Jbg... Počeo sam upisivati linkove na blogove osobnih favorita, pa sam skužio da će uvijek netko faliti (možda sasvim nezasluženo)...
Favoriti su mi tu negdje u komentarima.
Kruha i igara
20.01.2011. četvrtak
Nekad davno...
... prije no što smo dozvolili da nas uzme rad, materijalne potrebe, trčanje za životom... Tj. prije no što sam dozvolio.
Bio je to kraj devedesetih, bližila mi se trideseta, pred sobom nisam imao nikakvu perspektivu (sa sadašnje točke gledišta - realna perspektiva je vjerojatno bila tek ostati živ, zdrav i normalan) a počeo sam otkrivati hedonizam, isti onaj kojeg bi i danas volio upražnjavati kada bih za njega imao vremena i mogućnosti.
Tada sam razvio tu sposobnost čekanja da se zemljina kugla okrene, sposobnost na koju sam u dobroj mjeri već zaboravio.
Ono - sjedneš u birc u pol bijela dana, naručiš vodku s puno leda i limuna (o da, cugalo se tih dana), okreneš se prema izlogu i buljiš van. Gledaš ljude kako prolaze. Gledaš im izraze lica, zabrinute, lagodne, nasmijane, izgubljene... Izmišljaš priče o njima u svojoj glavi.
Čekaš.
Čekaš da svi prođu. Čekaš da se velika lopta okrene za koji stupanj.
Mogao bi tako zauvijek. Čekati. Ispijati. Gledati.
Mogao bi, da. Kada bi ti to netko platio, omogućio. Čekati. Živjeti polako. Živjeti svaki pomak majčice Zemlje.
Ali ne možeš.
Moraš trčati. Za poslom, novcem, boljitkom.
Ali ne stižeš ih, kurvine sinove. Uvijek su barem pet koraka ispred tebe.
Često poželiš opet zastati. I čekati. Ali ne znaš to više, jebiga.
Isto tako i od načelnoga stava do onog provjerenog i potvrđenog.
Tako sam i ja načelno deklarirani antihomofob. Kada bih to pokušao objasniti, rekao bih za sebe da mi se baš JAKO NE SVIĐAJU oni glasni naci-homofobi, ali isto tako i da ne odobravam baš svaki čin ili zahtjev LGBT zajednice.
Npr. - apsolutno ne odobravam gay-parade.
Za koga to može biti dobro? Za koga može biti dobro kada u pol bijela dana pred ljude koji imaju mnoštvo egzistencijalnih problema, koji odjeveni u odjeću kupljenu na sniženju hitaju na posao na kojem možda i neće dobiti plaću - iziđu ti našminkani, razgolićeni likovi koji se tako upadljivo i namjerno provokativno drpaju i uvaljuju si jezike (a kako to u pol bijela dana na javnom mjestu ne rade ni najbuntovniji heteroseksualni klinci)?
Pred ljude koji svakoga dana jedva spajaju kraj s krajem izlaze Sodoma i Gomora, odjeveni onako kako se možda ne odijevaju niti u liberalnim gay-klubovima. I plaše ih. Naravno da ih plaše.
Zar je to dobar način se o gay-tematici senzibilizira konzervativna sredina?
Senzibilizirati maljem u čelo???
Po meni takva hrpa likova grotesknog, asocijalnog (možda je to pravi izraz) izgleda nikako ne spada na te ulice u pol bijela dana, osim kao dio nekoga karnevala ili predstave i ništa, baš ništa dobroga ona tu neće učiniti.
Ako je gay populacija zapravo hrpa asocijalnih, pirsanih likova koji se žele čoporativno jebati na javnom mjestu u pol bijela dana, onda ni ja takvu populaciju ne podržavam. Jer život uglavnom nije jebanje na javnom mjestu, i kada bi ga svi tako doživljavali vjerojatno bi se suočili s krajem vrste koju je ipak uzdigao rad (bez obzira koliko on sada bio otužna priča) i koju jedino neke ustaljene civilizacijske norme mogu održati.
Da li je gay-populacija baš to? Mislim da nije. No, zbog nečega nam ona pokušava stvoriti takav dojam. Ili, radije bih rekao - zbog nečije gluposti.
Jedini pozitivan dio te priče su reakcije koje se o njoj mogu čuti iz usta raznih Keruma ovoga svijeta. Razotkrivanje totalnog kretenizma.
Slušam tu neku emisiju, drnda mi na TV-u iza leđa...
Rijetke su javne osobe koje me samim pojavljivanjem naježe, osim naše megaprisutne Jace takav je i Letica.
S ove vremenske distance više ne mogu utvrditi zašto sam ga nekih davnih dana čak i simpatizirao.
I kaže tako Letica kako je devedesetih godina prošlog stoljeća euro-optimista u HR bilo oko 90%, a sada u tu skupinu spada možda tek trećina stanovništva.
Oj, Slavene... Nije ih bilo 90%, to je samo tvoj omiljeni teniski suparnik volio činjenice tako izvrnuti i podesiti, bilo mu je oku ugodnije pročitati.
Zaista, što ćemo dobiti ulaskom u EU?
Mnogo, vjerujem. Prije svega, nekoga tko će nas voditi kao ovce na pašu, jer se sami voditi ne znamo.
Oduvijek smo trebali vladare, ovo je samo kozmetički dotjerana verzija iste potrebe.
Ne znamo upravljati vlastitom državom... Za koju smo izginuli. Ne znamo jer bi (prije svega) ukrali i stakleno oko iz duplje vlastite matere, kad bi čemu vrijedilo.
