četvrtak, 24.12.2009.

Ljubavne priče, kad ih malo bolje pogledam :-))

Ograda tipkaralice: Kao što mi se to često događa, počnem s jednom idejom, završim tko zna gdje. Skoro k'o surfanje po netu :-)). Ne znam u čemu je problem, u mom mozgu vjerojatno, ali nikad nisam zadovoljna svojim «analizama», podjelama, karakteriziranjem. Tako da se samo mogu nadati da će se naći netko inspiriran temom te je obraditi daleko bolje. Ovo nije fishing for compliments :-)). Tekst je predug, koliko smislen, vidite sami :-)).

Dok sam tipkala prošli tekst, pala mi je na pamet ideja za ovaj :-)). O tome kako maštu pretočujemo u stvarnost, odnosno, očekujemo da se nickovi, ljudi oko nas ponašaju kao likovi iz knjiga. Prvenstveno mislim na ljubiće. Digresija: Za mene je ljubić svaki roman čija radnja se vrti oko dvoje ljudi koji se na kraju vjenčaju ili u modernim inačicama usele skupa te žive sretno do kraja života.

Prvi ljubić koji sam pročitala je Grička vještica. Gđa Marija Jurić Zagorka, po mom nedovoljno stručnom ni upućenom mišljenju, sa gđom Slavom Raškaj dijeli prvo mjesto kao najtragičnija osoba umjetnosti u Hrvata. No, to je tema za ultra-feministički tekst tipa muškarce na galge pa onda na lomaču i na kraju u solnu kiselinu. Ziher je ziher :-)). Sad pišem o ljubićima.

Ljubićima gdje neodoljiv i neodoljivo zaljubljen muškarac igra glavnu ulogu. Bez obzira kako je kontesa Nera prelijepa, bez premuževnog Siniše, ona je nitko i ništa :-)). Siniša je taj koji joj daje svu njenu čar. A Siniša? On je sam po sebi savršen? Ili je njegova luda zaljubljenost ono privlačno na njemu? Usput, režite me di sam najtanja, ali 99% Siniša i Damira su imenovani u čast Zagorkim likovima, što dovoljno govori samo za sebe.

No, Grička je bajkovita i bajkovito nerealna. Ima realnijih ljubića, Ponos i predrasude. To je već prihvatljivije. Dvoje se prvo ne podnose, zatim zavole. Za razliku od zanosne Nere, Elizabeth je nezanosno zgodna. Dok je Darcy bogat :-)). Ne sjećam se da je njegov izgled naglašavan, za razliku od prihoda. Opet, on se zaljubi u nju, dok ga ona odbija. Pa se predomisli :-)).

Svi smo ili doživjeli ili vidjeli, čuli o parovima koji se prvo mrze k'o pas i mačka, zatim početna antipatija prelazi u duboku simpatiju. Tako da Elizabeth i Darcy djeluju svakidašnje. Njezina ljepota te um je protuteža njegovoj lovi i arogantnosti. Ako primjećujete obrazac, oni se ludo zaljube, a one frkću nosićima i razmišljaju.

Onda dolazimo do modernih ljubića iliti chick-lita. Gdje one love njih! Chick-lit junakinje koje nisu dovoljno mršave, dovoljno lijepe, nemaju dovoljno prestižan posao pa valjda zato grčevito pokušavaju doći do muškarca. Sumnjam da je Elizabeth bila mršava, a Nerine prekrasne, do koljena duge pepeljaste kose ... Da, željela sam imati kose do koljena, pepeljaste. Čak sam mamu optužila što mi nije od rođenja puštala kosu. Pa je zakolutala očima, objasnila mi da bih u tom slučaju imala tri dlake na glavi te tko bi me češljao, pranje kose da ni ne spominje :-)). Kad mi je jednom prilikom kolegica u srednjoj rekla da imam pepeljastu kosu, nitko sretniji od mene. Što me nije zaustavilo u farbanju. Tako da je ta moja pepeljasta boja prekrivena slojevima farbe, trenutno plave. Bila sam i crvena. Usput, znate li kako frizerke zovu pepeljastu boju? Mišji drek :-)).

Toliko o ljepoti. Posao, karijera? Nera je nekaj petljala sa vješticama, prekinula njihovo spaljivanje. Teško da se to može nazvati poslom. Elizabeth nije ništa radila, osim što je spriječavala svoju blesavu majku i još blesavije sestre da se sramote po susjedstvu. Nerina majka je umrla. Bridget Jones ima majku iz pakla, osrednji posao, pretpostavljam da je mršavija od Elizabeth, ziher ima ljepšu boju kose nego Nera. Ali nitko nije ludo zaljubljen u Bridget. Nijedan prekrasan, muževan muškarac joj klečeći ne nudi svoje srce, imetak i naslov.

Nego, zanimljivo je to s majkama. Ili su umrle ili su mothers from hell. Lois Mcmaster Bujold je u Građanskoj dužnosti odlično primjetila dužnost djevojke nakon udaje u and they lived happily ever afters bajkama. U najboljem slučaju, umire prilikom porođaja i tada se jedino spominje kraljica majka iliti princezina mama.

Di li sam zaglibila? Nikad pristojnog teksta iz mojih tipaka, krivim tipkovnicu i prste, ne sebe :-)). Željela sam usporediti nekadašnje sa sadašnjim ljubićima te kako djeluju u stvarnosti. Nerina i Sinišina ljubavna priča se ne da prebaciti u naše vrijeme, nasreću :-)). Miss Elizabeth Bennet i mr. Darcy bi već mogli. Ali Ms. Bridget Jones mi je jednako imaginarna k'o i Nera. Kaj ona ima osim kila i muškaraca koji prigovaraju? Jeste li čitali Sinišine prigovore, jedino je lud od ljubomore, jednako kao i Darcy. Ok, Darcy nekaj tupi o njezinoj obitelji, ali to više koristi kako bi naglasio jačinu svojih osjećaja. Gdje su Bridgetini ludo zaljubljeni muškarci? A ona je kao, naša sadašnjost.

Eh pa, neće ići. No passaran :-)). Znači, moja bi svakodnevnica trebala biti prigovori, umjesto ljubavnih izjava. Nisam lijepa kao Nera, debela kao Elizabeth, nemam Bridgetinu majku, nemam junačkog Sinišu, bogatog Darcija, ali ni ne želim Bridgetino prigovaralo :-)).

Nego, kad je o ljepoti riječ. O ljepoti iz romana, časopisa, malih, velikih ekrana. Sjećate li moje dame srednje škole? Nitko nam u razredu nije bio zgodan, svi su bili bezvezni, svim vršnjacima je nekaj falilo. Pa smo onda, nekih 5 god nakon mature srednjoškolska frendica i ja hodale gradom i uočile gomile i gomile zgodnih maturanata. Nemoguće da su odjednom osamnaestogodišnjaci postali zgodniji nego kaj su bili u naše doba. Jednako tako nismo bile dovoljno stare da nam sve mlado bude lijepo.

U čemu je štos? Ono blizu nam je neprimjetno, nedovoljno zanimljivo? Ne znam. Ali znam da je ta zgoda promijenila moj doživljaj muškaraca po romanima. Baš se pitam je l' bih se zaljubila u Sinišu da je išao sa mnom u razred i imao kvrgava koljena vidljiva na tjelesnom :-)).

Ne mogu vjerovati da uopće nisam spomenula Prohujalo s vihorom. To je priča za sebe. Daklem, kaj imamo. Scarlett, koja prema početnoj rečenici romana nije ljepotica. Sudeći po ostatku knjige, nije ni pametna. Imamo li koju ljepoticu u tom romanu? Možda Cathleen Calvert? Ona je uz Scarlett imala najviše udvarača. Cathleen koja na kraju završi pušeći rukom motane cigarete, dok Scarlett drma rakijice :-)). Koja bi bila poanta? Moje dame, ne imajte puno udvarača jer ćete završiti pune poroka :-)).

Kaj je s muškom ljepotom? Rhett nije lijep, blizanci su više štenačko simpatični, Ashley bi mogao biti lijep.

Ashley. Ashley koji je kao bio pametan, gospodin besprijekornih manira. Koji je jako «lijepo» navlačio Scarlett. Nijednom je nije otkantao, nijednom joj nije direktno izjavio ljubav. Papak :-)). I onda na samrtnoj postelji predivne Melanije, i Scarlett i Ashley shvate da oni vole Melaniju, ne jedno drugo. Koji kretenizam :-)).

Ne znam tko mi više diže tlak, Rhett ili Ashley. Ashley je klasično «bih, ali da ne uđem» kaj je većina nas iskusila ili na vlastitoj ili na frendovskoj koži. Rhett koji se kao zaljubio u Scarlett zato kaj nije dama. Istovremeno je cijenio Melaniju zato jer je dama. Izuzetno objektivan i principjelan muškarac :-)). Rhett koji je potencirao Scarlettinu glupost, ismijavao je. To je ljubav? Po svemu sudeći, htio je malo seksa. Kaj je mogao postići jedino brakom. Isto je želio Ashley, koji nije imao petlje.

Što je željela Scarlett? Sex, sumnjam. Ona je samo željela obožavatelje oko sebe da ih grebe svojim oštrim pandžicama. Nije bila odrasla osoba, bila je dijete. Nitko joj nije dao da odraste, svi su je tapšali po njezinoj lijepoj glavici i govorili da je to prekomplicirano za nju. Je l' nju netko volio? Žudnja je gadna stvar, ali ne mora biti povezana s ljubavlju.

Jadna, napaćena Scarlett. Radila je k'o crnac, k'o poljski crnac. Svi su očekivali nešto od nje, ovisili o njoj kako bi preživjeli. Usput su joj prigovarali, čisto reda radi. U gadnim vremenima izdržava cijelu svoju familiju, spašava ih od gladi i još joj drže lekcije o damskom ponašanju. Nije joj Rhett prebacio količinu fine papice koju je proždirala dodajući kako će je ostaviti ako postane predebela.

I kaj imamo na kraju balade? Ashley kad konačno kao može biti sa Scarlett bez da iznevjeri svoju ženu, odustaje. Rhett jednako tako. Zar nije jedno od obilježja žudnje to da kad dobijemo ono želimo, više nam nije zanimljivo? Pa žudimo za nečim nedostižnim.

Eh, Scarlett. Možeš se pojaviti na netu, u bilo kojem časopisu. Imala si dobar posao, karijeru, čak. Ali su je okončali muž plus okolina. Žene te mrze, muškarci ti prigovaraju, djeca su ti nemoguća. Tvoji najdugotrajniji obožavatelji ti okrenu leđa. Bilo ti je tek 28. Trebala si tu dvojicu i dalje mučiti, nisu nikaj bolje zaslužili.

Konac djelo krasi. U prijevodu, treba mi zaključak :-)). Četiri najpoznatija ljubavna romana pokušala sam «obraditi» slijedeći pravila chick-lita. Jane Austen i Helen Fielding su pisale o svom vremenu, Marija Jurić Zagorka i Margaret Mitchell su posegle u prošlost.

Uopće nisam planirala, no mogu ih podijeliti u parove. Dvije su bile odmah priznate, dvije tek danas postale slavne (Zagorka još ni danas u punoj mjeri). Dvije su bile velikodušne prema svojim junakinjama, dvije su ih zgazile :-)). Da sami zaključite? Jedino do čega sam došla je da ako već čitam ljubiće, ne smijem razmišljati o njima. Razmišljanje ubija :-)).

Vidite mene romantičnu :-)) ...
Što li sam učinila :-)) ...
Ljubićima :-)) ...

- 01:19 - Komentari (16) - Isprintajte - #

utorak, 22.12.2009.

Kako je nama grozno :-))

Tekst je nastao dok sam komentirala Bookeraj tako da ako ste pročitali taj komentar, ne morate tekst :-)). Vjerojatno sam još negdje, na nekom dijelu neta pisala o tome, potvrđujući po tko zna koji puta da su mi teme ograničene :-)).

Već godinama na netu i u chick-litu provlači se misao, ideja, stav kako je ženama danas grozno, što sve moraju raditi, a što njihove majke nisu. Od izgleda koji mora biti savršen, preko poslovnih uspjeha, moraju biti bolje od muških kolega te to potkrijepiti zaradom. Naravno, tu su «klasične» ženine obaveze: uspješan, tražen, teško ulovljen muž, predivna, preinteligentna djeca, savršeni dom koji pruža svu toplinu pomno planiranog obiteljskog gnijezda prožen mirisima domaće, friško skuhane, organski uzgojene hrane.

Znate kaj, meni je zlo dok ovo tipkam. Doslovno mi je zlo :-)). A tek sam na pola onoga što si navodno žene postavljaju kao ciljeve. Ili ih nama (ženama) nameće okolina, muževi, prijatelji, posao. Posebno mi je pozlilo kod klope! Dobro jutro, blogeri. Znate li Vi koliko je debelih ljudi? Koliko je ljudi na raznoraznim dijetama? Kvraguoflajnskom, svi smo predebeli. I u takvim okolnostima koja osoba sa gramom mozga u glavi si zadaje ili očekuje obroke od 5 jela, popraćene domaćim kolačem? Halo!? Zemi si čašu vode, ak' si još gladan, zemi još jednu :-)).

No, da se pokušam vratiti na temu. Koju još nisam definirala, polako :-)). Što se još od žena očekuje? Osim djece, doma, posla (po abecednom redu :-)) ).

Puno toga, puno i previše. Naglašavam, ako to još niste shvatili čitajući moje tipkaranje da sam feministica. Militantna čak :-)). I takva militantna, nemoguća pitam se što se danas od muškaraca očekuje. Da nabrojim :-)).

Poslovno uspješni, dobro zarađujući, suludo informirani, moraju znati sve o svemu usput nam i srediti komp, promijeniti gumicu na pipi, popraviti vešmašinu. Nazovimo to «klasičnim» muškim obavezama. Uz to moraju biti divni, krasni, prekokrasni očevi, pažljivi muževi koji primjećuju da je njihova žena stavila novi ruž te ima 2 mm kraću kosu nego prekjučer. Pri tome moraju izračunati kojom brzinom kosa raste i komentirati da je danas bila kod frizera :-)).

Moraju biti lijepo građeni, pažljivo nabildani, ni slučajno pivski trbuh. Moraju obavljati sve kućanske poslove, kuhati gurmanska jela po receptima japanske, kineske, francuske, koja god je kuhinja trenutno «in». Moraju biti vrhunski ljubavnici, spremni za ne znam kakve ezgibicije u krevetu i izvan njega, jer krevet je davno «out» što se tiče ljubavnih užitaka. Moraju biti romantični, pažljivi, nježni, zaljubljeni, u dodiru sa svojom ženskom stranom. Moraju voditi računa o svim potrebama svoje drage. A ako slučajno nemaju dragu, a joj. Moraju je imati, moraju biti spareni :-)).

Ima toga još tona, i za žene i za muškarce. Oba spola se susreću sa zahtjevima kakvi nisu bili postavljani njihovim roditeljima. Naglašavam, oba spola. Život kojim živimo je, u našim očima, daleko kompliciraniji nego je bio našim roditeljima. Govorim posebno o dobu kad sam odrastala. Daklem, kako su mi 42 god, tako je prije 30-40-50 godina, mojim roditeljima bilo jednostavnije.

Nije bilo poslovnih strka, onog trenutka kad je netko bio zaposlen, mirovina mu je bila osigurana. Radno vrijeme je bilo drugačije, prekovremenih nije bilo, bila su dva televizijska programa koja su završavala u pola 11. Majke su dobivale bolovanje čim bi im dijete kihnulo, očeve je dočekivao skuhan objed na stolu, poslušna djeca oko stola, suđe se pralo bez muške ruke :-)). Romantiziram :-)).

Bilo je drugačije. Više nije tako. Zakompliciralo se za oba spola, svaki odvojeno, a da ne pričam o kompliciranosti međuspolnih veza, odgajanja djece. Tvrditi da je samo jedan spol gore prošao je jako nelijepo prema drugom spolu. Svi smo naj***ali :-)).

Gledam svoje vršnjake te one 10 god starije od mene, gledam ih kako panično traže ljubavnice, jer moraju nekome nešto dokazati. Slušam nebulozne komentare o seksu. Pazite, sve to offline. Vidim kako se trude oponašati ne znam koga su već vidjeti na tv i kako su opterećeni time što nisu postigli u životu.

Slušam mlađe od sebe kako se trude biti idealni muškarci. Prošle, pretprošle god (ubijte me, ne pratim trendove) jedan je trideset i nešto godišnjak izjavio kako se trudio postati metro-nešto, a onda je čuo da je sada «in» retro-nešto. Poslije sam morala googlati da skužim o čemu priča :-)).

Da, muškarce to opterećuje. Da nemaju djevojku, ženu, ako imaju, onda moraju imati ljubavnicu, jer kakav je to muškarac bez barem tri. Digresija: Chatala sam s likom koji dila Viagru. Rekao mi je da su njegovi kupci ne impotentni muškarci, nego muškarci koji, uz ženu imaju ljubavnice. Jedan je uz brak imao tri ljubavnice te trošio goleme količine plavih tabletica :-)).

I sad mi recite da je to normalno? Po meni, jednako je stupidno kao i kad žena zaposlena ili ne, kuha mamutske večere svojoj predebeloj obitelji. Kljukat ću sve oko sebe savršeno pripremljenom hranom i kljukat ću se gomilom štetnih tableta kako bih imala tri ljubavnika. Radit ću od jutra do sutra kako bih kupila kuću na moru u kojoj neću boraviti jer ću raditi da mogu otplaćivati kredite koje ne bih imala da nisam kupila tu kuću.

Dobro, pretjerala sam. Ali, nisu li te sve osobe koje žele ispuniti neke reklamne zahtjeve jednako tako pretjerale? Da, bombardirani smo idejama kakvi trebamo biti, što trebamo imati. To imati uključuje i osobe. Prelijepog, presavršenog partnera, još bolju djecu. O svemu tome gledamo, čitamo, slušamo.

Gdje je tu naša pamet? Pamet koja nam kaže što je mašta, a što stvarnost. Sa 9 god sam pročitala Gričku vješticu. Zaljubila se u Sinišu (a koja nije :-)) ). I nikada, nikada mi nijedan muškarac nije pisao ljubavna pisma krvlju iz svoje desnice. Usput, čak i tada mi nije bilo jasno kako može pisati desnom rukom krvlju iz desne ruke :-)). No, da i slučajno (kolutam očima uz zgražavanje) dobijem ljubavno pismo u krvi, mislim da bih pobjegla glavom bez obzira. To što sam čitala o tome i bila zadivljena, oduševljena, ne znači da i želim doživjeti.

Nerealni smo, glupi čak :-)). Umjesto da, cum grano salis, gledamo tv, čitamo chick/lad-lit, mi dozvoljavamo da nam TO bude etalon. Da živimo život kao da nas je baš jedan tim uljepšao, drugi tim nam opremio kuću, treći tim skuhao objed, četvrti osmislio što ćemo reći te još peti to sve dodatno uljepšao za široke narodne mase :-)).

Maltretirat ću sebe i sve oko sebe kako bih postala «idealna» žena. Ona poslovno uspješna, fizički prelijepa, majčinski savršena, mužu neodoljiva. Pa kad postanem takva, onda neću više vikati na djecu, svađati se s mužem jer nije kupio baš traženu vrstu domaćeg, integralnog, organski uzgojenog brašna, a prljavo suđe će od straha samo sebe prati.

Dok putujem do savršenstva, bit ću beskrajno nezadovoljna i ogorčena zacrtanim savršenstvom te ću o tome, u svoje nepostojeće slobodno vrijeme, pričati/pisati. Zašto me sve to podsjeća na Scarlett O'Haru, njezinu odluku da kad riješi svoje financijske probleme, onda će biti ljubazna, fina prema svima. Onda će misliti na djecu i pravila lijepog ponašanja. Sad nema vremena :-)).

Prohujalo s vihorom, zar ne :-)) ...
Jednom dama :-)) ...
Uvijek dama :-)) ...

- 00:09 - Komentari (10) - Isprintajte - #