Isto tako i od načelnoga stava do onog provjerenog i potvrđenog.
Tako sam i ja načelno deklarirani antihomofob. Kada bih to pokušao objasniti, rekao bih za sebe da mi se baš JAKO NE SVIĐAJU oni glasni naci-homofobi, ali isto tako i da ne odobravam baš svaki čin ili zahtjev LGBT zajednice.
Npr. - apsolutno ne odobravam gay-parade.
Za koga to može biti dobro? Za koga može biti dobro kada u pol bijela dana pred ljude koji imaju mnoštvo egzistencijalnih problema, koji odjeveni u odjeću kupljenu na sniženju hitaju na posao na kojem možda i neće dobiti plaću - iziđu ti našminkani, razgolićeni likovi koji se tako upadljivo i namjerno provokativno drpaju i uvaljuju si jezike (a kako to u pol bijela dana na javnom mjestu ne rade ni najbuntovniji heteroseksualni klinci)?
Pred ljude koji svakoga dana jedva spajaju kraj s krajem izlaze Sodoma i Gomora, odjeveni onako kako se možda ne odijevaju niti u liberalnim gay-klubovima. I plaše ih. Naravno da ih plaše.
Zar je to dobar način se o gay-tematici senzibilizira konzervativna sredina?
Senzibilizirati maljem u čelo???
Po meni takva hrpa likova grotesknog, asocijalnog (možda je to pravi izraz) izgleda nikako ne spada na te ulice u pol bijela dana, osim kao dio nekoga karnevala ili predstave i ništa, baš ništa dobroga ona tu neće učiniti.
Ako je gay populacija zapravo hrpa asocijalnih, pirsanih likova koji se žele čoporativno jebati na javnom mjestu u pol bijela dana, onda ni ja takvu populaciju ne podržavam. Jer život uglavnom nije jebanje na javnom mjestu, i kada bi ga svi tako doživljavali vjerojatno bi se suočili s krajem vrste koju je ipak uzdigao rad (bez obzira koliko on sada bio otužna priča) i koju jedino neke ustaljene civilizacijske norme mogu održati.
Da li je gay-populacija baš to? Mislim da nije. No, zbog nečega nam ona pokušava stvoriti takav dojam. Ili, radije bih rekao - zbog nečije gluposti.
Jedini pozitivan dio te priče su reakcije koje se o njoj mogu čuti iz usta raznih Keruma ovoga svijeta. Razotkrivanje totalnog kretenizma.