Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
utorak, 16.02.2021.
James Patterson: „Unakrsna paljba“
Podsjetit ću vas na televizijsku seriju „Castle“, gdje pisac detektivskih romana Richard Castle, kojega glumi Nathan Fillion, i naše gore list detektivka Stana Katic (u seriji Kate Beckett), zajedno rješavaju zločine. U toj seriji, Castle je autor serijala detektivskih romana o detektivki Nikki Heat, a svaki od tih romana u naslovu ima igru riječi na njezino prezime (Heat = vrućina) – npr. "Summer hea"t (Ljetna vrućina) ili „Cat in heat“ („Mačka koja se tjera“ – istoznačnica) i slično. Nije također tajna da je po Jamesu Pattersonu kreiran lik Richarda Castlea, čak je Patterson osobno glumio sebe u nekoliko epizoda serije, koliko se sjećam.
Što želim reći? „Unakrsna paljba“ je također igra riječi na ime glavnog junaka serijala romana iz naslova – Alex Cross, „Crossfire“, odnosno na hrvatskom „Unakrsna paljba“. Naravno da serijal sadrži i druge takve igre riječi, kao „Double Cross“ (ja bih rekla: „Dvostruka igra“, u smislu kontra-špijunaže), „Cross my heart“ („Kunem se svojim životom“, rekla bih), „Criss Cross“ („Križić-kružić“) itd.
U ovom sam se romanu valjda navikla na stil – kratka poglavlja od stranicu, eventualno dvije stranice, vrlo malo karakterizacije likova i vrlo prozaičan emocionalni život, uz već poslovičnog psihopata-ubojice koji funkcionira na način potpuno stran normalnim ljudima. Tako da je čitanje išlo brzo, ne mogu reći da sam se osobito zabavila, ali nisam se previše niti nanervirala čitajući.
Dakle, ako je to vaš žanr, možda krenite od ovog romana neovisno o kronološkom poretku.
Oznake: james patterson, unakrsna paljba, alex cross, castle, stana katic, krimić, televizija
utorak, 19.02.2013.
Zašto je knjiga bolja od TV-a
Ideju za ovaj tekst dobila sam čitajući „Knjige mog života“ Zlatka Crnkovića jer je on pisao svoj „TV dnevnik“ kao kolumnu za jedne novine. Kasnije, razmišljajući dalje o tome, sjetila sam se jednog sjajnog pisca za djecu, koji kao da je pomalo iščeznuo iz popisa lektire, a zatim i iz naših misli, Zvonimira Baloga, i njegovog „Bontona – kako ne postati klipan/ica u 100 lekcijica“, koju sam kao klinka vrlo pobožno čitala.
Pa mi je palo na pamet nekoliko razloga zbog kojih je knjiga bolja od TV-a.
U prvom redu – nema reklama.
U pravilu, u knjigama nema Miroslava Škore u svim mogućim iritantnim inačicama.
Nastavno na prethodno – knjige ne stvaraju buku.
Likovi u knjigama se, za razliku od televizijskih voditelja (ovo pišem čeznući za pravilnom dikcijom i ugodnim glasom Olivera Mlakara), pravilno izražavaju.
Knjigu, za razliku od TV-a, možeš podmetnuti pod stol ili stolac da se prestanu klimati, knjigom možeš spriječiti prozor ili vrata da se zatvaraju, na knjigu se možeš nasloniti bez straha od elektriciteta, a možeš poklopiti i hrpu papira da se ne razlete.
U krajnjem slučaju, listovima iz knjige uvijek možeš brisati prozore.
Oznake: knjiga, televizija
