srijeda, 23.05.2007.

Strop na podu :-))

Ovo je, vjerovati ili ne, tekst koji nije baš o online-u, osim ako se ne računa da ga ne bih uopće napisala da nije Mede i njegovih stambenih dogodovština :-)). Hm, Medu računam pod online, ali njegove sustanarske peripetije su offline. Ili nisu?

Zapravo, Medu smatram odgovorno-krivim za svoj doživljaj, jer je u njegovom stilu :-)). Koji ću tek opisati, strpljenja malo, doživljaj, ne Medin stil, taj je neopisiv :-)). Daklem, cijeli se doživljaj, kao i tekst može, tj. već ga jesam, strpala u naslov. Da ponovim, strop kuhinje mi je na podu. Bez brige, malo ću razraditi, čim pronađem upaljač koji radi. Od ovih 150 na stolu, jedan mora raditi. Dajte mi objasnite zakaj ne bacam potrošene upaljače, nego se, valjda, nadam da će u kritičnom trenutku ipak zasjati. U tami :-)).

Razrada, prvo upaljača pa naslova. Cigareta se dimi, a i naslov. Opao mi je strop u kuhinji na pod kuhinje :-)). Opao mi je strop kuhinje!!!!!!!!!!!!!!!

Kako se to dogodilo, pojma. Samo znam da kad sam se probudila, ušla u nekaj kaj se može nazvati hodnikom, vidjela sam u kuhinji i hodniku nekaj. To nekaj je: pod 1.) prašno, pod 2.) u komadima debljim od mog palca, pod 3.) na podu je, pod 4.) bilo je na stropu, nekoć davno, prije nego što zaspah. Zar odspavah stoljetni san. Tja, sad mi pada na pamet Trnoružica i zakaj njoj nije opala žbuka na glavu, ziher bi je probudilo, k'o i mene :-)).

Dok sam zapadala u san, čula sam nekaj (ovaj tekst je prepun nekaj i nečega, čak i ničega, za razliku od moje kuhinje, prepune žbuke, koju još nisam počela čistiti, moram prvo tipkati :-)) ). Čula sam neke zvukove, ali bijah uvjerena da to noćni leptir nabija po stropu. Znaju biti glasni, mene, tj. moj strop u sobi, koji je još uvijek na stropu (kuc, kuc, kuc o glavu, stol i monitor) noćni leptiri jako vole. Očito sam sve daljnje zvukove prespavala. San nevinašća :-)). Tko li nakon ovoga može posumnjati u bjelinu moje savjesti. Uvjerena sam da bih/ću prespavati i Second Coming :-)).

Dok spavah k'o beba, odvalio mi se (ne baš meni, nego mojoj kuhinji, ali što mojima radite, k'o da meni radite :-)) ) komad žbuke stropne. Komad iliti, više od pola stropa. Male kuhinje, na sreću. Inače bi bilo više toga za čistiti, brrrrrrrrrrrr. Medo, priznajem da si mi ti bio skoro pa prva pomisao, ti bi ziher prvo sve očistio pa onda tipkao. No, ja sam se prvo otuširala, kaj je poprilično glupo, ali svejedno, činilo me sretnijom. Zatim sam otišla do susjeda iznad i pitala jesu li ikaj radili u kuhinji ovijeh dana, tjedana, mjeseci. Nisu. Mislim, nisu nikaj osim kuhanja i hodanja po mom stropu, mislim da ću im to zabraniti :-)). Zatim sam nazvala frenda koji ima građevinsku firmu i obećao mi je poslati zidara u neko skorije vrijeme. Pričajući s tim frendom sam odvrtila zvukove nepostojećeg noćnog leptira, jer njemu nije baš bilo jasno kako sam prespavala pad pola tone žbuke.

Zatim sam nazvala drugog frenda, čisto da se požalim pa frendicu pa se sjetila nazvati na posao da me ne očekuju. Onda sam otišla na kavu, bez namjere da se povratim :-)). I tako sam bauljala po kavama, skoro do maloprije :-)). Čak sam razmišljala da nazovem nekoga tko će me udomiti dok Domaći ne počiste to čudo iz kuhinje, ali ... da, no dobro, mogu to još uvijek :-)).

I vratih se u najdraži stančić, malo oštećen, upalih komp, nazvah domara, predsjednicu kućnog savjeta. Pa otkrijem da umirem od gladi, a kuhinja mi ne može pomoći. Nikaj, pravac trgovina i pekarnica gdje ih umolih da mi narežu kruh na šnite :-)). Usput sam se žalila svim poznatima koji su onda dolazili gledati mi kuhinju. Skoro da mogu naplaćivati ulaz :-)). Na kraju, raščistih toliko da mogu skuhati kavu i sjedoh za komp sa čežnjom misleći na Medu i njegove čistačke sposobnosti :-)). Kuhinja je i dalje svinjac, kaj je najbolje, vjerovali ili ne, izgleda da nikaj, apsolutno nikaj nije razbijeno. Čak je i cijel tanjur obješen o zid.

Sve u svemu, nemam se na kaj žaliti. Osim na Medu, jer mi nije cimer :-)). Kad mi se već događaju njegovi pehovi, zakaj mi se ne događaju njegovi čistački pothvati :-)). Sve je cijelo, osim stropa, ali dobit ću novi i to besplatno. Samo treba počistiti ono što nije cijelo, a i ono što je cijelo, šmrc :-)). Znate li koliko toga ima i sve je prašno, a i veliki komadi žbuke su postali manji jer sam hodala po njima da dođem do kave. Cendr :-)).

Čistoća je pola zdravlja :-)) ...
Trenutno imam drugu polovicu :-)) ...
Skoro k'o pola stropa :-)) ...

- 20:48 - Komentari (29) - Isprintajte - #

nedjelja, 13.05.2007.

Chat-grozomorne-nechat-kave :-))

Ne ću zaboraviti jedan chat i chattera kako se žali na svoju zadnju chat-cugu. Nije se žalio na cugu, vjerojatno se ni ne sjeća kaj je pio, nego na chattericu u čijem društvu je pio. Naime, rekla mu je da ima 60 kila, a po njegovoj procjeni, ima 80. Velike li tragedije :-)). Svi moji pokušaji ulijevanja zdravog razuma u stilu: Da ti je rekla koliko ima kila, ziher ne bi je pozvao na cugu; nisu pomagali, jer ona je njemu lagala. Drama na entu :-)). Ah da, njega ne smeta tih 20 kila viška, nego činjenica da mu je lagala. Aha, baš se pitam kaj bi bilo da je bilo obrnuto. Da je tipkala 80-kilašica, a dočekala ga 60-kilašica. Je l' bi i ga tada smetala laž :-)).

Da mi je kuna za svaku chat-cugu koja je slično izgledala, ovo bih tipkala na nekom egzotičnom otoku :-)). No, ne sjećam se da sam ikada radila takvu dramu. Zakolutala očima, čekala kraj te cuge te pohranjivala priče za chat. Trebam nekako i zabaviti one koji su toliko blesavi da tipkaju sa mnom, a kaj je bolje od trulog sudara.

Ljudi muljaju. Prikazuju se zgodnijima nego kaj jesu, šalju fotke skinute s neta, skidaju 20 kila u roku par sekundi, dodaju koju nulu svojoj plaći, oduzimaju koju brojčicu godinama. I tko zna koliko još tu ima muljanja. Hvališu se okolo (ne)uspjesima. A ja otkrivam toplu vodu :-)).

Nisam nikada takve stvari shvaćala osobno. Možda zato jer je moj prvi chat-sudar bio doslovna katastrofa. Dotični je za sebe izjavio da je lijep. Vjerovali ili ne, prvo kaj sam mu rekla prilikom upoznavanja je bilo: Lijep si jedino svojoj majci. Okrutno :-)). Znate one situacije kad između misli i jezika nema prepreka, kad kažete točno ono kaj Vam je te mili/mikro/nanosekunde palo na pamet? Ovo je bila takva situacija :-)). Neka mi olakotna okolnost bude činjenica da mi je to stvarno bio prvi chat-sudar. Trebalo mi je ipak malo vremena i prakse :-)).

Narafski, nije mi to bio jedini zez. Imam ih podosta :-)). Ali ne okrivljujem njih zbog razlike opisa izgleda i mog viđenja tog izgleda. Zakaj bih? Hoće li mi to vratiti «izgubljenih» pola sata kave? Hoće li mi to vratiti potrošenih pola sata na sređivanje? Ako zbog nečega cendram, onda je to baš zbog sređivanja. Uzaludan trud :-)).

U međuvremenu sam naučila čitati između redaka, otkantavati one koji odmah zapitkuju o izgledu, one koji tipkaju ružno o nečijem izgledu. Jeste li primjetili da komadima nitko nije ružan? Daleko od toga da nije, ali takvi ne govore o tome, barem ne javno :-)). Samo su ružnima svi ružni. Je, k'o i meni prekokrasnoj tip otprije par rečenica :-)).

Isto tako kad netko počne tipkati o svom izgledu, alarmi mi počinju zavijati. Jesam li pitala ikaj? Nisam, nikada ne pitam :-)). Prema tome, čemu se opisivati, posebno u najljepšem svjetlu? Vjerojatno zato da bih, kad/ako uopće dođe do kave zurila preko tipa, očekujući komada. Ili još bolje, molila sve chatterske Boginje da to nije taj. Bio je :-)).

No, ovo nije 10 savjeta za bolji online sudar. Digresija: Koji je uopće sada izraz za sudar, spoj, čvenk (šalim se, čvenk je već u moje vrijeme bio zastarjeli :-)) ), ono nekaj kada se nađu samo dvoje? Tekst je o tome kako me fascinira jer neki teško prihvaćaju da su muljani. I smuljani :-)). Jesu li se zaljubili u tipke te ne uspiju prihvatiti osobu koja je tako lijepa u monitoru, a tako nelijepa izvan njega :-)).

Tja, ipak ću udijeliti savjet, koji Vi pametni pametno ne ćete poslušati :-)). Ne očekujte nikaj. Ne očekujte komada. Možda Vam se posreći, možda ne. Možda se iza nikakvog izgleda krije nekaj zabavno. Ovo sad ja muljam, jer moram teških tipaka priznati da se nikada nisam dobro/zabavno/zanimljivo/duhovito provela na «razočaranim» kavama. Ali sam se zato genijalno provela opisujući ih :-)).

U najgore slučaju, opišite mi tu kavu. Skupljam horor-priče :-)). Zapravo, razmijenjujem horor-priče. Jest da ih to ne čini manje groznima, ali iduću groznu čini podnošljivijom :-)).

Kako ono ide :-)) ...
Love me, love my dog :-)) ...
Ljepši je od mene :-)) ...

- 16:22 - Komentari (23) - Isprintajte - #

petak, 04.05.2007.

Filmovi, filmovi, filmovi :-))

1. Shrek. Vjerovali ili ne, eto jednog filma koji nije po knjizi :-)). Ima još jedan crtić koji mi je posebno drag Disneyeva Fantasia. Usput, to je crtić za kojim tulim već godinama, ali ga nitko nema.
Joj, skoro sam zaboravila još jedan crtić: Čudotvorni grm. Navodno sam, po riječima svog pratioca, taj film odgledala otvorenih ustiju sjedeći na rubu stolca. Uopće nisam primjetila da više gleda mene nego crtić. Mala napomena, tada sam imala oko 20 god :-)).

Hm, ovo su već tri filma, ne ću se tako igrati :-)). Kad me Lu-lu memala, skoro sam počela paničariti. Kako se sa filmovima ne družim kao s knjigama, napravila sam popis svojih 5 najdražih filmova, zatim zaključila da će ih biti 6. Na kraju će ispasti ... nebitno, odbijam razmišljati o trivijalnim stvarima poput koliko komada čega :-)).

2. Putnik. Po romanu Maxa Frischa: Homo Faber. Rijetko mi se više svidi film nego knjiga. No, knjiga je pretvorena u klasičnu grčku dramu. A Sam Shepard je genijalan.

3. Pohane zelene rajčice. I knjiga Fannie Flagg i film su fantastični. Narafski, knjiga mi je mrvicu bolja, ipak nije detaljno prikazana :-)).

4. Četiri vjenčanja i sprovod. Nije po knjizi, tja na kraju će biti više filmova bez knjiga, nego filmova s knjigama. Sviđa mi se i to ne zbog Hugh Granta :-)).

5. Tess i Prohujalo s vihorom. Dva filma po knjigama :-)). Roman Polanski je genijalno osuvremenio Tessu iz obitelji d'Uberville Thomasa Hardy-ja. Priznajem da mi je Hardy uvijek išao malo na živce, u njegovim romanima su “krivi” završeci. Oni koji bi trebali dobro završiti, završe k’o Tessa, a neki bezveznjaci dožive happy end. Hardy je vjerovao da se svaka pogreška plaća pa je zato i Tessa platila. U filmu je to sve nekako drugačije prikazano, a da nije narušen roman.
Polanski je skoro jednako tako odlično ekranizirao i Ledeni mjesec Pascala Brucknera. Međutim Gorki mjesec ima jednu veliku manu, zaslađen kraj, bljak. Hm, ne sviđaju mi se ni njegova Deveta vrata. Ne smeta me to što je izbacio pola romana Klub Dumas Artura Perez-Reverte-a, nego što je isto kraj, u usporedbi sa knjigom, bezvezan. Dobro, kaj ja tipkam? Filmove koji mi se sviđaju ili loše filmove po dobrim knjigama :-)). Polanski, zar tipkam o režiserima? Ah, kad sam već toliko otipkala, spomenut ću Stanara. Brrrrrrrrr, koliko god ne volim jezive filmove, odličan je.

I na kraju, Prohujalo s vihorom. O tom filmu ima puno, puno priča. Koji su trebali biti glavni glumci i kako su se poslije pojeli od muke što nisu, kako je Scarlett morala biti zelenooka, a glumica Vivien Leigh je plavooka pa su koristili žuto svjetlo te joj oči nisu uvijek iste zelene boje. Frankly, my dear, I don’t give a damn skoro nije tako izgovorena, u to doba su zabranjene riječi na filmu uključivale hell i damn. Zamislite da smo umjesto toga čuli: Frankly, my dear, I don’t care; što je bila samo jedna od predloženih inačica :-)). Kako je to baš citat, prošlo je cenzuru.

I na kraju, kojih 5 sretnih će nastaviti Meme :-)).

Naroen
Rossanna
Tinariwen
Marv
Medo

Lokomotiva, dim, tutnjava :-)) ...
Strava, bijeg, panika :-)) ...
Kažu da je tako počelo :-)) ...

- 19:46 - Komentari (10) - Isprintajte - #

četvrtak, 03.05.2007.

Meme: 5 najdražih pisaca :-))

Lu-lu me memala i podsjetila na davne čitalačke dane. Polica ispod stola za sakrivanje, a jednom prilikom sam zapalila lampu. Za razliku od Lu-lu, bilo mi je strogo zabranjeno čitati u krevetu tik prije spavanja. Dobro, trebalo mi je puno sna. Eh sad, tu sam zabranu redovito kršila pa sam jednako tako redovito čula: Gasi svjetlo i spavaj, povikano umilnim glasićem neke odvratne bezosjećajne odrasle osobe s kojom sam u krvnom i stambenom srodstvu. Svjetlo je uvijek prodiralo ispod vrata u hodnik no, ja sam «pronašla» način kako to zaobići. Točno iznad glave je bila mala noćna svjetiljka sa zaklonom od lika. Na nju sam stavila vunenu kapu i još povrh toga zavezala neku maramu, čitala u miru, bez ometanja i zaspala :-)). Da bi me ujutro probudila bijesna kraljica majka :-)). Uspjela sam zapaliti to liko, kapu i malo marame :-)). Trebam li naglasiti kako je i ostatak familije bio oduševljen mojom genijalnošću :-)). Dobro, danas mi je jasno da su više bili prestrašeni mogućim posljedicama, tako da nisu obraćali pažnju na moje argumente, jednako kao ni na decibele kojima su se izražavali :-)). Puno vike ni oko čega. Nisu me zaustavili :-)).

1. Prvi, jedini, jedinstveni: Proust. O njemu možete puno toga pročitati. Od toga da je najbolji lijek za prehladu, vjerujte mi, djeluje. Kad ste prehlađeni, uzmite Prousta i prehlada će nestati. Osim što ćete morati izmišljati temperaturu da ostanete u krevetu, uz knjigu :-)). Zatim, da mu se teme svode na njegovo krhko zdravlje i tračeve iz visokog društva. Kaj je jednako tako točno :-)).
Po meni napravio je jednu jedinu grešku, stavio je onu čuvenu madeleine i običan ili lipov čaj na početak Combraya. Tako da je svatko, tko ga je uzeo u ruke, uspio to pročitati i onda me ti isti dave. Pa mi pozli :-)). K vragu, ako ste od Prousta zapamtili/pročitali jedino prvih 40 stranica, ne spominjite mi ga.

2. Zagorka, moja najdraža, najljepša, prekrasna. Provela sam dobar dio puberteta svađajući se oko Zagorke i tadašnjeg svrstavanja nje najmilije u šund-literaturu. Dumas nije šund, ali Zagorka jest, kako da ne! Uporno sam tupila da je Zagorka bolja od Dumasa. Na sreću po slušatelje, konačno je ušla u lektiru. A ja mogu svima stavljati na nosiće kako sam oduvijek bila svjesna njezinih kvaliteta.
Osim što me zarazila povijesno-pustolovnim romanina, Zagorka je «krivac» mog sumnjičavog stava prema književnim autoritetima, klasicima itd. Tako da se nisam nikada bojala izraziti mišljenje, bez obzira o kakvom se velikom ili samo «velikom» piscu, odnosno djelu radi.
Uz to, kako stvarno volim Prousta, svim književnim snobovima ga stavljam na nos, uz osmijeh koji kaže: Da Vas sad vidim, koliko ste puta pročitali Prousta? Je l' ga stvarno volite ili ga «volite» zato jer ste najobičniji bezveznjaci koji niste ni o knjizi u stanju imati vlastito mišljenje –smajlić koji plazi jezik-.
Možda mislite da to nije fer prema Proustu no, uvjerena sam da bi se to njemu svidjelo :-)). Je l' to i mene čini snobom :-)). Nosite se svi, volim Prousta pa kaj onda ako i volim ljubiće. Na stranu to da su mi draži krimići, ali svejedno šund je šund i uvijek će ostati šund :-)). Što je Zagorka je prekrasno opovrgnula.

3. Ivana Brlić-Mažuranić, trebam li išta napisati o njezinim bajkama? Odrasla sam uz njih, ne mogu se više sjetiti koja mi je bila najdraža u djetinjstvu. Već dugo mi je Kako je Potjeh tražio istinu najmilija, ali kad sam bila mala, znam da mi se ta bajka nije svidjela.

4. Lois McMaster Bujold, nevjerojatni likovi, savršen talent za biranje antijunaka. Humor, od neumjerenog u Vorkosiganima do laganijeg u Chalionu i The Sharing Knife.
Zapravo, četvrto mjesto mi stvara probleme. Točnije, svi pisci nakon Zagorke i Prousta te Ivane. Njih troje su prvi i jedini. Ostali se mijenjaju tijekom godina.

5. Alain de Botton, osim što je napisao How Proust Can Change Your Life, kaj bi mi bio dovoljan razlog za bezgranično obožavanje, napisao je i izvrsne Utjehe filozofije. Zapravo, sve su njegove knjige izvrsne, u svakoj se zaljubim u njega :-)).


Pet, samo pet. A gdje su Agatha Christie, Jane Austen, Pohane zelene rajčice, Prohujalo s vihorom, I ljubav dođe, Rex Stout, Daniel Quinn, Zane Grey, Oscar Wilde, Doyle ...

Kad su knjige u pitanju, imam jedan «problem», sadašnjost. Da me slučajno pitate što sam sve pročitala, odrecitirala bih knjige pročitane u zadnjih godinu, dvije. Tek kad me podsjetite ili ugledam knjigu, onda se prisjetim kako sam ju čitala, uživala u njoj. Čak ni ne pomaže pogled na police, jer kao i Lu-lu, mama mi je bibliotekarka. No, za razliku od njezine mame, moja me odvraćala od kupnje knjiga, govoreći kako će mi ju posuditi (što je uvijek napravila, nanosila se tona i tona knjiga) i da na svijetu ima previše knjiga koje nikada ne ću uspjeti ni vidjeti, a gdje li tek pročitati ili kupiti. Isto tako nije vjerovala u ponovno čitanje, osim ako se ne radi o velikim piscima. Dok ja «učim napamet» omiljene knjige :-)). Na jednom američkom forumu o knjigama, ne znam više koji nick je napisao: Reading a book only once, makes as much sense as looking at a painting only once, or only listening to a piece of music one time. Dotičnu/og sam zamolila dozvolu za citiranje, ne znam jesam li ju dobila :-)). Daklem da se iskoprcam iz digresija, najdraže pisce, osim prvih triju koji su konstantni, ostala dva volim tek deset godina. Tko zna, možda za 10 godina budu neki drugi tu :-)).

A sad 5 memanih. Prvih Vas 5 koji želite pisati o omiljenim piskinjama i piscima, nastavite Meme. U komentaru preuzmite pa širite dalje :-)).

Treba mi jedan život samo za čitanje :-)) ...
Neki kažu da bi jedan bilo premalo :-)) ...
A frend mi je rekao da mi ne da svoj :-)) ...

- 00:41 - Komentari (8) - Isprintajte - #

utorak, 01.05.2007.

Nebezvezna tema, mojim tipkama pretvorena u bezveznu :-))

Ovo je totalno nezanimljiv tekst. Ali, kaj ja mogu, ponekad mi dođe. Hm, time tvrdim da su mi inače tekstovi zanimljivi, ali trenutni, slučajno ne će biti :-)). Uobraženosti, nick ti je Zlica :-)).

No dobro, da ne napišem cijelu stranicu o tekstu koji tek tipkam (nije da bi mi bilo prvi puta :-)) ), o čemu zapravo želim tipkati. Vjerovali ili ne, brzo ću doći do biti :-)). Radi se o rečenici koju smo svi mi dosta puta čuli ili izrekli.

«Većina ljudi se ne bi zamarala time, većina ljudi nije tako ljubazna, većina ljudi nije ... nekaj» - izjava koja sadrži stav da je većina ljudi loša.

Svojedobno su Amerikanci (tko bi drugi :-)) ) proveli ispitivanje. Radilo se o njujorškim taksistima, ljudima koji su poznati po tome da varaju naivce, voze ih kilometrima uokolo, nabijaju cijenu, varaju pridošlice na sve mile i nemile načine. Ispitivali su tako da su postavili «naivce» na njujorške aerodrome koji su takstima lijepo priznali da su prvi puta u New Yorku, da pojma nemaju, da moraju tu i tu. Ti pokusni kunići su bili skupo obučeni, taksistima su nekako dali do znanja da imaju zelene novčanice, bilo što su tražili da ih odvezu do nekog skupog hotela ili nekako drugačije.

Znači, imamo budale s puno para i ozloglašene taksiste. Rezultati su pokazali da je više od 70% taksista uredno i bez ikakvog nabijanja cijene dovezlo te iste budale na odredište. Više od 70%. Po meni, to je većina ljudi. Uz to, podosta od tih sedamdesetpostotnih je upozorilo svoje mušterije na to što ih sve vreba u NewYorku, da ne smiju vjerovati taksistima, jer će ih većina prevariti :-)). Koja većina? Onih manje od 30% preostalih? Ako je to većina, tja, očito da većina ljudi ne zna osnove matematike :-)).

I tako je većina ljudi nekakva :-)). Svojedobno sam bila na jednom od onih poslovnih seminara –slobodno zakolutajte očima- na kojima se prezentira vještina nečega. Komunikacije, pristupa, prodaje itd. Hrpa gluposti. Začudo taj konkretni seminar nije bio hrpa gluposti. Narafski da sam zaboravila tko ga je vodio, što je jako neobazrivo s moje strane, jer je predavač fantastičan. Koja je bila službena tema, ne znam. Za mene, tema je bila pozdravljanje. Bilo je riječi o rukovanju.

Vjerojatno znate jednako kao i ja, mada Vam, nadam se, ne idu na živce k'o meni, one ljude koji se rukuju, kako to nazivam: rukom mrtve ribe. Pruži, stavi Vam u ruku nekaj kaj je mlitavo i nikakvo, ne mora baš biti hladno. Mrtva riba :-)). Još ako je bez osmijeha i pogled uperen negdje u daljinu, a joj. Mentalno (i momentalno) tu osobu prekrižim. Prvi dojam.

Svi imamo neke prve dojmove. I svi, apsolutno svi (čast iznimkama koji tvrde da imaju potpuno pogrešan prvi dojam pa onda uvijek obrnu taj prvi dojam, što, u biti, opet ispada prvi dojam) imamo nepogrešiv prvi dojam. Kako da ne, i svi smo najpametniji A da tek znate koji genijalni nosić imam za nickove. A kako tek duhovito tipkam :-)))))))))))))))).

Na tom po defaultu kretenskom predavanju koje je ispalo totalno antikretensko, je baš bila riječ o prvom dojmu. Znači, netko meni uvali mrtvu ribu u ruku. Odmah stvorim negativan dojam o toj osobi. Bez obzira koliko to pokušam sakriti iza osmijeha, čavrljanja, MrtvaRiba osjeti neiskrenost. I automatski se postavi u obrambeni stav, zatvori se, izbaci bodlje ili već na koji način se običava braniti. A kakav prvi dojam ja tada ostavljam? Prijetvorne kučke :-)). Koji divni temelji za buduće kontakte :-)).

Međutim, kako je predavač naglasio, što ako je netko sa «levim» rukovanjem upravo skinuo gips? Kako će se onda rukovati? «Desno» :-)). Jednako tako, što ako je osobi koju tek upoznajemo baš netko umro? Ili ju/ga je ostavila velika ljubav? Ili ima užasnu glavobolju? A sve to, kao svaka pristojno odgojena osoba želi sakriti, ne opterećivati druge svojim problemima. Kakav prvi dojam ostavlja netko u ne najboljem, nego u najgorem stanju?

Zbog toga, i zbog hrpe drugih stvari, želim se riješiti svojih predrasuda. Pružimo i drugu šansu. Možda i treću, petu, stotu :-)). Ok, priznajem, neke stvari ne podnosim. Tja, neke koje li ublaženice :-)), hrpu stvari ne podnosim. Uostalom, ne moraju, a ni ne mogu mi se svidjeti baš svi. Ali mogu svoj «sud» i «presudu» malo odgoditi.

Posebno je zanimljivo kakav prvi dojam ostavljam. Duboko uobraženo i neopravdano sam (bila) uvjerena da ostavljam genijalan prvi dojam. Onda su mi frendovi znali reći da sam im u početku bila odbojna, ali da su skužili da i nisam baš takva. Mrmlj :-)). Kako me možete ne obožavati na prvi pogled/tipku? Lako :-)).

I kakve veze ima prvi dojam i većina ljudi koji su nekakvi nikakvi? Osim u mojoj glavi :-)). Pa, mislim da puno toga ovisi o tome kako mi sami pristupamo. Drugi nam, na neki način, vraćaju istom mjerom. Kao što su mi vratile moje MrtveRibe :-)). S punim pravom, nisam im dala priliku.

Daklem, ako se ikada rukujete sa mnom, stisnite mi ruku tako da mi suze poteku :-)). Onda ću Vas proglasiti najobičnijim nasilnikom :-)). I ne zaboravite da se trudim riješiti predrasuda. Je, i trudim se biti duhovita, valjda ne sa istim uspjehom :-)).

Većina ljudi :-)) ...
Prvi dojam :-)) ...
Neduhovito :-)) ...

- 19:50 - Komentari (5) - Isprintajte - #