normalan proces. No ako on potraje, i ako pojedinac ima osjećaj kako njegova seksualnost doslovno vlada njime, tada bi trebao potražiti stručnu pomoć kako bi našao mir i opustio se da ne bi i dalje bio prisiljen na samozadovoljavanje. U takvoj je situaciji stručna pomoć važna zato što takvi ljudi imaju osjećaj da se nalaze pod vlašću svoje seksualnosti. Ako je seksualnost odnosno samozadovoljavanje uzelo toliko maha, tada je prešlo granice svoje svrhe i stručna je pomoć nužna.

Kao drugo, želim govoriti o samozadovoljavanju koje je jednako onaniji. Onan, tako stoji u Svetom pismu, zadovoljio je samoga sebe prije nego što je – kako je to tadašnja tradicija zahtijevala – spavao s udovicom svoga brata, kako ne bi zatrudnila. U odnosima postoje situacije u kojima bilo muškarac bilo žena ne žele spavati sa svojim partnerom. Oni se tada samozadovoljavaju kako ne bi došli u napast da prevare partnera, odnosno kako bi postigli seksualno zadovoljenje. No odnosi su tako postavljeni da ništa nije trajno što nije u redu. Ako imaš seksualnih problema s partnerom i ako osjećaš da oni opterećuju jedno od vas ili oboje, tada pronađi pogodan trenutak za razgovor i pažljivo razgovaraj o tome s partnerom. Bijeg u samozadovoljavanje može biti privremeno rješenje. Ali gledano na duži rok, to stvara više problema nego što bi ih rješavalo, zato teškoće u odnosima treba nastojati razriješiti.

Treća točka nije ništa manje važna. Mnogi ljudi maštaju dok se samozadovoljavaju. Protiv toga se ne može ništa prigovoriti. Lošom postaje stvar tek onda ako prigodom tog čina ne misliš na svog partnera nego na nekog drugog. To je ravno brakolomstvu, zbog čega tvoja čakra poprima smeđu boju, a protok je energije u tom području u većoj ili manjoj mjeri blokiran. Ako imaš s nekim seksualne odnose a nisi s njim u braku, tvoja će se seksualna čakra obojiti smeđom bojom.

Zato budi na oprezu s maštanjima. Ne zamišljaj sebi drugoga partnera, posebno ne onoga koji je također u braku. Brak je veliko, vrlo veliko blago i njega bi trebao poštovati i u maštanjima. To je posebno važno i zbog toga što je u maštanjima uvijek prisutna želja da se ona realiziraju, a posljedice su vrlo loše i za tebe i za onoga tko skupa s tobom počini brakolomstvo.

Još je važno, kako za samozadovoljavanje, tako i za odnos s partnerom da sve posvećuješ Bogu sa sljedećom molitvom. Ova molitva neposredno povezuje Boga s tvojom seksualnošću, odnosno seksualnošću tvoga partnera. To jasno pokazuje da je seksualnost uistinu Božanska energija, koja bi trebala teći od Boga k Bogu. Sve je Bog. Ako si svjestan toga i u toj svjesnosti živiš svoju seksualnost, tada je ona – tada si ti – snažan i blagoslovljen.

Molitva glasi:

Ljubljeni Gospodine, posvećujem ti svoju seksualnost (hranu, razgovor, posao itd.) Ovo što prinosim Ti si Gospodine, i onaj što prinosi Ti si Gospodine. Prineseno od Tebe, Gospodine, Svetoj Vatri koja si Ti, Gospodine. Jer samo onaj stiže do Tebe, Gospodine, koji je u svemu jedno s Tobom, Gospodine. Ja sam sveprožimajuća Kozmička svijest, koja se javlja u svim živim bićima koja se manifestira u njihovu udahu i izdahu.





Sai Baba govori O ODNOSIMA dio je serijala od pet knjiga (Sai Baba govori zapadu, Sai Baba govori o svijetu i Bogu, Sai Baba govori o psihoterapiji te Sai Baba govori o odgoju) . Prenositelj svih pet knjiga je Stephan v. Stepski Doliwa, a prevoditelj na hrvatski jezik, Vili Bayer.
Obzirom na suvremenost teme i nužnost pokretanja tako važnih promjena u vlastitim životima krenula sam sa objavljivanjem ove knjige, temu po temu, sa nadom da će Vas barem malo dotaći.
http://putpokazi.com/odvazno_nakladnistvo/sai_ljudske_vrijednosti/sai_baba_govori/sai_baba_govori.html

KONTRACEPCIJSKA SREDSTVA – Seksualnost
Sai Baba govori O ODNOSIMA


Pitaš li se ne bi li seksualnost ipak mogla biti tek zabava, tada imaj na umu da njezinu božanstvenost možeš prepoznati posebno po tome što je seksualnost uvijek vezana uz mogućnost da se stvori novo tijelo. Tu ste činjenicu zbog utjecaja medija i modernih kontracepcijskih sredstava, ali i zbog svojega općenitog otupljivanja gotovo potpuno izgubili iz vida. Zato se prema seksualnosti često odnosite na način kao da imate sve pod svojim nadzorom.
Znaj međutim: seksualnost je glavna oblikovateljica karme. Kroz seksualnost možete sebi stvoriti karmičke konstelacije iz kojih poslije proizlazi nužnost da se neka duša kod vas inkarnira.

Zbog vaših materijalističkih naočala, vi mislite da je trudnoća moguća samo onda ako se sjemena stanica spoji s jajčanom. To i jest tako u mnogim slučajevima. U nekim međutim, nije. Na primjer, poneki par uz najbolju volju ne može objasniti kako je nastalo zajedničko dijete – isto kao što drugi ne mogu sebi objasniti zašto ne mogu imati djece. Misli uvijek na to da je materija duh. Duh određuje, materija slijedi. Zbog toga, ako se na duhovnoj razini pokaže da vaša zajednička karma traži da imate dijete, vi ćete ga i imati. Materijalna izvedba je pri tome stvarno od sekundarna značenja. Zbog toga nije ispravno kada se kaže da seksualnost stvara život. Seksualnost ne stvara život. Seksualnost stvara samo osobine života. Kroz seksualnost povezuju se osobine oca s osobinama majke. Ta mješavina stvara dijete. Sam život međutim postoji već odavno. Jer kada sjemene i jajčane stanice ne bi živjele, one ne bi mogle oploditi niti bi mogle biti oplođene.

Usput rečeno, ovo je važna misao za sve roditelje, jer ovo čini jasnim da je život u obliku njihove djece roditeljima samo povjeren, ali da im ne pripada jer ga oni nisu stvorili: oni su samo život koji su dobili od Boga predali dalje.

Kao što smo vidjeli, seksualnost ima golemu moć. Ona oblikuje odnos dvoje ljudi sve do u najveće dubine i stvara bazu da bi se jedna duša mogla inkarnirati. Zato budi vrlo oprezan s obzirom na kontracepcijska sredstva. Upotrebljavaj ih u okvirima braka, ali budi svjestan da ona nikada ne pružaju apsolutnu sigurnost i da u svako doba moraš računati da budeš blagoslovljen djetetom. Zar te ne čudi što toliko parova upotrebljava kontracepcijska sredstva, a koliko mnogo žena usprkos tome zatrudni, ponekad po najčudnovatijim okolnostima?

Još ću jednom jasno reći: Ja nisam protiv kontracepcijskih sredstava. Smatram da bi poneki parovi stvarno trebali paziti i čak se i dati sterilizirati da bi spriječili petu ili šestu – a ponekad i treću i četvrtu trudnoću. Nije naime dovoljno donositi djecu na svijet. Roditelji trebaju brinuti za svoju djecu, trebaju im dati dobru naobrazbu i paziti da njihova djeca postanu ljudima koji će imati dobar karakter. Jednostavno – ili višestruko! – donijeti djecu na ovaj svijet zato što se „eto tako dogodilo“ neodgovorno je i suprotno životu.

Nisam protiv kontracepcijskih sredstava. Ali sam protiv negativnih pojava koje se šire jer im pogoduje uporaba kontracepcijskih sredstava. Mnogi se ponašaju kao da uopće više ne postoje nikakve granice. Kontracepcijska sredstva ne postoje zato da bi se netko mogao bezobzirno, neodgovorno, a time i nedostojno odnositi prema svojoj i tuđoj seksualnosti. Kontracepcijska sredstva imaju zadaću da omoguće razumno planiranje obitelji. To je nužno. Medicina vam je darovala blagoslov dugoga životnog vijeka i niske smrtnosti novorođenčadi. To je imalo i ima kao posljedicu znatan prirast stanovništva. Da bi se o ograničio, paralelno s natalitetom razvijala su se i kontracepcijska sredstva. Ona vam pružaju mogućnost da se svjesno i odgovorno odnosite prema seksualnosti i njezinim mogućim posljedicama. Ona bi vam zato trebala pružiti šansu da steknete više odgovornosti, a ne da je izbjegavate.

Čitajući ovo, pomislit ćeš: „Ovo je proturječno. Jednom Baba kaže da kontracepcijska sredstva ne mogu spriječiti inkarnaciju jer je karmički planirana, a zatim kaže kako bismo ta sredstva trebali upotrebljavati u svrhu planiranja obitelji.“

Odgovor glasi: kao prvo, velika je razlika ako ja smatram da sredstva za sprečavanje začeća pružaju stopostotnu sigurnost – a mnogi se ponašaju kao da je tako. Zato su tako potreseni ako ipak dođe do trudnoće. Oni to jednostavno nisu smatrali mogućim. Imaj na umu: ti si oblikovatelj svojega života. Držiš li se dharme, Božanskog Reda, možeš osobno pozitivno utjecati na karmu.

Drugo, s obzirom na svoju seksualnost moraš uvijek imati pred očima da Bog sve stvara i sve daje. Zato se u braku odgovorno služi kontracepcijskim sredstvima i moli Gospodina neka te blagoslovi djecom kojom On želi. Prije svakog odnosa posveti Gospodinu svoju seksualnost i u Njemu gledaj oblikovatelja svoje obitelji. Ako to činiš i držiš se pravila koja sam ti opisao, sa sigurnošću si obavio savršenu prevenciju. To znači, dođe li ipak dijete, tada je to bila Božja volja, a time i blagoslov za sve.





Sai Baba govori O ODNOSIMA dio je serijala od pet knjiga (Sai Baba govori zapadu, Sai Baba govori o svijetu i Bogu, Sai Baba govori o psihoterapiji te Sai Baba govori o odgoju) . Prenositelj svih pet knjiga je Stephan v. Stepski Doliwa, a prevoditelj na hrvatski jezik, Vili Bayer.
Obzirom na suvremenost teme i nužnost pokretanja tako važnih promjena u vlastitim životima krenula sam sa objavljivanjem ove knjige, temu po temu, sa nadom da će Vas barem malo dotaći.
http://putpokazi.com/odvazno_nakladnistvo/sai_ljudske_vrijednosti/sai_baba_govori/sai_baba_govori.html

BOŽANSKA ENERGIJA – Seksualnost
Sai Baba govori O ODNOSIMA

Za knjigu koja govori o odnosima neobično je da je tema seksualnosti tako kasno došla na red. To je međutim namjerno napravljeno. Time bi do izražaja trebao doći slijed vrednovanja: na prvome mjestu tvoj odnos prema Najvišem Sebstvu, zatim prema svome Sebstvu, odnosno osobnoj vrijednosti, a zatim je na redu ljubazan razgovor i pojašnjavanje s partnerom. Nakon toga dolaze odluka i blagoslov, a tek onda seksualnost. Jedino će ti takav redoslijed donijeti blagoslov: svaki drugi prije ili poslije dovodi do teškoća.

„Zašto?“ pitaš. Zato što je seksualnost vrlo jaka, božanska energija. Vi danas mislite da joj odajete počast time što je velikodušno živite. Kakva li se čudna predodžba krije iza takva načina razmišljanja i ponašanja! Tko rasipa dragocjenost? Razuman čovjek to ne čini. Ali vi vjerujete kako s gotovo svakim morate imati seksualna iskustva – i čudite se što patite od kronična nezadovoljstva!

Što se seksualnosti tiče, vaša je tradicija iz razumljivih razloga vrlo opterećena, zbog čega vam nije lako da se njom služite na prirodan način.

Mnogi krivi poroci, vladari i ostali moćnici uporabljali su seksualni moral kako bi stoljećima imali vlast nad narodom. Tijekom stoljeća moćnici su, posebno crkveni, bili s jedne strane puritanci, a s druge raskalašeni, pružajući tako bijedan primjer narodu čijim su interesima trebali služiti. Oni su još povrh svega toga narod uvjeravali kako je seks nešto loše, nešto što potječe od vraga. Oni su svjesno ili nesvjesno točno znali da čovjeka čija je seksualnost potisnuta krivi vođe mogu mnogo lakše za- voditi odnosno voditi ( i to u dvostrukom smislu!), nego onoga tko je slobodan, a time i samosvjestan čovjek.

Umjesto da za sebe prisvajaju seksualnost i žene, tj. podanike, moćnici su trebali živjeti pozitivno sa svojom seksualnošću, tj. s radošću i etički. Oni su je trebali živjeti u jednom odnosu i time pružiti pozitivan primjer narodu.

Budući da su vladari iznevjerili, narod se morao osloboditi. To je dobro, a dovelo je i do popuštanja grčevitosti na tom polju. To je također bilo i nužno jer je podjarmljivanje u prošlim stoljećima na mnogim područjima bilo silno i deprimirajuće.

Današnji je problem u tome da idete predaleko i time još plaćate cijenu prijašnjih potlačivanja. Ta je cijena vaš težak, da ne kažem prekinut, odnos prema seksualnosti.

Vaša je psiha pokušala stečenu sputanost razotkriti i liječiti. To je bio važan korak. Ali ona je na žalost uspjela jedino otkriti pogreške. Nije uspjela postaviti nove vrijednosti koje bi ukazivale na nov put jer to i nije ju njezinoj moći. Tako se pokušaj samoliječenja sastojao u tome da ste iz jedne krajnosti otišli u drugu. Ako je seksualnost prije bila tabu, danas je navodno nešto najvažnije, bez čega sve ostalo prividno nema smisla. Ovo vam se još povrh toga objavljuje sa svih strana, da ne kažem ulijeva u svijest, zbog čega na kraju vjerujete da je to istina.

Ja vam međutim kažem da to nije tako. To nije istina. Jer seksualni pritisak nikada nije bio dobar i nikada to ne će biti. Naime, ono što se danas događa, to je seksualni pritisak. Svatko je prisiljen baviti se seksom, htio on to ili ne. Svaki oglasni stup, svake novine, svaki časopis, svaki film pun je seksa. To vrši strahovit pritisak na sve, a posebno na mladež. Mladi ljudi misle da se moraju ugledati na starije. Zato dolazi do apsurdne situacije da četrnaestogodišnja djevojčica ima seksualni odnos sa šesnaestogodišnjakom, zatrudni i tada razmišlja što da napravi.

Djeca ne shvaćaju koliko je seksualnost ozbiljna – posebno ako to ne shvaćaju ni odrasli.

Što to praktički znači, seksualnost je božanska energija? To znači da se njome trebaš služiti na takav način da se prema njoj odnosiš s poštovanjem, dostojanstvom, ljubavlju, da joj pristupaš pažljivo i s odgovornošću. Seksualnost nije razonoda kojom bi se mogao baviti s gotovo svakim u svako vrijeme. Seksualnost nije ni početak odnosa, već kraj važnoga razvoja. Seksualnost je i vrlo važan oblik komunikacije koji zahtijeva veoma mnogo povjerljivosti.

Seksualnost je i zato božanska energija jer je izvanredno snažna. Seksualnost iz temelja mijenja međusobni odnos dvoje ljudi.

Mnogi od vas to poriču. Mnogi misle da mogu spavati s ovom ili onom osobom, a da se uopće ništa ne promijeni. Oni se jako varaju. Na finomaterijalnoj razini zapletanja su jasno vidljiva. Isto tako može se vidjeti kako čakre na to reagiraju. Svega toga mnogi nisu, tj. više nisu svjesni jer su se već u velikoj mjeri otuđili od svojih osjećaja. Govoreći kako mogu s bilo kime spavati, a da se ništa ne promijeni, oni jasno pokazuju da su napustili najbitniju nadu koja je uvijek vezana uz seksualnost: naći onog jednog partnera s kojim se može izgraditi stvarno zajedništvo, najšira komunikacija, duboka intimnost. Ako si međutim od svoje rane mladosti uvijek nanovo doživljavao povrede svoje seksualnosti, a time i svoga srca, tada gubiš sve nade i odustaješ i od sebe samoga.

To očajanje prepoznat ćeš i po tome što ni jedan čovjek koji u svome odnosu osjeća otvorenost, srdačnost, sreću i intimnost, ne će zastupati takvo mišljenje. On svoj odnos nikada ne će dovesti u pitanje zbog jedne seksualne pustolovine. Tko to čini, već je izgubio svoju sposobnost da doživi stvarnu intimnost. Ili, drugim riječima: ako želiš izgraditi intimnost u svome odnosu s drugom osobom, moraš je naći i očuvati dok si još sam. Propustiš li to dragocjeno vrijeme, poslije ćeš bolno osjećati njezin nedostatak.





Sai Baba govori O ODNOSIMA dio je serijala od pet knjiga (Sai Baba govori zapadu, Sai Baba govori o svijetu i Bogu, Sai Baba govori o psihoterapiji te Sai Baba govori o odgoju) . Prenositelj svih pet knjiga je Stephan v. Stepski Doliwa, a prevoditelj na hrvatski jezik, Vili Bayer.
Obzirom na suvremenost teme i nužnost pokretanja tako važnih promjena u vlastitim životima krenula sam sa objavljivanjem ove knjige, temu po temu, sa nadom da će Vas barem malo dotaći.
http://putpokazi.com/odvazno_nakladnistvo/sai_ljudske_vrijednosti/sai_baba_govori/sai_baba_govori.html

ZAJEDNO OSTARJETI – Ispunjavajući odnos
Sai Baba govori O ODNOSIMA

Uvijek iznova naglašavam da parovi trebaju ostati zajedno da moraju sve poduzeti kako se ne bi rastali. Ti s pravom pitaš za razlog tome jer je to u priličnoj suprotnosti s današnjim shvaćanjem.

Kao jedan razlog naveo sam karmička upetljavanja, promašene razvojne šanse te i međusobnu odgovornost.

No postoji još jedan razlog: ako stariji partner dosegne šezdeset odnosno šezdeset pet godina, par bi trebao – uz uvjet obostrane suglasnosti – živjeti zajedno još samo kao brat i sestra, tj. više ne bi trebao imati seksualne odnose.

„Zašto?“ smjesta ćeš upitati. Zato što te seksualnost nužno veže za tvoje tijelo, dok bi ti godine nakon šezdesete trebale služiti d se sve više oslobađaš svoga tijela i priklanjaš Bogu, da bi se pripremio na smrt ili, bolje rečeno, na napuštanje fizičkog tijela. Naime, što više živiš svoju seksualnost i što više aktiviraš nagone, to ti teže pada oslobađanje od tijela. A tvoj bi cilj trebao biti u tome da u tijelo dovedeš mir i time ne ovisiš toliko o njemu, kako te smrt više ne bi plašila, nego da je možeš dočekati kao staroga znanca i prijatelja.

Što duže neki brak traje, to više mira dolazi u tjelesnu razinu i sukladno tome opada žudnja. Nasuprot tome, pri svakoj novoj vezi seksualne se snage aktiviraju, što te nužno vuče u tijelo. Ako se muškarci rastanu od svoje žene i traže novu partnericu, skloni su odabrati mlađu, ponekad mnogo mlađu ženu. To ide toliko daleko da muškarci od šezdeset pet godina u drugom ili trećem braku ožene ženu od dvadeset pet godina. To nije dobro, a niti je smisao braka. Prva je žena naime u mnogim slučajevima uložila svoju mladost, svoju snagu i svoje nade te podigla zajedničku djecu. Zato je potpuno suprotno dharmi, Božanskom Redu, da se žena napusti nakon tolikih zajedno provedenih godina. Muškarac koji je to čini trebao bi zato imati na umu da ovaj svijet nije nikakvo igralište, gdje svatko može bez problema iživjeti svoj egoizam. Isto bi tako trebao imati na umu kako se lako može dogoditi da on u sljedećem životu dobije ulogu svoje žene i da bude isto tako napušten.

Zbog toga budi posebno kao muškarac zahvalan svojoj ženi što je toliko obogatila tvoj život. Kako je muškarac mnogo, mnogo vizualniji, dakle više reagira na optičke nadražaje od žene, ima dijelom velikih problema stoga što žena stari, što jednoga dana više ne izgleda kao u svojim dvadesetim godinama. Muškarac ovdje mora nešto učiniti. Mora nadrasti sebe. To je također put kojim muškarac može od svog ega stići do svog Sebstva. Ali ako se rastane zbog neke mlađe žene, on propušta tu priliku. Njegov se ego napuhava, što ga može navesti na to da izjavi kako su mu, što postaje starijim, potrebne sve mlađe žene. To ne samo što je besramno prema njegovoj sadašnjoj partnerici već i jasno pokazuje da je takav čovjek u čvrstom zahvatu svog ega. A što to znači? To znači da kada smrt zakuca na vrata, on ne će biti pripremljen, zato što je u svojoj svijesti u potpunosti usmjeren na izvanjsko i time ovaj život nije iskoristio u svrhu dubljeg poniranja u svoju nutrinu.

Nasuprot tome, žene u mnogim slučajevima imaju više milosti. Zbog veće zadaće koju preuzimaju na sebe odgajajući djecu, one su često mnogo požrtvovanije od mnogih muškaraca. Kako su već po svojem ustrojstvu mnogo usmjerenije na odnos, one se i prema svojim partnerima odnose drukčije nego oni prema njima. Žena napušta muža gotovo jedino iz razloga što se on ne brine dovoljno za nju, ima premalo vremena za nju i ne sluša je. Kako su danas mnoge žene u svom biću duboko povrijeđene, k tome dolazi još i to da napuštaju svog muža jer za njih nije dovoljno jak. To nije tipično za ženu, već je samo odraz bolesti ovoga vremena.

Ostarjeti znači veliki korak za muškarca. Taj je korak zbog toga posebno velik jer ga on često duže ne uočava, nego što je to slučaj u žene. Ona se već rano počinje boriti s prvim borama, s promjenama njezine figure i jakim pritiskom konkurencije drugih, posebno mlađih žena. Muškarci se ne zabrinjavaju zbog svojih prvih bora. Posve suprotno, oni se zbog njih osjećaju još više muškarcima. Oko četrdesete, četrdeset i pete godine oni odjednom osjete da se njihov život promijenio, da više nemaju snage dvadesetogodišnjaka i da su njihova djeca odrasla. Među ostalim, osjećaju se ugroženima probuđenom seksualnošću svojih kćeri ili prijateljica njihovih sinova i kćeri jer ih svjesno ili nesvjesno privlače. Zato se u njih iz podsvijesti pojavljuje predodžba da bi se mogli pomladiti uz pomoć neke mlađe partnerice. Ta je predodžba ispravna. Mladost partnera svakako se odražava i na tebi. Ali zašto bi to trebalo biti? Zašto želiš natrag u godine kad si bio mlad? Zašto živiš prema klišeu ovoga vremena u kojem te se pokušava uvjeriti kako starost nije dobra, kako je to nešto što bi na svaki način trebao izbjeći, isto kao i smrt? Ni starost ni smrt ne možeš izbjeći. Starost nije strašna, ona je dar. Cijeli je život tako uređen da znači dar tvome razvoju prema Sebstvu. Zato je starost vrijeme priprave na smrt. To je vrijeme zrelosti i mudrosti, bliskosti Bogu i bogoostvarenja. To je šansa starosti, to je velik dar koji ti vrijeme može pružiti. Zato ga nemoj odbaciti time što ćeš se vezati za posebno mladu ženu koja zbog svoje mladosti uopće ne može razumjeti da ti imaš potpuno drugačiju zadaću, nego što je bavljenje njome i razmišljanje o djeci koju ćete imati.

Zato kaži ono što je neki šezdesetogodišnjak rekao o svojoj ženi: „Ja volim njezinu dušu, uz koju sam doživio čudesne stvari još ih doživljavam. I ja u njoj još vidim mladu djevojku, kakva je bila kada sam je upoznao.“ Ako tako razmišljaš, tada imaš Božju milost koja dolazi do izražaja na takav način da uvijek možeš biti sretnim i zadovoljnim sa svojom ženom.

Muškarac koji svoju ženu napusti zbog druge (mlađe) nema taj blagoslov. Izostanak blagoslova dolazi do izražaja u svađama s njegovom ženom, djecom, prijateljima – posebno ako je riječ o zajedničkim prijateljima – i rođacima. Izostanak blagoslova odražava se i u tome da je prisiljen prilagoditi se potrebama svoje mnogo mlađe žene. Svjesno kažem da se mora prilagoditi, a ne da može jer on se mora suočiti s posve novom životnom situacijom. Ako zajedno žive dvoje ljudi koji se nalaze u različitoj životnoj dobi, tada jedan ima budućnost pred sobom, a drugi iza sebe. Zato čar novoga obično traje neko vrijeme i zatim završava svađom, brigom i raspadom. Napetosti u braku zapravo nisu ništa loše jer one pogoduju razvoju elastičnosti partnera. Ali ako jedan drugoga uvlači u probleme koji ometaju njegov razvoj, tada je to loše za oboje. Jedna dvadesetpetogodišnja žena koja se uda za muškarca od pedeset, šezdeset godina suočava se s problemima koji ne odgovaraju njezinu razvoju. Njezin se život nalazi na početku, njegov se primiče kraju. Ona dolazi u godine u kojima njezine psihičke i tjelesne potrebe postaju jačima i još će trajati godinama. Nasuprot tome, u njega bi se sve trebalo podrediti duhovnim potrebama.

Izostanak blagoslova postaje posebno vidljivim ako pogledamo danas toliko važnu tjelesnu razinu: muškarac od svojih pedeset, šezdeset godina nailazi na teškoće u svoje živahne dvadestpetogodišnje žene glede potencije. To može dovesti do toga da se nađe pod pritiskom i zato seksualnosti i potenciji pridaje značenje koje u tim godinama ne bi trebala imati – što vrijedi i u slučaju ako nema nikakvih problema sa svojom seksualnošću.

Prosječni je životni vijek ljudi u Europi oko sedamdeset godina. To znači da bi se ljudi koji se nalaze u šezdesetim godinama trebali pozabaviti smirivanje tijela i dubokim buđenjem duše i duha, a ne time kako će seksualno zadovoljiti mladu ženu.

Sve ima svoje vrijeme. I on ga je imao s dvadeset, trideset i četrdeset godina. Tko ne poštuje vremenske granice, ne poštuje ni sebe samoga. Tko sebe ne poštuje, ne može poštovati ni druge. To je prastari zakon koji uvijek vrijedi – čak i onda kad su običaji tako nenormalni kao što su to u današnje doba. Drži se zato svog vremena, živi u skladu s njegovim smislom, i bit ćeš blagoslovljen srećom, mirom i dostojanstvenošću.

Mnogi se muškarci danas zapleću i gube u pandžama užitaka koji ih ne izgrađuju, nego ih čine praznima, a često čak i razaraju. Na kraju ustanovljuju – ako posjeduju milost samorefleksije – da užici znače najveće razočaranje. Oni su toliko tražili, toliko su se nadali. A što na kraju imaju u rukama? Suze njihova razočaranja, njihove povrijeđenosti, njihova očaja. Jer vrijeme je isteklo. Ono se nikada više ne vraća, a vrijeme da se napusti tijelo se približava. Na takav način proživljen život boli. To je danas svud vidljivo. To je uzrok agresijama, strahu i očaju u svijetu. Svatko naime, u svojoj nutrini zna što je smisleni život, a što je uludo potrošen život. Svatko ima mjeru u svome srcu. Ja sam ta mjera. Ja zato znam što ti je potrebno, što te čini sretnim, što te boli.

Sve se to naravno ne odnosi samo na muškarce. Mnoge žene pate u ne mnogo manjoj mjeri zbog sebe i svojih krivih predodžbi. One se previše prepuštaju osjećajima, suviše misle na sebe umjesto na svog muža i obitelj: umjesto toga one žive svoje interese na račun onih koji bi im trebali biti dragi i dragocjeni. Ovdje je veliki problem tzv. Emancipacija, samoostvarenje koje nije ništa drugo nego ego-ostvarenje. Poneke žene napuštaju muža i djecu da bi navodno ostvarile same sebe.

Kada to ne bi bilo ego-ostvarenje nego istinsko samoostvarenje, one bi ostale tamo gdje je njihovo mjesto, tamo gdje su potrebne, i ne bi djecu i muža bacile u bol i nevolju.

Navest ću jedan primjer: Juha je bi voditelj velikog poduzeća. On je tijekom svoga dugogodišnjeg rada napravio mnogo dobra u svojem poduzeću i za njega.
Jednoga je dana dobio novu tajnicu, Pirjo. Imala je trideset dvije godine i bila je vrlo privlačna, vrijedna, srdačna i inteligentna.

Juha i Pirjo smjesta se zaljubiše jedno u drugo. Problem međutim nije bio samo u tome da šef ne bi trebao započeti odnos sa svojom tajnicom, već i u tome što Juha nije bio ni slobodan ni mlad. On je imao pedeset pet godina i već je trideset godina bio sretno oženjen s Paivi s kojom je imao dvoje djece koje je jako volio i koja su sa svoje strane i njega voljela i obožavala kao uzor ljubavi, pouzdanja i kao oca koji je uvijek spreman pomoći.

Juha nije želio sve to zbog afere staviti na kocku. Takvo što još nikada do tada nije učinio, tijekom svih godina braka.

S druge strane, Pirjo ga je dirala duboko u srce. Ta žena za njega nije bila bilo tko, već je očito bila stara znanica, prema kojoj je od samoga početka osjetio gotovo nesavladivu bliskost. To ga je dovelo u situaciju koja ga je teško opterećivala jer nije znao što da učini.

Zato se Juha molio Bogu da mu pomogne. I Bog je smjesta odgovorio: Juha je doživio brodolom u ledenom moru i dobio tešku upalu pluća. Bio je smješten u bolnicu, gdje je bio odijeljen kako od svoga rada i od Pirjo, pa je imao vremena za razmišljanje.

U bolnici ga je posjetio njegov prijatelj Kari, koji je uz svoj brak imao i prijateljicu, zbog čega se njegov brak raspao. On je kroz bol i patnje spoznao da to nije put sreći. Kari je dugo razgovarao s Juhom, kojem je zbog svoje otvorenosti, srdačnosti i suosjećanja značio velik oslonac.

Juha je iskoristio bolest da bi donio neke važne odluke: odlučio je rastati se od Pirjo kao tajnice i moguće ljubavnice, kao i da će tu žrtvu svjesno učiniti zbog svoje žene i djece. Odlučio je i još više učvrstiti svoj odnos prema Bogu, koji mu je tako brzo i tako očigledno pomogao.

Kada je Juha ozdravio, imao je dugačak razgovor s Pirjo, u kojem je bilo mnogo tuge, ali i ljubavi. Juha je otkrio svoje divljenje i priznanje prema njoj. Osim toga joj je od srca priznao koliko ga snažno privlači. Istodobno joj je objasnio da više ne može ostati njegovom tajnicom jer je opasnost upetljavanja odveć velika. Sve to skupa Pirjo je jako boljelo, ali ona je Juhu mogla dobro razumjeti. Osim toga osjećala je poštovanje i divljenje zbog Juhina držanja prema ženi i djeci, ali i prema njoj.
Dvoje dobrih ljudi rastadoše se otvorenih srca.

Juha je zbog te žrtve ostao pošteđen mnogočega. Da je otpočeo odnos s Pirjo, on bi bio dobar pet godina: tijekom tog vremena on bi bio gotovo u potpunosti zaokupljen rastavom od svoje žene Paivi. Nakon toga bi ga sustigla njegova karma i iz početna razumijevanja nastala bi stalna borba, a Juha bi se uvijek nanovo s čežnjom sjećao svoga braka s Paivi, kojoj se ne bi mogao vratiti.

Njegova dobra djela su ga, ma koliko to začuđujuće zvučalo, dovela do upale pluća i susreta s njegovim prijateljem Kari. Time je Juha dobio prigodu za razmišljanje i donošenje odluke da ostane s Pavi i bude sretnim. To je bilo od presudna značenja za njega, njegovu ženu, obitelj i za njegov duhovni razvoj.





Sai Baba govori O ODNOSIMA dio je serijala od pet knjiga (Sai Baba govori zapadu, Sai Baba govori o svijetu i Bogu, Sai Baba govori o psihoterapiji te Sai Baba govori o odgoju) . Prenositelj svih pet knjiga je Stephan v. Stepski Doliwa, a prevoditelj na hrvatski jezik, Vili Bayer.
Obzirom na suvremenost teme i nužnost pokretanja tako važnih promjena u vlastitim životima krenula sam sa objavljivanjem ove knjige, temu po temu, sa nadom da će Vas barem malo dotaći.
http://putpokazi.com/odvazno_nakladnistvo/sai_ljudske_vrijednosti/sai_baba_govori/sai_baba_govori.html

ODNOS I DJECA – Ispunjavajući odnos
Sai Baba govori O ODNOSIMA

Kada ste mislili na odnos između muškarca i žene, nužno se misli i na djecu. Djeca iz osnova mijenjaju odnos jer ona vode od „ti“ do „mi“. Ako si dosada imao zajedništvo s partnerom u kojem je svaka minuta pripadala vama dvoje, od sada je morate dijeliti s djetetom odnosno djecom. To zahtjeva veliko prilagođavanje. Do njega dolazi najčešće tako da ženi pripadne glavni dio odgovornosti za odgoj djece, što je dijelom stoji mnogo snage, a premalo se cijeni širom svijeta. To je veoma pogrešno. Ono što žene čine za svoju djecu u mnogim je slučajevima čista služba Božja jer one izlijevaju prave potoke nesebične ljubavi. Nije stoga nikakvo čudo da odnos majka-dijete služi kao simbol predane ljubavi.

No i otac mora mnogo pružiti i mnogo žrtvovati. Kao prvo, on se suočava s činjenicom da od sada mora svoju ženu dijeliti s djecom, što je također velika žrtva. Zatim se ponekad mora suzdržavati i od seksa, jer je njegova žena često odveć iscrpljena i jer oboje zbog djece nalaze suviše malo mira da se posvete jedno drugom. Sve to muškarcu pada vrlo teško. K tome dolazi još i to da je muškarac u mnogim slučajevima jedini hranitelj obitelj. Tada na njemu leži cijela odgovornost za financijsko osiguranje obitelji. Sve to mnoge muškarce opterećuje u tolikoj mjeri da, kao i njihove žene, poneku noć ne mogu spavati – žena zato što se mora brinuti za djecu, a muškarac zato što se mora skrbiti za ekonomsku dobrobit obitelji. Roditelji čine mnogo, ponekad beskrajno mnogo za svoju djecu. Oni, na žalost, žive u nezahvalnom vremenu, posebno na Zapadu. Stare odgojne metode pokazale su se okrutnima i besmislenima, zbog čega su morale biti ukinute. Nove su, s jedne strane, mnogo blaže. Međutim, zbog obitelji i mnogih zadaća u svezi s njom, roditelji su često preopterećeni i napeti tako da nerijetko nestrpljivost i nedostatak opuštenosti poništavaju njihove odgojne ideale. S druge strane, i zbog te preopterećenosti, oni u velikoj mjeri žive prema laissezfaire-načelu, tj. prema onome: pusti dijete da radi što hoće, ono već zna što je ispravno. Naravno da je to načelo mnogo bolje od prijašnjega. Ali zato još ni izdaleka nije dobro. Djeca se ne smiju jednostavno pustiti da rade što hoće. Djeci su potrebne jasne smjernice, primjer na koji se mogu ugledati, te ljubazno i sigurno vodstvo.


Televizija

Vaše je društvo u kolapsu zato što vi sve to svojoj djeci ne pružate. Zbog toga djeca smiju sebi dopuštati gotovo sve, nemaju poštovanja prema odraslima, jedva da nekoga slušaju (ako to uopće čine), rade što hoće i previše gledaju televiziju. Televizija strahovito šteti djeci. Ona smanjuje njihovu koncentraciju, pamćenje i fantaziju: čini ih živčanima, a vremenom oslabljuje i njihov vid. Znatan porast agresivnosti u vašem društvu velikim se dijelom može pripisati štetnom utjecaju televizije. Većina onih koji su odgovorni za oblikovanje televizijskih programa (ali i političari koji to dopuštaju), uopće se ne brinu za razvoj dječje duše. Njih zanima jedino velik postotak gledanosti i njihova zarada. To je zastrašujuće kratkovidno stajalište. Oni će naime jednoga dana vidjeti što mogu učiniti sa svojim odašiljačem i njihovim na takav način zarađenim novcem. Njima će preostati jedino da djecu i unuke strpaju u zatvore kako bi se obranili od plodova zla koje buja sve više jer filmovi na neopisiv način razaraju duše djece i omladine.

Mnogi roditelji to shvaćaju i pokušavaju djecu odvratiti od gledanja televizije. No to je jedva moguće postići zato što svi gledaju televiziju, te dijete koje ovaj ili onaj (loš) program ne poznaje, biva doslovno isključeno iz društva. K tome dolazi još i to da mnogi roditelji navečer i sami jedva da rade što drugo osim što gledaju televiziju i piju alkoholna pića. Obiteljski je život na tom niskom stupnju gotovo posve paraliziran. Pri tome zbog brutalnih filmova, nadraživanja alkoholom te stresa koji stvara život bez duhovnog usmjerenja, nastaju tolike agresije da jedna večer bez televizije već može gotovo dovesti do raspada obitelji, odnosno stvarno i dovodi do toga.


Karakter = ljubav i poštovanje

Iz tog razloga roditelji bi trebali uvijek imati na umu da bi cilj odgoja trebao biti karakter, bit karaktera usmjerenost na Boga, a bit usmjerenosti na Boga ljubazno međuljudsko ophođenje. Život bez karaktera, život bez Boga, život bez ljubavi besmislen je i bezvrijedan jer to je život bez ikakva nalaženja samog sebe. Zato se danas mnogi ljudi osjećaju kao da njihov život nema smisla, da nemaju nikakvu zadaću, a ako je imaju da je beznačajna.

Onaj tko pruža takav primjer ne smije se čuditi ako njegova djeca jednoga dana prestanu ići pravim putem te „zastrane“.

Što moraš učiniti da bi svojoj djeci pružio ispravan odgoj?

Kao prvo, moraš razmisliti što si vidio i usvojio od svojih roditelja. Upitaj se što je od toga dobro, što bi trebao prenijeti, a što odbaciti. Misli uvijek na to: imaš li teškoća sa svojom djecom, to može biti zbog toga što im namećeš nešto na što su tebe već tvoji roditelji prisilili. Razmisli i koje si strahove preuzeo od svojih roditelja, a koje prenosiš dalje svojoj djeci. I još nešto: mnogo se toga zbiva nesvjesno. Zato od presudno značenja da roditelji imaju korektore u prijateljima, kumovima ili čak u dobrim terapeutima.

Sljedeća točka koju ne možeš precijeniti jest da sebe samoga poštuješ i voliš. Ako to ne možeš, a usprkos tome imaš djecu, tada moraš obvezno nešto poduzeti da bi sebe bolje upoznao, odnosno izgradio samopoštovanje. Jer presudno je u odgoju da roditelji svoju djecu vole i poštuju, a to mogu samo ako i sebe poštuju i vole. U vašem društvu nedostaje oboje, zbog toga puca po svim šavovima. Poštuj svoju djecu zato što ne znaš kakve duše imaš pred sobom. Tko ti kaže da se u tvom djetetu ne krije neki veliki svetac, znanstvenik ili kralj? Imaju uvijek u vidu da djeca dolaze izravno od Boga i zato još posjeduju čistoću, požrtvovnost i ljubav od kojih možeš mnogo naučiti.

Jedan je od izražaja tog poštovanja primjerice da se svom djetetu obraćaš s respektom, da kucaš kada želiš ući u njegovu sobu i da s njime o problemima razgovaraš na takav način, kao da bi mogao od njega naučiti. Uz to moraš živjeti u skladu s pet kardinalnih vrlina: istinom (satya), ispravnim djelovanjem (dharma), ljubavlju (prema), mirom (šanti) i nenasiljem (ahimsa).

Djeca bi trebala svojim roditeljima iskazivati isto takvu ljubav i poštovanje. Ona bi trebala biti odgajana tako da vole sva živa bića, da ih poštuju i da u svima vide Božje djelo. Odgajaj djecu od malena u duhu zajedništva svih naroda, rasa, vjerskih i ostalih zajednica. Kao roditelj, nikada ne govori loše o onima koji drukčije misle, kako bi tvoja djeca od malih nogu sve ljude susretala s ljubavlju i pažnjom.

Ne pokušavaj nikada svoju moć koju imaš kao roditelj i odrasla osoba zlorabiti na takav način da svoje dijete protiv njegove volje prisiljavaš na nešto ili, još gore, da slomiš njegovu volju. To bi imalo katastrofalne posljedice, gledano na duži rok. Ako je dijete u poziciji prema tebi, pogrešku moraš tražiti u sebi, a ne u djeteta.

Vjerojatno nisi dosljedan, ili si nejasan, bez ljubavi si, odnosno nemaš dovoljno razumijevanja. Potraži stručnu pomoć kako bi razjasnio svoju nedoumicu. Djeca su puna ljubavi, koju rado daju dalje, ,samo ako to roditelji dopuste. Zato prilazi djeci s ljubavlju i strpljenjem. Ako to ne možeš, tada premalo sudjeluješ u velikoj ljubavi koju djeca izlijevaju i trebao bi raditi na sebi. Mnogim je roditeljima teško svojoj djeci darovati toliko povjerenja da ih puste ići njihovim putem i stjecati vlastita iskustva – možda zato što to zamjenjuju s laissez-faire. To u mnogim slučajevima i nije lako jer se roditelji neprekidno nalaze u procijepu između suviše popuštanja i suviše diktiranja.


Teškoće

Ako ti teško pada otpustiti, misli na to da tvoja djeca sa sobom donose svoju karmu. Ona moraju živjeti svoj život. Ti im možeš u mnogim stvarima pomoći, ali ne možeš preuzeti njihov život. Iako im naravno kroz ljubav, brižnost i molitve možeš mnogo toga olakšati. Zato prilazi svojoj djeci s ljubavlju, jer jedino ti ljubav pokazuje put. I još nešto: nikada nemoj ljubav zamijeniti sa sljepoćom, odnosno krutošću. Ljubav ćeš prepoznati po harmoniji u obitelji i po tome što sve nekako „glatko teče“. Sljepoću prepoznaješ po problemima, teškoćama, tvrdoći i agresijama koje ti otežavaju život.

Misli uvijek na to da bi se u odgoju trebao držati pravila: ako nešto krene krivo, uvijek najprije upitaj sebe što si ti učinio krivo, i tek nakon temeljita ispitivanja svog dijela krivnje, istraži dio koji pripada djetetu. Nikako nemoj prihvatiti gledište da su neka djeca dobra, a neka loša, kao što to možeš vidjeti po različitosti među svojom djecom. Radije misli na to da ti vjerojatno s tim drugim djetetom još imaš nešto razriješiti, što potječe iz tvog prošlog – ili više prijašnjih - života. To razriješi obvezno – isprika koja dolazi od srca u tom slučaju može biti pravi blagoslov. Najbolje je da se poslužiš metodama Phyllis Krystal. Misli uvijek na to da je djeci u početku uvijek jako teško ako se ne razumiju sa svojim roditeljima. To se međutim s godinama može brzo okrenuti, i tada roditelji trpe u najmanje istoj mjeri zbog ravnodušnosti prema njima. Zato nemoj nikada dopustiti da stvari odu tako daleko. Na svoju djecu gledaj kao na poticaj da bolje upoznaš samoga sebe. Učini sve kako bi se u tvojoj obitelji mogli proširiti mir, sklad i ljubav. Ako tvoj partner misli da se prema djeci treba odnositi drugačije nego što sam upravo rekao, tada ga ne slušaj nego se drži opisana puta.
No nemoj to učiniti boreći se protiv njega. To bi uzrokovalo samo još više nemira. Budi radije ljubazan, prilagodljiv, ponavljaj Ime Gospodinovo, moli se i u nuždi potraži pomoć prijatelja i stručnjaka – a ako treba i od svih triju!

Ma što činio, učini sve kako se u tvoju obitelj ne bi uvukli borba, tvrdoća, nerazumijevanje ili još nešto gore. Misli uvijek na to da su ljubav i poštovanje jedini osjećaji koji čine da tvoja obitelj procvjeta i da se stvori dom gdje je svakome vidljivo kako u njemu stanjuje Bog.

Ima još jedno važno pitanje – kako da se djeca obraćaju svojim roditeljima? Ja nalazim da je ispravno ako se obraćaju s oče, tata, tatice, odnosno majko, mama, majčice. Djeca se svojim roditeljima ne bi smjela obraćati služeći se njihovim imenima. To briše razliku među naraštajima i nadilazi granice. Ljubav se ne sastoji u izravnavanju, nego u zapažanju i poštovanju različitosti kod drugih. Ljubav nije ni u tome da roditelji zbog krivoga shvaćanja prijateljstva svoju djecu zlorabe na takav način da s djecom povjerljivo razgovaraju o svojim problemima, čak i seksualnim. To posljednje ne samo što je neukusno, već je i drastično preopterećenje djece koje im može nanijeti velike štete jer sa seksualnošću roditelja djeca nemaju nikakve veze. Zato bi roditelji trebali izbjegavati da svoju djecu ljube u usta. To dovodi do preseksualiziranja djece.


Dobna razlika među djecom

Ja kažem uvijek iznova da ne biste smjeli imati mnogo djece. Dvoje djece je dovoljno. Držite se toga, jer to donosi blagoslov. Dvoje djece donosi snagu u obitelji, ne slabeći je – pri čemu jedno dijete također može značiti slabljenje.

Jedno je od važnih pitanja kolika bi trebala biti dobna razlika među djecom.

Tu ne postoji opće važeće pravilo jer kako majke, tako i djeca mogu biti jako različiti. Osim toga i dječaci i djevojčice razlikuju se s obzirom na razvoj.

Dobna razlika u idealnom slučaju ne bi trebala biti veća od tri godine. Djeca, npr. u kojih je dobna razlika pet godina često ne mogu uspostaviti međusobnu bliskost koja vlada između djece s dobnom razlikom od samo dvije godine.

Ako je djevojčica starije, a dječak mlađe dijete, tri godine mogu značiti mnogo jer se djevojčice obično brže razvijaju od dječaka.
Ako je naprotiv dječak starije dijete, tada tri godine mogu biti dobra dobna razlika.

Ako je među djecom razlika od samo godinu dana, njihova je bliskost posebno velika i među njima može nastati povjerljivost kao među blizancima.
Razlika od godine dana može pak, za majku biti veliko opterećenje – ali i ne mora.

Postoje mnoge majke koje veseli imati tako brzo dvoje djece i brinuti se za njih.

Druge opet, trudnoća i vrijeme nakon poroda toliko iscrpe da bi drugo dijete nadilazilo njihove snage.

Zato je dobna razlika od dvije godine najpogodnija.

Dvoje djece u dvije godine, to nosi blagoslov: 2 + 2 ili 2 x 2 daje 4. Četiri je broj strana svijeta, četiri kuta jednoga kvadrata i četiri razvojna stupnja kroz koja mora proći duh da bi se ostvario: materija, psiha, shvaćanje, razum.

Ako ne možeš slijediti tu preporuku, ne brini se za to već misli na to da nije dobna razlika odlučujuća, već ljubav s kojom se odnosiš prema djeci.
Istinska je ljubav najbolje majčino mlijeko koje nadvladava sve teškoće. Ona je sveobuhvatna, a ipak ostavlja slobodu. To je njezina bit. To je njezina snaga.
A što znači sve to? Vidi Boga u svojoj djeci i zato otpusti!

Spoznaj koja je razlika između toga je li „vidiš Boga u svome djetetu“ ili ga „obožavaš“.

S pravom ćeš pitati, kako da najbolje otpustiš tvoje dijete. Moj savjet glasi: dovedi ga što je prije moguće u kontakt s Najvišim Sebstvom. Oko njegove četvrte godine života – što može varirati od djeteta do djeteta – s njime već možeš izgraditi trokut prema metodi Phyllis Krystal i dijete voditi do kontakta s Najvišim Sebstvom. To je za vas oboje velik korak jer kroz kontakt s Najvišim Sebstvom tvoje dijete razvija posve novu dimenziju zbog čega automatski dolazi do pomaka ovisnosti.
Kreni zato sa svojom djecom što je moguće prije tim putem jer će vam on donijeti blagoslov.





Sai Baba govori O ODNOSIMA dio je serijala od pet knjiga (Sai Baba govori zapadu, Sai Baba govori o svijetu i Bogu, Sai Baba govori o psihoterapiji te Sai Baba govori o odgoju) . Prenositelj svih pet knjiga je Stephan v. Stepski Doliwa, a prevoditelj na hrvatski jezik, Vili Bayer.
Obzirom na suvremenost teme i nužnost pokretanja tako važnih promjena u vlastitim životima krenula sam sa objavljivanjem ove knjige, temu po temu, sa nadom da će Vas barem malo dotaći.
http://putpokazi.com/odvazno_nakladnistvo/sai_ljudske_vrijednosti/sai_baba_govori/sai_baba_govori.html

OPUSTITI SE I OTPUSTITI – Ispunjavajući odnos
Sai Baba govori O ODNOSIMA

Sada ćeš se pitati: „Dobro, ja ću pokušati naći zajednički put s partnerom. Ali kako da to praktički izvedem? Što da učinim, ako smo vremenom toliko posvađani da više nema nikakva trajnog napretka?“

Kao prvo, moram ti odgovoriti da tvoje riječi „ja ću pokušati“ već izražavaju ograničenje, koje želiš nadvladati. Tko pokušava, taj nije uvjeren, taj se nije odlučio i još odgađa svoje djelovanje. Zato ne pokušavaj ići putem već kreni njime. Bezuvjetno. Idi i vjeruj da ćeš uspjeti. Ako usprkos tome sumnjaš, tada imaj na umu da to nema veze s tvojim partnerom već s tobom, posebno s tvojom sumnjom u sebe samoga. Zato čvrsto vjeruje u to da si ispravno odlučio i da ćeš pronači put.


Temeljni paradoks

Želim dodati još nešto važno: život je sagrađen na paradoksima, na navodnim proturječnostima. To dolazi otuda što je i sam svijet paradoks: u osnovi je on jedno, naime Bog, a usprkos tome se zbog maye tj. varke, čini kao da je mnogo, čak i beskrajno mnogo toga.

Taj temeljni paradoks mišljenje ne može riješiti. Mišljenje je sputano uskim okvirima koje čine ispravno i krivo, ovako, a ne onako. Zato uz pomoć mišljenja ne možeš obuhvatiti globalnu istinu o svijetu i Bogu. Najjednostavniji put za rješavanje te prividne proturječnosti vodi preko tvoga srca. Tvoje srce paradoksi ne mogu ograničiti. Srce ne poznaje katergorije ispravnog i krivoga. Srce voli. Srce ne gleda rasu, spol ili boju kože. Srce ljubi i zato shvaća ono što je bitno. Svaki privid za srce ostaje izvan njega i ne dira ga. Srce ne ide za različitošću. Srce traži Jedno, Bitno, s čime je od samoga početka povezano. Ako ga ne ograničavaš, npr. s pomoću mišljenja, ono te automatski vodi tom sveobuhvatnom Praizvoru.

Ako međutim upitaš svoje mišljenje što da napraviš kada imaš teškoća, ono će ti odgovoriti da teškoće trebaš razjasniti (bježanje od problema ne dolazi od mišljenja, već od nesvjesnih strahova). Pojašnjavanje je u mnogim slučajevima ispravno, važno i od pomoći, Ali pokušaj pojašnjavanja ponekad ne vodi nikamo. Ponekad je važno da dođeš na nešto sasvim novo. Ako u takvoj situaciji pitaš svoje srce, tada je vjerojatno da će ti odgovoriti paradoksom koji je od presudne pomoći za svaki odnos: upusti se i otpusti.
Ako o tome razmišljaš, to će ti se činiti proturječnošću. „Kako se upustiti ako otpustiš?“ upitat će te mišljenje. Srce na to odgovara: „Samo na taj način što ću otpustiti, mogu se upustiti. Ako npr. otpustim sve strahove i sve želje, postaje mi moguće da partnera mnogo bolje vidim, da ga vidim onakva kakav stvarno jest. Na primjer, posebno mogu vidjeti njegove lijepe osobine koje moji strahovi prekrivaju. Time se nalazim u sadašnjosti, u ovdje-i-sada.“


Očekivanja

Srce je u pravu, jer ono vidi duboko. Presudno otpuštanje sastoji se u tome da se sagledaju granice odnosa. U vezi s time, sjeti se brakova iz starijih vremena koji su se sklapali tako što su roditelji izabirali partnere za svoju djecu. Iako ćeš to jedva moći vjerovati, najveći dio tadašnjih brakova bio je mnogo bolji od današnjih. Kako to? Jer su ljudi stupali u brakove s potpuno drukčijim očekivanjima nego danas. Mnogi su očekivali malo ispunjenja, ali zato mnogo truda i obveza. Tako se oni nisu nadali sreći od strane partnera, već su je očekivali s druge strane, kao npr. od hobija, prijatelja, vjere i samostalnih interesa, što je bilo posebno važno za žene; naime kako većinom nisu imale svoje zvanje, život im nije bio odveć raznolik. Time su brakovi bili slobodni od velikoga pritiska koji čine očekivanja, što preopterećuje odnose i time često uzrokuje nespjeh.

Svemu tome pridružilo se još nešto, ne manje začuđujuće; ljudi su prije bili možda zatvoreniji nego što su danas – pri čemu je to u mnogim slučajevima stvarno veliko pitanje. Ali oni nisu imali utvrđene norme ponašanja. Postojali su stari običaji kojih su se svi držali. To je veoma olakšavalo život. Danas svatko nastoji pronaći svoj stil, što je već samo po sebi dovoljno teško. K tome dolazi još i bijedan utjecaj filmova, televizije i reklama, što sve zajedno čini da su se vaše norme ponašanja i međusobno poštovanje spustili gotovo na ništicu. Vama danas stvarno nije nimalo lako postati sretnima. Zato vam je potrebno toliko pomoći. Iz tog je razloga došao Avatar, da bi pomogao, savjetovao, vodio.

Na ovom ćeš mjestu naravno pitati koji je najbolji put prema sreći. Ja ti kao najbolji mogu savjetovati samo ovaj odavno iskušani: otpusti tvoja očekivanja. Nikada ne očekuj sreću od partnera već je traži u sebi, a na partnera gledaj kao na pomoć, na putokaz prema njoj.

Isto tako, oslobodi se predodžbe da je tvoj partner odgovoran za tvoju sreću. Radije misli na to da ti on istinsku sreću ne može dati, ne mora dati jer je ti već imaš u sebi. Ne sumnjaj u te izjave. Svi tvoji problemi primarno potječu od tvojeg mišljenja i njemu tako svojstvenih sumnji. Uspostavi radije prisan odnos sa svojim Sebstvom. Prihvati Boga kao suputnika, kao čvrst oslonac koji ti uvijek pruža sigurnost. Kroz taj oslonac primit ćeš sigurnost i snagu da se više upustiš u sebe, a time i u partnera. Tada tvoj partner više ne će predstavljati jedini oslonac u tvom životu, zbog čega ćeš se moći sve više upuštati, moći ćeš se predati, jer si otpustio. Pogreška koju danas mnogi čine jest u tome da od partnera očekuju sve: on bi trebao biti njihov oslonac, njihova nada, izvor njihove sreće, iscjelitelj njihovih starih i novih rana, onaj koji bi im trebao pomoći nadvladati i dosadašnja loša iskustva itd. To ne može ni jedan čovjek. Takva očekivanja moraju preopteretiti svaki odnos, a svaki brak prije ili poslije dovesti do neuspjeha.

Zato otpusti i postavi sebi pitanje što ti još imaš naučiti. Kako npr. stoji stvar s tvojim duhovnim razvojem? Jesi li shvatio da bez duhovnoga razvoja ne može postojati dobar, trajan odnos? Ponavljaš li Ime Božje? Vladaš li svojim mislima? Je li Bog isto tako tvoj suputnik kao i tvoj partner? Kako se hraniš? Imaš li srca za životinje? To su odlučujuća pitanja koja uvjetuju tvoje otpuštanjej i omogućavaju tvoju predanost. Bez duhovnog usmjerenja odnosno osiguranja, svaki je odnos kao akrobatska točka u cirkusu koja se izvodi bez sigurnosne mreže i na nesigurnim spravama.

Ne preopterećuj se. Ne pokušavaj sebi stvar učiniti lakom, jer time riskiraš sve. Radije misli na to da je radost tvoje određenje. Sjeti se onoga koji je u pijesku života uvijek vidio dva traga, svoj i Božji. U teškim je situacijama međutim vidio samo jedan trag. Zato je Bogu postavio pitanje: „Gdje si bio, Gospodine, kada su bila teška vremena?“ Bog odgovori: „U teškim vremenima vidio si samo jedan trag, jer svoj nisi mogao vidjeti: Ja sam te tada nosio na rukama!“

I ne zaboravi: ako te Bog nosi u ovoj ili onoj situaciji, tada nosi i tvog partnera. Zato se ne osjećaj osamljenim. Većina ljudi ne doživljava neuspjeh zato što više ne mogu izdrfžati, već zato jer se osjećaju osamljenima i što su izgubili nadu te zbog toga prerano odustaju.






Sai Baba govori O ODNOSIMA dio je serijala od pet knjiga (Sai Baba govori zapadu, Sai Baba govori o svijetu i Bogu, Sai Baba govori o psihoterapiji te Sai Baba govori o odgoju) . Prenositelj svih pet knjiga je Stephan v. Stepski Doliwa, a prevoditelj na hrvatski jezik, Vili Bayer.
Obzirom na suvremenost teme i nužnost pokretanja tako važnih promjena u vlastitim životima krenula sam sa objavljivanjem ove knjige, temu po temu, sa nadom da će Vas barem malo dotaći.
http://putpokazi.com/odvazno_nakladnistvo/sai_ljudske_vrijednosti/sai_baba_govori/sai_baba_govori.html

UŽIVANJE U NAPREDOVANJU – Ispunjavajući odnos
Sai Baba govori O ODNOSIMA

Ideologija koja je danas u optjecaju zastupa mišljenje da su iskustva s različitim partnerima veoma važna. Ono što ona ne kaže jest za što su važna. Šteta, jer to je na kraju krajeva najnužnije! Jer sve što spominjemo u vezi s odnosima važno je tek ako pozitivno utječe na sreću i trajnost nekog braka. Iskustva s drugim partnerima ne utječu pozitivno na brakove. Da je ta tvrdnja ispravna, možemo vidjeti po broju rastava koji je sve veći, a drugo, po tome da mnogi danas brak i vjernost proglašavaju mrtvima: istodobno se povećava broj zajednica u kojima parovi žive nevjenčani.

Iskustva s različitim partnerima, dakle, nisu dobra za brak. Za što su onda dobra? Odgovor je jednostavan: za ego. Što više iskustava pojedinac ima – a posebno dakako muškarac i muškarčina! – to ima više prilike hvaliti se time. Tako se događa da se netko hvali kako je spavao s tisuću žena – a mnogi mu se zbog toga dive i zavide mu. No što biva s njim? On i dalje luta od žene do žene, pri čemu svoj nemir prikazuje kao nešto veliko. I mnogi koji su isto tako nemirni kao i on pokušat će ga imitirati. Nemoral, tj. često mijenjanje partnera, dovodi do nemira, napetosti, nesanice, strahova svih vrsta, egoizma i gubitka dostojanstva. Seksualnost Bog nije stvorio da bi bila iskušavana s mnoštvom različitih partnera. Seksualnost je od strane dharme, tj. Božanskog Reda, tako uređena, da s jednim partnerom ideš kroz sve visine i nizine života.

Sakupljanje iskustava zato se ne sastoji u količini već u kakvoći, ne u mnogim partnerima nego u otvorenosti kojom se dvoje ljudi susreću. Dvoje ljudi mogu biti savršeno uvjereni da su otvoreni jedno prema drugome: usprkos tome, ako su imali iskustva s drugim partnerima te se ne mogu cijelim srcem odlučiti za svoga sadašnjeg partnera, tada nisu otvoreni. Ili, rečeno drugim riječima: oni su možda otvoreni, ali za strastvenost. Njihovim odnosom mogu vladati burni osjećaji. No sigurna razumijevanja iz dubine njihova zajedništva ne će biti. Ne može biti. To se vidi po tome što u dvoje ljudi koji su stvarno tu jedno za drugo nema nesigurnosti, nema uspoređivanja i nema straha od zajedničke budućnosti. Umjesto toga postoji jasan zajednički put koji se zbog toga što nema nikakve alternative, mora iz sebe samoga zanimljivo oblikovati. Svaki brak uvijek nanovo dolazi do točke na kojoj se barem jedan od oboje partnera pita, kakva još ima smisla ostati zajedno. To je točka na kojoj se danas mnogi partneri rastaju još prije braka. Kakva šteta!


Zajednički put

Brak bi trebao sebi zamisliti poput tornja u kojem kružne stube vode u visinu. Nakon svakog zavoja dolaze vrata, za koja oba partnera posjeduju ključ. A nakon svakog trećeg zavoja dolaze vrata koja se otvaraju samo onda ako oboje istodobno uporabe svoje ključeve, kao što je to uobičajeni postupak kod nekih trezora. Samo im tako uspijeva proći kroz takva vrata. Jedino će tako napredovati od jednog do drugog kata, sve dok ne stignu na vrh, gdje će zajedno uživati u čudesnoj panorami.

Što prikazuje ova slika? Ako netko sam želi otvoriti sva vrata, ne će posebno daleko stići jer kod svakih trećih vrata mora stati i pričekati. Ako ga onaj drugi ne sustigne, ni on ne će moći dalje. Ništa ne koristi ako se nestrpljivo trudi oko ključanice. On je prisiljen uspostaviti kontakt sa svojim partnerom, pitati ga što mu je potrebno da bi ga sustigao i da bi zajedno dalje napredovali. Malo će koristiti i ako se ugodno smjesti uz prozor. Može sebi odabrati takvo mjesto, ali dalje ne će napredovati.

Izađe li međutim iz tornja, tada će se s nekim drugim partnerom morati uspeti sličnim tornjem te će u suradnji s njime morati učiniti ono što sada ne može ili ne želi.
Zato radije živi prema sloganu: život je izazov. Prihvati ga. Brak je izazov koji te najsigurnije vodi unutarnjem rastu. Raduj se tome. Vjeruj mi, radost je odlučujuća. Pri tome je radost velikom većinom određena tvojim stajalištem, a ne vanjskim okolnostima.

Možda si zapazio da se pri svemu što sam do sada rekao o odnosima nisam poslužio nikakvim psihološkim modelom u svrhu pojašnjavanja. Ne činim to zbog toga što ništa ne želim objasniti. Psihologija daje izvanredna objašnjenja. Nasuprot tome, Ja ne želim ništa objasniti, Ja želi promijeniti tvoje stajalište. Da bi promijenio stajalište, tebi nisu potrebna objašnjenja, nego pravila o ponašanju i istinske vrijednosti. Upravo je ovdje nužno jasno razlučivati. Postoje trajne i prolazne vrijednosti.
Trajna se vrijednost npr. sastoji u tome da ne odustaneš od jednom donijete odluke i da ne prekineš zadaću koju si jednom prihvatio. Misli uvijek na to da je tvoja zadaća Božanske naravi. Zato učini sve da bi je obavljao s radošću. Radosno obavljati svoju zadaću jest Božansko, to je dar slobode. Idealan put prema rastu, prema cilju.

Tvoj brak i obitelj su tvoje osobne zadaće. Bog ti ih je dao kao dar, kako bi tebi povjerenim osobama ti mogao pružiti ljubav, zaštitu i sigurnost i da bi sve to na taj način putem tvoje obitelji moglo teći natrag tebi. Ispuni svoj bračni život radošću. Uživaj što možeš rasti zajedno s ljudima koje ti je Bog dao na tvom životnom putu. Obuzdaj svoje mišljenje ako ona sanjari o drugima, ako te želi odvesti iz braka. Sve ono na što naiđeš u svom odnosu uporabi kao mogućnost da sve više i više ovladavaš svojim mišljenje i time stekneš sreću i zadovoljstvo. Ne dopuštaj sebi misli pogrešne vrste, pitajući se je li to ispravan partner za tebe ili ne: razmišljaj jedino o tome što ti možeš učiniti kako bi tvoj brak postao sretnim, onakvim kakvim si ga sebi zamislio.


Pogledaj sebe

Također imaj uvijek na umu da trajno vrijedi izreka koja kaže kako je za svađu potrebno dvoje. Umjesto da se svađaš, radije razmisli što možeš promijeniti, što možeš naučiti. Promatram mnoge, mnoge terapijske sjednice. Mnogi Me terapeuti mole za pomoć, posebno u slučajevima gdje je riječ o parovima i njihovim poteškoćama. Gotovo redovito terapeuti imaju najveće teškoće zato što mnogi, mnogi ljudi ponajprije, ako ne i jednako, probleme vide u svojih partnera, a ne u sebe. To ne samo da je veliko opterećenje za brak već te i iznimno ograničava. Imaš li teškoća, misli uvijek na dvije stvari: kao prvo, tvoje je partner najbolje zrcalo u kojem možeš točno prepoznati svoje pogreške. Drugo, ti si jedini čovjek na svijetu kojega možeš uistinu promijeniti. Ako tražiš pomoć u prijatelja ili terapeuta, tada nemoj i njima i sebi otežavati život time da bacaš (cijelu) krivnju na partnera, već pokušaj uz njihovu pomoć pronaći što možeš promijeniti, gdje ti možeš braku pridodatai nešto važno, zbog čega bi on mogao postati onakvim kakva ga ti želiš. Tko ti kaže, ne stoji li tvoj brak na toj, tebi toliko neugodnoj točki zato što ti za nešto drugo uopće nisi ni otvoren? Ne odbacuj olako tu misao jer ona pogađa u središte mete češće nego što ti možeš sanjati.

Misli i na to da teškoće ne predstavljaju krajnje točke, već ti nude mogućnost da samoga sebe bolje upoznaš. Zato se upitaj i to zašto si odabrao te teškoće, zašto si između mnogih, mnogih ljudi odabrao upravo tu osobu. Pokušaj naći odgovor koji se odnosi na tebe. Ako se odnosi na drugog, možda će osvijetliti nešto zanimljivo, ali te ne će odvesti dalje. Jer samo tebi upućeno pitanje može ti dati odgovor što je ovdje tvoja zadaća, što imaš učiniti. Doživi život kao radost ispunjenu napetošću. Prihvati sa zahvalnošću svaki izazov i raduj se što opet jednom možeš rasti uz svog partnera i zbog njega. Raduj se sljedećim vratima koja ćete opet otvoriti svojim zajedničkim ključevima, jer kod svakih vrata koja ste otvorili zajednički vi ste korak bliži cilju. I, jednoga dana, naći ćete se na vrhu. Gledat ćete se, a istodobno će vaš pogled obuhvaćati daleke horizonte.

To je put. To je cilj. To je cjelina. A ta cjelina ste vi.





Sai Baba govori O ODNOSIMA dio je serijala od pet knjiga (Sai Baba govori zapadu, Sai Baba govori o svijetu i Bogu, Sai Baba govori o psihoterapiji te Sai Baba govori o odgoju) . Prenositelj svih pet knjiga je Stephan v. Stepski Doliwa, a prevoditelj na hrvatski jezik, Vili Bayer.
Obzirom na suvremenost teme i nužnost pokretanja tako važnih promjena u vlastitim životima krenula sam sa objavljivanjem ove knjige, temu po temu, sa nadom da će Vas barem malo dotaći.
http://putpokazi.com/odvazno_nakladnistvo/sai_ljudske_vrijednosti/sai_baba_govori/sai_baba_govori.html

POŽRTVOVNOST – Ispunjavajući odnos
Sai Baba govori O ODNOSIMA

Spremnost na žrtvu pojam je koji je danas potpuno izašao iz mode. Ako danas netko govori o požrtvovanju, mnogi se namršte. Oni misle da je požrtvovnost nešto zastarjelo, nepopravljivo staromodno, nešto čime bi se možda moglo zablistati u nekom staračkom domu.

Oprez, kažem Ja, jer takvo je shvaćanje kratkovidno. Ono predviđa da nitko ne bi npr. čak ni ove riječi čitao da su njegovi roditelji isto tako razmišljali. Tvoja je majka žrtvovala toliko snage, uložila toliko truda, žrtvovala tolike godine svoje mladosti da bi ti mogao dobiti sve ono što si dobio. Tvoj je otac također mnogo radio da bi zaradio novac kako bi se ti mogao školovati i stjecati svoja iskustva. Tvoji su se roditelji odrekli višega standarda kako bi tebi mogli pružiti sve ono što si dobio.

Požrtvovnost je krv bez koje organizam što se naziva Život ne bi mogao postojati. Bez požrtvovnosti struja života ne bi mogla teći. Biljke žrtvuju velik dio svoje snage svome sjemenju. Životinje žrtvuju beskrajno mnogo za svoju mladunčad, a djelimično i za svog partnera. U čovjeka se međutim prvi put pojavljuje nešto sasvim novo. On je jedino biće koje se razvija uz partnera i kroz njega. I što više razvije svoju požrtvovnost, to više napreduje. Jedino je u čovijeka požrtvovnost presudni sastavni dio njegova odnosa; tek mu ta požrtvovnost omogućava da može dosegnuti tako veliku prisnost i intimnost, kako to osim njega ni jednom biću na Zemlji nije moguće. Požrtvovnost ide uz odnos kao miris uz ružu. Ako ruža nema mirisa, još ćeš je uvijek prepoznati kao ružu, ali nedostajat će nešto presudno.

Nasuprot tome, danas mnogi vjeruju kako seksualnost vodi intimnosti. U zabludi su. Intimnosti ne vodi seksualnost, već požrtvovnost jer ona je ta koja zajedno s ljubavlju otvara srce. Ljudi mogu među sobom doživjeti najintenzivniju seksualnost, a da u dnu srca ostanu potpuno zatvoreni; ali ako između dvoje ljudi vlada ljubav i požrtvovnost, tada oni ne mogu biti zatvoreni jedno za drugo.

Požrtvovnost je zato istinski put intimnosti jer tvoja požrtvovnost signalizira partneru da stvarno na njega misliš, da ti je on važan, da si spreman za njegovo dobro odreći se svojih interesa. Takvo stajalište dira. Dira u srce. A što je intimnost drugo nego ako si veoma osobno dirnut do u dubinu srca?

Ti možda misliš da je to pretjerano, ali prava je istina ako ti kažem da je požrtvovnost finomaterijalna bit jednog odnosa. A znaš li zašto je to tako? Zato što požrtvovnost pretvara ljubav neposredno u praksu. Požrtvovnost je prakticirana ljubav, zato ona dokazuje da se tvoja ljubav ne sastoji od praznih riječi, već od konkretnih djela koja tvoj partner može neposredno doživjeti. Požrtvovnost je djelovanje od srca srcu. Zato što ti je partner toliko važan, zato što je tvoja ljubav prema njemu toliko velika, ti si spreman da muj nešto važno žrtvuješ. Pri tom, posebnost je požrtvovnosti u tome da zbog tvoje ljubavi uopće ne zapažaš da je riječ o žrtvi. Pomisli na vrijeme koje nekome žrtvuješ. Ti ga doživljavaš kao žrtvu zato što ti taj drugi nije važan. Nasuprot tome, ako si svježe zaljubljen i sretneš voljenu osob, tada vrijeme provedeno u njezinu društvu nikada ne ćeš doživjeti kao žrtvu, već kao dar. Ista je stvar i s požrtvovnošću: kroz ljubav žrtva postaje milošću i radošću i samo promatrač sa strane može utvrditi koliko onaj koji ljubi stvarno daje. Suprotno tome, on sam misli da bi mogao dati mnogo više – samo što na žalost još nije našao načina da prinese stvarnu žrtvu!

Postoje mnogi ljudi koji i u ovim teškim vremenima mnogo žrtvuju u svome braku. Ako to činiš, tada se raduj tome jer to u današnje vrijeme nije samo po sebi razumljivo. Ako trpiš zbog toga što se moraš žrtvovati, tada pokušaj svoj život promijeniti time što ćeš upitati sebe što si sve mogao naučiti u svom odnosu: upitaj se, ne duguješ li i ti mnogo toga osobi koja od tebe traži žrtvu? Ako možeš promijeniti gledište, promijenit će se tvoje stajalište. Promijeni li se stajalište, mijenja se i tvoj život i odjednom iz nesreće može nastati radost, a iz prisile sloboda. Nikada ne gledaj sebe kao malenog, već kao vrlo moćnog jer tvoja se sudbina nalazi u tvojoj ruci.





Sai Baba govori O ODNOSIMA dio je serijala od pet knjiga (Sai Baba govori zapadu, Sai Baba govori o svijetu i Bogu, Sai Baba govori o psihoterapiji te Sai Baba govori o odgoju) . Prenositelj svih pet knjiga je Stephan v. Stepski Doliwa, a prevoditelj na hrvatski jezik, Vili Bayer.
Obzirom na suvremenost teme i nužnost pokretanja tako važnih promjena u vlastitim životima krenula sam sa objavljivanjem ove knjige, temu po temu, sa nadom da će Vas barem malo dotaći.
http://putpokazi.com/odvazno_nakladnistvo/sai_ljudske_vrijednosti/sai_baba_govori/sai_baba_govori.html

LJUBAV I ODGOVORNOST – Ispunjavajući odnos
Sai Baba govori O ODNOSIMA

Ljubav je uvijek vezana uz odgovornost. Ljubav bez odgovornosti je kao ruža bez cvijeta, krava bez mlijeka, dijamant bez sjaja. Odgovornost pripada najdubljoj biti ljubavi. Ljubav se ne može drukčije, nego smatrati odgovornom za ljubljenju osobu. Najsavršenija je ljubav Božja ljubav. Zato se Bog smatra odgovornim za svijet i čini sve da bi pomogao svijetu. Ako svijet zapadne u veliku nevolju, kao što je to sada slučaj, sam se Bog inkarnira da bi spasio svijet. „Zašto to Bog čini?“ upita jednom neki kralj jednog mudraca. Umjesto odgovora, mudrac povede kralja na vožnju čamcem. U čamcu su bili mnogi važni ljudi, a među njima i mali kraljev sin. Iznenada mudrac baci u vodu neki zavežljaj i poviče da je kraljević ispao iz čamca. Ne razmišljajući mnogo, kralj skoči u vodu da bi spasio sina. Kada je otkrio da zavežljaj nije njegov sin, on pozove mudraca na odgovornost. Ovaj odgovori: „Vidiš, gospodaru, ti imaš toliko slugu uza se koji svakodnevno obavljaju razne poslove za tebe. Ali kada je bila riječ o tvome sinu, nisi poslao sluge da ga spašavaju već si sam skočio u vodu. Isto tako čini i naš Gospodin. On mnoge od svojih poslova prepušta slugama. Ali ako je cijeli svijet u opasnosti, tada Njegova ljubav, Njegova brižnost i Njegova odgovornost čine da se On sam inkarnira kako bi spasio svijet!“ Kralj je pohvalio mudraca i zahvalio mu na toj pouci.

Kakvo značenje ima ova priča za tebe? Bog je stvorio svijet, i kada ga je stvorio, znao je da će zahtijevati mnogo brižnosti i truda. On ga je stvorio iz svoje beskrajne ljubavi i znao je da je spreman na sebe preuzeti sav trud.


Ljubav je promjena

Danas si zaljubljen i misliš da si našao partnera svog života. Kako će biti sutra, ako bude bolestan, slab i ne više tako privlačan? Jesi li svjestan da onaj tjelesni oblik koji ti se toliko sviđa, za deset, dvadeset, trideset godina više ne će biti takvim? Što će se dogoditi – uzmimo da si muškarac – ako tvoja žena bude imala rak te joj bude odstranjena dojka? Pripadaš li onima koji svoju ženu napuste dok je još u bolnici? Ili ubrzo nakon toga?

Ako si žena, što ćeš učiniti ako tvoj muž ostane impotentan ili upadne u psihičku krizu? Kažeš li onda da je to previše za tebe, da s time nisi računala?

Prije nego što se za nekoga počneš zanimati ili se čak za njega i odlučiš, razmisli o tome da ćeš ti možda činiti sto posto njegove sreće. Jesi li svjestan te odgovornosti? Prihvaćaš li je? Tek ako prihvatiš tu odgovornost i u svojoj se svijesti odlučiš za nju, imaš pravo zasnovati odnos s nekim čovjekom. Sve dok nisi spreman prihvatiti odgovornost za onoga kome je upućena tvoja ljubav, ti značiš opasnost za svakoga tko se upusti s tobom.

Možda ti se posljednje izjave čine jako krutima. Možda čak i preuveličanima. No one to uopće nisu – posebno ako pogledaš što partneri ponekad čine jedno drugom. Ima osoba koje bez i najmanjeg osjećaja svog partnera gaze nogama – slikovito ili doslovno – lažu ga, varaju i napuštaju. Imaj zato uvijek na umu da si ti ona osoba koja je najvećim dijelom odgovorna za sreću i nesreću, za dobro i zlo svog partnera.

Ovdje dolazi do izražaja ono o čemu sam uvijek nanovo govorio u prošlim poglavljima: ti si na ovoj Zemlji da bi ostvario svoju božanstvenost. Tvoje inkarnacije nemaju nikakvu drugu svrhu. A kakva je zadaća tvog odnosa? Da stekneš dom, da naučiš ili kroz život zajedno s drugom osobom – i da otkriješ svoje srce. Na takav način trebaš gledati na teškoće na koje nailaziš u svojim odnosima. Ne otežavaj sebi život time da bez razloga ustupaš previše prostora razočaranjima. Posve suprotno, gledaj na razočaranja kao na završetak jedne zablude i raduj se što imaš priliku upoznati novu stranu života, partnera, a i sebe samoga. Umjesto ogorčenja, radije se veseli što sasvim sigurno dobivaš prigodu da svoje srce još više otvoriš. Ako tvoj partner zbog bolesti, nesreće ili kriva ponašanja više nije onakav kakva si ga upoznao, nemoj biti razočaran ili čak zdvojan, već iskoristi tu prigodu da sve više i više otvaraš svoje srce. Misli uvijek na to da sve ima smisao i da se ništa, ama baš ništa, ne događa što bi imalo cilj da ti naškodi. Sve, sve, ali baš sve, ima zadaću da pomogne tvojemu napredovanju.

Ovdje ćeš prigovoriti da ima sudbina koje se ipak čine veoma krutima, ako ne i brutalnima. No prije nego što se učvrstiš u takvu mišljenju, prenesi se na trenutak u ulogu Boga. Što da On učini s ljudima koji druge vrijeđaju, sramote, muče i ubijaju, ne osjećajući pritom uopće ništa? Glavna je zadaća tijela u tome da ga osjetiš i da preko njega dobiješ mogućnost doživjeti kako je cijelo Stvaranje jedna cjelina i da sva bića imaju osjećaje. Ako si to u svojoj najdubljoj nutrini shvatio, tada si slobodan.

Zato živi svoju ljubav tako da uvijek bude povezana s odgovornošću. Misli uvijek na to da između tebe i tvog partnera u osnovi nema odijeljenosti, da sve odijeljenosti nastaju samo kroz zabludu, kroz privid maye (vanjskog svijeta). I misli na to da u sljedećem životu ti možeš biti na njegovu mjestu. Ti si tada impotentan muškarac ili žena koja je napuštena zbog toga što ima rak. Iskoristi te misli da bi počeo razgovor s partnerom. Pokušaj saznati što mu je potrebno da bi se ugodno osjećao. Živi prema mudru pravilu, pitajući se: „Što moram učiniti da bi moj brak bio skladan?“ Ne pitaj se u prvom redu što ti želiš, već se pitaj što je potrebno tvom partneru.


Ljubav je pažljivost

Čest problem među partnerima sastoji se, npr .u tome da žena nema osjećaj da je njezin muž stvarno sluša. Nasuprot tome, on ima osjećaj kako sa ženom može provesti sate i sate, a da njoj ne bude dosta.

Što ovdje ide krivo? Gdje nedostaje tvoj angažman? U čemu je nedostatak odgovornosti?

Ako žena kaže: „Nemam osjećaj da me slušaš“, tada ništa ne koristi već samo šteti ako muškarac na to odgovori da ona nikada nije zadovoljna. Takvim odgovorom muškarac samo pokazuje da je stvarno ne sluša, da je ne razumije i da njegova žena ima pravo kada izjavljuje da je ne sluša. Kada bi je razumio, on bi obratio pozornost na njezine riječi: najprije bi se začudio, a zatim bi trebao reagirati pitajući je u čemu on, po njezinu mišljenju, griješi. To bi bila prirodna reakcija, tako postupa ljubav. Ako se sve odvija drukčije, kako je to u našem slučaju, tada je ljubav blokirana, a srce nije toliko otvoreno koliko bi trebalo biti. Ljubav je uvijek blokirana ako razgovor između dvoje ljudi, bili oni partneri, srodnici ili prijatelji, ne teče glatko. Profinjenost govora s pomoću kojeg čovjek može pričati o svakoj temi bez obzira koliko ona bila zamršena, čudesno je oruđe ljubavi i odgovornosti koja iz nje proizlazi. Uz pomoć govora tebi je moguće izgraditi sve mostove koji su potrebni u tvojem odnosu da bi se sa svojim partnerom povezao na takav način da se on osjeti shvaćenim.

Od odlučne je važnosti, međutim, da ni jedan od partnera ne govori optužujućim, oštrim ili predbacujućim tonom, već da otvoreno i srdačno ukazuje na svoje potrebe, želje i osjećaje.

Zato nemoj nikada ignorirati ako se tvoj partner na nešto tuži. Tvoja odgovornost prema njemu i prema sebi samome jest u tome da pronađeš što on misli, gdje je u pravu, gdje možeš nešto naučiti, a gdje nije u pravu. I ako ga stvarno sa srcem slušaš, sve se veoma pojednostavnjuje.

Tako je jedna žena rekla mužu kako osjeća da on ne obraća pozornost na nju. Da je ne sluša. Da se uvijek samo uzbuđuje, ne obraćajući pozornost pažnju na njezine argumente. To je tako išlo nekoliko godina, sve dok se brak nije raspao. Uskoro zatim njegova je tvrtka otišla pod stečaj. On je tek tada nešto naučio budući da ga je njegova tajnica uvijek iznova upozoravala neka se čuva jednog od svojih partnera jer joj se nikako ne sviđa. Kako je nije slušao, bio je uvučen u stečaj svoga sumnjivog poslovnog partnera. Kada ga je tajnica podsjetila na svoja upozorenja, tada je prvi put zapazio da ne sluša žene. Mislio je da zna sve i da žene nikada ne mogu imati tako dobar pregled situacije kao što ima on. Platio je visoku cijenu za svoju taštinu i sljepoću koju je ona prouzročila.

Misli uvijek na to da su taština, oholost, ravnodušnost i agresije neprijatelji tvoje ljubavi. Tvoj je partner put tvojoj ljubavi. Zato pazi na njega kao na zjenicu oka svojega – on je to zaslužio još od prije mnogo godina, od prije mnogo života.





Sai Baba govori O ODNOSIMA dio je serijala od pet knjiga (Sai Baba govori zapadu, Sai Baba govori o svijetu i Bogu, Sai Baba govori o psihoterapiji te Sai Baba govori o odgoju) . Prenositelj svih pet knjiga je Stephan v. Stepski Doliwa, a prevoditelj na hrvatski jezik, Vili Bayer.
Obzirom na suvremenost teme i nužnost pokretanja tako važnih promjena u vlastitim životima krenula sam sa objavljivanjem ove knjige, temu po temu, sa nadom da će Vas barem malo dotaći.
http://putpokazi.com/odvazno_nakladnistvo/sai_ljudske_vrijednosti/sai_baba_govori/sai_baba_govori.html