PUŽ DARKO ILI bio je Siječanj kad smo pošli
- Jaaaaa saaaaaam Daaaaarkooo* - dočeka me ispred vrata jedan podeblji puž. - Gospođo Petrojevna, pomozite meni jadnom kukavnom slučaju, Bog vam.....
- No, no, dajte uđite. Smirite se malo.
Najprije sjedite i recite mi o čemu se ovdje radi- smireno ću mu.
- O, dobro, dobro - reče pužeći
Ja sam skuhala napitak od koprive, majčine dušice i naopakih vrganja za varljive supružnike, napravila mast od bazdećeg brijesta i maćuhice za napadaj škrtosti, ubrala desetak kilograma mandarina, prošetala na kavu i pojela večeru dok je on došao do fotelje.
-Draga moja gospođo, ja sam vam upao u nevolje, ogromne nevolje. Zaista kažem vam... Kako bih rekao... U jednom pogledu - Sad se on stao panično pravdati i paničariti.
-No, no molim vas, recite, kako da vam pomognem. Morate prijeći na stvar.
-Ah, evo dobro. Naime, ja vam i nisam baš tako mlad, već su mi dvije godine. Već ima dosta da sam se dopisivao s djevojkom iz susjedstva, zadnji put smo se vidjeli ima mjesec dana. Svidjeli smo se jedno drugome i odlučili vjenčati. -reče plačkavo.
- Pa to je divno. No u čemu je problem? -zbunjeno ću.
-Pa vidite, slomio sam kuk noseći list salate. Liječnik je rekao da se oporavljam i da se ne smijem kretati, pa sam od dosade samo jeo jeo i jeo, a vjenčanje je za osam mjeseci. Što će Perinka reći, neće me prepoznati... Nego, jao, sestro, pomozite jadnome ubogome, dajte kakvu mast ili tonik, ja znam da vi... Marija tetke Tomažine mi je rekla... A jao...
-uzrujano će sve više tresući se i dahtajući.
- Prestanite, molim vas, sve će se srediti. Do vjenčanja stignemo sve. Ah vidim, već ste se i obuli i obukli za put. - radosno ću ja. Baš se i ja trebam malo razgibati i ubrati planinskog bilja i gljiva Ruška, Bradivoja i zelenih Puhpuriva za svoje pripravke.
- P- p -p- put, kakav put, pa gdje idemo? -uplašeno će.
-Darkec moj, da nam malko popuste trbuščići idemo do Sivog Brda**
-Ali, ali, ali ali....
-No hajdemo- kažem mu i zatvorim vrata.
Nije to bio bilo kakav put. Darko je neprestano dahtao, što od gladi, debljine, što od straha da ga netko ne zgazi, a ja sam ga strpljivo pratila na velikom putovanju. Dvaput je skoro bio zgažen, jednom skoro i pojeden i od psa, ali sve je uspijevao. Svakim prijeđenim kilometrom hodao je sve ponosnije a kilogrami su se topili kao snjegović na suncu. Stali smo samo jednom, pri povratku, da kod Mede popijemo jednu. Tamo sam ga upoznala s Batmanom, Supermanom i Wonder. O, Wo. Tu je skoro zaboravio i na Perinku, ali, to je već druga priča.
Nosila sam dvije pune košare, kad smo došli kući nakon dugih sedam mjeseci.
Sada je već imao pločice na prsima i prštio je od samopouzdanja. Dala sam mu tonik za kosu i pozdravila ga.
-Hvala Vam mila sestro, vaše mjesto za svadbenim stolom je rezervirano. Molim Vas hoćete li mi učiniti čast i biti kuma na vjenčanju?
-Pa, hoću. Vrlo sam počašćena- a i bila sam.
Bilo je to veoma neuobičajeno, moje prvo, kumsko - pužkeno vjenčanje.
A o tome, drugom prilikom.
* Svaki puž ovako sporo govori, druge rečenice sam samo zbog praktičnosti unijela standardnim pisanjem.
** 5 kilometara je do Sivog Brda u jednom smjeru
