Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/carobninaputak

Marketing

ZAJEDNO OSTARJETI - Ispunjavajući odnos




ZAJEDNO OSTARJETI – Ispunjavajući odnos

Sai Baba govori O ODNOSIMA


Uvijek iznova naglašavam da parovi trebaju ostati zajedno da moraju sve poduzeti kako se ne bi rastali. Ti s pravom pitaš za razlog tome jer je to u priličnoj suprotnosti s današnjim shvaćanjem.

Kao jedan razlog naveo sam karmička upetljavanja, promašene razvojne šanse te i međusobnu odgovornost.

No postoji još jedan razlog: ako stariji partner dosegne šezdeset odnosno šezdeset pet godina, par bi trebao – uz uvjet obostrane suglasnosti – živjeti zajedno još samo kao brat i sestra, tj. više ne bi trebao imati seksualne odnose.

„Zašto?“ smjesta ćeš upitati. Zato što te seksualnost nužno veže za tvoje tijelo, dok bi ti godine nakon šezdesete trebale služiti d se sve više oslobađaš svoga tijela i priklanjaš Bogu, da bi se pripremio na smrt ili, bolje rečeno, na napuštanje fizičkog tijela. Naime, što više živiš svoju seksualnost i što više aktiviraš nagone, to ti teže pada oslobađanje od tijela. A tvoj bi cilj trebao biti u tome da u tijelo dovedeš mir i time ne ovisiš toliko o njemu, kako te smrt više ne bi plašila, nego da je možeš dočekati kao staroga znanca i prijatelja.

Što duže neki brak traje, to više mira dolazi u tjelesnu razinu i sukladno tome opada žudnja. Nasuprot tome, pri svakoj novoj vezi seksualne se snage aktiviraju, što te nužno vuče u tijelo. Ako se muškarci rastanu od svoje žene i traže novu partnericu, skloni su odabrati mlađu, ponekad mnogo mlađu ženu. To ide toliko daleko da muškarci od šezdeset pet godina u drugom ili trećem braku ožene ženu od dvadeset pet godina. To nije dobro, a niti je smisao braka. Prva je žena naime u mnogim slučajevima uložila svoju mladost, svoju snagu i svoje nade te podigla zajedničku djecu. Zato je potpuno suprotno dharmi, Božanskom Redu, da se žena napusti nakon tolikih zajedno provedenih godina. Muškarac koji je to čini trebao bi zato imati na umu da ovaj svijet nije nikakvo igralište, gdje svatko može bez problema iživjeti svoj egoizam. Isto bi tako trebao imati na umu kako se lako može dogoditi da on u sljedećem životu dobije ulogu svoje žene i da bude isto tako napušten.

Zbog toga budi posebno kao muškarac zahvalan svojoj ženi što je toliko obogatila tvoj život. Kako je muškarac mnogo, mnogo vizualniji, dakle više reagira na optičke nadražaje od žene, ima dijelom velikih problema stoga što žena stari, što jednoga dana više ne izgleda kao u svojim dvadesetim godinama. Muškarac ovdje mora nešto učiniti. Mora nadrasti sebe. To je također put kojim muškarac može od svog ega stići do svog Sebstva. Ali ako se rastane zbog neke mlađe žene, on propušta tu priliku. Njegov se ego napuhava, što ga može navesti na to da izjavi kako su mu, što postaje starijim, potrebne sve mlađe žene. To ne samo što je besramno prema njegovoj sadašnjoj partnerici već i jasno pokazuje da je takav čovjek u čvrstom zahvatu svog ega. A što to znači? To znači da kada smrt zakuca na vrata, on ne će biti pripremljen, zato što je u svojoj svijesti u potpunosti usmjeren na izvanjsko i time ovaj život nije iskoristio u svrhu dubljeg poniranja u svoju nutrinu.

Nasuprot tome, žene u mnogim slučajevima imaju više milosti. Zbog veće zadaće koju preuzimaju na sebe odgajajući djecu, one su često mnogo požrtvovanije od mnogih muškaraca. Kako su već po svojem ustrojstvu mnogo usmjerenije na odnos, one se i prema svojim partnerima odnose drukčije nego oni prema njima. Žena napušta muža gotovo jedino iz razloga što se on ne brine dovoljno za nju, ima premalo vremena za nju i ne sluša je. Kako su danas mnoge žene u svom biću duboko povrijeđene, k tome dolazi još i to da napuštaju svog muža jer za njih nije dovoljno jak. To nije tipično za ženu, već je samo odraz bolesti ovoga vremena.

Ostarjeti znači veliki korak za muškarca. Taj je korak zbog toga posebno velik jer ga on često duže ne uočava, nego što je to slučaj u žene. Ona se već rano počinje boriti s prvim borama, s promjenama njezine figure i jakim pritiskom konkurencije drugih, posebno mlađih žena. Muškarci se ne zabrinjavaju zbog svojih prvih bora. Posve suprotno, oni se zbog njih osjećaju još više muškarcima. Oko četrdesete, četrdeset i pete godine oni odjednom osjete da se njihov život promijenio, da više nemaju snage dvadesetogodišnjaka i da su njihova djeca odrasla. Među ostalim, osjećaju se ugroženima probuđenom seksualnošću svojih kćeri ili prijateljica njihovih sinova i kćeri jer ih svjesno ili nesvjesno privlače. Zato se u njih iz podsvijesti pojavljuje predodžba da bi se mogli pomladiti uz pomoć neke mlađe partnerice. Ta je predodžba ispravna. Mladost partnera svakako se odražava i na tebi. Ali zašto bi to trebalo biti? Zašto želiš natrag u godine kad si bio mlad? Zašto živiš prema klišeu ovoga vremena u kojem te se pokušava uvjeriti kako starost nije dobra, kako je to nešto što bi na svaki način trebao izbjeći, isto kao i smrt? Ni starost ni smrt ne možeš izbjeći. Starost nije strašna, ona je dar. Cijeli je život tako uređen da znači dar tvome razvoju prema Sebstvu. Zato je starost vrijeme priprave na smrt. To je vrijeme zrelosti i mudrosti, bliskosti Bogu i bogoostvarenja. To je šansa starosti, to je velik dar koji ti vrijeme može pružiti. Zato ga nemoj odbaciti time što ćeš se vezati za posebno mladu ženu koja zbog svoje mladosti uopće ne može razumjeti da ti imaš potpuno drugačiju zadaću, nego što je bavljenje njome i razmišljanje o djeci koju ćete imati.

Zato kaži ono što je neki šezdesetogodišnjak rekao o svojoj ženi: „Ja volim njezinu dušu, uz koju sam doživio čudesne stvari još ih doživljavam. I ja u njoj još vidim mladu djevojku, kakva je bila kada sam je upoznao.“ Ako tako razmišljaš, tada imaš Božju milost koja dolazi do izražaja na takav način da uvijek možeš biti sretnim i zadovoljnim sa svojom ženom.

Muškarac koji svoju ženu napusti zbog druge (mlađe) nema taj blagoslov. Izostanak blagoslova dolazi do izražaja u svađama s njegovom ženom, djecom, prijateljima – posebno ako je riječ o zajedničkim prijateljima – i rođacima. Izostanak blagoslova odražava se i u tome da je prisiljen prilagoditi se potrebama svoje mnogo mlađe žene. Svjesno kažem da se mora prilagoditi, a ne da može jer on se mora suočiti s posve novom životnom situacijom. Ako zajedno žive dvoje ljudi koji se nalaze u različitoj životnoj dobi, tada jedan ima budućnost pred sobom, a drugi iza sebe. Zato čar novoga obično traje neko vrijeme i zatim završava svađom, brigom i raspadom. Napetosti u braku zapravo nisu ništa loše jer one pogoduju razvoju elastičnosti partnera. Ali ako jedan drugoga uvlači u probleme koji ometaju njegov razvoj, tada je to loše za oboje. Jedna dvadesetpetogodišnja žena koja se uda za muškarca od pedeset, šezdeset godina suočava se s problemima koji ne odgovaraju njezinu razvoju. Njezin se život nalazi na početku, njegov se primiče kraju. Ona dolazi u godine u kojima njezine psihičke i tjelesne potrebe postaju jačima i još će trajati godinama. Nasuprot tome, u njega bi se sve trebalo podrediti duhovnim potrebama.

Izostanak blagoslova postaje posebno vidljivim ako pogledamo danas toliko važnu tjelesnu razinu: muškarac od svojih pedeset, šezdeset godina nailazi na teškoće u svoje živahne dvadestpetogodišnje žene glede potencije. To može dovesti do toga da se nađe pod pritiskom i zato seksualnosti i potenciji pridaje značenje koje u tim godinama ne bi trebala imati – što vrijedi i u slučaju ako nema nikakvih problema sa svojom seksualnošću.

Prosječni je životni vijek ljudi u Europi oko sedamdeset godina. To znači da bi se ljudi koji se nalaze u šezdesetim godinama trebali pozabaviti smirivanje tijela i dubokim buđenjem duše i duha, a ne time kako će seksualno zadovoljiti mladu ženu.

Sve ima svoje vrijeme. I on ga je imao s dvadeset, trideset i četrdeset godina. Tko ne poštuje vremenske granice, ne poštuje ni sebe samoga. Tko sebe ne poštuje, ne može poštovati ni druge. To je prastari zakon koji uvijek vrijedi – čak i onda kad su običaji tako nenormalni kao što su to u današnje doba. Drži se zato svog vremena, živi u skladu s njegovim smislom, i bit ćeš blagoslovljen srećom, mirom i dostojanstvenošću.

Mnogi se muškarci danas zapleću i gube u pandžama užitaka koji ih ne izgrađuju, nego ih čine praznima, a često čak i razaraju. Na kraju ustanovljuju – ako posjeduju milost samorefleksije – da užici znače najveće razočaranje. Oni su toliko tražili, toliko su se nadali. A što na kraju imaju u rukama? Suze njihova razočaranja, njihove povrijeđenosti, njihova očaja. Jer vrijeme je isteklo. Ono se nikada više ne vraća, a vrijeme da se napusti tijelo se približava. Na takav način proživljen život boli. To je danas svud vidljivo. To je uzrok agresijama, strahu i očaju u svijetu. Svatko naime, u svojoj nutrini zna što je smisleni život, a što je uludo potrošen život. Svatko ima mjeru u svome srcu. Ja sam ta mjera. Ja zato znam što ti je potrebno, što te čini sretnim, što te boli.

Sve se to naravno ne odnosi samo na muškarce. Mnoge žene pate u ne mnogo manjoj mjeri zbog sebe i svojih krivih predodžbi. One se previše prepuštaju osjećajima, suviše misle na sebe umjesto na svog muža i obitelj: umjesto toga one žive svoje interese na račun onih koji bi im trebali biti dragi i dragocjeni. Ovdje je veliki problem tzv. Emancipacija, samoostvarenje koje nije ništa drugo nego ego-ostvarenje. Poneke žene napuštaju muža i djecu da bi navodno ostvarile same sebe.

Kada to ne bi bilo ego-ostvarenje nego istinsko samoostvarenje, one bi ostale tamo gdje je njihovo mjesto, tamo gdje su potrebne, i ne bi djecu i muža bacile u bol i nevolju.

Navest ću jedan primjer: Juha je bi voditelj velikog poduzeća. On je tijekom svoga dugogodišnjeg rada napravio mnogo dobra u svojem poduzeću i za njega.
Jednoga je dana dobio novu tajnicu, Pirjo. Imala je trideset dvije godine i bila je vrlo privlačna, vrijedna, srdačna i inteligentna.

Juha i Pirjo smjesta se zaljubiše jedno u drugo. Problem međutim nije bio samo u tome da šef ne bi trebao započeti odnos sa svojom tajnicom, već i u tome što Juha nije bio ni slobodan ni mlad. On je imao pedeset pet godina i već je trideset godina bio sretno oženjen s Paivi s kojom je imao dvoje djece koje je jako volio i koja su sa svoje strane i njega voljela i obožavala kao uzor ljubavi, pouzdanja i kao oca koji je uvijek spreman pomoći.

Juha nije želio sve to zbog afere staviti na kocku. Takvo što još nikada do tada nije učinio, tijekom svih godina braka.

S druge strane, Pirjo ga je dirala duboko u srce. Ta žena za njega nije bila bilo tko, već je očito bila stara znanica, prema kojoj je od samoga početka osjetio gotovo nesavladivu bliskost. To ga je dovelo u situaciju koja ga je teško opterećivala jer nije znao što da učini.

Zato se Juha molio Bogu da mu pomogne. I Bog je smjesta odgovorio: Juha je doživio brodolom u ledenom moru i dobio tešku upalu pluća. Bio je smješten u bolnicu, gdje je bio odijeljen kako od svoga rada i od Pirjo, pa je imao vremena za razmišljanje.

U bolnici ga je posjetio njegov prijatelj Kari, koji je uz svoj brak imao i prijateljicu, zbog čega se njegov brak raspao. On je kroz bol i patnje spoznao da to nije put sreći. Kari je dugo razgovarao s Juhom, kojem je zbog svoje otvorenosti, srdačnosti i suosjećanja značio velik oslonac.

Juha je iskoristio bolest da bi donio neke važne odluke: odlučio je rastati se od Pirjo kao tajnice i moguće ljubavnice, kao i da će tu žrtvu svjesno učiniti zbog svoje žene i djece. Odlučio je i još više učvrstiti svoj odnos prema Bogu, koji mu je tako brzo i tako očigledno pomogao.

Kada je Juha ozdravio, imao je dugačak razgovor s Pirjo, u kojem je bilo mnogo tuge, ali i ljubavi. Juha je otkrio svoje divljenje i priznanje prema njoj. Osim toga joj je od srca priznao koliko ga snažno privlači. Istodobno joj je objasnio da više ne može ostati njegovom tajnicom jer je opasnost upetljavanja odveć velika. Sve to skupa Pirjo je jako boljelo, ali ona je Juhu mogla dobro razumjeti. Osim toga osjećala je poštovanje i divljenje zbog Juhina držanja prema ženi i djeci, ali i prema njoj.
Dvoje dobrih ljudi rastadoše se otvorenih srca.

Juha je zbog te žrtve ostao pošteđen mnogočega. Da je otpočeo odnos s Pirjo, on bi bio dobar pet godina: tijekom tog vremena on bi bio gotovo u potpunosti zaokupljen rastavom od svoje žene Paivi. Nakon toga bi ga sustigla njegova karma i iz početna razumijevanja nastala bi stalna borba, a Juha bi se uvijek nanovo s čežnjom sjećao svoga braka s Paivi, kojoj se ne bi mogao vratiti.

Njegova dobra djela su ga, ma koliko to začuđujuće zvučalo, dovela do upale pluća i susreta s njegovim prijateljem Kari. Time je Juha dobio prigodu za razmišljanje i donošenje odluke da ostane s Pavi i bude sretnim. To je bilo od presudna značenja za njega, njegovu ženu, obitelj i za njegov duhovni razvoj.





Sai Baba govori O ODNOSIMA dio je serijala od pet knjiga (Sai Baba govori zapadu, Sai Baba govori o svijetu i Bogu, Sai Baba govori o psihoterapiji te Sai Baba govori o odgoju) . Prenositelj svih pet knjiga je Stephan v. Stepski Doliwa, a prevoditelj na hrvatski jezik, Vili Bayer.
Obzirom na suvremenost teme i nužnost pokretanja tako važnih promjena u vlastitim životima krenula sam sa objavljivanjem ove knjige, temu po temu, sa nadom da će Vas barem malo dotaći.
http://putpokazi.com/odvazno_nakladnistvo/sai_ljudske_vrijednosti/sai_baba_govori/sai_baba_govori.html




Post je objavljen 06.10.2016. u 11:11 sati.