dva

Ne znam kako vi, al ja se uvijek zbunim kad me netko promatra, a ja to primjetim. Baš se onako sva smotam. I ne mogu si pomoći, što se više trudim, to blesavije postupam.

Jučer sam morala brzom brzinom nešto odnijeti na bus za Zagreb. Kolega, koji to inače radi, nije bio na poslu, pa sam morala ja. I dobro, sjednem ja u našeg krasnog novog peugeota (firminog), ubacim paketić i odjezdim na autobusni. Parking je zaista dosta velik, al sva bliža mjesta bila su popunjena, pa sam našla slobodno mjesto već na dijelu gdje se parkiraju autobusi. I tak, sparkam se, uzmem paketić i torbicu, poključam auto i obavim primopredaju. Ja njima paketić i 20 kuna, a oni meni figu. Da ne bi! Uljudno, ali i strogo, povukla sam čikicu za rukav i zamolila ga odrezak i potvrdu o plaćenoj prtljagi. Samo me malo ošinuo pogledom i ispisao potvrdu. Baš su se izbezobraznili. A taman je mislio popit kavu na moj račun. E figa, brale! Ljutito odmarširam prema parkingu.
Pri povratku sam skužila da u parkiranom busu sjedi vozač. Šoferčina, i da me šaca. Pa dobro, bleji, imaš šta i vidjeti! – mislim si ja. Otključavam, sjedam, palim auto. Pišti neki vrag jer se nisam svezala. Onako, diskretno, a dosadno. Ma hoću, samo da ugasim žmigavac koji je ostao upaljen, pa je i on škljocao. Podignem tu ručicu od žmigavca, a ono proradi brisač! A ništa, pomaknem je u drugu stranu, a ono mi opet brisač zamahne pred nosom, ali i ona tekućina za pranje stakle zašprica iz nekih nevidljivih rupica. Uzdahnem duboko, i malkice provirim u retrovizor. Onaj u parkiranom busu i dalje gleda u mom smjeru. Ugasim auto. Pravim se da nešto kopam po torbi. Ne znam zašto, al pomislila sam, kad ponovo upalim, da se više neće čuti taj žmigavac. Naravno da se čuo. Pa kako? Pogledam ručicu sa druge strane. Ma ne, tu se samo pale svjetla...sad sam već bila opasno ljuta na samu sebe. Pa vozila sam taj auto već desetak puta. I tko zna koliko puta upalila i ugasila žmigavac, i nikad se nisam pitala gdje li je. A i onaj baš naporno pilji. A ništa, pogazila sam svoj ponos i nazvala kolegu
- Bok, jesi u gužvi?
- Pa i nisam, reci?
- Čuj, nemoj se jako smijati, al moram te nešto pitati...
- Može
- Sjedni prvo.
- ????
- ma, dobro: s koje strane volana se u ovom glupom autu nalazi žmigavac?!!
- Samo malo...pa sa lijeve, normalno. Zašto pitaš?
- Ma onak, bez veze...a jel nije tamo samo prekidač za svjetla?
- Pa i to, al i žmigavac. Jel sve u redu?
- A zašto ne bi bilo sve u redu...samo me zanimao taj žmigavac. A jel u svim autima na lijevoj strani?
- Šta je znam, valjda je...pa kak je kod tebe u kadetu?
- Pojma nemam, ne razmišljam. I kad ne razmišljam, bolje je...

Adje da vidimo i to zatopljenje koje najavljuju za vikend. Ne znam zašto, al nekako mi se čini da će me zaobići. Zato se moram utopliti kad idem van. Imam lijepe kožne rukavice. Neke dame nose i ono krzneno, cjevastog izgleda...kak se ono zove?

Kažu da je ovo iz bosansko-hercegovačkog udžbenika...ne mogu vjerovati....

Svima hvala na lijepim željama i savjetima . Bolje mi je, jedino što mi je glas hrapav, pa zvučim ko vlado kkalember, da ne kažem nnadan vidoššević. Znate ih, zar ne? Ja imam problem sa pamćenjem faca, i to ne samo nekih likova sa estrade, politike, sporta, neg i onih iz mog okruženja. Nije da se žalim, ima i puno gorih falinga, al ponekad se zaista neugodno osjećam kad ne znam nekog kog bi trebala, npr. :

Slučaj 1
Prije podosta godina vozimo se moj dragi i ja ( točnije: ja njega vozim) po gradu i vidim čovjeka na pješačkom. Kažem dragom:
- vidi kako onaj čovjek sliči tvom tati
- pa to i JE moj tata! – pomalo razočarano izjavi moja ljubav

U to doba bili smo zajedno već oko godinu dana i ja sam njegovog tatu vidjela barem pet puta.

Slučaj 2
Kao zagrebački studoši šetamo dragi i ja tamo oko hotela Dubrovik. U susret nam u kožnjaku piči neki lik. I prođe. Ja ga komentiram:
- vidi kak se ovaj fura na Željka Bebeka. Ono – jakna, frizura...
- ludo moja, pa to je Željko Bebek!
- ah, pa dobro, ko bi reko da on nekud ide pješke – izvlačim se ja

Slučaj 3
Vrijeme radnje: studeni, 2004. godina. Ja u 8. mjesecu trudnoće. Idem pješke kod zubara koji baš i nije u centru. Obavim svoje, pa pješice natrag. Baš je bilo hladno i ružno vrijeme. Sva sam se skupila i zgurila, zamotala šalom. Pored mene se zaustavlja auto.
- Dva, oćeš da te povezem? Smrznit ćeš se!
- Joj, baš ti hvala
Sjedam u auto čovjeku kojeg ne poznam. Misli sijevaju kroz glavu. Ma šta mi može, dan je, zna mi ime, a tako mi je hladno...Pokušavam razgovarati, skužiti odakle se znamo, sramota me otvoreno ga pitati tko je. Mogao bi se naljutiti, ili pomisliti da sam prolupala. Pita me kamo idem. Smuljam da trebam u ljekarnu. Vozili smo se relativno kratko vrijeme, ali bila sam mu zahvalna.. relacija kao npr. Od SC-a do Glavnog kolodvora u Zagrebu. Evo i ostatka razgovora
- Pa kako si, Dva, što radiš
- Vidiš kako sam. Okrugla, debela, za mjesec dana trebam rodit. A ti?
- Ma, kod mene sve po starom. (baš mi je pomogao, a ja bih, kao, trebala znati kak je po starom! Idemo dalje..)
- Jel imaš posla? ( čačkam, nagađam..)
- A, teško je. Prije sam radio u kombinatu, jalovo je to. Sad imam svoju firmu, pa se nadam da će biti bolje. A ti? ( hebiga...al bar znam da je poljoprivredne struke, a i ne mora biti).
- Ja sam u KJDFKLJK. Nije nešto, al čovjeka veseli. A kako su tvoji? ( zadnja slamka – možda mu poznam sestru ili brata..)
- A tak, osrednje. Sad kad je tata umro, mama i ja smo sami, snalazimo se...Evo ljekarne. Ajd bok i drž se!
- E, pa puno ti hvala na vožnji. Pozdravi mamu! (valjda NJU znam..)

I ništa. Žarulja se nije upalila. Katastofa, ne znam tko me vozio! Zapamtila sam auto i registraciju.
Saznala sam tri godine poslije. Kad smo slavili godišnjicu mature. I priznala sam mu ;))

a kod jedne Malene koja je ostavila komentar kod mene, došla sam do linka na jednu Splićanku i tamo našla divnu pjesmu....pogledajte

Kada bih ponovno mogla odgajati svoje dijete,više bih bojala prstima, a manje upirala prstom.
Manje bih ga ispravljala, a više s njim veze uspostavljala.
Skinula bih pogled sa sata, a više bacala pogled na njega.
Pobrinula bih se da manje znam, a da mi više bude stalo.
Išla bih na više izleta i puštala više zmajeva.
Prestala bih izigravati ozbiljnost i ozbiljno bih se igrala.
Trčala bih kroz više polja i gledala u više zvijezda.
Više bih ga grlila, a manje vukla.
Rjeđe bih bila stroga, a puno bih mu više toga priznavala.
Najprije bih mu gradila samopouzdanje, a kasnije kuću.
Manje bih ga poučavala ljubavi prema moći, a više o moći ljubavi.

POČETAK CEREMONIJALA:
- zvoni zvonce i dolazi biskup i ministranti uz pjesmu:
In vino veritas
In vino veritas
In vino, vino, vino veritas

BISKUP: Žedni moji i poštovani Grguri i Grgurice, stražari i stražarice, pjevači i pjevačice, prijatelji i prijateljice, dragi naši gosti i mili naši poguzičari koje tu nitko nije pozvao srdačno vas i toplo pozdravljam u prigodi najsvečanijoj kada naš premili mošt konačno stasa, zrije i, hvala Bogu, pretvara se u umilno, hranjivo, okrepljujuće i iscjeljivačko piće koje od milja zovemo VINO.
Odmah na početku, kako je tome i red, pozdravljam vas u ime domaćina ove naše svetkovine, našeg vrlog i u kemijanju vještog podrumara kojemu još nikada vina usfalilo nije i koji je umješnost prilijevanja u bačvu doveo do savršenstva, a jutarnjoj glavobolji i mamurluku dao sasvim novo značenje, u što ćete se najbolje uvjeriti sutra ujutro. Isto tako blagoslovio bih vas i pozdravio i u svoje ime i u ime cjelokupnog vinskog klera, dok sam još to u stanju i neka nam svima skupa ova noć bude što duža i veselija, a onima koji će po jarcima i pod virnicama odrijemati na putu kući neka bude što toplija.
Dragi moji, okupili smo se danas tu zbog teškog i odgovornog posla, što našeg blagog i umilnog MOŠTA; tuduma i mladog parvorenjaka treba pripitomiti i udomaćiti krštenjem te se sprijateljiti s istim kako bi nam služio i pomagao u našim krmačlucima. No prije nego krenemo sa samim obredom krštenja, a po starim dobrim običajima, a možebitno i nekoga nešto žiga, trga, boli ili ga je uhvatilo u križima; i poradi svega predlažem da izmolimo jedan vinski Očenaš.

POMOLIMO SE:
Vino naše, koje si u bačvi, flaši, vrču ili čaši,
Slijevaj se u grla naša,
Prosvijetli pamet našu, kakva je da je,
Neka dobri duh tvoj k nama dođe,
I neka navijeke bude s nama dobra volja tvoja,
Kako kod kuće, tako i u biriji našoj,
Na brdu, vikendici i zabavama našim,
Putovanjima našim i večerama službenim,
Oslobodi nas svega onoga što bi nas zavaditi moglo,
Sumnji, tračeva i jezika zlih,
Litrice naše svagdašnje priušti nam danas,
I ne uvedi nas u trijezno stanje,
Nego izbavi nas od njega
Amen

Zdravo mladi mošte
Budi jak i močan
Pun dobrote i miline.
Budi si blagoslovljen među novim vinom
Nemoj nam nikada usfaliti
I uvijeke skrbi za nas žedne
Sve do smrti naše
Amen

Slava moštu i vinu i gemištu našemu
Kako nas krijepiste do sada
Tako i danas
I u vijeke vjekova
Amen

BIRANJE KUMA
BISKUP: Radosni moji, pošto smo se tako lijepo pomolili mogli bi pristupiti krštenju ovog našeg mošta. Ali da bi to bilo izvedeno po svim pravilima trebamo izabrati i kuma koji će pred svima nama ovom našem moštu biti svjedok. Kum mora biti trezna (više – manje) punoljetna osoba, ozbiljan gospodin, te mora imati uglađene manire i pijanske sposobnosti kao što su glasno štucanje i podrigivanje, obavezan drijemež u jarku po odlasku iz birtije ili bar ugodan razgovor sa kandelaberima i stupovima na putu kući; kao i cik-cak izbjegavanje prepreka po pločniku, te balansiranje među dvostrukom linijom na sredini ceste. Poželjno je također da kum bude osoba privržena kumčetu te da o istom zna skrbiti, pomagati ga i upoznati ga sa svim svojim prijateljima.
Ima li takvoga ovdje?
Eno, vi gospodine, molim vas dođite ovdje s nama, preuzmite našeg malog mošta da i ovo krštenje krene, jer ćemo inače svi pomrijeti od žeđi.
Ministrant zvoni i slijedi pjesma:
In vino veritas, in vino veritas,
In vino veritas, in vino vino vino veritas.
BISKUP: Mošte jel ti dolaziš pred naša poštovana lica da se krstiš?
KUM: Dolazim.

BISKUP: Reci nam jel istina da si opsjednut s raznim nečistim duhovima, kao na primjer s osama, muhama, paucima, mravima, crvima i drugim skakajučim i puzečim gadostima i smradovima?
KUM: Jesam.

BISKUP: E vidiš, zato si kažnjen i moraš se očistiti. Prvo su te u brdu otgli s trsa na kojem si se debljao i sunčao kao debeli lijeni mačak, bacili su te u ampere i futunje, odvukli do preše i tamo te stiskali i gnječili. Potom su te bacili u veliku tamnu bačvu da bi se popravio, a ti si ipak unutra bučao, mumljao i klokotao kao stari medo. Zato te sad tu pred tvojim prečasnim kumom i ostalim svjedocima pitam "Jesi li došao pameti, kaješ li se za učinjene grijehe, hoćeš li se popraviti i svečano se danas tu pred nama krstiti?
KUM: Hoću.

BISKUP: Dragomi je što to kažeš, ali, znam ja, ti si poznata svađalica i zle si ćudi, tentaš ljude da se okolo svađaju, valjaš ih po cestama, bacaš po jarcima, razbijaš im glave, potičeš na neslogu i tjeraš da u kući prave nered.
Stoga pitam te odričeš li se svega toga?
KUM: Odričem se.

BISKUP: E pa mošte, evo sad te pitam, hoćeš li i ubuduće veseliti društva, razigravati srca koja će pomoću tebe biti sretna i spokojna, i hoćeš li krijepiti naša izmučena tijela i duše.
KUM: Hoću.

BISKUP: Dakle, poslije ovih tvojih riječi i obećanja, moramo još jednom zahvaliti onomu koji nam te dao. Molimo svevišnjega da te nadahne čistoćom, da te sačuva od svake kapljice vode i drugih primjesa koje bi te pokvarile ili pak razrijedile. Neka nam svevišnji usliša ovu našu molitvu, barem dok te ne popijemo i neka nam svima da zdravlja, veselja i svoga blagoslova.

KRŠTENJE (ministranti zvone):
BISKUP: Pošto smo uvodni dio obavili, molio bi vas da pređemo na samo krštenje našeg mošta. MOŠTE, JA TE KRSTIM U VINO, U IME OCA BAKUSA, U IME MARTINA SINA NJEGOVOGA I DUHA U KOJEMU MOŠT KUHA.
Još ćemo dodati i malo soli, da od tebe nikad glava ne boli, i mir neka uvijek bude s tobom i da budeš navijeke pun slasnog duha i jakosti vinske.
AMEN

Ministrant zvoni:
BISKUP: I pred kraj valja izmoliti još vinske litanije kako bi krštenje bilo potpuno.
LITANIJE : (čita ministrant, a biskup, ministranti i kum zazivaju)
Dobra kapljice
Barique bačvo
Vinski gulašu OKRIJEPI NAS
Dobra kobasice
Kulenu naš mili
Šunkice s mladim lukom i hrenom
Purice s mlincima
Pečenkice slasna
Bunceku s kiselim kupusom
Grah s kobasom
Pajšl naš mili
Jetrica s češnjakom
Kisela repo s rebarcima slasnim DOĐI K NAMA
Močna jakosti vinska
Gemištu naš svagdašnji
Škropecu jutarnji
Bambuse mili OHRABRI NAS
Dragi trse
Lijepi grozde
Podrumaru najdraži
Konobarice u birtiji POMOZI NAM
Od prazne bačve, flaše i čašice naše
Od leda u vinogradu
Od preslabog gemišta
Od sumpora groznog
Od mamurluka s glavoboljom
Od 0,00 promila
Od bezalkoholnih pića i trijeznih gostiju
Od prigovora žena naših OSLOBODI NAS
ZAVRŠETAK CEREMONIJE:
BISKUP: I još molitva na kraju za sve što nam se dogodilo i što će nam se još večeras dogoditi.
Vino naše, koje si u bačvi,
Ulij se u grla naša, rasvijetli pamet našu,
duh tvoj plemeniti neka bude s nama,
i dobra volja tvoja
Kako u vinogradu, tako i u bačvi i glavama našim,
Jakost tvoju daj nam danas i sutra,
I ne puštaj nas od pune flaše.
Ne uvedi nas u prazan podrum,
I oslobodi nas od vinske žeđi
I svakog zla koje bi nam naškoditi moglo.

Zdaravo starino rumena,
jakosti vinske puna.
Neka su dobrote s tobom.
Blagoslovljena Ti među novim vinom i
blagoslovljen rod tvoj u utrobi bačve moje.
Mila starino, mati novoga vina,
skrbi za okrepu nas žednih,
navijeke i dok god nas je na svijetu.

Slava moštu, vinu i gemištu našemu
Kako nas krijepiste do sada
Tako i danas
I u vijeke vjekova
AMEN
Ceremonijal završava pjesmom:
Vino, vino, vino, vino
Pijmo dobro vino
Vino rumeno



Za "Grgursko krštenje mošta" sročio:
Damir Fraisberger

Napisao Fran Galović

KUM MARTIN


Kum Martin za trijemi bregi

Imal je klet,

Kum Martin rad se i veseli;

Za pesmo, dok s pijara curi,

On je zavzet.


I jempot v mraku, kesno v jesen,

Došli smo tam,

A vune veter puhal je zden,

I dim se vlekel z jognjišča len,

Crnel se tram.


Na jogenj on je hitil kračje,

Puhal i klel,

V zelene dal je mošta kante,

Kostanja v ponjvo s crne pute

Brzo je del.


I dok smo tak prigreli se mi,

Pesme, kaj znam,

Spopeval ja sem; - jogenj gori,

Kum Martin stane; jeden, dva, tri,

Počel je sâm:


“Pijmo, bračo, vince, voda naj stoji,

“Nek jo pije žaba, kaj vu nje leži!

“Glete mene, bračo, kaj sem vodo pil,

“Morak bom vumreti v mlade mladosti,

“Ženo ostaviti v tuge, žalosti.

“Mene zakopajte v Juzuševo klet:

“Noge obrnite k vinskem gantarcem,

“Glavo obrnite k vinske pipice,

“Pipico odškrnte, vince naj curi,

“Nek se vžije duša, kad se telo ni...”

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -


I kesno mi smo išli domo…

“Zbogom, pajdaš!”

Oblačno nebo, dežda još bo,

A senje, koje z nami ido,

Vleče lampaš.


*


Kum Martin za trijemi bregi

Imal je klet…

V rake kum Martin tiho leži,

a jesen dojde, vince curi,

Vesel je svet!...

I update1:
Hvala svima komentatorima, danas je druga priča, al nemam ni štofa za post...

I update2:
Zakonitog sam pitala da pogleda na teletekst zato što je kod njega daljinski. Uvijek. Ne znam kad i kako mi se to dogodilo, al jednostavno si je stavio ekskluzivu na to malo čudo. I malo dijete kaže «tatin daljinski», uvijek doda taj pridjev, jer je i on već skužio ko je tu gospodar ;) Eh, al ja onda zaživam: de vidi šta je na drugom, de stavi sat, de stišaj, de podebljaj, de stavi na pola ekrana tekmu bez tona, tako da ja mogu ono nešto svoje pratiti sa tonom....Ma gnjavim ga maksimalno, i puno više nego što mi treba...a žilav je...šuti i stišće gumbe, al ga se ne odriče. A meni tako i paše. Samo: PSSSSSSST

Dragi Tadija, sretno Ti bilo...

a kao podsjetnik svima nama:

Dugo u noć, u zimsku bijelu noć



Dugo u noć, u zimsku gluhu noć

Moja mati bijelo platno tka.



Njen pognuti lik i prosjede njene kose

Odavna je već zališe suzama.



Trak lampe s prozora pružen je čitavim dvorištem

Po snijegu što vani pada

U tišini bez kraja, u tišini bez kraja:

Anđeli s neba, nježnim rukama,

Spuštaju smrzle zvjezdice na zemlju

Pazeć da ne bi zlato moje probudili.



Dugo u noć, u zimsku bijelu noć

Moja mati bijelo platno tka.



O mati žalosna! kaži, što sja

U tvojim očima



Dugo u noć, u zimsku bijelu noć?

Jednog dana umre neki čovjek i nađe se u paklu. Kako je padao u očaj, došao je i prvi susret s nečastivim.

Vrag upita, "Zašto si tako turoban?"

Čovjek odgovori, "Što misliš? Pa u paklu sam!"

"Pakao nije tako loš, kaže vrag."U biti, dosta se zabavljamo ovdje dolje. Da li voliš piti?"

"Naravno, kaže čovjek, "Volim se opijati."

"E, onda ćeš voljeti ponedjeljke. Ponedjeljkom jedino što radimo je opijanje. Whiskey, tequila, Guinness, razna vina, vrhunski likeri i piva. Pijemo dok ne povratimo i onda još malo!"

Čovjek zastane. "To zvuči dobro."


"Da li pušiš?" pita vrag.

"Što to uopće pitaš!"

"Onda ćeš voljeti utorke. Nabavimo najfinije cigarete iz cijelog svijeta i pušimo dok nam ne ispadnu pluća. Ako dobiješ rak pluća, ne brini. Ionako si mrtav, zar ne?"

"Vau, kako je to ludo!"

Nečastivi nastavi. "Kladim se da voliš kockati."

"Pa u neku ruku da, volim."

"Srijedom možeš kockati do mile volje. Bela, rulet, poker, šnaps, remi, svejedno, što god želiš. Ako bankrotiraš, nema veze, ionako si već mrtav.


Dal' se drogiraš?"

Čovjek odgovori, "Zar se šališ? Obožavam droge!
Ne misliš valjda . . ."

"Točno! Četvrtak je dan droga. Posluži se valikim zamotajima crack-a ili smack-a. Puši marihuanu. Fiksaj se do mile volje, ionako si mrtav!"

"Vau," kaže čovjek, počevši se osjećati malo lagodnije u toj situaciji, "Nikad nisam mislio da je pakao tako zabavno mjesto!"

Vrag upita, "Da li si peder?"

"Ne."

"Eh, onda ćeš mrziti petke!"

dakle, ipak nije baš sve tako crno kao jučer...a i u inboxu sam našla nekoliko dobrih...pa evo, čitajte, dajte i drugima.. :))


BALET
Đe si sinoć bio Mujo?
Ma vodili me na neki balet.
Šta ti je bolan to?
Ma skupi se raja, pa uleti jedna pravo luda ženska i nešto se k'o baca, pa bi da poleti, pa ne može. Najzad joj prileti neki kuronja, pa bi je jebo, pa ne bi, pa bi je jebo, pa ne bi, pa je najzad digne, pomiriše picu i baci.


OSVAJAČ
Izvjesni muškarac ulazi s prelijepom, mladom ženom u draguljarnicu i skupa s njom odabere dragulja i drugog nakita u vrijednosti većoj od 50 000 eura. Kad je trebalo platiti, muškarac je izvadio ček i na njega napisao ukupnu sumu.
Prodavač je bio zbunjen i nepovjerljiv, jer je čovjeka po prvi puta u životu vidio. Ovaj je opazio prodavačevo dvoumljenje, pa mu reče: 'Brine Vas da li ček ima pokriće? U redu, ovako ćemo: budući da
je danas petak i već su sve banke zatvorene, zadržite ček i nakit do ponedjeljka. U ponedjeljak nakon sto unovčite ček, pošaljite dragulje gospodični! Slažete li se?'
Prodavaču je laknulo. U ponedjeljak, kad je krenuo unovčiti ček, otkrio je da ček ipak nema pokriće. Istog trena je nazvao gospodina i taj mu odvrne: 'Ček slobodno bacite! Već sam je povalio.....

Događa se u SAD-u.
(ovo me asocira na mog blogo-frenda Franca ;)
Jedan bračni par otišao je na odmor u ribarski rezervat na sjeveru. Muž je uživao u ribarenju, posebno u ranim jutarnjim satima, a žena se najradije odmarala čitanjem. Jednog je dana muž ostao spavati, jer je bio na noćnom ribarenju. Budući da nije do tada nikada bila na jezeru, žena je odlučila da iskuša čari jutra na vodi. Odvezala je sama čamac, sjela i zaveslala prema pučini. Veslala je neko vrijeme, i kad joj je bilo dosta, izvadila je knjigu iz torbe i počela čitati.
Nakon nekog vremena, do nje dovesla mjesni šerif. Kad je vidio žensko biće u čamcu, sasvim se čamcem približi k njoj, i pozdravi je:
"Dobro jutro, gospođo! Što radite ovdje?"
"Čitam knjigu!" odgovori mu ona...i za sebe pomisli "Zar to nije očigledno?"
"Vi ste na području, gdje je zabranjeno ribariti", obznani joj šerif.
"Pa zar ne vidite da ja ne lovim ribe?"
"To da, ali ipak imate svu opremu. Morat ću vas prijaviti."
"U redu, ako to učinite, ja ću prijaviti vas - zbog silovanja!" razljućeno odgovori žena.
"Na osnovu čega, pa ja vas nisam ni dotakao!" začuđeno će šerif.
"Da," dočeka ga ona, "ali imate za to svu opremu!"

POUKA: Nikad se ne prepiri sa ženom koja čita. Ta zna razmišljati!

AH TE ŽENE
Vila reče bračnom paru -
" Za uzoran brak od 35 godina, ispuniti ću vam svakom po jednu želju"
" Želim putovanje oko svijeta sa svojim najdražim mužićem"- reče žena
Vila zamahnu svojim štapićem, i abrakadabra! - dvije karte se stvoriše u njenoj ruci.
I dođe mužev red. On razmisli na trenutak i reče: "Dakle ovaj trenutak je vrlo romantičan, ali prilika kao ova se pruža samo jednom u životu.
Dakle ... žao mi je moja ljubavi ali moja želja je da imam ženu 30 godina mlađu od mene".
Žena je bila duboko razočarana ali, želja je želja.
Vila zamahnu štapićem, i abrakadabra!...
Odjednom muž postade star 90 godina...
Muškarci su možda pokvareni, ali Vile su ipak ........ ZENE!!

MERCEDES
Razgovaraju Amerikanac, Nijemac i Hercegovac koliko je kome potrebno za Kupiti "Mercedes".
Amerikanac:
- Pa, eto, mi Amerikanci smo poznati po tome kako dobro zarađujemo i meni treba za kupiti Mercedes nekih 2 godine.
Nijemac:
- Pa, budući da sam ja Nijemac, uz povoljne uvjete kupovine i otplate ja ga kupim za godinu i pol.
Hercegovac:
- Pa meni bi za kupiti Mercedes trebalo oko 10 godina.
Ovi se pogledaju u čudu i pitaju ga kako tako puno.
Hercegovac:
- Pa velika je to firma!


Test
Isprobali test Švicarac, Slavonac i Bosanac.
Za 7 minuta treba ispeglat košulju,
pojest kilu kruha i maznut žensku.

Švicarac prvo ispegla košulju, pojede kruh
i istekne tih 7 minuta.
Slavonac prvo pojede kruh, ispegla košulju
i istekne tih 7 minuta.
Bosanac da ženskoj da pegla, i dok je guzi
uspije pojesti kruh za 7 minuta.



Poanta:

Švicarac -->prvo posao, zatim klopa pa ako se stigne ostalo...

Slavonac -->prvo klopa, onda posao pa ako se stigne ostalo...

Bosanac --> ako ne jebeš one koji rade, ne'š se kruha najest!