JADNI UMNI SKLOPOVI ILI KAKO RIJEŠITI STVAR NA MOJ NAČIN

Baš kad sam pomislila da se sve vratilo u normalu i da se neću morat bavit ni Jehovama
koje mi je Brulh skoro doveo u stan, a ni optužbama za vještičarenje koje sam dobivala
od svojih starih susjeda, nešto mi je poremetilo zen.

Dok sam u wikipediu upisivala podatke za gljivu nerviu horibiliu poznatiju i kao gljivu shizofreničarku, začula sam zvono na vratima.
Bio je to Jozo G. zvani Negro, nesposobni policajac iz kvarta.

- Anjeta Katarič Petrojevna, Anjeta Katarič Petrojevna, pomagaj, pomagaj, podhitno, draga- reče mahnito mlatarajući
rukama
- A, što je bilo ?,-upitam, tihim probadajućim glasom...
- Anjeta, pa zašto si još u pidžami i tom ogrtaču. Zašto ti je kuća tako neredna, nisi ni oprala posuđe? A, moja žena lijepo...
- Jeli to razlog zbog kojeg mi remetiš mir, policajče?- prekinem ga u pola rečenice. -Ne zanima me kakva je tvoja jednostavna suprugica,ali meni su kućni poslovi irelevantni, važnije su mi ljudske nedokučivosti i tajne njihovog uma i srca. Ali šta ti uopće o tome znaš, ništa, samo ti jedi i dalje ručkić točno u podne. I ispljuni to što imaš, inače ću morati posegnuti za crnim plaštom. I ja sam za tebe Madam Petrojevna, nikako Anjeta.

- I, i, i tako Anjeta, oprostite, gospojo, a a a, pardon, Madam Petrojevna, bio sam jutros na poslu i lagano pijuckao kavu iz termosice, što mi ju je moja Marija skuhala, kadli uleti zamjenik šefa policije Pero P. Rekao mi je da je Zoranu M. Čobanu otet pas Đoni i da ga je ukrao strašni Badži, vaš prvi susjed bez zuba. Ali, Anjeta, kako da odem po njega, kad imamo neke zajedničke poslove, a i dođemo neki kumovi preko staraca. Bi li ti mogla, molim te rješit mi nešto, pa ću ti...
- Stop, policajče, ne treba mi ništa od tebe. Kakav si bio i u srednjoj školi, takav si i sad. Muljator. Ali žao mi je
Čobanovog psa. Lijep je pas, a on je sasvim dezorijentiran bez njega, iako neće da prizna.
-Samo zbog toga otiči ću do Badžija., nikako zbog tebe. A sad molim te, otiđi prije nego što dobijem glavobolju od klaustrofobije u tvom maleckom mozgu- iznervirano ću
- Ovaj, ne znam šta to znači, malo sam i zbunjen, ali ovaj, je li, puno ti hvala, puno hvala, Anjeta.... I ne brini se, nema veze što smrdi ovo posuđe. Moja Marija....- to je bilo zadnje što je rekao jer sam mu u pola rečenice zatvorila vrata.

Sada sam pola sata morala tražiti odgovarajuću ličnost pod kojom ću otići u Badžija, koji je nepredvidljiv u raspoloženjima.
Odabrala sam Manuelu M. Svetić, skromnu ljubaznu, dragu djevojku, koja rado kuha džemove od marmelade i ide kod susjeda.
Pojela sam kolač od mjenjolike gljive koji je promijenio moje lice, obukla cvjetnu majicu i crne dosadne hlače. Uzela sam svoj roza šal, što mi ga je kupio Mile K. Pjevač i palačinke s marmeladom u koji sam malo stavila soka od poslušne gljive.

Spustila sam se dva kata ispod i pozvonila. Otvorio mi je Badži, u prugastoj pidžami i cigareti između ona dva zuba što mu još nisu ispala.
- Što želiš, mala? Ne primamo maškare, ne misliš li da si malo prestara za te gluposti- nervozno će.
- A, oprostite susjeeeed, pa to sam ja Manuela, donijela sam vam one svoje palačinke, znam da ih volite. Rekla mi je teta Jelica
da mogu doć.
- A, Mane moja, nisam te prepoznao bez naočala, stari sam ti ja ćoravac. Uđi, uđi- reče smijući se.
Kad sam ušla, opazila sam da je sam u stanu. To je bila super prednost.
Sjela sam za stol nasuprot njemu i zadovoljno promatrala kako mljacka palačinke.
Nakon treće palačinke, počeo je ubrzano štucati, što je znak da je hipnotik počeo djelovati.

Pucnula sam prstima i počela s ispitivanjem
- Badži, gdje je Čobanov pas? - tiho ću
- Eno ga u kadi, kupa se- bezizražajno odgovori
- Zašto se kupa?
- Rekao mi je da Čoban grozno postupa s njim, malo mu daje jesti i tuče ga štapom.
Nisam znala što ću, pa sam ostavila hipnotiziranog susjeda i otišla do kupaone. Imala sam što i vidjeti.
Brčkajući se u kadi punoj pjene, Đoni je pjevao Azrinu "Ne prodajem nasmješenog Psa" i pio vino.


.- Đoni, pa što radiš tu? Zašto ne ideš Čobanu kući? Zabrinuo se za tebe.
- Anjeta, darling, nikad se nije ni brinuo za mene. Važno mu je samo da se ovce ne pogube, moraju biti na jednom mjestu, ili će mu sve pobjeć. Zanemarivao me, tukao štapom i nije mi davao hranu i piće, pa sam otišao s Badžijem. On to i zna, samo želi raditi Badžiju probleme jer je pokvaren.
- I, što sada?- upitam, ne čudeći se što me prepoznao.
- Tužit ću ga za psihičko i fizičko zlostavljanje, a i pas Iggy šefa policije mi je frend. Bitanga sigurno neće ostat nekažnjena.
A sad me ostavi prije nego mi se ohladi voda, a i da ti se lice ne promiijeni dok si tu.
- Hvala ti Đoni, legendo- kažem i zatvorim vrata.

Vratila sam se ponovno Badžiju kod stola, zapucketala prstima. Kako je prekinuto hipnotično stanje, Badži nije znao da je bio podvrgnut tome i samo je zahvalio na palačinkama.
- Aaaaa, Manice, nadmašila si samu sebe. Ovo je bilo za prste polizati.
- Hvala vam barba Badži. Uf, koliko je ovo sati, moram gibat. Pozdravite teta Jelicu.
- Može, reći ću joj da joj je bila mezimica, hehehe... - raspoloženo će doprativši me do vrata.

Vratila sam se u stan, skinula lice obične Manuele M. Svetić i posvetila se gljivi shizofreničarki.
-Kako je divno biti svoj- zaključim i ispijem jednu čašicu tekile.




Oznake: oni, gljive. Manuela M.

11.01.2016. u 15:43 | 22 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< siječanj, 2016 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Prosinac 2016 (1)
Listopad 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (2)
Srpanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (2)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (1)
Rujan 2014 (2)
Kolovoz 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se