Još jedna žalopojka...
Ma, bez veze naslov,..al možda ipak da nabrojim što je sve bilo od jutros, tek toliko da ne zaboravim, i da vidim koliko se još gluposti do kraja dana može složiti u jednom običnom životu, jedne sasvim obične mame kvočke...
Prvo...sutra sam trebala ići u Osijek, nešto privatno obavit, tražila sam dan godišnjeg, i dobila ga. Pa stoti put zovem tu instituciju u Osijeku, želeći provjeriti što mi sve treba, da ne pravim 200 km bez veze, i ne ulupam dan nizašta. I jedna tako odurna osoba sa druge strane žice me je tako elegantno odjebala, i ništa mi nije htjela reći od onog što me zanima, pa je put odgođen vjerovatno za slijedeći tjedan. A to za sobom vuče još neka odgađanja...i već dugo se nitko na mene nije okesio tako, ko na balavicu...baš sam bila osupnuta...a uspjela sam samo reći hvala i doviđenja...nisam ja ko Suzette ...ili Koki..a zašto???
Drugo...neka naručena roba stigla je jučer i danas je trebala biti isporučena kupcu..Roba se, of kors, vratila, jer su mi poslali krivu stvar iz zagreba, a lijepo sam pri naručivanju naglasila što hoću, odnosno moj kupac. I naravno da sam popizdila, jer sam u očima svog kupca, ni kriva, ni dužna ispala lažljiva pizda...
Treće..firma s kojom vrlo usko poslovno surađujemo, i međusobno smo si i kupci i dobavljači, na jednom jako važnom radnom mjestu ima zaposlenog jednog jako velikog kretena, a s njim sam se danas čula preko nekoliko puta..Prvi put veli on meni: Pa kako ti uvijek pogodiš zvati kad je meni najveća gužva (mislim si- vid kretena, pa jel se tako priča sa poslovnim partnerom...), pa idemo dalje: narudžbe koje sam mu poslala jučer još nije ni pokupio s faksa, pa o njima ne može razgovarati, javit će mi se za 15tak minuta. Naravno da nije. Pa zovem ja njega. On: ah, da...dobro, roba ide, al si je morate doći sami pokupiti i odvesti u zagreb, mi ne vozimo robu u centar zagreba, tam je prevelika gužva, a idu i tramvaji...tramvaji...ma, nemoguće! Po stoti put od ljeta na ovamo ( od kada je kretilo došao na to radno mjesto) pregovaram o mogućnosti pretovara robe na nekom parkiralištu van centra zagreba, brate mili ko da se radi o šveri ljudi, droge, oružja...napokon uspijem nešto dogovoriti, uz njegovo uzdisanje i komentar: a jeste zahtjevni, ko da nam radite promet od dva milijuna kuna....pravim se da ne čujem...
Četvrto...danas su posebno navalili slati narudžbe za koje moram tražit dodatno objašnjenje, a najčešći odgovor je: pa znate, ono što i inače uzimamo...pas mater, pa nisam ja neka konobarica u kvartovskom kafiću, pa da moram pamtiti što mi stalni gosti piju...
Peto...u maloj trgovinici, u kojoj skroz kupujem kavu i jauznu, već nekoliko dana nemaju kavu koju pijem, a i skroz mi 1,96 kuna zaokružuju na dvije, pa sam se baš danas nabrijala (ha, ha, Almostpoznata, jel ti ovo poznato?) da im to prigovorim...a ono došla kava.
Šesto...sinoć su dvije desetogodišnje djevojčice stradale na obilježenom pješačkom prijelazu, završile su u bolnici sa potresom mozga i prijelomom, ali hvala bogu bez po život ozbiljnih ozljeda, ali baš me potreslo, i tek što sam se malo opustila, opet počinjem strepiti nad mojim desetogodišnjakom u prometu...
Sedmo...naravno da nisam proučila manual novog multifunkcijskog uređaja, pa mi sad pišti iza leđa, a ja ga ne znam ušutkati, a umjesto da pogledam što je, ja pokušavam završiti post..
Osmo..zvala me je gđa K da ugovori prezentaciju nekog suđa kod mene, doma. Odbijam je od rujna, uvijek je nešto drugo na tapeti, a i ne znam tko bi od pozvanih uopće htio kupiti nešto tako bezobrazno skupo...al ona je uporna, zove me svakih dva tjedna, i sad sam pukla, i dogovorila za vikend taj cirkus, samo da je se riješim..znam da sam sama sebi obećala da više nikakve prezentacije ne priređujem u svojoj kući..ali eto, dobila me na upornost...Muž će biti «presretan»...
I sigurno je još nešto bilo, al sad moram ušutkati taj fax, ak nikako drugačije, izlit ću na njega ovo malo hladne kave što mi je ostalo
Post je objavljen 09.11.2005. u 15:20 sati.