Važno je zvati se Ante

srijeda, 16.07.2008.

glupo neš

Patrick Warburton-znan kao dečko od Elaine. Seinfeld jel. To je meni mrak hlopac.
Baš mi je po mjeri. Čak mi se i u ulozi dotičnog dječka Davida Puddy-ja sviđo...cerek
Mrga, a onak škiljav. I šutljiv.
Jebo tipa koji ne zatvara pajhol. Ustvari odjebo takvog...
Ide mi na drvenu nogu kad mi se govori da moram bit realna. Fak ju!! Budi ti malo realan pa se upucavaj nekom u svom rangu. Gle dobar trenutak za popis iritacija!!
POPIS IRITACIJA
1. Na autoputu...pretičem kamijon, vozim se cca 140 na sat, dopiči neko čudo morsko moćno i blinka mi..kao makni se, smetaš mi..Alo? ograničenje je 130 km na sat jebeni ritardu s velikim autom malog mozga i još koječega malog!! Ako mene sad steraš u šturc da se ja luđački bacam nadesno mogla bi u općoj prometnoj koja je vrlo izgledna ogrebat i tebe! Fak ju!!
2.Na autoputu...pretičem laganini sporije i dopizdim do jednog vako karavana slovenskog. Koji se vozi 115. Na lijevoj traci. I kak ja nisam neki nepristojni drkadžija , ja ljubazno lelujam iza njega minutu dvje..sve kontam sjetit će se kad ugleda mene i još kolonu iza koji bi rado prošli..no ipak ne...uto se nervoznija ekipa baca desno, kad neš s lijeva, buš s desna, neki blinkaju, onda se on prestrojava, a ovaj od iza pretiče s desna..kino...
3. Velika nesreća se desila, vrle nam televizije pozvaše doktoricu micu profesoricu da kaže kao "stručnjak" o tome..i onda izađe BLA BLA BLA BLA neupućenosti poluistina laži i opće neukosti..jer ipak je to njeno područje i pozvali su je jer je stručnjak headbang
- 22:20 - Komentari (7) - Isprintaj - #

utorak, 15.07.2008.

Kako zbog ljenosti dospiti u paka-o

Na poslu sam i ruku na sisu nemam kaj radit. I još su neki ljudi na godišnjima i to..znači kakav takav oblik nadzora je sad daaaaleeeko. Ipak, neke obveze su mi ostavljene, kao npr. otići na neakav zestanak. A kak je to ne baš moj sektor inače trebala bi se malo obrazovat, ponovit i to da ne ispadnem truba i osramotim sebe ili se. I firmu, ne...smijeh
A šta ja radim?
Iskričarim mahnito. Pišem blog. Gledam na jubitou neke smješnoće. Čitam druge blogove. Komentiram. Slažem mp3 listu. Greškom ju obrišem. Psujem. Slažem ponovo. Gledam vic dana i dečka i dječkinju dana. Čudim se tome.
Idem pišat. Idem po kavu. Idem po čašu vode. Obračunavam priji dug. Gledam u mobitele na kojima nema ni poruka ni poziva. Napola mi je krivo.
Otkad sam odrezala nek gangrenozne djelove srca vlastitog niko mi ne piše ni ne zove.
Razmišljam si kak je u džiru iznošenje glomaznog otpada i kak moram potražit neku pomoć mušku i to. Imam nekog glomaznog otpada naime...smijeh
Ovo s otpadom nema nikakvog prenesenog značenja, fakat imam neke mašine stare i slično kaj trebat deponirat. E sad..
Da bi pozvala nekog u pomoć, moram ih pustit u stan. Koji žeđa za čišćenjem.
Sve mi je u zadnje vrijeme bitnije/draže od usisivača i krpe.
Prema tome moram na silu očistit buksu i ondak pozvat pomoć.
A sve mi se to ne da.
NE DA MI SEEEEEE NIŠTAAA
A bila sam za vikend tak supač i sad sam bačena u ljenivost opću globalnu rastačajuću.
- 10:26 - Komentari (6) - Isprintaj - #

utorak, 08.07.2008.

još jedan utorak

Ne znam kae..noćas su elijeni sišli na zemlju i nadrkali naciju..možda i šire. Neakve su munje sjevale i kiša padala i svi su nekak na pol dvanajst.
Ja u biti, al kad sam ja onda su i svi jerbo sam ja jedna kakodakažem trendseterica. rolleyes
Vozim se po gradu potpuno otsutna i ondak si mislim kak jedan vozački dio vozi, a ostalo džonja (=spava).
Strahujem da sve bitno prebiva u nesvjesnom, da neki hormoni i bogtepitaj kaj, mijene mjesečeve, ordiniraju mnome. Pa prema tome sve moje odluke pred i post rezoniranja (prije i poslije nekih događaja), zaključci, setovi razmišljanja, objašnjenja, "što smo naučili" itd, itd je jedan vako...PENIS OD OFCE.
Jerbo jutros nije ništa različito od juče i nemam nikakvog razloga za plačipičkat.
Al ni razloga za život.

SAMOKARANJE smokin:

Ubij se onda tonta loka!! Glupa si! headbang
Il živi punim plućima il ne živi. Al ne zajebavaj više! mad
- 10:28 - Komentari (6) - Isprintaj - #

četvrtak, 03.07.2008.

Pamet u glavu

Sve neki bitni datumi u mene these days...Evo danas jedan takav, neopaženo se ugurao u bitne, gotovo iz zasjede. Iako pojam BITAN DATUM je potpuno izgubljen što se mene tiče jerbo nisam od tih što broje obljetnice, godišnjice i sl... Možda koji rođskas "mojih dečkiju". rolleyes

Radi se opet o (ne)ljubavi, o čem bi drugom.
Radi se o njemu i meni.
O meni puno starijoj iliti njemu puno mlađem, o nama jaaaako daleko.
O meni diplomiranoj, zaposlenoj, skućenoj, o njemu studentu neperspektivnog studija, o njemu iz relativno siromašne obitelji. No sve navedeno nisu bile suprotnosti koje su nas razdvojile (a niti spojile), razlog zašto smo mi tužna ljubavna priča je mutan i nedokučiv.
Ili jasan i logičan. Ovisi s koje pozicije gledaš.
On nije bio siguran jesam li ja "ta", nije bio siguran u sebe i svoje želje, u život, u sudbinu, u nas, u Boga i Njegove planove. On nije htio "krasti" moju kasnu mladost, jerbo mi je (krajnje) vrijeme da formiram gnijezdo, on nije mogao podnesti odgovornost da budemo skupa i mogućnost da jednog dana spozna da ipak to nije to.
Fer inaf.
I da je to puklo kad je trebalo (ili da nikad nije ni počelo) baš iz tih razloga, šteta ne bi bila velika.
Ovako...iza nas je bezbroj susreta, još veći bezbroj telefonskih razgovora, bezbroj prekidanja, ostavljanja "zauvijek", plakanja, vrjeđanja, bezbroj vraćanja jedno drugom kao kad izranjaš iz preduboke dubine i samo misliš na zrak, na udah..kad nije više bitno što smo si, nit da li smo skupa ni imamo li budućnost.
Narkomani grozni neodgovorni prljavi.

Zbog mene je postao "govno" u očima i svojih i mojih prijatelja. I mojima.
I svojima.
Zbog njega sam ja pljunula na svoj ponos..ja?...zbog istog tog ponosa toliko puta proglašena oholom do pakla?!
Ja koja ne praštam i ne zaboravljam??!!
Ja...jadnica, luzerica... koja je prešla preko svega, oprostila nemoguće da bi opet iznova bila povrijeđena na način nesvojstven ljudskom biću.
On je zvijer, on je koljač, on je svirepi hladnokrvni mučitelj koji perfidnim metodama žrtvu održava na životu, na nevjerojatan način tjerajući je da dolazi po još.

On je anđeo, on je najblaže, najbenignije, najbenevolentnije drago stvorenje...njegova dobrota je filigranska, paučinasta..on razumije, on me "vidi" kakva sam, na prvu me je prepoznao. On zna svih sto Duda i voli svaku.
I nijednu dovoljno.


On je "intelektualac-činjenica-znalac", on je kukavica.
Kukavica.
Znam to već dugo, možda od prvog dana..
A ja sam..nema za mene riječi.
Ja sam beskrajno neizmjerno glupa i mazohistična.
Nula je u nazivniku moje gluposti.
Nije on ništa uradio na šta ja nisam pristala.
Mogla sam nedopustiti.
A dopustila sam. Zbog nade, zbog slabosti, zbog ljubavi.
Al u svoju obranu-nikad nisam pristala, nikad nisam odustala od "ili sve ili ništa".
Samo u čekanjima "svega", bilo je to "nešto" što (ni)sam trpila, da bi opet vrlo brzo proglasila "ništa".
A on se vraćao... a ja sam ga jedva dočekivala..i nadala se unatoč pameti, unatoč iskustvu..unatoč svemu.
A on se mrzio jer je znao da je opet zavrtio taj jebeni rulet koji se nikad ne zaustavlja na "sve", jedinu boju kojom ja dobivam.

I tako..moja majka ipak crnu vunu prede, a ni ne zna, sirota. Bolje da ne zna, ionako ne bi povjerovala.

A što se desilo danas?

Ostavila sam ga zauvijek. I nadam se, ovaj put bez navodnika (Bože pomozi mi u tome).
Danas smo "umrli" jedno drugom.
Da bi mogli živit, jer ova jebena travestija traje više nego predugo.
- 19:43 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.