subota, 21.11.2009.

Lijepo ili ružno :-))

Kao kaj već vrapci na krovu znaju, na Iskrici sam. Već skoro 7 god, pod jednim jedinim nickom, nebrisanim :-)). Prošla sam početnu «o čemu se tu zapravo radi» pa onda središnje «wow, ne postoji svijet izvan Iskrice» (pretjerujem, davnih dana naučih da postoji svijet izvan Neta :-)) ) do višegodišnje «kaj ja tu zapravo radim».

No, ovo nije povijest mog nicka u nekoliko poglavlja. Ovo je golemo pitanje koje mi je trenutno u mozgu. Ne znam je l' se tu radi samo o Iskrici ili je to prisutno na većem dijelu hr.neta.

Daklem, Iskrica se, kako što velika većina Vas zna, u prvom redu sastoji od poruka. Poruke dobivamo ili ih šaljemo zato što nas je privukao nečiji profil. U kome pišu godine, županija, spol. I još ponešto :-)).

Već dulje vrijeme primjećujem da svaka «normalna» poruka sadrži, odmah, na prvu loptu opravdanje. Pošiljatelj navodi zašto se javlja, kako nema nikakvih «nečasnih» namjera, nego želi malo prikratiti vrijeme, dosadu, svidjelo joj/mu se nešto što sam otipkala.

Kaj je najgore, čim vidim da sam dobila novu poruku, odmah reagiram obranaški. Čemu!? Netko će me silovati preko monitora i to putem jedne jedine poruke? Napast će me, opljačkati, ne znam kaj mi napraviti. A stvarno, reagiram k'o da mi nije stigla nova poruka, nego k'o da mi je gun uperen u glavu :-)).

Pa se pitam tko je tu lud. Ja, po defaultu, ali ne smatram se plašljivom, nježnom, krhkom osobicom zapetljanog jezika, nespretnih prstiju. Najgore što mi se može dogoditi jest da me netko izvrijeđa. Da i? Imam jezičinu, imam ignore, imam, nadam se smisao za humor. Uostalom, kako me hrpa nula i jedinica može povrijediti? Najgore kaj mi se može dogoditi jest da mi pozli. Ali, za to su dovoljne naslovnice dnevnog tiska. Ne trebam biti online :-)).

Na netu smo. Što bi podrazumjevalo da želimo upoznati nove osobe. Ili nove nickove. Prikratiti si vrijeme. Uopće ne ulazim u sve moguće spolne petljancije. Čak ako smo na Iskrici sa jednom jedinom svrhom, upoznati ljubav svog života u svim inkarnacijama, zar to isključuje drugačije kontakte. Tko zna, možda nam se javi netko tko nam ne odgovara, ali baš taj nick ima frenda/frendicu koje ispunjava sve naše čežnje :-)).

To ne možemo znati unaprijed. Da znam, svakaj se događa po netu. Ne samo na Iskrici, ozlogašenoj do Bola i natrag. Dolazi do gadnog uplitanja virtualnog života u stvarni, do razvoda, otkaza, prijetnji, objavljivanja privatnih podataka, tračeva, tko zna čega sve još.

Digresija: Sjećam se davnih dana negdje 2002, na najvećem hr.chatu pojavila se soba imena i opisa otprilike: Traži se taj i taj nick, ima toliko i toliko god, napravio mi je dijete i nestao. Tko zna nešto o njemu.

Nisam nikad saznala je l' to bila patka ili nažalost, istina. Događa se. Ali, jednako tako se može dogoditi offline. Nicci French u romanu Secret Smile govori o djevojci koja je na najnormalniji način upoznala nenormalnog mladića. Ok, to je roman, ali izvan vlastitog kvarta, obitelji, osnovne te srednje škole, dugogodišnjih prijatelja, koliko smo upoznali ljudi o kojima malo znamo. Koji mogu biti svakakvi. A mi smo ih, eto upoznali negdje vani, u društvu.

Da, moramo biti oprezni. Ali isto tako mi može meteorit pasti na glavu, čim promolim nosić izvan doma svoga. I ne samo to, svojevremeno mi je opao strop kuhinje. Ne na glavu, jer sam spavala :-)). Kaj to znači, da ne smijem u kuhinju :-)).

Kad zbrojim tuđa i vlastita iskustva na netu najgore što se dogodilo jest razočarenje. Ima tu maltretiranja, vrijeđanja, živciranja, promjena nicka, brisanja, odlazaka. Ali, k vragu onlajnskom, ako je tako gadno na netu, zašto smo tu? Iz mazohizma? Net je stvarno golem. Možemo birati gdje ćemo biti. Ako nam je tako grozno baš na jednom urlu, koliko ih ima gdje će nam biti lijepo.

Uz to, ne znam zakaj, ali češće čujemo, tj. čitamo o nelijepim doživljajima, nego o lijepima. Ne znam zašto. Rame za plakanje? Praznovjerje, ako nešto proglasim lijepim, pokvarit će se :-)). Da zbrojimo i oduzmemo, više nam se događa lijepih stvari nego ružnih. Ako ne, onda je krajnje vrijeme za malo razmišljanja :-)).

Tu i tamo :-)) ...
Svugdje :-)) ...
Isto :-)) ...

- 06:49 - Komentari (20) - Isprintajte - #

ponedjeljak, 09.11.2009.

Teško znači kvalitetno, lagano jednako šund :-))

Ne znam, možda sam u krivu, ali ponekad imam dojam da se težina izjednačava s kvalitetom. Posebno kod knjiga, teško čitane su klasici, one vrijedne, one za koje se trebamo pomučiti, koje ne možemo čitati i usput gledati tv, surfati netom, smsati.

Pripadam Šuvarovim generacijama i tonama knjiga u lektiri koje su pisali raznorazni partizančeki. Naglašavam, govorim o knjigama, ne o politici. I tako sam se gnjavila s kniigama koje ne bih prozvala teškima, a ni klasicima. Ali pročitati nekih dvjestotinjak stranica mi je naporno za izluditi. Koliko puta bih na zadnjih 20-30 stranica odustala, raspravljala tijekom sata o knjizi i rekla da, eto nisam stigla do kraja, ali budem. Kako da ne :-)).

Toleriralo nam se ako nismo stigli pročitati do zadnje korice pa sam to besramno iskorištavala. Tako da postoji hrpa onda obaveznih knjiga ex-Yu pisaca do čijeg kraja nisam došla. Istovremeno sam bez ikakvih problema gutala Sartrea, Prousta, Krležu koji su jednako tako bili u lektiri.

U to je vrijeme je valjda, zacementiran moj «buntovnički» stav prema književnosti: čitam što mi se sviđa, ne zanima me što drugi misle o veličini ili manjini autora, o njegovom položaju, vrijednosti.

Međutim, primjećujem kako i ljudi koji čitaju imaju određene predrasude prema onome što čitaju. Kvalitetno ili šund. Prvo, mislim da samo vrijeme može pokazati vrijednost neke knjige. Ako se čita i stoljećima nakon što je napisana, vrijedi. Drugo, zašto zapravo čitamo? Iz užitka, potrebe, navike, ovisnosti ili zato da se možemo praviti važni, da drugima stavljamo na nosiće kakve «velike» knjige čitamo, da budemo u toku.

Recimo, ono što me zna smetati ili zabavljati, ovisno o raspoloženju. Na netu komuniciram sa nickovima koji vole čitati i koji znaju da ja volim čitati. I tako raspravljamo o «velikim» piscima, kad odjednom dođemo na Rowlingovu. Znalo se događati da me nježno ispituju o mom stavu prema Harriju Potteru. Kad shvate da se radi o još jednom zaljubljeniku u «šund», odjednom zaboravljamo sve one veličine o kojima smo raspravljali i bacamo se na Pottera :-)). Zatim nastavljamo sa svim chick/lad-lit piscima, krimićima, SF-om.

Naravno da se susrećem s onima koji s visoka gledaju na sve kaj nije klasik. Preskočim ih ili zaobiđem, objasnim da sam plavuša i da za mene nisu «teške» knjige.

No, što zapravo znači teška knjiga. Knjiga koja se teško čita? Net je prepun teško čitljivih ili potpuno nečitljivih tekstova o jednostavnim, banalnim temama. Uzmite samo recepte kao primjer. Koliko ima recepata u kojima ne piše na koju temperaturu treba biti zagrijana pećnica, koliko prokleto dugo se peče taj kolač, gdje nisu prvo navedeni sastojci i to posebno za tijesto, posebno za kremu, posebno za preljev.

Da, takve stvari otežavaju kuhanje, u ovom slučaju. Ali, to nije zbog kompliciranosti jela, nego zbog nesposobnosti autora da recept približi onima bez dvoznamenkastog kuharskog staža te par diploma kuharskih škola.

Jednako tako sam se susrela s tekstovima o jednostavnim temama koje ne mogu uloviti ni za glavu ni za rep. Loše su napisani i naravno da su teški. Teški su zato što moram uzeti olovku i komad papira pa ih prepisati.

Sjećam se da je tijekom studija bio jedan vrhunski dobar stručnjak i vrhunski loš predavač. Njegov predmet je bio mora. Sve dok nisam uzela tjedan dana te ta predavanja poslagala. Ne sjećam se točno, ali recimo da je bilo 4-5 metoda koje smo morali znati. On je tijekom svakog predavanja spomenuo sve te metode, po mogućnosti u svakoj rečenici. Kad sam ih lijepo razdvojila, svaku na svoj list papira, vidjela sam da je to jednostavno. Predmet nije bio težak, težak je bio način na koji nam je predavan. Dobar stručnjak, loš pedagog.

Koliko tek ima onih koji ne razumiju ono o čemu govore, pišu. Tako da svoje neznanje zakamufliraju u hrpi riječi. I onda je to teško shvatljivo. Naravno da je teško, kako ne bi bilo teško :-)).

Nije li isto tako sa knjigama? Tu ne govorim o stručnoj literaturi nego o beletristici. Naravno, puno ovisi o čitateljevim sklonostima, ukusu. Volim kad me knjiga ponese. Bilo stilom te uživam u svakoj rečenici, bilo sadržajem da jedva čekam kraj i da mi ne pada na pamet preskakati, jer je rasplet neodoljiv. Volim kad mi daju novi pogled. I volim kad me nasmiju :-)).

Kad se govori o kvaliteti, sjetim se što je jedan moj frend rekao. Tema je bila veze, ne knjige, ali zar nije primjenjivo. Daklem, pričali smo o vezama, o tome kako ponekad ne prepoznamo kvalitetnu vezu. Tada je rekao: Kvalitetan je onaj bubreg koji ne primjećuješ. Vrijedi i za vezu :-)). Vrijedi i za knjige. Kvalitetna je ona kojoj se ne primjećuju stranice :-)). A sve dalje je stvar ukusa.

Teško, lako :-)) ...
Nije li kvaliteta :-)) ...
U jednostavnosti :-)) ...

- 00:38 - Komentari (21) - Isprintajte - #

srijeda, 04.11.2009.

Vox blogerorum, vox blogi :-))

Iznenadili ste me :-)). Tko bi rekao da u ovom moru savjeta, uputa, prijedloga kojim nas bombardiraju, želite još. Pokušat ću. Stvarno ne mislim dijeliti nepametne savjete, za pametne mi štošta fali :-)). Mogu pokoju sitnicu koju sam primjetila. Više puta.

Daklem, online smo i dopisujemo se, chatamo, majlamo, blogarimo, nekaj. Ne znamo kako izgleda osoba koja nam se čini zanimljivom, koja nam krati duge radne, noćne, neke sate. Ne mora biti da nas odmah na prvu loptu zanima na kaj liči, ali ...

On se počinje raspitivati o izgledu. Odmah mi se upale alarmi. Radi se o tome da svi druge sudimo po sebi. Znači, da je on zgodan, atraktivan, privlačan automatski bi isto pretpostavio za osobu s druge strane monitora. Možda, ali samo možda je nedavno imao neku horror-kavu. Umjesto opisane ljepote pojavilo mu se čudovište iz ormara :-)). Međutim, čak i takve traume (a tko ih nije imao, ako ima barem više od 5 chatterskih kava na nicku :-)) ) ne mijenjaju bitno pristup. Ako ga promijene, takvi onlajnci odmah traže fotku, objasne zašto traže te nisu zainteresirani za tipkanje bez fotke.

Ne kažem da je svatko tko počne o izgledu ružan, mada nisam nakon tipkanja o izgledu vidjela na kavi ikaj zgodno, no ne znači da ne postoji :-)). Ne radi se o izgledu, nije izgled toliko bitan. Radi se o opterećenosti izgledom, svojim pa onda i tuđim. Znate one klasične parove, jedno lijepo k'o grijeh, a drugo u najboljem slučaju prosječno. Vjerujem da je to zato što lijepom nije bitan izgled, a nelijepom je te su se genijalno sparili :-)).

Narafski, sve ovisi o Vama, što je Vama bitno. Meni su draži oni neopterećeni izgledom. Ugodnije su, zabavnije društvo :-)).

Jednako tako, fotke varaju. Web-cam vara. Nema do susreta licem u lice. Tu ne mislim na one koji šalju tuđe fotke, tu mislim na one koji bolje izgledaju na fotkama nego u stvarnosti. Znamo takve ljude, oba spola. Zašto nisu zgodni, ne znam. Trebali bi biti, po crtama lica, po tijelu, ali nisu. Jedan moj frend kaže da osmijeh uljepša svako lice. Je l' im to fali, je l' im fali nekaj drugo, ne znam :-)). Ljepota je ionako u oku promatrača.

O onima koji šalju, stavljaju nesvoje slike, kaj reći osim da u startu sami sebi podmetnu nogu. Bila sam na jednoj takvoj kavi. Stideći se priznajem da vjerojatno ne bih ni otišla na tu kavu da na fotki nije bio predobar komad :-)). A dočekalo me nekaj sasvim drugo, šmrc. Čak sam ga pitala zakaj je stavio tuđu fotku. Odgovor je bio da je tražio po netu tipove koji mu sliče. Aha, a ja sam Sharon Stone u mladim danima, kako da ne :-)).

U takvim situacijama se radi o najjednostavnijem razočarenju. Prosto k'o pasulj :-)). Očekivano nije ni blizu doživljenog. Neću zaboraviti šokirani izraz lica jednog chattera kad je opisivao svoju chat-horror-kavu. I dan-danas, nakon toliko god, umirem od smijeha. Njezin opis: ima koju kilicu viška, ali je inače zgodna. Njegov opis: ima 30 kila previše da bi uopće bila debela, a ni da ih nema, ne bi bila zgodna :-)).

Jedan od načina kako otkriti nečiji izgled su i grupna net-okupljanja. Bilo chat-sobe, bilo blogovi, forumi. Sve ono gdje više osoba tipka istovremeno.

Ružnim muškarcima su sve žene ružne, svakoj nekaj fali. Koliko god ona bila privlačna, naći će naznake podočnjaka, bora, lošeg tena, nesavršene linije. Osim ako joj se upucava. Onda mu je prekrasna, dok ne ju ne osvoji.

Neprivlačnim ženama su sve isto takve. Svaka ima neku manu. Ali zato su im svi muškarci zgodni. Tja, kad je izgled u pitanju žene su u nezahvalnijem položaju, online i offline :-)). Nekima nikad nismo dovoljno lijepe. Čak i ako jesmo, naći će nekaj. Bilo kaj :-)).

Izbjegavam slati, primati fotke, tipkati o izgledu. Kava :-)). Ako nekoga baš tako jako zanima kako izgledam, nek' riskira 30 min i 30 kn za kavu. Ako nije za, žao mi je zlato, nisam ni ja za virtualne ljubavi. Virtualna prijateljstva, zašto ne, uz uvjet da nas dijeli nekoliko mora i ocean. Sve ostalo ipak traži licem u lice.

Monitore, monitorčiću :-)) ...
Reci meni :-)) ...
Tko je najljepši na netu :-)) ...

- 00:08 - Komentari (23) - Isprintajte - #

ponedjeljak, 02.11.2009.

Savjeti po netu :-))

Pretpostavljam da smo okruženi savjetima. 10 stvari koje će ... napraviti čuda. Antičkih je 7, u tko zna koliko stoljeća. Ali, u roku od 5 min u 10 koraka Vi i svi koji čitate ćete učiniti čudo :-)). I još će Vam ispuniti glazbenu želju :-)).

Mogu relativno mjerodavno pisati o savjetima po netu. Časopise ne čitam, eventualno kod frizerke kad tražim novu zurku, mada mi je tada zabavnije slušati priče :-)). Digresija: Obožavam slušati frizerke. Žene koje 10-20-30 god slušaju sve moguće međuspolne probleme. Često primjete nešto što ja ne bih ni u ludilu. Iskustvo, praksa. No, to je slušanje, ne dijeljenje savjeta.

Daklem, savjeti po netu. Ima ih za svaku priliku, za svaku situaciju. Da, ali ... Uvijek postoji jedan ili barem jedan ali. Npr. uobraženo se smatram veterankom online upoznavanja. Bilo frendovskog, bilo petljancijskog. Mogla bih napisati 10 savjeta za online sudare. 10 stvari koje govore puno o muškarcu s druge strane monitora.

Ali, sad dolazi ali. Ja sam samo ja. Brbljava, možda i preveć, glasna, pušim preveć. Tako da dojam koji ću ostaviti na prvoj offline kavi je potpuno drugačiji od dojma koji će ostaviti neka druga. Čak i ako je pročitala i vjerno slijedila sve moje naputke. Nije to recept za kolač. Mada, i tu ima razlike, kuham li ja ili netko kome to bolje leži :-)).

To što sam preživjela hrpu onlajnsko-offlajnskih kava ne znači da moj «stil» je primjenjiv za svakoga. To znači da sam imala sreće, možda malo pameti, možda hrpa slučajnosti. Ne čini me stručnjakom. Možda sam senilna pa pamtim samo lijepe kave :-)). Možda muljam, glumatam, pravim se pametnija nego kaj jesam.

Jednako tako imam svoje kriterije, ono što je meni bitno te se nesvjesno usredotočujem na stvari koje su mi važne. Meni. Ne Tebi koja čitaš nenatipkanih 10 savjeta za genijalan online sudar neautorica ZlicaOdOpaka. Uz to, nick nekaj govori il' ne govori o meni. Zar nije logično da muškarci koje privuče Zlica nisu isti koje privuče Dobrica :-)).

Dovoljno mi je da uzmem blog.hr kao primjer svoje nemjerodavnosti dijeljenja savjeta. Znamo svi koliki je blog.hr, koliko nas piše. Dajte mi onda objasnite kako to da jedan jedini blog na koji sam naletjela slučajno (ne preko komentara, ne putem drugih dijelova neta, ne preko tekstova na cool i almost cool listama ili naslovnici) tipka klasičar. Pravopis besprijekoran :-)).

Pravopis je jedan od mojih kriterija za upoznavanje. I onda je to slučajno? Pa mogu dilati okolo savjete? Teoretski mogu, ali ne pokušavajte ih primjeniti :-)). Zapravo, sve moje sugestije o tome kako se dogovoriti za kavu, kako u moru nickova otkriti pravog lika je samo uobraženo i besmisleno hvalisanje.

No, nije li tako sa svim savjetima. Posebno onih o međuljudskim odnosima. Čak bih tu uvrstila savjete o kompu. Halo, ako netko ima ultranovi-ultrasuper komp, kako mi njegovi savjeti mogu pomoći da oživim svoj najdražeg sklepanog od rabljenih te poklonjenih dijelova :-)).

Kako i sve kaj tipkamo, ti savjeti govore o onome tko ih dijeli. Primjenjivi su na karakterno slične osobe ili one sličnih sklonosti, navika, kruga ljudi. Mislim, koje mi koristi od savjeta za vezu koje daje fantastična kuharica. Sve probleme rješava klopom. Kad ja jaja ne znam speći. Znam, ali poželjno je prije toga obavijestiti vatrogasce :-)).

Ne znam je l' su još uvijek živi il' su umrli prirodni smrću svi oni savjeti ženama kako da nešto dobiju, kako da dođu do, kaj ja znam, dijamanta, love za garderobu. Savjeti koji se sastoje od seksi rublja, fine večere servirane uz svijeće i osmijeh. Pokušavam zamisliti kako bi to izgledalo u mom slučaju. Ja u negližeu, kad upada hrpa kršnih vatrogasaca :-)). Romantike li :-)).

Daklem, ako ikad poblesavim i otipkam neki polupriručnik, ne čitajte ga :-)). Ali jednako tako postupajte sa svim savjetima na koje naletite. Možda su odlični, možda ćete baš naći ono što Vam treba. Možda :-)).

Savjeti na entu :-)) ...
Cum grano salis :-)) ...
Velikim poput Jupitera :-)) ...

- 00:27 - Komentari (15) - Isprintajte - #