belator.blog@gmail.com

20 do asa

31.10.2015., subota

Šššššš....




..Šetnja uz ŠuŠtanje liŠća, bez Šapata kiŠe u Šumi s potpisom ......


- 15:22 - Komentari (7) - Isprintaj - #

30.10.2015., petak

Utjecajnost ili mutnost

Utjecajni fotografi možda bi rekli : mutna fotografija se nikad ne objavljuje!

A ja, pošto nisam ni utjecajan, niti fotograf, mogu biti "mutan" :)
Ova je prošla i taj prag mutnosti, da slobodno može biti objavljena u svoj svojoj mutnosti, šetačkoj :)



I jedna sitnica kao dodatak.
Pročitao sam rano ujutro jedan komentar na svoj post.
Ovo je nešto zbog čega možda i treba nekad pisati....

Pozdrav autorici gdje god bila :))




Ovaj Vaš post i komentari su me takli ravno u dušu. Ja sam blog počela pisati kao tinejđerica, imala sam možda oko 13 godina, nisam se micala sa ove stranice i upravo ono što kažete, ovdje se sluša, odnosno čita. Ja bih napisala sve ono što me mučilo i ljudi su to stvarno pročitali i napisali bi savjet. Bilo ih je mlađih i starijih od mene. Sa jednom curom sam i dalje u kontaktu. Blog mi je jako pomogao skupa sa ljudima koji su mi posvetili pažnju kao i ja njima. Imala sam problema sa depresijom i samoozljeđivanjem i vjerovali ili ne, pozitivni komentari i podrška su mi poprilično pomogli da si posložim stvari u glavi i stanem sama sebi na kraj.... I evo me danas, sa skoro 21 godinom, krećem ponovo sa kreiranjem novog bloga a ovaj vaš post i komentari su me još više motivirali da to napravim :) (Agi 30.10.2015. 00:21)

- 18:46 - Komentari (3) - Isprintaj - #

29.10.2015., četvrtak

Skoro novi post

E da mi je laptop i vrijeme baš onda , onda kad bi baš piso, onda bi napiso svašta.
Imo bi post, novi post.
I briga me sad za ovo "bih" ili "bi" ili "napisao" ili "napiso" !
Neda mi se pazit kak pišem.
Smeta ili ne, kaj sad.
Nisam mogao baš onda kad dođe da bi piso, pa tak da sad lovim ono što sam htio napisat.
A htio sam napisat svašta, i ništa, kak god okreneš.
I na blogu piše objašnjenje da je ovo o svemu, ali o ničemu u stvari.
Jebiga, ne znam drugačije.
Mogo bi stavit koju sliku, to mogu uvijek, mogu vam pisati o svojim razmišljanjima, mogu o šetnjama, o energiji, mašti, borbi, strahu, sjećanjima, osjećajima...
A ko nemre? Pa mogu to svi.
E pa da, nisam ja ništa posebno, to znam.
Danas sam si zabilježio jednu rečenicu koja mi je došla, pa ću citirati te svoje misli :
"Malo sam razmišljao između pauzi od velikih razmišljanja. O jbt, pa volio bi da ne razmišljam toliko!"
Da, znam da je to problem, kako mozak istrenirati da malo odmori.
Ne zato što je dobar i pametan taj moj mozak, nego zato kaj stalno nekaj vrti.
Pa to ne može bit dobro, i nije.
Da sam barem onda inteligentan ili pametan, još nekak, ali ne, samo se ukopavam.
Samo se mičem, sklanjam, zatvaram, mislim i mislim.....
San neće na oko, čak su snovi tek pusta želja, dobro je sanjati.
A kaj kad nema toga?
Ok, znam, imam ono što imam, znam cijeniti,imam puno.
Puno u odnosu na nekoga.
Taj netko u odnosu na koga ja imam puno, opet ima više od nekog drugog, po tome.
I tako u nedogled.
Biti tu, živjeti, baš tu, to je poanta, i gadno je kad to znaš, totalno znaš.
A opet?
I da, jesam u banani, bio sam i onda kad sam otvrio blog, onda sam došao u bananu kad sam prestao pisati.
To je bila veća banana od one onda.
A tad se činilo da je ona bila velika, najveća.
Strah me samo da opet sa odmakom nekog vremena neću pisati kako je ta nova banana veća od ove sada.
Jer kad prevrtim film, nekako uvijek mi se čini da je ona prije banana bila manja.
Osim onda kad se baš dešava, onda mislim da je ta najveća.
Htio sam i o politici, o državi, o poslu, o zdravlju, htio sam...
Ali kaj da napišem.
Mogu probat...
Politika i ljudi u politici su za mene govno, najveće, ovi najutjecajniji odvjetnici su mi najveće lopine i veći bezkičmenjaci od političara.
Posao.... o tome bi se dalo, ali da skratim - radi ako baš moraš tu gdje jesi, i umri tako radeći.
Zdravlje, to je ono čemu se vraćaš svaki put, to je bitno, ostati zdrav, fizički kad već ne možeš psihički.
O čemu još?
Ne znam , ovo pišem već malo ohlađene glave, a da sam pisao odma možda bi imao post.
Ovako, imam to što imam....
I ne znam pisati nego onako kako znam i osjećam.
Nekad sam bio socijalan, sad sam više asocijalan...

Uopće ne znam kaj sam napisal i neću ni čitat !
Isprike ako je netko to "morao" pročitat.
Svatko ima svoj neki ventil, i svatko je potencijalni ekspres lonac.
Moraš otpustit tlak u loncu da ne eksplodira.
Imam šetnje, svatko od vas ima nekaj.
Jelenko ode u planine, Lilianke se udubi u program sa slikama, Durica istrese životne stvari u kreaciji, Cy se zajebava,O-da životu nastoji prenjeti energiju, Ti- grica zrači pozitivom, Lionica se udubi u domovinu, Nisa ima i oko i šetnju, V peče kolače i isto ima oko, Mela odluta u Franjo- svijet, Random ima srca...itd...itd...
Svi opet nekaj imamo.
I dalje volim šetnje, i dalje volim prirodu, svoju obitelj i još dalje od daljeg....
Eto, skoro pa novi post...


- 16:48 - Komentari (2) - Isprintaj - #

28.10.2015., srijeda

"Duhovna garsonjera"


- 17:41 - Komentari (19) - Isprintaj - #

27.10.2015., utorak

Bogatstvo bez nofci...

E tak, kad ne znaš s nofcima, preostaje ti samo da budeš kreativan.
Uzmeš onak kreativno škare u ruku i prerežeš......

I tak napraviš djetetu novu slagalicu



.
.
.
.
PS....navečer kad je došo doma bio je oduševljen...slagal je slagalicu :)))

- 18:02 - Komentari (14) - Isprintaj - #

26.10.2015., ponedjeljak

Tragam...

Ni'ko mi nemre ući u trag, jer tragam i ja....

- 17:48 - Komentari (4) - Isprintaj - #

24.10.2015., subota

Blogajte!

Draga djeco, odrast' ćete jednom, život vas neće maziti.
Otvarat' ćete profile na netu, bit će svega tamo...
Kad već bude tako, izaberite blog.....






- 20:13 - Komentari (12) - Isprintaj - #

23.10.2015., petak

Trenutak

Moje trenutne misli natjerale su me da napišem nešto.

Evo, dođe taj trenutak, unatoč svemu, kad se pitam : a kome da se zahvalim?!
Ne znam, ali zahvalan sam.
Svjestan.
Da ta svjesnost ovog trenutka traje konstantno to bi bilo previše tražiti.
Već i taj trenutak da dođe barem nekad, ima svoju vrijednost i težinu.
Tako sada osjećam.
Danas.
Jer sutra još ne postoji.

******************
Išao sam ispraviti jedno slovo nakon objave i vidio broj posta.
447
Sastavljen od brojeva koji me prate kroz život. 4 i 7.
Nekad se neke stvari poklope.

- 20:46 - Komentari (9) - Isprintaj - #

Naš'o sam Franju !

Čuo sam da netko traži Franju?
I počeo tražiti, tražiti i tražiti.
Mislio sam kad već šećem, probat ću ga nać!
Zašto da ne pomognem pronaći Franju, a ne samo gledati ?

Eno ga, tu je !! :))



Ne znam od kad ga traže, ali meni ovo pljunuti Franjo, dr Franjo :))

Pozdrav Mela :))

Oznake: franjo


- 14:27 - Komentari (10) - Isprintaj - #

22.10.2015., četvrtak

Za Nisu





I za sve koji je vole.
Za njenog oca.
Jednom je "davno" rekla Nisa da joj je ovo jedna od boljih mojih fotki, ili najbolja, pa zato i poklanjam je njoj i ocu.
U njoj sam sakrio energiju koju šaljem, kad je to trenutno sve što mogu dati.
I shvaćam zašto ne možeš zagrliti oca, ja svojeg još nisam.

Mi nekad biramo puteve, a nekad put bira nas.
Držite se, jer krv nije voda.
Sretno!

- 14:35 - Komentari (8) - Isprintaj - #

21.10.2015., srijeda

Kako sam skinuo junf

Otišao sam do kioska i kupio kutiju Lucky Strike-a. To ne pušim inače, ali nisu imali one moje.
Zapalio sam, onako kako i priliči situaciji.

To je bilo kasnije.Sat, dva prije toga došao sam do nje.Bio sam nervozan,oznojenih dlanova, a srce je jače lupalo. Bilo je i malo pretoplo.
Pitala me jesam li do sada imao to iskustvo. Rekao sam da nisam, govorio sam istinu.
Vidjela je da sam nervozan. Prešla je odmah na stvar :skini se i ne brini.
Znao sam da, iako je možda mrvicu starija od mene, da ima iskustva.
Počeo sam sa skidanjem, više nisam o ničemu razmišljao.
Sve ono što mi je prije prolazilo glavom nestalo je.
Sve ono što sam čuo,pročitao sada je preda mnom.
Došao je i moj trenutak.
Skinuo sam hlače,skinuo i gaće, krenuo dalje sa skidanjem, a ona me prekine : ne, ne sve, dođi tu i lezi!
Prišao sam krevetu i rekla mi je da legnem na lijevi bok.
Ponovo me uhvatila nervoza i trebalo mi je par sekundi da odlučim koji je uopće lijevi bok.
Toliko sam bio van sebe...

Sve ovo je bilo tako, osim što mi je nakon skidanja rekla da obučem one plave gaće ili šorc, i da stranu sa rupom okrenem odozada.
Legao sam na lijevi bok.
Koljena sam morao pomaknuti prema bradi i ležati tako sklupčan.
Opusti se , rekla je, neće bit strašno,ali ugodno nije.
Tako počinje pregled kolonoskopije.

Svi oni koji su planirali ići na taj pregled možda je bolje da dalje ne čitaju.
Za njih je samo onaj gornji dio teksta :))
Počelo je crijevo ulaziti, na početku nije strašno, šou počinje kad krenu zavoji.
Moram napomenuti da je ovo moj doživljaj i da ne mora on biti smjernica i da ne morate biti poistovječeni s mojim doživljajem.
Ja sam inače malo strašljiv čim se nađem u bolnici, čekaona je za mene komora bez zraka, uvijek mi je prevruće.
Ubilo me čekanje, dva sata.
Čišćenje prije pregleda je priča za sebe, možda mi je to jednako bilo katastrofa kao i pregled.
Trebalo je večer prije popiti onaj "moviprep", litru u sat vremena.
To ću vam opisati opet iz svog kuta - kao da piješ slatko govno.
Ne znam kakvog okusa je slatko govno, ali jedva sam to popio.
Tada ide ono trčanje na wc, dva tri sata.
Sljedeće jutro još litru. Ovu jutarnju sam na četvrtoj čaši skoro povraćao, i odlučio da petu neću popiti.
Nisam mogao.

Da se vratimo na cijev i zavoje.
Bolovi su bili sve jači, na momente sam se htio ustati i otići. Ne želim pregled.
Opet mi je rekla da se opustim, jer pregled neće uspjeti.
Rekao sam joj da se mogu opustiti samo ako me lupi letvom po glavi.
Ali doktorica je bila vrlo dobra, to odmah vidim,rukom je namještala moj trbuh, da ga opusti, surađivao sam koliko sam mogao. Uspio je pregled, prošli smo i zadnji zavoj.
Mislio sam da mi je cijev negdje oko srca.
Upuhuje se zrak da se crijeva rašire, a kad je izvlačila crijevo osjećaj je kao da kenjate, mislio sam da kenjam, pa mi bilo neugodno.Ali crijeva su prazna, pa nisam badave pio ono govno. Ali to je kraj, najgore je prošlo, rekla je.
Činilo mi se da sam ležao sat vremena.
Kasnije na papiru vidio sam da je pisalo - trajanje pregleda 15 min.
Nagrada na kraju je to da nema znakova one najgore, najozbiljnije stvari.
Sve je ok. Ima nekih stvari za riješit, i nisu još svi nalazi gotovi, ali nema panike.
Ako sam ja to prošao, šupak kakav jesam kaj se tiče doktora, znači da može svatko.

Kasnije sam malo u priči sa doktoricom čuo da je moj pregled bio vrlo brz i dobar, a ja sam mislio da sam bio katastrofa, jer u jednom trenutku bilo mi je slabo i morale su prozor otvarati.
Nisam jeo, sate sam provodio na školjci,a ni spavao nisam jer radim noćnu.
Razgovor sa doktoricom prekinuo je doktor iz susjedne sobe : dođite doktorice, hitno, tamo se mučimo već 45min sa pregledom!
Evo sad ću, kaže ona i da mi nalaz.

Nisam se prevario, bio sam u sigurnim rukama doktorice.
Svaka pohvala za nju, uspjela je mene riješit, a bio sam sav napet i zgrčen od straha, što znatno otežava pregled.
Eto, malo da riješimo jednu od tabu tema : kolonoskopija.

Bitno je obaviti pregled, bez obzira što čuli o tome.
Nije top u pregledima, ali važno je.
Tako sam skinuo junf:)

Sada ću moći sklopiti oči nakon nespavanja točno 36 sati.

Oznake: kolonoskopija


- 23:35 - Komentari (32) - Isprintaj - #

20.10.2015., utorak

Blokada

Pretpostavljao sam da će se to dogoditi.
Zašto bi blog bio onda iznimka.
Tako je bilo sa svime, ne baš sa svime, ali većinom.
Evo, prvi put da sam otvorio editor i gledam u njega.
Kad su neki znali o tome pisati, da gledaju i čekaju da nešto napišu, mislio sam si : pa kako?
Pa samo kreneš i pišeš.
Da, sad vidim, izgleda da me pustilo.
Moglo bi se reći da nije tako, pa postovi dolaze.
Dolaze, ali postaju statistička brojka.
Tako ih gledam, znači to nije to.
Možda se varam, ali teško. Dobro, sad je krenulo, počeo sam tipkati, ali ne sa onim žarom.
Pisanje mi nije bilo nikad problem.Vjerojatno imam o čemu.O, ako nešto znam u životu to je ono da znam da imam.
Ali čim se počinjem pitati ono glupo pitanje "zašto", to me počne mučiti.
Ne želim se pitati zašto, a pogotovo se ne želim pitati "čemu".
I što onda, što ako i to nebudem radio?
Što je sljedeće.
Mislim da su oni koji me znaju ovdje osjetili da to nisam ja, ovi posljednji postovi nisu moji, ako me razumijete.
Ovaj mi je bliži, iako sam koju minutu zurio u editor.
Prevagnulo je nešto, uvijek prevagne.
Nedavno mi je jedan čovjek stariji na poslu rekao u jednoj situaciji : " nemoj toliko gledati i paziti na druge, gledaj sebe".
Dao mi je misliti.
Često padnem van balansa ako bih ja bio uzrok nečemu, da se zbog mene netko loše osjeća.
Uvijek sam mislio : lako za mene, meni ne smeta ako netko postupa prema meni loše.
To nije bitno, bitno je da ja budem dobar prema drugima.
I jesam, mada je glupo govoriti o sebi.
Ne očekujem dobrotu od ljudi, ne očekujem povrat i nikad ne radim nešto samo da bi netko vidio.
Želim ostati u tajnosti dobar, jer ljudi koriste sve, sve što im se pruži.
Pomoći ću najviše kad nitko to ne vidi.
Možda i sebi pomažem upravo ovime.
Prošla me euforija, doživio sam depresiju, pohvatao sam i ono ostalo između toga svega.
Čak ni od vas ne želim ništa, odnosno želim sve ono što mi vi date onako iskreno, samo zato što ste to htjeli, samo zato jer vas nije briga hoće li to netko vidjeti.
Ako uopće moje riječi mogu naći svoje mjesto negdje, negdje u svemiru, čisto radi balansa, ja ću biti sretan.
Zadovoljstvo pisanja nisam birao u životu, vjerojatno je ono mene izabralo.
Kome, zašto, čemu, ta pitanja si ne želim postavljati.
Samo to.
Idem kliknuti na "osobno", odgovoriti na sigurnosno pitanje, pomaknuti mišem na "objavi" i da post ode.
To moram.
A pisati bih želio.

- 23:27 - Komentari (10) - Isprintaj - #

Haiku

Već vrapci znaju da volim jesen.
Vidim da se sprema haiku.
Volim haiku, mada ne znam o njemu skoro ništa, osim da je kratak i dobar.
Evo mog, bez natjecanja, tek toliko jer volim jesen.
I ne znam jel ovo haiku....


Jesen je haiku
gledam je dok spavam
haiku volim

Oznake: Haiku, jesen


- 14:09 - Komentari (5) - Isprintaj - #

19.10.2015., ponedjeljak

Znakovi

Naravno da su mi bezveze ona američka sranja tipa "možeš ako misliš da možeš".
Ali s druge strane pak vjerujem u nešto.
U znakove, u to da sve ide iz nas samih.
Određujemo, ali i određeni smo vjerojatno. Predodređeni.
Dodijeljeno nam je.
Uzimamo, dajemo, dijelimo, skrivamo.....
Imamo i genetski dio,genetski kod.
Zastrašuje pomisao da možemo birati, lakše nam je misliti da ne.

Nisam mislio sad bacit filozofiju, tek samo se osvrnut na ovo malo danas.
Nitko ne gleda Big Brader, nitko ne gleda Farmu, i ostala "sranja", a većina ih zna sve nabrojati, tu i tamo se zajebu pa im izleti nešto i vidiš da prate.
Ne može mi nitko reći da ljudi po svojoj prirodi ne vole zavirit malo u tuđe dvorište.
Vole se uspoređivat.
Neću ići tako daleko, ali ima i zavisti, jala, neopraštanja tuđih uspjeha.
Dakle, zajebano.
Doma šaltam tv, ako gledam, zavirim pa kolko izdržim, ali recimo Big Brader bi dao da gledaju oni ljudi koji će uskoro postati psiholozi, tu im je sve na pladnju.Kao da imaju maturalni rad :)
I sami ulazak tih ljudi je netko birao, vjerojatno psiholozi.
I tamo im se kroji i podmeće upravo u odnosu na karakter, jer mora bit papreno.
Sve te ljude koje tamo vidiš, svi ti ljudi su i oko nas, samo je ovdje zatvoreno pa moraju funkcionirat.
Mi vani imamo mogućnost maknut se od onih koji nam ne pašu.
I mi vani glumimo, nismo uvijek direkti, gutamo.
S godinama smo otporniji, iskreniji, ili samo nemamo više toliko živaca.
Naravno, program na tv-u je pravo smeće u globalu. Najbolji programi još ispadaju hrt3 i 4 od naših, što nisam mogao znati ni u ludilu.
Jesmo li mi luđi od drugih, je li uopće tko lud, ili smo svi normalni.
Meni npr onaj Šimleša ide na živce, opet, nekome je to dobro, netko kupuje te knjige.
Ne zamjeram, samo velim.
Svi se groze da ima puno šoping-centara, a opet svi puni.
Svi pljuju po McDonaldsu, uvijek je gužva.
Dajem pravo svakome da radi ono što hoće, neću pljuvat po tuđem izboru.
Jesmo li zapravo veći licemjeri nego što ćemo si ikada priznati?

Sve u svemu, imamo izbor.
Hodam i čitam znakove.
Ovaj mi je rekao da je vrijeme za čizme :))



Pozdrav od
belatora

- 12:06 - Komentari (6) - Isprintaj - #

18.10.2015., nedjelja

Laku noć

Nisam pisao, nisam stigo.
Pozdrav vam ostavljam i želim ugodan i udoban tjedan, što manje stresa.
Budite mi dobro!
Laka vam noć !



- 20:02 - Komentari (6) - Isprintaj - #

17.10.2015., subota

Ludilo

Što je ovo, ludilo neko?
Što se vani događa?
Kao da čujem dječje glasove, kao da čujem cvkut ptica!
Ludilo neko.
Neka svjetlost čudna dopire!
Stvarno neko ludilo vani:)

- 13:34 - Komentari (17) - Isprintaj - #

16.10.2015., petak

Jesenska retrospektiva - moja

Ne bih ja bio ja, da ne posvetim nekoliko slova jeseni.
Često od ljudi čujem da je ne vole, neću reći mrze, ali na tom tragu.
Isto tako nisam ni ja ljubitelj ljeta.Možda sam bio kao klinac, ali s godinama mi je ljeto sve bezveznije.
Lijepo je sunce, dobra je njegova energija, ali.....

Kad nekog pitam koje mu je najbolje godišnje doba, nakon toga pitam ga kad je rođen.
I zaista često ispadne da se poklopi njima najbolje godišnje doba s onim u kojem su i rođeni.
Jel to kod vas tako , ne znam.
Kod mene je, sad znam.
Ne želim je uljepšavati, jesen je svakakva, ima dobrog, ima lošijeg, ali upravo u tome mi i leži ta čar.
Jednostavno, da skratim, volim jesen....Sve više i više...

Volim je i kad darove ne nosi.
Volim je i kad miriše u bojama.
Volim je kad najavljuje svog sljedbenika zimu.
A najviše ipak volim kad k'o gušter ležim na jesenskom suncu.
( ovo sad ko neka pjesmica u osnovnoj školi, hahaha...dajte klincima nek napišu u zadaćnici :))

Moram se osvrnuti i na ponavljajuće i sveprisutne polave.
I reći ću samo da kiša nije jedini i najveći krivac za poplave, ima tu još velikih krivaca.
Neću imenovati :)

Bez uljepšavanja, ovo je jesen u mojim očima.....




















Oznake: jesen


- 11:36 - Komentari (9) - Isprintaj - #

15.10.2015., četvrtak

Zapamti to !

Nevjerojatno je koliko se netko ili nešto pobrinuo za nas možda nekada davno prije nas.
Vidio sam u kvartu grafit na zidu na kojem piše "Život je sreća" !
Tko je napisao, zašto je napisao, kad je napisao? Nije ni važno.
Zašto nam je dana moć razmišljanja, dar življena, isto valjda nije važno.
Više mi je važno to što nam je ponuđeno.
Dobitak je u tome što uvijek imaš mogućnost.
Da, ta mogućnost je ono što uvijek imaš.
Nekad se na to gleda onako kao da je ništa, ali mogućnost je nagrada.
Što god da ti se dogodi imaš mogućnost, kakvu takvu, ali imaš.
Htio sam pisat o pamćenju, imamo mogućnost pamtiti.
Znam što ja pamtim, vi znate što vi pamtite.
Ne znam kako je kod drugih, ali ja znam zahvaliti nečemu što većinom pamtim dobre stvari, a čini mi se da nam je tak i mozak konstruiran, koncipiran.
Ne znam točno jel nam to dano onda nekad davno prije, ili to mi tako želimo pa upravljamo mozgom.
Ili mozak upravlja nama.
Znam da možda ima zlopamtila kak se veli.
E sad , da li oni idu mimo koncepcije mozga ili su tako izabrali upravljati.
Čak sam znao razmišljati u smislu : pa koji mi je q....., zakaj sam zaboravio da mi je to bilo loše, zašto ne mogu zadržati sliku lošeg, nego mi ostane samo ono dobro, jer nekad je možda dobro pamtiti i loše.
Znam da nas većina tako pamti, ono lijepo, ono dobro, drugačije valjda nebi išlo, osim da skroz ne budeš pojeden u lošemu.
Pamtim iz djetinjstva tako neke glupe sitnice, da se začudiš.
Pamtim kad smo išli u goste na drugi kraj grada i tamo se pravili da smo zaspali i da nas starci ostave tamo da prespavamo.
Ostali bi onda još drugi cijeli dan se igrati sa prijateljima.
Starci su to kužili, ali ostavili su nas u neznanju da su skužili, a mi sretni kak smo ih zeznuli.
Pamtim odlaske u grad po mamu na posao, i pamtim da smo starog nažicali hot-dog tam na trgu kod nebodera.
I puno toga.....
Na nekoj vagi bilo je sigurno i loših stvari isto toliko u najmanju ruku, ali sada su na vagi primjetno lakše.
Cijelo brdo je malih dobrih sitnica.
Ne pamtim igračku skoro niti jednu.
Zato znam da ni moje dijete neće pamtiti igračke.
Siguran sam da će zapamtiti šetnju od neki dan.
Bila je to meni sitnica, a znam da je njemu to bio izlet, doživljaj, jer hodali smo 3,5 km prema brdu i vikendicama, divili se pejzažu, kiša nas je malo prala, imali smo kišobrane.
Došli smo do jednog mjesta, sjeli, potukli par oraha sa poda, malo odmorili i krenuli nazad.
Znam da su njemu ti orasi bili kao meni onda hot-dogovi.
I zato hvala tom mozgu i toj koncepciji, tom pohranjivanju slika sjećanja.
Netko se pobrinuo za to, i nadam se da stane puno Gb i da se neće pregrijati procesor i pomiješati te fajlove.
Ružno nek i dalje ide u koš, lijepo nek ide u memoriju.
Ažuriranja ćemo obavljati po potrebi.
Ima šetnji, ima oraha a i hot-dog u IKEI za tri kune nije tak loš, hahahaa.

Lijepi vam pozdrav od
Belatora :)

Možda ubacim koju sliku sa te male-velike šetnje, kad nađem......

***** Dodatak ili BONUS*****
BONUS je zapravo osmislila jednom davno blogerica Lilianke, a ja, ja sam to ukrao i nekad koristim :))

Putem do oraha

..padala je kiša taj dan - e pa šta, nismo od šećera iako smo možda slatki :)



...osim toga, uvijek postoji neko drvce za sakrit se malo....



...ili malo više....



...na kraju krajeva, ili pak na pol puta, imamo i kišobran....



...nakon 2/3 puta i laganog uspona, ispred nas je bio još jedan veliki uspon. Upitao sam ga : sine, umorni smo, želiš li da se vratimo? On se okrenuo, pogledao prevaljeni put i rekao : ma idemo, ak smo došli do ovdje, idemo još malo !!...



..iako smo tuda prolazili puno puta s autom, jer tu gore je kumova vikendica, nikad nismo vidjeli to što smo taj dan, šetajući...jednostavno ne bi vidjeli puno toga....
..niti zagrljene...


...ne bi bili ni oduševljeni stepenicama u nepoznato....



Puno toga smo vidjeli toga dana, puno stvari koje ćemo pamtiti.
Pamtilo se !

- 13:14 - Komentari (8) - Isprintaj - #

13.10.2015., utorak

Kronologija izbivanja

Evo kao što sam rekao, neke moje misli sa papira u vrijeme izbivanja.
Nekako kronološki zapisivane misli, događaji, kao i obično -ćušpajz.

Brojevi su tek toliko, možda se netko nađe u nečemu, možda toga bude par, pa brojeve koji su vam ispali dobri možete iskoristiti za uplatu eurojackpota:). Ako dobijete, valjda budete nekaj proslijedili.

Nekako otprilike ovako :

1 Ljubav je podmukla. Nekad podmuklo osobi koju voliš, ukradeš dio deke samo da se stisne kraj tebe i zagrije se....

2 Ne volim se svađat, osim valjda s novcima. S njima ne pričam već godinama, a nismo se ni vidjeli već dugo....

3 I sve ću preživit....Dobro, neću baš sve, ali bar nekaj od svega....

4 Neki dan sam zagrlio svog najboljeg prijatelja! Znamo se od 1.osnovne...

5 Vozim danas prema selu 120 na sat...

6 Da sam vanzemaljac i da me moji pošalju da provjerim stanje na planetu Zemlji, vratio bih se sa izvješćem : ne napadamo Zemlju, pričekat ćemo još malo da se sami unište...

7 Dođem doma i pitam sina : i jel ti se sviđaju tenisice koje sam si kupil? A on će : baš i ne !
Zakaj? - pitam ga.
Zato kaj si kupil tenisice za mlade, a ti si star....

8 Jedna sekunda, jedan pogled, jedan dodir, jedna riječ ili bilo što "jedno" dovoljno je za štošta.
Jedno "nešto" učini svašta nešto....

9 Život ide dalje, uvijek.
I zapuštena livada postat će šuma...

10 Neki ljudi imaju rame...
Neki imaju suze...

11 Jbg, nesposoban sam i treba me biti sram. Nesposoban sam muljati, krasti, podmetati...

12 Imam tebe, a za drugo mi se j......

13 I sine, koji su ti predmeti u školi najbolji ?
Engleski i odmor!
Ali sine, odmor nije predmet!
Je, tata, kako nije?!

14 Pozitivno umoran....

15 Ne volim sataraš! Evo, priznao sam, kakve god da posljedice snosio ...

16 Možeš istim putem proći stotinu puta, ali nećeš vidjeti neke stvari ako ne usporiš....Ako ne zataneš...

17 Sina sam danas učio svirati na sintiću "Hepi brzdej". Želi naučiti da mi može odsvirati za rođendan.
Ja sam prosviral kad se on rodil !

18 Režem si pomalo jabuku i jedem krišku po krišku. To sam nekad vidio starije ljude da tak jedu.
Pa nisam tak star valjda i imam zube...

19 Kad već imam ta buđenja po noći, onda barem iskoristim te trenutke da škicnem dijete, poljubim ga i pokrijem ako je
raskriven...

20 Nikad mi puhalica za ruke neće zamijeniti papir!

21 Nekakva sam glupa umjetnička duša. Kasno sam to shvatio i promašio sve. Ne uklapam se....

22 Da se mogu unovčiti šutnje, zaradio bih milijune! Šutim...

23 Harmonija.
To osjetiš na otprilike par km trčanja ili šetnje.Nakon što ishlape misli, kad se tijelo zagrije, i kad samo ideš....

24 Vani je dlakavo! Susjeda odozgo opet trese posteljinu ....

25 Te noći ponovo sam zapalio. Te noći moj svijet opet je potonuo. Voda se povukla, uvijek se povuče.
Ali ostavi tragove....

26 Maloprije sam proputovao svemirom i vratio se natrag. Jer sin je iz svoje kasice izvadio 5kn, došao do mame i šapnuo joj
da ne čujem : "mama, evo ti nofčeki, pa kupi nekaj tati za rođendan"

- 13:28 - Komentari (16) - Isprintaj - #

12.10.2015., ponedjeljak

Bio sam...

Bio sam bolja osoba dok sam pisao blog.
Za druge, a i za sebe....
Čini mi se....


.
Pozdrav svima. Čudno je vrijeme došlo,osjetio sam samo potrebu da se javim, da sam živ ( ako je kome bitno), o zdravlju bi se moglo raspravljati :).
Kak ste vi?
Nisam vas dugo vidio!

Lijepi pozdrav svima.



- 11:18 - Komentari (34) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< listopad, 2015 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Lipanj 2017 (1)
Travanj 2017 (2)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (4)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (3)
Srpanj 2016 (1)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (6)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (9)
Studeni 2015 (20)
Listopad 2015 (20)
Srpanj 2015 (7)
Siječanj 2015 (9)
Prosinac 2014 (18)
Studeni 2014 (25)
Listopad 2014 (23)
Rujan 2014 (19)
Kolovoz 2014 (19)
Srpanj 2014 (26)
Lipanj 2014 (24)
Svibanj 2014 (26)
Travanj 2014 (25)
Ožujak 2014 (36)
Veljača 2014 (26)
Siječanj 2014 (22)
Prosinac 2013 (24)
Studeni 2013 (22)
Listopad 2013 (27)
Rujan 2013 (28)
Kolovoz 2013 (21)
Srpanj 2013 (7)
Opis bloga
...malo o svemu i puno o ničemu....

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se