PAKLENI KISS & PALJENJE SARAJEVA STIHOVIMA

25.07.2008., petak

RAŠČLAMBA POEZIJE RADOVANA KARADŽIĆA

Habent sua fata libelli. Ta poznata latinska izreka da knjige imaju svoju sudbinu možda se nigdje i nikada u povijesti (osim u slučaju mitskih Neronovih stihova?) nije tako bolno potvrdila kao u slučaju PPP&RK-RK – psihijatra-pjesnika-političara&ratnog krvoloka-Radovana Karadžića, kojega su tek sada uhitili ONI koji su stalno znali gdje se nalazi i navodno su se "slomili" tražeći ga.

No riječ KISS iz naslova ovoga posta nije doslovce poljubac (osim što je riječ o "poljupcu smrti"), nego se može protumačiti kao kratica za: Karadžićevo ispaljivanje sarajevskih strofa, ili Karadžićevo ispisivanje sotonskih stihova.

U želji da posvijestim nedovoljno poznatu stranu toga mračnjaka, s kojim su slični međunarodni politički uglednici razgovarali na "najvišoj razini", prenosim nekoliko dijelova poglavlja iz knjige Ivice Relkovića SAVLE, SAVLE, ZAŠTO ME PROGONIŠ? (koja je objavljena u Zagrebu 1994. u izdanju HKZ "MI"). Navedeno poglavlje pod naslovom KARADŽIĆEVA "CRNA BAJKA" ZA PAKLENU NOĆ jest raščlamba poezije Radovana Karadžića.

Karadžićeva zbirka "Crna bajka" objavljena je 1990. godine u Sarajevu. Dakle, prije rata i u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Čine je tri ciklusa pjesama: "Rečnik straha", "Ex ponto" i "Crna bajka". Dio pjesama Karadžić je tu preuzeo iz svojih prijašnjih pjesničkih knjiga: "Ludo koplje" (Sarajevo, 1968) i "Pamtivek" (Sarajevo, 1971). "Od prve pjesme prve zbirke, 'Ludo koplje', do zadnje pjesme treće zbirke, 'Dvojnik', autorovim se izopačenim mislima provlači zbunjujući, otvoreni mrak", piše Relković i nastavlja...

Već pjesmom "Na vrhu Durmitora", prvom u zbirci Crna bajka, autor otkriva vlastitu zarobljenost u (otvoreno prijepornu, ukletu) stenu slave predaka. Tom zazivu predaka, kostiju, grobova ne mogu odoljeti mnogi vodeći srpski intelektualci te razni "narodni mislioci" u današnjem (početak 1993.- m.op.) agresivnom duhovnom stroju. U tom se zazivu spominju i nekakva slava i nekakav bog, ali u svemu tome nema ni traga ohrabrenju, nadi, radosti, čak ni kršćanski odbolovanoj poniznoj žrtvi. Ne, tu je samo hladnoća, oholost, jeza i neko zlokobno treperenje časa izravnavanja računa sa svim dužnicima, prema vlastitu računu...

"Ludo koplje" brušeno je još šezdesetih godina u mladom studentu medicine, u mladiću rastrgnutu između Hipokratove prisege i zavjeta ukleta užeta i ludog koplja. U Ludom koplju susrećemo nekakvo prikupljanje snage, ohrabrivanje, odmjeravanje koraka prije samog izbacivanja koplja, nakon čega više neće biti moguće (prema autorovim slikama) ustuknuti. Tako nas autor uvodi u mračne labirinte svojih prvih stihova:

Odmeri svoje korake svoj zamah ruke / to koplje što šalješ ludo je / predeli što čekaju puni bezimlja i bezumlja // Nešto poput jeze gnezdi se u tebi / to koplje ta ispružena ruka sija u tvojoj misli / ti osećaš taj ubitačni metal njegovo prisusutvo (...) // Ono predele neviđene na svoju vitku zmijoliku kičmu niže / ono se menja i pritom blista / preti li ili svetluca radi lepote / zaljubljeno u oštricu koja je sama za sebe / dovedeno do ludila misleći o svojoj nameni postaje heroj / kao pred ponorom pred nepovratom jedinim što mu ostaje // Kliktavo s vremena na vreme a usput smoreno i ranjivo / ono se uvek vraća tebi napuštenom / porušeno novim saznanjem (...) ("Ludo koplje", ulomak).

Uza svu svijest da bi možda znanstveno oko (naprimjer, kakvog psihoanalitičara, ta - to je i sam autor!) u ludom koplju prepoznalo i nabijenu, nabujalu sirovu seksualnost, kao i u njegovoj ukupnoj poeziji čitav niz paradigmatskih primjera drugih kompleksa, uza sve to, dakle, ističem sekundarnost takvih raščlambi autorovih slika i metafora na ovome mjestu. Predmet ovog istupa razlučivanje je mračne energije, rušilačkih, uopće nezasitih bujica negativne misli, odnosno (kako u pjesmi reče sam autor) bezumlja.

I tu je autor jasno svjestan da nakon koračaja i izbacivanja ludog koplja stanje misli biva dovedeno do ludila te nema uzmaka pred ponorom pred nepovratom jedinim što mu ostaje, ali (i toga je svjestan) rušenje se na kraju vraća tebi napuštenom. Pa ipak, autor ne može odoljeti (ni u opojnosti slave duhovnog jel oca, jel očuha, ni u zadojenosti otrovom stvarnog vođe /kolovođe/ velikog dijela vlastita naroda u ponor nepovrata), ne može odoljeti izazovu stene rodne - stene slave.

U pjesmi "Kalemegdan" (Crna bajka) autor priznaje da im je čudovište, njihovo sjećanje i opsjednutost koljem, glavama, kostima, potpuno zamrsilo misli i vezalo u čvorište. Takvu duhovnu zarobljenost u zlopamćenje radi budućih izravnavanja računa pokazuje i ova pjesma iz "Ludog koplja":

Silueta oca kamenim morem strahovito jezdi / jedna prokleta samosvest izgubljenog čoveka / potajno me proganja u ovoj noći / što pripada mojoj zvezdi / silueta oca pred mojim čelom / kamenim morem strahovito jezdi / ljubomorna biljka izrasla iz moga bola / od moga gneva od moje krvi / otrovom smrtonosnim i krtim preti zvezdi / od mojih misli izrastao mač / duži od sunčeva zraka.

Taj ulomak donosi još jednu opsesiju autorovu, opsesiju da slikama tame, osvete i noža priskrbi svetost nečeg obrednog, novo-verskog, onostranog. Kako se te slike ne daju zaogrnuti istinskim činom pomirenja, opraštanja i ljubavi, autoru ostaje upravo radikalnost mraka kao nove svetosti, nove vere u božanstvo koje može da gazi, koje se gnuša čovjeka. Tu je to slika svete vode koja saznanjem truje - razum. Tu nema mjesta vezi istinske svete vode i srca (ljubavi, upravo pranju od pobune razuma), nego se vera crpi iz zatrovane misli...

Ali nova vera mora oponašati onu istinsku da bi mogla zavesti svoje nove vjernike. Zato ona mora glumiti i nekakvu lepotu. Takvu lepotu strasti i pomame zatrovanog razuma nudi uhu "vesela" pjesmica "Vuksan" (Pamtivek):

Tvoje snove vuci raznose
i od toga se hrane
Vuksane, Vukdane,
lepo ti je ime.

Spusti se u gradove
da bijemo gadove
Vuksane, blagdane,
lepo ti je ime.

Svet te čeka pokorni
konjaniče umorni
Vuksane, mrtvane,
lepo ti je ime.

Pjesmica je jednostavna, uhu zanimljiva, prilagođena je narodnom priprostom ukusu, a druga i treća kitica ritmom pobuđuju skakutavost brojalice ili refrena kakvog navijačkog himna. U takav oblik i takav ritam stavljen je stravičan sadržaj! Kako Srbi u Bosni uistinu nastanjuju pretežno ruralne, planinske predjele, tako su spuštanja u gradove neki (kao autor) iz perspektive svoje perifernosti, doživljavali kao obvezu i zavet osvete za sve međusobne povijesne razmirice i pogibelji. Danas uistinu u svojem okružju drže gotovo sve bosanske gradove i pretvaraju ih u apokaliptične ruševine. A mislili smo kako su tek estetska, pomalo otkačena pjesnička konstrukcija i igrarija stihovi spusti se u gradove - da bijemo gadove! Zar je to vidik koji se pruža s vrha Durmitora, stene slave?

Ali zadojenost stravom ne može se ucijepiti u svijest masa, svijest dobrog dijela vlastita naroda, bez tepanja, podilaženja i svojevrsne zavodljive lepote. Zato ono što - poput jeze gnezdi se u tebi - autor zaogrće slikama nekakve lepote, slaja, blistanja: to koplje ta ispružena ruka sija u tvojoj misli - preti li ili svetluca radi lepote. O kakvoj pak lepoti pjeva u sljedećoj pjesmi iz zbirke Ludo koplje:

Takoh u pakao u vrelinu lepu / zadoji me otrov zadoji me strava / i cvet ljiljan zaklopi krunicu / zarobljena beše moja lepa glava // Misao mi beše robovanje divno / želja moja beše srž ljiljana cveta / stid mi beše ponos... čaša... beše vino / namučeno bistro od tri naša leta // Sarajevo grad užasa nekrolog mi piše / moja glava lepa odbegla pa traga / moje telo smoreno za cvet ljiljan diše / sanjam s ljubom svojom vino pije Omer-aga // Sanjam anđeli mi najavljuju sina / sanjam svi na svetu hoće da kumuju / a bogorodica u zlatnom putiru donela joj vina / moje misli za njom po svetu drumuju // Moj um cveće iz kamena pravi / da ono na ljiljan miriše i liči / a ne daju da joj moje srce otrov javi / predajem je legendi umirem u priči.

Štoviše, autor je sasvim određen: Sarajevo grad užasa nekrolog mi piše! Sarajevo je grad njegove svjesne i dragovoljne osmrtnice!
Ali, on u zbirci Pamtivek ide i dalje od tog navještaja te otvoreno najavljuje:

Ja čujem kako nesreća zaista korača
pretvorena u bubu - kad dođe čas:
smrviće bubu kao što trošnog pevača
mrvi tišina i pretvara ga u glas.

Izgara grad kao tamjana grumen,
u tome dimu i naša svest vijuga.
Klize gradom prazna odela. Rumen
Mre kamen, uzidan u kuće. Kuga!

Spokoj. Četa oklopnih topola
u sebi maršira uvis. Agresor
po našim žilama kola
i čas si čovek a čas vazdušni stvor.

Ja znam da je sve ovo priprema jauka
šta sprema crni metal u garaži?
Gle - kako strah pretvoren u pauka
po svome kompjuteru odgovor traži.

Naslov je te pjesme - "Sarajevo"! Tiskana je, bez ikakva pridržaja, još 1971. godine! Još onda čuje - kako nesreća zaista korača i, pretvorena u bubu čeka kad dođe čas da smrvi jedan grad: Izgara grad kao tamjana grumen, / u tome dimu i naša svest vijuga!

I uistinu, i autor i njegovi kolege po oružju i po propagandi u svojem divljaštvu vide nešto sveto - naime, rekoše da spašavaju Europu od islamskog fundamentalizma, a veliki svijet od povampirenog ustaštva i, kako nam ga prikazaše na poznatom protuvatikanskom mitingu u Beogradu, od Pape ustaše! U svojem neviđenom rušilaštvu "najslađi" cilj razaranja upravo su sakralni objekti, a poniženje zarobljenika ide upravo smjerom oduzimanja dostojanstva Božjeg stvorenja svakom uhićeniku. Tu svoju samozvanu svetu misiju sasvim je jasno, gotovo kao Neron kada se divio svojem velikom umjetničkom djelu - gorućem Rimu - u ekstazi vreline izrekao i autor: izgara grad kao tamjana grumen! - Izgara Sarajevo! Kao tamjana grumen - kao rugalica Bogu! U gradu ostaju tek prazna odela, mrtvi kamen, uzidan u kuće - kuga! Sarajevo - mre kamen, uzidan u kuće!

(nastavak slijedi sutra)

- 14:37 - Komentari (12) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	srpanj, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Rujan 2009 (6)
Kolovoz 2009 (9)
Srpanj 2009 (17)
Lipanj 2009 (21)
Svibanj 2009 (15)
Travanj 2009 (28)
Ožujak 2009 (20)
Veljača 2009 (13)
Siječanj 2009 (13)
Prosinac 2008 (33)
Studeni 2008 (18)
Listopad 2008 (15)
Rujan 2008 (13)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (20)
Lipanj 2008 (26)
Svibanj 2008 (16)
Travanj 2008 (14)
Ožujak 2008 (26)
Veljača 2008 (33)
Siječanj 2008 (18)
Prosinac 2007 (16)
Studeni 2007 (15)
Listopad 2007 (13)
Rujan 2007 (8)
Kolovoz 2007 (18)
Srpanj 2007 (18)
Lipanj 2007 (11)
Svibanj 2007 (13)
Travanj 2007 (13)
Ožujak 2007 (21)
Veljača 2007 (14)
Siječanj 2007 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Mjesto za razmišljanja, komentare i osvrte na domaće i strane bisere! Blog je tekst koji ne stigne prespavati. Ne ispeci, ipak reci!

DOBRO DOŠLI U REGION
2020. GODINE!!

Mila Zemljo naša, krvlju NATOpljena!

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Igre
FranjoJurcevic.blog
IvanUgrin.blog
IKA-Info.kat.agencija
GlasKoncila
SlobodnaLika
Zajednica MI - Solin
http://blog.vecernji.hr/don-kacunko

Free Counters

RADOSNA VIJEST

Gospodin je moja snaga i pjesma! (Ps 118,14)

Prepusti Gospodinu putove svoje, u Njega se uzdaj i on će sve voditi! (Ps 37,5)

Ako bi netko od ljudi bio i savršen, ali bez mudrosti koja od Boga dolazi, opet ne bi ničemu vrijedio! (Mudr 9,6)

Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas. Radujte se i kličite...! (Mt 5,11)

Sve mogu u Onome koji me jača! (Fil 4,13)

Što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem, k cilju hitim, k nagradi višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu. (Fil 3,13-14)

A što bih potomcima
jedino htio namrijeti u baštinu,
bila bi vedrina –
KRISTALNA KOCKA VEDRINE!
(Tin Ujević)

Iako nas duga povijest vjerskog ugnjetavanja i licemjerja tjera na razmišljanje, svi oni koji najiskrenije tragaju za Bogom, moraju se izdići iznad ponašanja posrnulih ljudi kako bi mogli PRONAĆI ISTINU.
Zar ćete osuditi STABLO zato što se njegovi trupci koriste za paljenje lomača?
Zar ćete optužiti ZRAK što dopušta da se njime prenose laži?
Zar ćete prosuđivati MOZARTOVU Čarobnu frulu na temelju izvedbe loše uvježbanog školskog orkestra?
Ako nikada u stvarnosti niste vidjeli ZALAZAK SUNCA nad Tihim oceanom, možete li ga zamijeniti slikom iz turističke brošure?
Hoćete li procjenjivati snagu romantične LJUBAVI isključivo u svjetlu lošeg braka iz susjedstva?
Ne, nećete.
Pravo VREDNOVANJE VJERE oslonit će se na promatranje čiste, nezagađene vode, a ne zahrđalih spremnika!

(F. S. Collins, Božji jezik)

PSALAM 37

Sudbina pravednika i bezbožnika

Nemoj se žestiti na opake,
zavidjet nemoj pakosnicima:
kao trava brzo se osuše,
k'o mlada zelen brzo uvenu.
U Gospodina se uzdaj i čini dobro,
da smiješ stanovati u zemlji
i živjeti u miru.
Sva radost tvoja neka bude Gospodin:
on će ispuniti želje tvoga srca!

Prepusti Gospodinu putove svoje,
u njega se uzdaj i on će sve voditi.
Pravda će tvoja zasjati k'o svjetlost
i tvoje pravo k'o sunce podnevno.
Smiri se pred Gospodinom i njemu se nadaj,
ne žesti se na onog koji ima sreće,
na čovjeka koji spletke kuje.
Stišaj svoj gnjev i ostavi se srdžbe,
ne žesti se da zlo ne učiniš.

Jer će biti satrti zlikovci,
a koji se u Gospodina uzdaju, baštinit će zemlju.
Još malo i nestat će bezbožnika:
mjesto ćeš njegovo tražiti, a njega više nema.
Zemlju će posjedovati krotki,
obilje mira oni će uživat'.
Bezbožnik smišlja zlo pravedniku
i zubima škrguće na njega.
A Gospod se njemu smije
jer vidi da dan njegov dolazi.

Mač potežu bezbošci i zapinju lukove
da obore jadnika i siromaha,
da pokolju one koji hode pravim putem.
Mačem će vlastito srce probiti,
slomit će se njihovi lukovi.
Bolje je i malo u pravednika
no golemo blago u zlotvora:
jer će se ruke zlotvora slomiti,
a Gospodin je oslon pravedniku.

Gospodin se brine za život čestitih,
dovijeka će trajati baština njihova.
Neće se postidjeti u vrijeme nevolje,
bit će siti u danima gladi.
A bezbožnici će propasti,
dušmani Gospodnji povenut će k'o ures livada,
poput dima se rasplinuti.
Bezbožnik zaima, ali ne vraća,
pravednik se sažaljeva i daje.

Gospodin vodi i učvršćuje korake čovjeku
i mio mu je put njegov.
Ako i posrne, ne pada
jer ga Gospodin drži za ruku.
Mlad bijah i ostarjeh,
al' ne vidjeh pravednika napuštena
ili da mu djeca kruha prose.
Uvijek je milosrdan i u zajam daje,
na njegovu je potomstvu blagoslov.

Zla se kloni i čini dobro,
i ostat ćeš dovijeka.
Jer Gospodin ljubi pravdu
i pobožnika svojih ne ostavlja.
Zauvijek će biti zatrti zlikovci,
istrijebit će se potomstvo bezbožnika.
Zemlju će posjedovati pravednici
i živjet će na njoj dovijeka.

Pravednikova usta mudrost kazuju,
a jezik njegov govori pravo.
Zakon mu je Božji u srcu,
ne kolebaju se koraci njegovi.
Bezbožnik vreba pravednoga
i smišlja da ga usmrti.
Gospodin ga neće ostaviti u njegovoj vlasti
i neće dopustiti da ga na sudu osude.

Promatraj čestita i gledaj neporočna:
mirotvorac ima potomstvo.
A grješnici bit će svi iskorijenjeni,
istrijebit će se zlikovačko sjeme.
Od Gospodina dolazi spas pravednicima,
on im je zaklon u vrijeme nevolje.
Gospodin im pomaže, on ih izbavlja:
on će ih izbaviti od zlotvora i spasiti,
jer u njemu traže okrilje.