utorak, 22.12.2009.

Kako je nama grozno :-))

Tekst je nastao dok sam komentirala Bookeraj tako da ako ste pročitali taj komentar, ne morate tekst :-)). Vjerojatno sam još negdje, na nekom dijelu neta pisala o tome, potvrđujući po tko zna koji puta da su mi teme ograničene :-)).

Već godinama na netu i u chick-litu provlači se misao, ideja, stav kako je ženama danas grozno, što sve moraju raditi, a što njihove majke nisu. Od izgleda koji mora biti savršen, preko poslovnih uspjeha, moraju biti bolje od muških kolega te to potkrijepiti zaradom. Naravno, tu su «klasične» ženine obaveze: uspješan, tražen, teško ulovljen muž, predivna, preinteligentna djeca, savršeni dom koji pruža svu toplinu pomno planiranog obiteljskog gnijezda prožen mirisima domaće, friško skuhane, organski uzgojene hrane.

Znate kaj, meni je zlo dok ovo tipkam. Doslovno mi je zlo :-)). A tek sam na pola onoga što si navodno žene postavljaju kao ciljeve. Ili ih nama (ženama) nameće okolina, muževi, prijatelji, posao. Posebno mi je pozlilo kod klope! Dobro jutro, blogeri. Znate li Vi koliko je debelih ljudi? Koliko je ljudi na raznoraznim dijetama? Kvraguoflajnskom, svi smo predebeli. I u takvim okolnostima koja osoba sa gramom mozga u glavi si zadaje ili očekuje obroke od 5 jela, popraćene domaćim kolačem? Halo!? Zemi si čašu vode, ak' si još gladan, zemi još jednu :-)).

No, da se pokušam vratiti na temu. Koju još nisam definirala, polako :-)). Što se još od žena očekuje? Osim djece, doma, posla (po abecednom redu :-)) ).

Puno toga, puno i previše. Naglašavam, ako to još niste shvatili čitajući moje tipkaranje da sam feministica. Militantna čak :-)). I takva militantna, nemoguća pitam se što se danas od muškaraca očekuje. Da nabrojim :-)).

Poslovno uspješni, dobro zarađujući, suludo informirani, moraju znati sve o svemu usput nam i srediti komp, promijeniti gumicu na pipi, popraviti vešmašinu. Nazovimo to «klasičnim» muškim obavezama. Uz to moraju biti divni, krasni, prekokrasni očevi, pažljivi muževi koji primjećuju da je njihova žena stavila novi ruž te ima 2 mm kraću kosu nego prekjučer. Pri tome moraju izračunati kojom brzinom kosa raste i komentirati da je danas bila kod frizera :-)).

Moraju biti lijepo građeni, pažljivo nabildani, ni slučajno pivski trbuh. Moraju obavljati sve kućanske poslove, kuhati gurmanska jela po receptima japanske, kineske, francuske, koja god je kuhinja trenutno «in». Moraju biti vrhunski ljubavnici, spremni za ne znam kakve ezgibicije u krevetu i izvan njega, jer krevet je davno «out» što se tiče ljubavnih užitaka. Moraju biti romantični, pažljivi, nježni, zaljubljeni, u dodiru sa svojom ženskom stranom. Moraju voditi računa o svim potrebama svoje drage. A ako slučajno nemaju dragu, a joj. Moraju je imati, moraju biti spareni :-)).

Ima toga još tona, i za žene i za muškarce. Oba spola se susreću sa zahtjevima kakvi nisu bili postavljani njihovim roditeljima. Naglašavam, oba spola. Život kojim živimo je, u našim očima, daleko kompliciraniji nego je bio našim roditeljima. Govorim posebno o dobu kad sam odrastala. Daklem, kako su mi 42 god, tako je prije 30-40-50 godina, mojim roditeljima bilo jednostavnije.

Nije bilo poslovnih strka, onog trenutka kad je netko bio zaposlen, mirovina mu je bila osigurana. Radno vrijeme je bilo drugačije, prekovremenih nije bilo, bila su dva televizijska programa koja su završavala u pola 11. Majke su dobivale bolovanje čim bi im dijete kihnulo, očeve je dočekivao skuhan objed na stolu, poslušna djeca oko stola, suđe se pralo bez muške ruke :-)). Romantiziram :-)).

Bilo je drugačije. Više nije tako. Zakompliciralo se za oba spola, svaki odvojeno, a da ne pričam o kompliciranosti međuspolnih veza, odgajanja djece. Tvrditi da je samo jedan spol gore prošao je jako nelijepo prema drugom spolu. Svi smo naj***ali :-)).

Gledam svoje vršnjake te one 10 god starije od mene, gledam ih kako panično traže ljubavnice, jer moraju nekome nešto dokazati. Slušam nebulozne komentare o seksu. Pazite, sve to offline. Vidim kako se trude oponašati ne znam koga su već vidjeti na tv i kako su opterećeni time što nisu postigli u životu.

Slušam mlađe od sebe kako se trude biti idealni muškarci. Prošle, pretprošle god (ubijte me, ne pratim trendove) jedan je trideset i nešto godišnjak izjavio kako se trudio postati metro-nešto, a onda je čuo da je sada «in» retro-nešto. Poslije sam morala googlati da skužim o čemu priča :-)).

Da, muškarce to opterećuje. Da nemaju djevojku, ženu, ako imaju, onda moraju imati ljubavnicu, jer kakav je to muškarac bez barem tri. Digresija: Chatala sam s likom koji dila Viagru. Rekao mi je da su njegovi kupci ne impotentni muškarci, nego muškarci koji, uz ženu imaju ljubavnice. Jedan je uz brak imao tri ljubavnice te trošio goleme količine plavih tabletica :-)).

I sad mi recite da je to normalno? Po meni, jednako je stupidno kao i kad žena zaposlena ili ne, kuha mamutske večere svojoj predebeloj obitelji. Kljukat ću sve oko sebe savršeno pripremljenom hranom i kljukat ću se gomilom štetnih tableta kako bih imala tri ljubavnika. Radit ću od jutra do sutra kako bih kupila kuću na moru u kojoj neću boraviti jer ću raditi da mogu otplaćivati kredite koje ne bih imala da nisam kupila tu kuću.

Dobro, pretjerala sam. Ali, nisu li te sve osobe koje žele ispuniti neke reklamne zahtjeve jednako tako pretjerale? Da, bombardirani smo idejama kakvi trebamo biti, što trebamo imati. To imati uključuje i osobe. Prelijepog, presavršenog partnera, još bolju djecu. O svemu tome gledamo, čitamo, slušamo.

Gdje je tu naša pamet? Pamet koja nam kaže što je mašta, a što stvarnost. Sa 9 god sam pročitala Gričku vješticu. Zaljubila se u Sinišu (a koja nije :-)) ). I nikada, nikada mi nijedan muškarac nije pisao ljubavna pisma krvlju iz svoje desnice. Usput, čak i tada mi nije bilo jasno kako može pisati desnom rukom krvlju iz desne ruke :-)). No, da i slučajno (kolutam očima uz zgražavanje) dobijem ljubavno pismo u krvi, mislim da bih pobjegla glavom bez obzira. To što sam čitala o tome i bila zadivljena, oduševljena, ne znači da i želim doživjeti.

Nerealni smo, glupi čak :-)). Umjesto da, cum grano salis, gledamo tv, čitamo chick/lad-lit, mi dozvoljavamo da nam TO bude etalon. Da živimo život kao da nas je baš jedan tim uljepšao, drugi tim nam opremio kuću, treći tim skuhao objed, četvrti osmislio što ćemo reći te još peti to sve dodatno uljepšao za široke narodne mase :-)).

Maltretirat ću sebe i sve oko sebe kako bih postala «idealna» žena. Ona poslovno uspješna, fizički prelijepa, majčinski savršena, mužu neodoljiva. Pa kad postanem takva, onda neću više vikati na djecu, svađati se s mužem jer nije kupio baš traženu vrstu domaćeg, integralnog, organski uzgojenog brašna, a prljavo suđe će od straha samo sebe prati.

Dok putujem do savršenstva, bit ću beskrajno nezadovoljna i ogorčena zacrtanim savršenstvom te ću o tome, u svoje nepostojeće slobodno vrijeme, pričati/pisati. Zašto me sve to podsjeća na Scarlett O'Haru, njezinu odluku da kad riješi svoje financijske probleme, onda će biti ljubazna, fina prema svima. Onda će misliti na djecu i pravila lijepog ponašanja. Sad nema vremena :-)).

Prohujalo s vihorom, zar ne :-)) ...
Jednom dama :-)) ...
Uvijek dama :-)) ...

- 00:09 - Komentari (10) - Isprintajte - #