Komentari

zlicaodopaka.blog.hr

Dodaj komentar (16)

Marketing

  • Lucy Fair

    ljubavni romani obavezno završavaju tamo gdje počinje Očenaš - na nebesima. ili u nebesima ljubavi i sreće. u tom smislu su predvidljivi. ali budući da život oponaša umjetnost, a ne obratno, autorice su istovremeno i donekle inovativne. bar kao trendsetterice.-;)

    avatar

    24.12.2009. (02:08)    -   -   -   -  

  • MadDog

    Jedan je moj prijatelj svojoj kćeri svaku bajku (Trnoružica, Snjeguljica,...) završavao sa "i živjeli bi sretno do kraja života da se nisu oženili".
    Kako i kažeš, ljubić je nešto što se čita, o tome se ne razmišlja. Naime, problem oko razmišljanja o ljubiću je da se uglavnom nema o čemu razmišljati, pa se onda razviju ovako dobri tekstovi, iz čistog pomanjkanja štofa za razmišljanje... :-)

    avatar

    24.12.2009. (07:12)    -   -   -   -  

  • Šima

    a ne, ne treba to ni analizirati ni mijenjati kraj. Ljubići su predviđeni da potaknu čitatelja na suosjećanje, da se prepozna u nesretnoj ljubavi i u sretnom kraju ugleda nadu i za sebe.
    Svaka priča može završiti u relanom i nerealnom smijeru, da i Trnoružici je sve bilo ok dok nije upoznala grintavu svekrvu i pohotnog divera.
    Zato dok čišatš ljubiće, opusti se i uživaj :-) ne analiziraj!

    avatar

    24.12.2009. (07:20)    -   -   -   -  

  • Bookeraj

    totalno ću linkat ovaj tvoj tekst kod sebe. mogu ti reći da nisam stručnjakinja za ljubić, u chick lit se kužim tek nešto malo bolje. ja sam sve ovo shvatila kao razmišljanje o tome što nas točno privlači i zbog čega se točno zaljubljujemo? zbog ljepote? hardly, ja bih rekla, iako me niz maturantica na ulici posprdno gleda kad hodam (minding my own bussiness) i izgledam kao glavna stanovnica klošarlendije. davno sam odustala od toga - upoznala sam niz lijepih cura s ružnim dečkima (i obrnuto, nismo nekorektni!), upoznala sam gomilu lijepih ljudi koji iz nekog razloga nisu mogli naći nikoga i ružnih ljudi koji su bili u dugogodišnjim sretnim vezama. stvar je osobnog šarma i appeala, onog x - faktora valjda. stvar je u iskoračivanju iz dugogodišnjih navika (obično čujem kako ljudi kažu - i taman kad sam se pomirio/la da neću naći nikad i odlučio/la se posvetiti životu u samoći i drugim hobijima, kad sam počeo/la učiti gitaru/ići u knjižare/baviti se kukičanjem - tada mi se dogodila ljubav. to je stoga što se ta osoba počela kretati drugdje, bila je zabavljena nečim, a time i zanimljiva).
    zašto nitko nije zaljubljen u Bridget? zato što ona ne voli sebe (jel zvučim kretenski prodikujući i sve?) - to pokazuje time što se druži s Danielom Cleaverom. I to mi je nekako klasično za chick lit, dok se recimo stariji ljubići uopće ne bave pitanjem je li neka osoba cjelovita i sama zadovoljna sobom prije nego što se upusti u ljubavnu vezu.
    zahtjevna tema, mogli bismo naklapati milijun o tome :)

    avatar

    24.12.2009. (10:04)    -   -   -   -  

  • Đus

    normalno je da se svi nadamo ljubavnoj priči kakvu smo pročitali ili o kakvoj smo čuli u svom životu.
    a da je nemoguće, zvalo bi se SF, a ne nada, kaj ne?
    moguće je, moguće...
    treba se nadati, nema ništa loše u tome.
    blagoslovljen Božić želim tebi i tvojima!

    avatar

    24.12.2009. (13:21)    -   -   -   -  

  • Neverin

    zanimljivo je kako s ti ljubići drže uvijek istog spektra jer kako bi to ispalo da postoji ljubić u kojem piše kako ona zna neka jutra izgledati raščerupano dok on mora trčati na wc jer mu ga pritišče velika nužda a oboje imaju letalni zadah iz ustiju ali jednako se sa svim tim neizbježnim i neidealnim situacijama vole za popizdit..

    takvo nešto nebi imalo prođu ili nitko još nije probao?

    avatar

    24.12.2009. (13:32)    -   -   -   -  

  • Nessa

    Hehe ljubići su meni štivo za pustit mozak na pašu :-))))) Ono imaš njega, nju + familiju i izvanjske komplikacije. Na kraju će bit skupa, 500 strana više ili manje :-))))) Problem je što RL nije takav; ljubavi nisu ni velike, ni grandiozne, a ni toliko tragične (dobro osim kad jedno od njih dvoje zatuče drugog/drugu ali to je već slučaj za CSI :-)))) ), ali mi navikli na ljubiće ne primjećujemo zapravo kako su ove dobre... Ili tako nešto.

    avatar

    24.12.2009. (15:35)    -   -   -   -  

  • Elle Woods Gone Brunnette

    ljubavni romani su isti ko i život - osim što život ne završi tako.
    btw. nije istina da niko nije volio bridget. a mark darcy? a i ona je mnogima bila kjuuuuuuuuut i draga, samo što to baš nije percipirala...

    sr. bož... :)

    avatar

    24.12.2009. (22:01)    -   -   -   -  

  • windfuckersister

    "zašto nitko nije zaljubljen u Bridget? zato što ona ne voli sebe "

    Pasmater, od ove rečenice me strah.... Istina, sve je u stavu. Kako doživljavamo sebe takvima će nas i drugi vidjeti. U pičku materinu, u tom slučaju najebala sam! A dobro, ako ništa drugo imam i ja jedne ogromne nonine gaće pa će mi barem biti udobno.

    avatar

    26.12.2009. (10:53)    -   -   -   -  

  • morska zvijezda

    Cestit Bozic i obilje ljubavi u novoj ti zelim!

    avatar

    26.12.2009. (17:20)    -   -   -   -  

  • John Bez Terrae

    Klasične ljubiće ne volim jer mi dižu tlak ta njihova nećkanja, ženske igrice "hard to get" i muške igrice "even harder to get".... Uh, kako mrzim te zakulisne igre, zašto ne može biti sve jednostavno i očito i brzo, pa onda lijepo? :)) Zato više volim kakvu masnu ljubavnu priču koja se proteže kroz više sfere, poput obrane zemlje od tihe invazije nadmoćnijih sorcerera :) MOžda su te ljubavi kraće ali su intenzivnije jer znaju da barem jedno od njih neće preživjeti pa ako se ne prasnu u špilji u predgrađu, neće nikad! :)))

    avatar

    28.12.2009. (12:03)    -   -   -   -  

  • Veseli Haribo

    Dobrodosla u stvarni svijet :P

    avatar

    28.12.2009. (13:17)    -   -   -   -  

  • Đus

    u 2010. ti želim sve što si želiš sama!

    avatar

    01.01.2010. (14:23)    -   -   -   -  

  • ZlicaOdOpaka

    Lucy, ne sviđa mi se noviji trend :-)).
    Mad, da idući puta ili ne čitam ili čitam bez mozga :-)).
    Šima :-)))))))))))))))))))))))).
    Bookeraj, bit će mi čast :-)).
    Đus, sve najbolje :-)).
    Neverin, mislim da su probali?
    Nessa, zatupljeni očekivanjima :-)).
    Elle, isti sve do pred kraj :-)).
    Wind, čini mi se da je problem u autoricama?
    Morska, sve najbolje :-)).
    Medo, jednako kao što su bolje ljubavne priče roz krimiće. Kad ti je psihopatski ubojica za vratom :-)).
    Haribo, fala, fala :-)).

    Svima želim, najljepšu 2010 :-))))))))))))))))))))))))))))))))))))

    avatar

    01.01.2010. (17:58)    -   -   -   -  

  • 4pištolja

    volim zameo ih vjetar baš zbog tog što ne završi s " they lived happily"
    ashely je u banani, totalno bzze lik
    mr. darcy je kul, collin firth je zgoooodaaaan
    baš volim ostavljat ovako polupovezane komentare...

    e, da te tvoji ljubići! :)

    avatar

    02.01.2010. (16:12)    -   -   -   -  

  • Branko Stojković, Bjelova

    HRVATI ! MESIĆ VAM JE ODUZEO NAJMANJE DESET GODINA ŽIVOTA

    Stjepan Mesić na kraju svoga predskedničkog mandata kaže vam: "Hvala, što ste me podržavali i glasali za mene, odlazim sa najviše državne dužnosti i funkcije zadovoljan". No, o tiraniji nad cijelim hrvatskim narodom nama ni riječi. Sve je bilo uspješno, lijepo i ruže su cvale... Mesić je otišao sa predsjedničke dužnosti 18. veljače 2010. godine, ali njegovi bankovni računi puni su novca, dok džepovi od naroda su prazni. U primitivnom shvaćanju stvarnosti, što vi Hrvati imate - pitam vas? Tijesno vam je i u vlastitoj zemlji. Živimo u Hrvatskoj, koja sve više nestaje, u kojoj sve manje ima odgovornosti. Životinjska farma na Pantovčaku od Mesića, no sada, ona je od Ive Josipovića, njegov životinjski park, koji je važniji čak I od Hrvatskog naroda. U poremečenom sustavu vrijednosti, narod kukavički trune i šuti... O argumentima nasljeđa, govore nam sad oni, koji su nam to nasljeđe ostavili. U utorak 16. veljače 2010. godine, i to samo dva dana prije nego što je istekao desetogodišnji mandat predsjedniku Stjepanu Mesiću, on se je obratio preko državne televizije Hrvatskom narodu - kazavši kako je radio vrlo mudro i provodio savremenu politiku u korist Hrvatskog naroda. Iznad svega Mesić je spomenuo kao glavni uspjeh, svoga zalaganja vanjsku politiku i antifašizam... A o tome kako smo visoko zadužena zemlja nije bilo niti jedne riječi. Zna se tko nas je zadužio. O "dužničkom ropstvu", izgleda - sve najbole, no nitko i ne pita. Več samo hvalospjevi o uspjehu hrvatskog turizma i lijepoj našoj obali... Mesića bi trebalo strpati u doživotni zatvor, za sve zlo - što je napravio nama Hrvatima. Nije on kao sitni lopov ukrao kokoš, Mesić je uništio našu Hrvatsku na sve moguće načine. Svaka čast novinarki RTL-a Ivani Brkić, koja je u svom intervju sa Stjepanom Mesiem, raskrinkala ga, u svim pogledima. Ona Mesića je upitala: "Drži li vas glavni odvjetnik Mladen bajić u šaci?" Mesić je vrlo ljuto reagirao, između ostaloga, on se je digao sa stolca i otišao... Taj sustet novinarke i Mesića bio je samo nekoliko dana prije nego što će Stjepan Mesić otići sa dužnosti predsjednika Republike Hrvatske. Mislim da je Mesić spreman za zatvor, za sve što je učinio (samo) kao Vrhovni komandant JNA 1991. godine, kada je rušio i pustošio Hrvatsku. A poslije svojih ratnih zločina, s punim ustima je pjevao "Lijepu našu" himnu. Izgleda Hrvati i to malo njih, žele zaviriti u mračnu stranu "hrvatskog Stipe". Pitam: Gdje su milijarde i milijarde dolara i eura hrvatskih dugova od kredita. Gdje je nestao taj ogroman novac? Jesu li se Hrvati prodali "starim UDB-ašima", za mrvice što padaju s njihovih stolova. Mesić je dopeljao Hrvatsku u "čorsokak" i nikoga za to očito nije briga. On odlazi zadovoljan i za nagradu još dobiva državnu vilu na korištenje od 2,5 milijuna kuna. Tome svemu treba pribrojiti benificije i mirovina osd 18.000,00 kuna, plus osobni šofer, dva službenika i fizička zaštita... Na sve ovo često pitam se: Jesu li Hrvati teško bolestan narod? Zašto jedan diletant, zlikovac, lažni predsjednik,.., toliko je kod nas uvažen?! Mesić je kao čarobnjak, osobno izvukao iz šešira Ivu Josipovića, svog nasljednika. Sve je to volja naroda "Fol demokracija", tj. inauguracija koja se odvija na trgu. Kao opet je izabran pošten i naprijedan predsjednik. Haračem se ubire imovina od građana. Dok Mesić i Josipović u Požegi zajedno proslavljaju valentinovo, uživajući, plešu i ispijaju šampanjac i kavu,.., narod u bijedi i dalje sluša dnevne političke fraze. Mnogi korumpirani mediji sve nam to uljepšavaju. S druge strane kada nam Jadranka Kosor, premijerka vlade RH, govori o stanovima, odnosno o rješavanju stambenih pitanja građana, mislim da, u Hrvatskoj, država je dobila, ili bolje rečeno utužila mnogu imovinu od građana, koji nisu mogli platiti osnovne stvari za život: vodu, električnu energiju, plin,..itd. Puno Hrvata je ostalo bez svojih stanova, kuća, vikendica... Od uvođenja kriznog poreza i više stope PDV-a do danas je u Hrvatskoj gotovo ostalo 100.000 ljudi bez svoje imovine. Država ima još potraživanja od ljudi, koji nisu sposobni vračati zadužene kredite kod banaka. Zanimljivo je, da Stjepan Mesić je: ratni zločinac, ratni profiter,.., izdajnik, a omiljen je kod Hrvata kao čovjek. Što je imidž države? Identitet? Brend? Gospodarstvo? Što je naša pozitivna slika? Hrvatska je pala sa 61. na 72 mjesto po konkurentnosti u svijetu, pretekla nas je čak i Crna Gora. Preko 300.000 ljudi je nezaposleno u Hrvatskoj, isto tako je, ta brojka i zbrisana ljudi sa svih Zavoda za zapošljavanje. Uglavnom je, da smo mi pobjednici u "Domovinskom ratu" nad velikosrpskim agresorom, koji je predvodio 1991., sedam mjeseci Stipe Mesić. Ima u svijetu predsjednika, koji su nakon svojih mandata otišli u zatvor. Na kraju moram reči da - izvješće (bivšeg) hrvatskog državnog poglavara Stjepana Mesića je "teško sranje".

    C R O A T I A / BJELOVAR, 20.02.2010.
    Branko Stojković brankostojkovic152@yahoo.com

    avatar

    27.06.2010. (22:50)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...