30.12.2010. četvrtak
Osnovni sigurnosni principi za bezbrižan život na internetu
Svakih nekoliko dana čujem da su nekome npr. otuđili profil na Facebooku, ili slično. I uvijek se iznenadim. Ono, NIKAKO mi nije jasno šta im i kako to naprave.
Postoje mnoge stranice koje se bave sigurnošću na internetu i koje će vas zasuti brojnim tehničkim pojmovima koje morate proučavati, a za to nemate vremena ni volje, ili će vas i dodatno zbuniti.
Iako ovaj blog do sada ne služi za takve teme, nabrojati ću ovdje nekoliko najosnovnijih principa kojih se treba pridržavati, da bi vaš boravak na internetu bio što sigurniji. Pročitajte redove koji slijede, kraj će brzo, trudit ću se biti jasan i zabavan, a i ne boli. :))
1. Imajte instaliran antivirusni program koji se redovito sam obnavlja.
Ovaj dio bi zapravo bio dužnost onoga tko vam održava računalo (ili onog tko vam je instalirao Windowse), a svaki korisnik bi trebao imati nekog takvoga (koji će jednom ili dvaput godišnje pregledati situaciju, ono, da li vam antivirus šljaka, da li sustav djeluje zdravo i ispravno i sl.)
2. Koristite koliko-toliko kompliciran password tj. lozinku, zaporku.
Ako vam je korisničko ime Plavuša, nemojte si dozvoliti da vam password bude Plavusa ili Plavusha. Primjer kvalitetnog passworda je npr. 24FpG29awS . Dakle, kombinacija nasumično odabranih slova (velikih i malih) i brojki. Za početak ju možete zapisati na papirić, nakon nekoliko upisivanja već ćete ju zapamtiti.
3. Ne koristite opcije za pamćenje passworda koje vam vaš preglednik interneta ponudi pri prvom upisu.
Ja koristim Mozillu Firefox i kad prvi put upišem lozinku, Firefox mi ponudi tri opcije pamćenja lozinke: "zapamti", "nikad za ovu stranicu" i "ne sada". Redovito odaberem "nikad za ovu stranicu", onda me više ne pita, a ja lozinku moram zapamtiti. Razlozi: neki računalni crvi (trojanci) koji probiju vašu antivirusnu zaštitu koriste ovu opciju da bi svojim kreatorima slali privatne podatke korisnika koji su spremljeni u računalu kao što su passwordi, brojevi kreditnih kartica i slično, drugi razlog - kad stalno upisujem password, znam ga i u snu, ma koliko on bio kompliciran.
4. Ne služite se javnim računalima (u internet-kafićima ili sl.) za pregled privatnih stranica poput svoga facebook profila, webmail inboxa, računa internetskog bankarstva i slično.
Nikad ne znate da li je netko na takvo računalo instalirao neki program kojem je cilj krađa privatnih podataka (passworda, brojeva kreditnih kartica i ostalog). Takva računala koristite isključivo za npr. pretraživanje interneta.
5. Nikad vam administrator neke normalne, legalne stranice neće zatražiti da mu u mailu napišete svoj password
Dakle, ako vam neki lažnjak to zatraži, izbacite srednji prst pa mu ga slikajte kao odgovor. :)))
Također ne nasjedajte na zezancije poput one koju sam neki dan vidio na facebooku... Naime, momak je napisao status u stilu "Nisam ni znao da facebook vaš password zamijeni zvjezdicama ukoliko ga napišete u komentaru". I to je potvrdio prvim komentarom ispod tog statusa. U kojem je, NARAVNO, sam upisao nekoliko ZVJEZDICA. I naravno - našla se cura koja je nasjela i napisala svoj password. :))))))
6. Ne otvarajte e-mailove koji vam u naslovu tvrde da ste osvojili jackpot na novozelandskom lottu, da vam je tetka iz Swazilanda ostavila milijune nasljedstva ili slično.
Jer, ako malo promislite sjetit ćete se da niste igrali novozelandski lotto i da nemate tetku u Swazilandu.
Ako ih i otvorite, ne otvarajte njihove attachmente za koje vjerojatno tvrde da u njima nalazi potvrda kojom možete podići tu silnu lovu. Ili - ne šaljite im broj kreditne kartice DA BI VAM NA NJU UPLATILI DOBITAK. Jer, sjetite se još jednom: NISTE igrali novozelandski lotto.
Broj kreditne kartice ne dajete NIKOME na pismeni zahtjev u elektroničkoj pošti ili u bilo kakvim porukama na internetu, a plaćate njome samo na stranicama za koje konkretno znate da su sigurne. Dakle, www.tko-zna-kakva-je-ovo-stranica?.com nije stranica na kojoj ćete nešto kupovati.
7. Ako vam se neka web-stranica učini sumnjivom (to nije ona stranica koju ste očekivali, ili izgleda kao njezina loša kopija), možda je kreirana samo za to da vam ukrade privatne podatke.
U tom slučaju pogledajte što piše u traci adrese ilti address baru. Ako mislite da ste na facebooku, onda bi u njoj trebalo pisati http://www.facebook.com/ a iza ove zadnje kose crte tada može pisati svaštanešto. Address bar vam je traka u vrhu ekrana, tj. OVO (klikni za sliku).
Ovo nije česta pojava. Puno češća pojava je da vam npr. na Facebooku neki profil traži da kliknete na tamo neki "Like" iliti "Sviđa mi se" ("Lajkaj") da bi vidjeli neki sadržaj. Ako ste malo bolje pogledali, ti "Like" dugmići uvijek izgledaju nekako mrljavo, zar ne? To je zato što oni nisu dio Facebooka, već su ih kreirali oni koji od vas mole da nešto "lajkate". NIKAD ne znate što se krije iza toga. Može biti neka bezvezna i bezazlena slika koja vam neće osobito obogatiti dan niti život, a može biti i ozbiljan sigurnosni problem kao npr. preusmjerenje na neku opasnu stranicu na kojoj ćete "popušiti" trojanca, prusmjerenje na kopiju Facebook login-a (tu opet važi ovo s početka ove točke - pogledajte u adress-bar!) gdje će vam zdipit podatke za logiranje ili slično.
NE KLIKAJTE NA TO. Bez obzira što vam za taj klik obećavaju da ćete vidjeti ženu sa šest sisa.
To bi otprilike bilo ono najvažnije. Dakle, uglavnom se sve svodi na to da imate antivirus, dovoljno kompliciranu lozinku koju pamtite vi, a ne računalo, da ju ne odajete nikome nepoznatom (kao uostalom ni bilo koji drugi važan podatak), te da ne klikate na ono što vam silom guraju pod nos neki nepoznati ljudi, a nije vam baš potrebno.
Uživajte. ;)
|
- 23:21 - Komentari
(3) - Ispis
- #
Osjećaj za realnost
"U godini koja je bila možda i najteža za HDZ izvukli smo pouku. Ona glasi - povratak korijenima", reče Jaca.
According to Jutarnji, mislila je na Tuđmanove korijene.
Ja se nekako odmah sjetim onog o 100 bogatih obitelji.
A sve da se i ne radi o tome, reklo bi se da Jaca nema baš previše dodira s realnošću, da ne shvaća da je sada već skoro pa 2011. godina, da pokojni vladar baš i nije bio popularan i da ga danas još manje ljudi smatra pozitivcem.
Također nikako da shvati da joj ova "borba protiv korupcije" nikako ne uspijeva očistiti obraz.
Bože, kako će se oni srušiti... Čut će se lomljava do susjedne galaksije.
|
- 20:49 - Komentari
(0) - Ispis
- #
26.12.2010. nedjelja
Merry Christmas
Specifičnost ovog Božića za mene je definitivno AMERIKANIZACIJA. Iako ne postoji (valjda) gori otrov za duh Božića od te potrošačke groznice koja nam se servira s te strane Atlantika, ove godine je valjda sve bilo bolje od vijesti iz vlastite države.
Aha, skroz sam se izolirao od HR medijskog prostora ovih dana. Od hrvatskih božičnih čestitaka, vijesti, problematika.
Dva sam dana mrcinio gledajući američke filmove.
Sve, samo da me opet s TV-a ili interneta ne zakači neki Ivo Lopov, neka nova afera ili analiza postojećih.
Izbjegao sam osjećaj gađenja, uz pomoć američkih filmova. Tražeći u njima neki globalni okus Božića, jer mi je ovaj domaći pomalo gorak i depresivan.
|
- 01:04 - Komentari
(2) - Ispis
- #
18.12.2010. subota
Kruha i igara
Možda je istina da prosječni, mali Hrvat svoj život provede balansirajući između (izumiruće, kažu) srednje klase i siromaštva, da u njemu promijeni 2-3 auta također niže ili srednje klase, da se hrani nezdravo i oblači u jeftine krpe s lažnim dizajnerskim potpisima, no jedno je sigurno - ne manjka mu zabave.
A i kako bi mu je manjkalo kad cirkus vidi kamo god da se okrene...
Evo, ni ovo s nogometom nije baš ništa drugo do običnog cirkusa.
Dida Marković s jedne strane, jednom nogom u grobu, pojačan podrškom galantnog, šarmantnog i kulturnog gospodina Maminja, još uvijek dovoljno vitalan da može nositi "pune torbe novca", i "pravednik" Štimac s druge strane. Mislim, neš ti pravednika... Oduvijek blizak kriminalnom miljeu, Štimčevo neosporno poštenje počiva na činjenici da ga nikad zapravo nisu uhvatili na djelu. Što je, uostalom, zajedničko i većini HR-funkcionera, bez obzira u kojoj branši svoj funkcije obnašali, pa ga samim time i potvrđuje kao idealnu guzicu za tu fotelju.
Jest, bilo je tu i nekih navoda o miniranju srpskih kuća 1991. godine, no to je bolje niti ne spominjati ako u pričuvi nemaš 50.000 kuna za Igorove duševne boli...
Priču o poštenju samo još dodatno nadopunjuje angažman Sinovčića, globalno poznatog zadarskog "poštenjaka", kojeg neki dovode u vezu s drugim poznatim zadarskim humanistom, izvjesnim B. Kalmetom.
Sve u svemu, baš veseo cirkus. S obje strane.
I skoro se pobiše, načisto.
No, na sveopću žalost - sve se dobro završilo.
|
- 15:09 - Komentari
(2) - Ispis
- #
12.12.2010. nedjelja
Merčep i dragovoljci - pogrešno poistovjećivanje
Reakcije na uhićenje Tomislava Merčepa su veoma raznolike, jasno - jer i na njegov "lik i djelo" ljudi različitih stavova gledaju sasvim različito.
Osobno sam uvjeren da je Tomislav Merčep jedan od vodećih ratnih zločinaca među bivšim braniteljima RH. Taj stav imam dijelom jer sam pročitao dosta o njegovom ratnom putu, suborcima, njihovim iskazima koji ga terete, a dijelom i jer se vodim nekom svojom intuicijom, jer mi pogled na njegovu facu ne stvara dojam ispravnog, poštenog čovjeka neupitna morala. Dakle, dobrim dijelom to je sasvim subjektivan stav.
S druge strane, neki tamo predstavnici dragovoljaca (UHDDR) brane moralne vrijednosti Tomislava Merčepa (klikni za članak), i to ispred svojih organizacija, što će javnost, smatram, sasvim pogrešno doživjeti.
Ono što je potrebno istaknuti jest:
1. UHDDR nije jedina udruga dragovoljaca domovinskog rata, članstvo u toj udruzi nije obavezno niti automatsko za ratne dragovoljce. Samim time UHDDR nije predstavnik svih dragovoljaca, već samo svojega članstva.
2. Dragovoljci nisu i nikad neće biti ideološki jedinstveni. O tome mogu posvjedočiti i svojim postojanjem, ali i postojanjem mnogih meni sličnih.
Dragovoljac sam domovinskog rata, jedan od onih koji ne dijele stavove dragovoljaca s desničarskim uvjerenjima. Takvih ima dosta, a odlikuje nas odsustvo iz članstva raznih udruga proisteklih iz oružanih snaga (ili neaktivnost u njima) jer se one uglavnom osnivaju s desničarskim uvjerenjima i pod desničarskim vodstvom (da, pretpostavljam da barem polovica dragovoljaca IMA desne stavove, no sigurno postoje i mnogi koji ih ne dijele).
Dakle, iza priopćenja UHDDR-a o Merčepovim moralnim vrijednostima NE STOJE generalno svi dragovoljci domovinskog rata.
|
- 21:46 - Komentari
(5) - Ispis
- #
11.12.2010. subota
Reality
Večeras sam se od srca nasmijao gledajući RTL-ov program. Ne zbog "40 dana bez komada", već zbog onoga što je uslijedilo...
Gledao sam tu light-komediju o frajeru koji apstinira od seksa 40 dana, a u pauzama, naravno - najave i reklame.
Dramatična najava vijesti, "lice s tjeralice", naš Ivo kojeg su hvatali po austrijskom autoputu kao zeca, pa onda nasmijana lica žene mu i kćeri...
I nakon svega toga, promo-najava Big Brothera...
"JEDINI PRAVI REALITY SHOW U HRVATSKOJ!"
Umro sam od smijeha. "Jedini pravi"...
Jedini pravi reality show u zemlji čijeg bivšeg premijera hvataju po svijetu kao hijenu odbjeglu iz ZOO vrta, kojoj treba skoro 20 godina da se u njoj netko usudi taknuti prvoklasnog ratnog zločinca, zemlji u kojoj se supruge i kćeri široko osmjehuju i nasmijane odlaze u shopping kad im muža i oca uhite pod optužbama za lopovluk.
Hrvatska je i zvanično postala cirkus, banana-republika.
Hrvati, sramite li se?
Ne. Vama je sve to normalno.
|
- 00:33 - Komentari
(1) - Ispis
- #
09.12.2010. četvrtak
Sloboda
Valjda se nikad prije Homo Sapiens nije toliko razbacivao frazama o slobodi, a bio manje slobodan nego što je to danas.
Ako si želite neki "normalan" život u vidu socijalizacije, želja i planova za budućnost u sklopu neke srednje klase (manje ili više stvarne) koja ustaje ujutro, radi za plaću, odgaja djecu, plaća mirovinsko i zdravstveno, niste ni svjesni koliko imate gospodara u svojoj navodnoj "slobodi".
Od običnog poslovođe (koji nipošto nije bezazlen u toj hijerarhiji gospodarenja) iliti prvog direktnog šefića, preko ostalih šefova, direktora, pa neke tete u "Elektri" koja nije na vrijeme proknjižila vašu uplatu već je poslala čike s kliještima da vam precvikaju struju dok ne platite, pa preko raznih banaka i bankara, policije, lokalnih moćnika, ovih, onih...
I čini se da baš nigdje nije bolje. Ponegdje je tek privid uspješnije izgrađen. Pokazao je to i Assange sa svojim Wikileaksom. Drznuo se tražiti slobodu. Pozvati se na precijenjeni 1. amandman kod onih koji tvrde da su tu da bi osigurali njegovo provođenje.
U zadnje vrijeme razmišljam dosta o slobodi medija. Deprimira činjenica da slobodni mediji ne postoje. Slobodu medija bi zapravo mogao postići samo neki "Open Source Press" sustav kojeg bi sačinjavali oni koji rade dovoljno dobro plaćen posao koji im omogućuje financijsku slobodu da bi mogli npr. dva-tri sata dnevno posvetiti volonterskom istraživačkom novinarstvu i koji usput ni u ludilu taj svoj posao ne bi vezali uz oglašavanje.
A takvih jednostavno NEMA. Ili nema u dovoljnom broju da bi činili razliku.
Oglašavanje, u korijenu pogrešno shvaćeno je u medijima ubilo svaku slobodu.
Ako ti je MarkoXY d.o.o. zakupio prostor za oglašavanje, tom istom MarkuXY ne smiješ stati na žulj. Nećeš mu stati na žulj ni kad mu reklama "iscuri" jer se nadaš da će ti opet doći. Živiš od zadovoljnih klijenata.
Na kraju to ode toliko daleko da ni JankuXYZ nećeš stati na žulj, iako ti nikad nije bio klijent. Jer bi možda mogao biti ako mu se ne zamjeriš.
Marketinški orijentirana uređivačka politika ubija slobodu govora. Marketing je zapravo tek vrh ledenog brijega, legalni krak korupcijske hobotnice koja ne zaobilazi ni medije.
Jedina preostala sloboda može se naći na internetu, ona paralelna istina koja se provlači kroz komentare članaka, rekla-kazala, kroz djela irelevantnih anonimnih autora, nedovoljno jakih da bi učinili razliku.
Ovaj svijet bi mogli mijenjati samo oni ludo hrabri i nezavisni. Oni koji su spremni živjeti na rubu zakona, poput J. Assangea.
Mi ostali ipak ne želimo žrtvovati svoj mir, koji nas čini slugama stotina gospodara. Ili bi možda i mogli djelovati kao spone u kompleksnijim aparatima, organiziranim i manje ranjivim.
A takvi aparati ne postoje, jer zbog iskonske ljudske potrebe za vlasti, moći i novcem veću organizaciju netko uvijek proda.
|
- 01:30 - Komentari
(1) - Ispis
- #
02.12.2010. četvrtak
Leaky Week
Jaako mi je zanimljiva, upravo osvježavajuća ova frtutma koja se je podigla oko WikyLeaksa i te čuvene objave klasificiranih dokumenata.
Silna prljavština zakulisnih igara politike i tajnih službi dospjela je na vidjelo i ocrnila (ili ismijala) mnoge političke moćnike i svjetske vođe.
Mašala. Tako im i treba. I nikako ne razumijem kako sva ta igra s malim, sitnim ljudima, cijelim nacijama i teritorijima može biti pozitivnija od objave spornih dokumenata.
Ili ja opet nešto nisam dobro shvatio? Možda je Assange kriv što se igra Boga i ponižava te bahate lidere koji su odavno sve nas ponizili i pretvorili u male, beznačajne instrumente beskrupoloznih interesa kapitala?
Možda i griješim, ali u ovome trenutku mi se čini da je Assange u ovoj priči totalni pozitivac i da je sva ta frka oko spuštanja na zemlju političkih i novčarskih polubožanstava zapravo najveća usluga koju je šačica ljudi mogla učiniti ljudskome rodu. A tek kad svjetlo dana ugledaju i najavljeni dokumenti o bankama... Uf.
Vrijeme će pokazati. Prije svega da li ćemo vječno ostati stado krotkih i naivnih ovaca, ili ćemo doživjeti stagnaciju važnosti pustoga kapitala (i licemjernoga "morala" koji se na njemu temelji) i renesansu nekih osnovnih, a pozitivnijih vrijednosti.
|
- 00:15 - Komentari
(0) - Ispis
- #
|
