20 do asa

20.10.2015., utorak

Haiku

- 14:09 - Komentari (5) - Isprintaj - #

16.10.2015., petak

Jesenska retrospektiva - moja

Ne bih ja bio ja, da ne posvetim nekoliko slova jeseni. Često od ljudi čujem da je ne vole, neću reći mrze, ali na tom tragu. Isto tako nisam ni ja ljubitelj ljeta.Možda sam bio kao klinac, ali s godinama mi je ljeto sve bezveznije. Lijepo je sunce, dobra je njegova energija, ali..... Kad nekog pitam koje mu je najbolje godišnje doba, nakon toga pitam ga kad je rođen. I zaista često ispadne da se poklopi njima najbolje godišnje doba s onim u kojem su i rođeni. Jel to kod vas tako , ne znam. Kod mene je, sad znam. Ne želim je uljepšavati, jesen je svakakva, ima dobrog, ima lošijeg, ali upravo u tome mi i leži ta čar. Jednostavno, da skratim, volim jesen....Sve više i više... Volim je i kad darove ne nosi. Volim je i kad miriše u bojama. Volim je kad najavljuje svog sljedbenika zimu. A najviše ipak volim kad k'o gušter ležim na jesenskom suncu. ( ovo sad ko neka pjesmica u osnovnoj školi, hahaha...dajte klincima nek napišu u zadaćnici :)) Moram se osvrnuti i na ponavljajuće i sveprisutne polave. I reći ću samo da kiša nije jedini i najveći krivac za poplave, ima tu još velikih krivaca. Neću imenovati :) Bez uljepšavanja, ovo je jesen u mojim očima..... Oznake: jesen

- 11:36 - Komentari (9) - Isprintaj - #

09.11.2014., nedjelja

Jesenska rapsodija

Jesensku rapsodiju za vas u IV čina izvodi : jesenski simfonijski orkestar pod stručnom palicom maestra zvanog : Maestro ...............................................I. ...............................................II. ...............................................III. ...............................................IV. .................naklon............. Oznake: jesen, rapsodija

- 15:36 - Komentari (15) - Isprintaj - #

16.10.2014., četvrtak

Bliže suncu

Stvarno su topli dani, pretopli čak možda. Proteklih dana sparina, pa po noći grmljavina, pa ujutro vožnja do posla uz pljuskove i tuču. Volim jesensko sunce, ono baš jesensko. Ovo mi ipak malo pretoplo. Al' valjda će malo zahladiti, nadam se. Meni pretoplo, ali ova škvadra kao da želi biti što bliže suncu, njima nije pretoplo...... ...netko bliže, netko dalje od sunca....ali mora se priznat jedno : ovo je jedna užarena jesen..... Oznake: jesen, Sunce

- 18:26 - Komentari (4) - Isprintaj - #

30.09.2014., utorak

Kestenijada

Sad bi se već netko mogao upitati : pa dobro kakva je to kestenijada, ni k od kestena !? Dobro, malo smo GLJIVArili, sad će kestenijada...... Ok, malo smo i CVIJETarili.....sada može kestenijada....... Dobro, sad je već dosta. To je sve šuma, ali naslov je Kestenijada !! Gdje su kesteni !?? Evo, sad će, samo što nisu...... Ali umjesto KESTENijade malo smo i LJUSKArili .... Pogađate već, kestena nema !! NEMA ! Obično smo proteklih godina znali ići podno Sljemena uz cestu i pobrati nešto kestenja. U pravilu smo uvijek zakasnili u berbu i brali smo ostatke ostataka. Ali i tako smo nakupili na brzinu pune vreće. Prošle godine smo otkrili pravu oazu kestena i to u šumi do koje imamo oko 10 min vožnje, malo iza centra Sesveta. I u postu od prije godinu dana opisao sam to mjesto. To je šuma ogromna, prepuna kestenovog drveća, tu i tamo nađe se koji hrast i koji bor. Prošle godine nabrali smo za nekih niti sat vremena pune vreće, jer već po putu do šume mogla se nabrati poprilična kilaža. Išli smo ponovo u tu oazu, ovaj put nismo zakasnili, a nismo niti uranili. Jednostavno ih nema, u stvari ima, ali u tragovima. Do te šume je jednostvno doći, prvo se malo skrene lijevo par puta.... Pa onda samo desno..... Inače se može i po šumi voziti, ako je baš potrebno, ali zbog znate već čega se može do kud se može..... Znamo već kakva je sve ovo godina bila i koliko je bilo vremenskih prilika i neprilika. Sve je to učinilo svoje, pa su i biljke ispaštale. Nakon par koraka se već vidjela promjena...... ...jer i ova ulazna staza je nekoć bila prepuna ljuski od kestena, a sada je bila jedva pronađena..... ...i tako smo mi hodali i hodali, planinarili, istraživali, gljivarili, cvijećarili, stablarili i ljuskarili...... .....sve dok ga nismo ugledali !! ....kao da ni sami nismo mogli vjerovati...da to je ON !!.......( osjećaj je bio kao da smo pronašli veeeeliiiiiiku čokoladu s lješnjacima:))........ (nevjerovatno, upravo sada sam dobio jedan pečeni na probu.....još se trebaju peći 5 min, taman da završim ovaj post:)) .....kao da je stigla nagrada, jer nismo odustajali....počela je kestenijada......malo, al' čovjeka veseli...... ....a one "normalne" veličine nazivali smo "kapitalcima".... .....mjesto za odmor ovaj put nije bilo teško naći, jer stabla porušenih ima na svakom koraku.... ....da bi smo ipak skupili za koju rundu doma pečenih i kuhanih, bilo je potrebno da se rasporedimo po šumi na tri strane svijeta.....u stvari na dvije i pol, jer Ficho se ne može baš previše udaljavati........ali imali smo svoje zborno mjesto kod panja, pa da vidimo kakav je ulov...... Ulov na kraju nije uopće bio jako loš....... ....pogotovo kad se uzme u obzir kakva je to godina bila....po šumi se još vide ostaci ovog ljeta..... ....vidjeli smo i gljivu kojoj je svega dosta, i ovakvog ljeta i svega skupa....ona to više jednostavno ne može gledati :))... Najlakše je kupit kestene na placu ili Konzumu, ali nema nama gušta onda :)) PS......nevjerovatno, nitko nam još nije naplatio gljivarinu, cvijećarinu, stablarinu ili bilo koju ......arinu !!.....čudo jedno :) Oznake: kesteni, šuma, jesen

- 18:07 - Komentari (8) - Isprintaj - #

29.09.2014., ponedjeljak

Čudnovato čudesno nestajanje

Čudnovato čudesno nestaju emocije. Negdje ispadaju po putu. Koračajući stazom života kao da postaju teret, pa se postepeno rješavamo tog tereta, ne bi li lakše koračali. Bacamo ih gdje stignemo, da ne bi netko vidio da hodamo s njima, jer lakše je tako. Ako ih i ne bacamo, one same polako odlaze, kao da shvaćaju da ih ne želimo. One su moralne pa same odu kad osjete da su suvišne. I tako je valjda svima lakše. Je li lakše !? Ili ih toliko potiskujemo da ne znaju pronaći više put, a nekad bi htjele !? Mislim da najviše te emocije "uživaju" kod djece, jer ona ne znaju još da će jednog dana okrenuti im leđa. I žive skladno i veselo, čak i u plaču, čak i u tuzi, kao i u veselju. Djeca i emocije su veliki prijatelji na početku. A onda, onda počne to ispadanje i gubljenje emocija negdje putem. Nestanu li one stvarno ili se samo čovjek pravi da ih nema. Da li čovjek nauči i to sakriti, kao što nauči sve drugo !? Da li čovjek zaboravi to razdoblje i ignorira da je nekad imao emocije i da ih je pokazivao, da se nekad veselio sitnicama. Često puta vidim neke ljude koje su na neki način psihički oboljeli i često u njima vidim emocije i to dijete koje je u njima. Vidi se da su oni još uvijek skloni veseliti se običnim stvarima. I onda se pitam jesu li oni zapravo zdravi, a mi koji smo kao zdravi, jesmo li mi zapravo bolesni. Kako zadržati te emocije i pokazati ih, a da u ovom šabloniziranom svijetu budeš "normalan". Kako buljiti u list na drvetu, a da se oko tebe ne skupe ljudi koji ti već traže "liječenje" i "dijagnozu", jer nije normalno buljiti u list ili nije normalno gledati u nebo. Zato je nekako lijepo i čudnovato čudesno vidjeti da barem djeca mogu bezbrižno pokazati svoje emocije i diviti se i čuditi sitnicama oko sebe. Do onog trenutka kad i njima odrastajući ne počnu "padati" emocije putem i ostajati negdje izgubljene. Često su i te emocije u istom trenutku različite kod svih, svatko nešto doživi na svoj način. I tu je taj trenutak kada se može reći da svaki čovjek zaista jest poseban...... ...što je tko vidio, ili što je tko osjetio u tom trenutku nije toliko možda bitno, ali može se vidjeti da je nešto doživljeno, može se vidjeti emocija..... Nema maski, tako je kako je. Slika koja prenosi emocije može imati bezbroj opisa nas promatrača. Za isti događaj tada se dobije razna emocija. Svatko izrazi baš tu posebnost doživljenog, pa makar to bila najobičnija sitnica...... Recimo da je jedan od mogućih opisa one prve slike da su nešto ugledali, ili da su nešto taj dan proživjeli, ili da su samo ispratili ljeto, ili dočekali jesen. Izmjena godišnjih doba je nešto sasvim normalno u našem šabloniziranom svijetu. Ali, je li to slučaj i kod djece koja pokazuju svoje oduševljenje nečim. Je li ipak jesen čudnovato čudesna..... ...i lijepa i posebna...... Isto kao i svako godišnje doba, posebno jedinstveno. Kao i čovjek. I da li je život prekratak za gubitak emocija i za to da nismo jedni drugima ljudi-djeca. Oznake: emocije, jesen, djeca, život

- 11:23 - Komentari (12) - Isprintaj - #

18.11.2013., ponedjeljak

Skretanje pozornosti

Kako nam svakodnevno skreću pozornost na nevažne stvari i pune medije sa spinovima, tako ću i ja vama pokušati skrenuti pozornost sa tih spinova. Dok mi pratimo svakodnevne gluposti- ne mislim i ne umanjujem ničija sjećanja i patnju na današnji dan, nego mislim na spinove poput referenduma, prepariranih medvjeda...... Dok mi to sve pratimo upravo nam prolazi jedno lijepo godišnje doba- jesen sa svim svojim bojama. Možda je bilo i dosta tih pozdrava jeseni ,al ja se polako opraštam od nje i zahvaljujem. Vidimo se slijedeće godine! ...valjda ste skrenuli pozornost barem na minutu.... Oznake: jesen

- 20:44 - Komentari (3) - Isprintaj - #

05.11.2013., utorak

Knjiga ili život

Ne mogu reć da dobro poznajem knjige.Nismo se baš nešto družili previše. Al držim se one da u određenom trenutku određene stvari dođu do vas. Na neki način, bilo kako. U jednom životnom razdoblju kad sam se puno zapitkivao, tražio neke odgovore, tada sam ih na neki način i našao. Nekad preko knjige, nekad preko samog života. Pričali su mi da kad ostaviš potomka, posadiš drvo i napišeš knjigu da si slobodan umrijeti. E pa ja onda neću pisat knjigu, odnosno izdati. Ako i imam nešto napisano neću ju završitii, jer uvijek još mogu nešto dodati. Tako u mojoj knjizi još uvijek stoji zarez, i to doslovno. O čemu uopće možemo pisati u slučaju da pišemo knjigu? Pa valjda možemo pisat o bilo čemu. Vidim da postoje knjige koje ti nešto objašnjavaju, filozofske psihološke. Ima puno onih koji pišu o onome :"možeš ako misliš da možeš" i slično.Takvih baš ima, al to mi je onak, može to svatko pisati. Ima dosta i autobiografskih, al tko piše autobiografske-mislim da onaj tko piše takve mora imat neki rezultat iza sebe, ili skandal,aferu, traumu. Poželjno je da bude sexa,skandala, nečega da se zgražamo, začudimo, uplašimo ili iznanadimo. Al ne može puno ljudi pisat autobiografiju ako nisu po nečemu otprije poznati. Ako si Petar Perić i običan si čovjek, pa tko će tu knjigu pročitati,pa koga to zanima, a knjiga ustvari može biti jako dobra. Jedino da pišeš, pa ubaciš svako malo fotku gdje ti je ispala sisa. Ili da pišeš kako si spavao sa cijelom momčadi ženskog hokeja na travi. Vidim da u zadnje vrijeme se čita (većinom ženska populacija) knjiga" 50 nijansi sive".Nisam čitao al znam da se očekuje i film uskoro. Tu su te teme o kojima sam pričao, sex, skandal ,iznanađujuće, intrigantno. Ne znam jel ste čitali? Ako se bilo tko odluči napisati knjigu, mislim da se iz nje vidi jel nastala radi neke zarade ili iz ljubavi prema pisanju. To se nekako osjeti.Nije rijetko da netko piše, a ne razmišlja odmah o prodaji, i te knjige su obično dobre. Da spomenem samo još i one koje su kao i nadjeljni film na tv, onako lagane i za opuštanje, kad ti se neda baš puno umarati.Takvih isto ima puno. Onda o čemu pisati.Ja bih pisao o nečemu što nema baš puno ,al što je to. Ne znam jel ima knjiga o lišću, ili o jednom listu, baš knjiga od 100 ili više strana. Evo mogao bih pisati o listu,ali kao što sam rekao imam potomka, nešto sam sadio i strah me sada napisati knjigu.Možda tamo u ranim 90-tim napišem, kad odlučim da je vrijeme.Ili kad budem poznat po nečemu. Bi li bila prodavana knjiga koju bi Sanader napisao u zatvoru? Mislim da bi. O čemu bi pisao Mirko Miočić?Tko zna, on ima previše tema koje zna, pa se nebi mogao ni odlučit. Ja bi o listu.List može biti jaka tema.I on ima priču, ima svoj život...... Bi li život bio moguć bez drveća a samim time i listova?Tko zna. Svaki taj list ima svoj život svoju sudbinu.Raste druži se s drugim listovima,ima svoj životni vijek, lagano stari, propada.Svaki od njih može biti sličan ,ali ne i isti. Neke život mazi, prema nekima je okrutan.Neki su ljepši izvana.Neki ostaju sami, napušteni, zaboravljeni. Ima ih u svim oblicima i dimenzijama.....pa i bojama... Ovi još žive, pričaju, još su tu. ...i ovi su još tu, ali sudbina je neizbježna.... Ovaj post je nastao zbog sljedeća tri lista.Potpuno zaboravljena, kao da ih nikada nije bilo. Kako su živjeli, gdje su sve bili ostat će njihovo, njihova tajna. Ali ova tri ,kakvu god sudbinu imala ,netko ih je primjetio. Možda oni to na kraju ne znaju, ali evo tu ste ,netko vas je ugledao, posvetio vam par riječi i zahvalio na svemu dobrome što ste učinili za čovječanstvo. Prvi je završio na krovu od auta..... ...drugi je završio na podu pošte... ..treći dosta udaljen kilometrima od prva dva.... Evo listovi bar ste završili u postu, možda vas vidi još par ljudi.Znajte da smo vam zahvalni. Kao dodatak moram ubaciti i Fichin kutak,jer vidim sad popodne u vrtiću da se i prijatelji mog prijatelja bave sličnim temama. Kutak by Ficho ....list na listu.... Oznake: lišće, knjiga, jesen

- 13:13 - Komentari (13) - Isprintaj - #

13.10.2013., nedjelja

Hvala Majci Prirodi

Možda je već dosta jesenskih postova,ali.... Morao sam jedan zahvalni napisat zbog prirode. Volim,poštujem i cijenim prirodu valjda kao što jedno djete može voljeti,poštovati i cijeniti svoju majku.A čini mi se da je čovjek svaki dan sve dalje od prirode. Tako da, iako je nekom dosta takvih tema,ja ću još uvijek o prirodi i jeseni. Čini mi se da je jesen a i priroda još uvijek blagonaklona prema čovjeku.Nudi se i dijeli svoje plodove.Daruje nam raskoš i ljepotu. Nakon onog jučerašnjeg tuširanja u šumi,danas smo čuli za jednu oazu prepunu kestena i ljepote prirode. To se nalazi samo 15 min vožnje od centra Sesveta.... ...nakon 10 min vožnje dolazimo do sela Planina Donja...... ....i cesta nas dalje vodi ravno do šume... ...šuma je pristupačna,prepuna velikih staza.... ....i prepuna je kestena...zapravo prevladava kesten,ima nešto malo hrastova.... ...kestena ima već na samoj stazi,skoro da i ne treba ulaziti dublje u šumu...ali mi volimo istraživati i šetati po šumi.... ..i krenuli smo u istraživanje i branje kestena.... ...već znamo da svako živo biće ima svoju neku priču i po nečemu se razlikuje,tako i šuma skriva bezbroj različitih priča..... ...tako i svako stablo ili svaki panj ima svoju neku priču... ...i svaki list i biljka ima svoju priču... ..ne zaostaju tu ni gljive.... ...osim običnih ima i krvoločnih i opasnih... ...ima i nekih koje mogu asocirati na razne stvari... ...ima i skrivenih sela.... ...a kakvo bi to mjesto bilo da nema kineske četvrti... ..ima i jedna za koju možda i znam..mislim da je to ona muhara... ...ima čak i svaka kestenova ljuska svoju neku priču... ..povratak gremlina... ...i Zekoslav Mrkva... ..nakon pune vreće istraživanja... ..krećemo kući...sretni,pomalo umorni i zahvalni... Uf,malo duži post,al iz zahvalnosti smo i to izdržali. Još jednom hvala Majci Prirodi...... Oznake: priroda, jesen, plodovi jeseni

- 18:59 - Komentari (12) - Isprintaj - #

08.10.2013., utorak

Šumsko istraživanje

...ili šetnja... Krenuli smo Ficho i ja u šumsko istraživanje.Nismo bili već neko vrijeme u našoj obližnjoj šumi,pa smo odlučili ići okolnim putem.Da vidimo što nam nudi pravi jesenski sunčani dan. ..tek smo ušli u šumu i odmah naišli na ono što smo i mi kad smo bili klinci najviše voljeli radit po šumi.Pronašli smo znakove da netko i u današnje vrijeme,u doba visoke tehnologije ipak posjećuje šumu i nastavlja priču koju smo i mi nekad voljeli...a to je izrada kuće,kolibe ili kako god..... ...i ja teško odolijevam da se ne popnem gore,a kamoli Ficho... ...htio je da nastavimo gradnju,jer ima pripremljenog materijala..... ...ima vremena sine,gradit ćemo mi,idemo sad dalje u istraživanje... ...tek smo krenuli,a naišli smo na još jednu gradnju,doduše malo skromnije arhitekture,ali jednako lijepe priče... ....naišli smo i na ogromnu zmiju... ..Ficho je odlučio skupljati žireve... ..a ja tražio nove dokaze da se djeca igraju vani,na otvorenom...novi dokaz su napravljene biciklističke staze sa preprekama... ..kako nismo pronašli kestene,odlučili smo malo potražiti gljive..ne kužimo se u gljivarenje,pa nismo ništa dirali,nego samo slikali..ne znamo što je tu otrovno(ili kako veli Ficho-ljuto),a što ne...pa evo malo gljiva.... ....tražeći gljive malo smo se udaljili od glavnih puteva,pa smo morali početi tražiti izlaz iz šume...našli smo samo neki stari kompas koji nije bio u funkciji.... ...ponovo se pojavilo sunce pa smo uz pomoć njega krenuli... ..i ubrzo pronašli stazu... ..i put prema kući... ...ej Ficho,pa ti si donio puno žireva,što ćemo sad s njima... ..pa radit ćemo nešto!-veli Ficho...dobro sine,ti radi a ja ću ti asistirati..i krenuo je on na posao... ...opet neki čovječuljci-mislim si ja...valjda je takvo vrijeme... ..napravio Ficho i nakakve utege,pa onda ispala teretana,ili veseli trening... Oznake: šuma, jesen, šetnja

- 20:28 - Komentari (8) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.