ponedjeljak, 16.09.2013.

childless

Ovo nije post o pedofilima, iako ću ih spomenuti u kontextu nečega
što htio bih reći:

Naravno da ne postoji veća šteta od njihovih nedjela, ali postoji i
nesaglediva katastrofa u činjenici da je rupa koju su u ljudskim
odnosima ostavili, nevjerovatno duboka.

Ja, koji se svrstavam u ,što bi antibaby nazvala, child free oliti
childeless person, ipak držim da ne postoji veća vrijednost u
životu od darivanja istoga nekome. Djecu pomalo razumijem
i nije mi problem komunicirati sa njima. Nastojim pristupati im
kao odraslima.

Šteta o kojoj govorim nastala je u toj neugodi kada odrastao
čovjek komunicira s nečijim djetetom-danas je to odmah pod
preteškim teretom - pedofili su zauvijek zamračili tu priču i sama
pomisao na njihove činove toliko kompromitira odnos odrasli-djeca
i stvara dodatne rupe u odnosu koji je oduvijek-mutan sam po sebi.

Kada smo bili djeca sjećam se da su nekakvi starčeki znali nudit
sladoled i nekakvo čudno druženje koje je uključivalo nogomet u
hotelu. Nismo nikada nasjeli. Prepokvareni smo već tad bili da bi
nasjeli hehehe-rađe ću vam ispričat anegdotu o Žiletu živcu.

Žile živac bio je naš vršnjak i hiper-aktivan. Njegovi roditelji, inače
imućni, kupovali su Žiletu najbolje igračke u gradu. Kada bi odlazili,
stavili bi Žileta u velki kavez na terasu. Nakrcali bi kavez igračkama
i pedala! Mi bi došli mu pod terasu i počeli ga zajebavati:
-Žile!
-Žile cmile
-Žile cmile mamino pile!
Žile je svaki put toliko poživčanio da bi nas uskoro stao gađati igračkama.
Maznuli bi mu igračke i tutanj...a drugi dan su nas starci za uho privodili
da vratimo igračke Žiletu hahahahhaahahahahaha :)))))))))