ponedjeljak, 09.11.2009.

Teško znači kvalitetno, lagano jednako šund :-))

Ne znam, možda sam u krivu, ali ponekad imam dojam da se težina izjednačava s kvalitetom. Posebno kod knjiga, teško čitane su klasici, one vrijedne, one za koje se trebamo pomučiti, koje ne možemo čitati i usput gledati tv, surfati netom, smsati.

Pripadam Šuvarovim generacijama i tonama knjiga u lektiri koje su pisali raznorazni partizančeki. Naglašavam, govorim o knjigama, ne o politici. I tako sam se gnjavila s kniigama koje ne bih prozvala teškima, a ni klasicima. Ali pročitati nekih dvjestotinjak stranica mi je naporno za izluditi. Koliko puta bih na zadnjih 20-30 stranica odustala, raspravljala tijekom sata o knjizi i rekla da, eto nisam stigla do kraja, ali budem. Kako da ne :-)).

Toleriralo nam se ako nismo stigli pročitati do zadnje korice pa sam to besramno iskorištavala. Tako da postoji hrpa onda obaveznih knjiga ex-Yu pisaca do čijeg kraja nisam došla. Istovremeno sam bez ikakvih problema gutala Sartrea, Prousta, Krležu koji su jednako tako bili u lektiri.

U to je vrijeme je valjda, zacementiran moj «buntovnički» stav prema književnosti: čitam što mi se sviđa, ne zanima me što drugi misle o veličini ili manjini autora, o njegovom položaju, vrijednosti.

Međutim, primjećujem kako i ljudi koji čitaju imaju određene predrasude prema onome što čitaju. Kvalitetno ili šund. Prvo, mislim da samo vrijeme može pokazati vrijednost neke knjige. Ako se čita i stoljećima nakon što je napisana, vrijedi. Drugo, zašto zapravo čitamo? Iz užitka, potrebe, navike, ovisnosti ili zato da se možemo praviti važni, da drugima stavljamo na nosiće kakve «velike» knjige čitamo, da budemo u toku.

Recimo, ono što me zna smetati ili zabavljati, ovisno o raspoloženju. Na netu komuniciram sa nickovima koji vole čitati i koji znaju da ja volim čitati. I tako raspravljamo o «velikim» piscima, kad odjednom dođemo na Rowlingovu. Znalo se događati da me nježno ispituju o mom stavu prema Harriju Potteru. Kad shvate da se radi o još jednom zaljubljeniku u «šund», odjednom zaboravljamo sve one veličine o kojima smo raspravljali i bacamo se na Pottera :-)). Zatim nastavljamo sa svim chick/lad-lit piscima, krimićima, SF-om.

Naravno da se susrećem s onima koji s visoka gledaju na sve kaj nije klasik. Preskočim ih ili zaobiđem, objasnim da sam plavuša i da za mene nisu «teške» knjige.

No, što zapravo znači teška knjiga. Knjiga koja se teško čita? Net je prepun teško čitljivih ili potpuno nečitljivih tekstova o jednostavnim, banalnim temama. Uzmite samo recepte kao primjer. Koliko ima recepata u kojima ne piše na koju temperaturu treba biti zagrijana pećnica, koliko prokleto dugo se peče taj kolač, gdje nisu prvo navedeni sastojci i to posebno za tijesto, posebno za kremu, posebno za preljev.

Da, takve stvari otežavaju kuhanje, u ovom slučaju. Ali, to nije zbog kompliciranosti jela, nego zbog nesposobnosti autora da recept približi onima bez dvoznamenkastog kuharskog staža te par diploma kuharskih škola.

Jednako tako sam se susrela s tekstovima o jednostavnim temama koje ne mogu uloviti ni za glavu ni za rep. Loše su napisani i naravno da su teški. Teški su zato što moram uzeti olovku i komad papira pa ih prepisati.

Sjećam se da je tijekom studija bio jedan vrhunski dobar stručnjak i vrhunski loš predavač. Njegov predmet je bio mora. Sve dok nisam uzela tjedan dana te ta predavanja poslagala. Ne sjećam se točno, ali recimo da je bilo 4-5 metoda koje smo morali znati. On je tijekom svakog predavanja spomenuo sve te metode, po mogućnosti u svakoj rečenici. Kad sam ih lijepo razdvojila, svaku na svoj list papira, vidjela sam da je to jednostavno. Predmet nije bio težak, težak je bio način na koji nam je predavan. Dobar stručnjak, loš pedagog.

Koliko tek ima onih koji ne razumiju ono o čemu govore, pišu. Tako da svoje neznanje zakamufliraju u hrpi riječi. I onda je to teško shvatljivo. Naravno da je teško, kako ne bi bilo teško :-)).

Nije li isto tako sa knjigama? Tu ne govorim o stručnoj literaturi nego o beletristici. Naravno, puno ovisi o čitateljevim sklonostima, ukusu. Volim kad me knjiga ponese. Bilo stilom te uživam u svakoj rečenici, bilo sadržajem da jedva čekam kraj i da mi ne pada na pamet preskakati, jer je rasplet neodoljiv. Volim kad mi daju novi pogled. I volim kad me nasmiju :-)).

Kad se govori o kvaliteti, sjetim se što je jedan moj frend rekao. Tema je bila veze, ne knjige, ali zar nije primjenjivo. Daklem, pričali smo o vezama, o tome kako ponekad ne prepoznamo kvalitetnu vezu. Tada je rekao: Kvalitetan je onaj bubreg koji ne primjećuješ. Vrijedi i za vezu :-)). Vrijedi i za knjige. Kvalitetna je ona kojoj se ne primjećuju stranice :-)). A sve dalje je stvar ukusa.

Teško, lako :-)) ...
Nije li kvaliteta :-)) ...
U jednostavnosti :-)) ...

- 00:38 - Komentari (21) - Isprintajte - #